Sedam tjedana prije početka ljetne lige u Las Vegasu, Nikola Jokić se osjećao nervozno zbog ogromne želje za dokazivanjem. Još uvijek je bio u Srbiji, ali je uskoro trebao krenuti za Sjedinjene Države. Pregovaranje oko njegovog potpisa za Denver Nuggetse se bližilo kraju.
Jokić je samo želio igrati.
„Htio sam biti najbolji što mogu u ljetnoj ligi“, izjavio je za Denver Post. „To je bila prilika da me vidi trener, da me vide svi. Trudio sam se da dam sve od sebe.“
Uprava kluba je bila u velikom iščekivanju njegovog dolaska. Jokić je bio rijetka pojava – igrač visok 208 centimetara koji zna driblati, dodavati i koji zna donositi ispravne odluke s loptom u rukama. Može zabiti iz posta, a i iza linije za 3 poena. Pogodio je dvije trice u ljetnoj ligi.
Bio je solidan u tih pet utakmica koje je odigrao, ali je ostalo mnogo toga što se nije moglo vidjeti.
Suigrač Will Barton je u njemu vidio potencijal, vidio je kakav bi igrač mogao postati.
„U ljetnoj ligi je bilo toliko bekova da je Nikoli bilo jako teško doći do izražaja“, rekao je Barton. „Prije svega, ljetnom ligom uvijek dominiraju bekovi. Mi smo u ekipi imali Ericka Greena, Ian Clarka, Jamaala Franklina, Emmanuela Mudiaya. Lopta je najčešće bila u njihovim rukama. Vidio sam da Jokić zna igrati, ali nisam znao koliko je dobar.“
U trening kampu su stvari Bartonu, a i svima ostalima, bile jasnije.
Mršavljenje:
Trebalo je uložiti mnogo truda kako bi u trening kamp stigao u idealnoj formi. Jokić više ne uživa u hrani koliko je uživao u rodnoj Srbiji. Voli začinjenu hranu i voli mnogo jesti. To je bilo očigledno kad je prvi put stigao u Denver – imao je 132 kilograma, a tek je netom prije toga napunio 20 godina.
Međutim, u Denveru su već imali plan za njegovo mršavljenje.
Osmislili su ga fitness treneri Nuggetsa Steve Hess i Felipe Eichenberger, zahtijevajući da se Jokić hrani zdravije, da jede šest manjih obroka dnevno te da dvaput dnevno vježba kako bi njegov organizam sagorio svu masnoću.
Hrana mu se nije sviđala.
„Nije imala nikakvog ukusa“, rekao je, smijući se. „Baš nikakvog. Bila je jako loša, ali je zdrava za mene.“
Rezultati su bili odlični.
Smršavio je 13 kilograma do početka trening kampa. Sada, sa svojih 117 kg, izgleda mnogo gracioznije, iako ga suigrači i dalje zezaju.
Skinuo je majicu kako bi mu stavili led na povrijeđeno lijevo rame nakon treninga u srijedu, pred utakmicu s Pistonsima u Detroitu.
„Pogledajte to tijelo“, komentirao je trener Michael Malone, koji uvijek predvodi zadirkivanje. „Mora to dovesti u red. Ako to uspije, onda možemo nešto s njim.“
Zatim se Malone uozbiljio.
„Moram mu odati priznanje“, rekao je. „Posvetio se tome da se popravi – rekao je sebi da mora biti snažniji, da mora smršaviti, da mora biti u boljoj formi.“
Dolazak u Denver:
Nekoliko tjedana prije drafta 2014. godine, Nuggetsi su odradili dovoljno skautiranja da budu sigurni da će uzeti Jokića svojim izborom u drugoj rundi. Znali su da preuzimaju rizik s mladim igračem koji ima potencijala ali se nikada nije dokazao protiv vrhunske konkurencije kakva je u NBA. Bili su voljni preuzeti taj rizik.
Ono što nisu znali, sve do 10 dana prije drafta, je da će se morati još „znojiti“ kako bi uopće imali priliku da ga draftiraju. Jokićev agent, Miško Ražnatović, je htio da ga povuče iz drafta. Otišao je do te mjere da je 16. lipnja objavio na Twitteru da Jokić neće biti dostupan.
„Nikola Jokić, 1995. godište, se povukao s NBA drafta. Sljedeće godine će nastupati za Mega Vizuru!“, napisao je Ražnatović.
Mega Vizura, poznata i pod imenom KK Mega Basket, je profesionalni košarkaški klub iz Beograda. Da je Jokić potpisao za njih, tko zna kad bi došao u SAD.
Da je ostao duže i da je bio više izložen javnosti, za očekivati je da bi više NBA klubova primijetilo njegovu kombinaciju veličine i tehnike u koju su se Nuggetsi zaljubili. Tada bi bilo još teže – ako ne i nemoguće – potpisati ga.
Ali Ražnatović je ipak popustio. Na sam dan drafta je dao dozvolu da se Jokić učini dostupnim za odabir. Nuggetsi su ga uzeli 41. izborom i, nakon još jedne sezone u Europi, Jokić je stigao u Denver godinu dana kasnije.
Trenutak:
Tog osamnaestog studenog, Nuggetsi su u San Antoniju izgubili rezultatom 109-98.
Nakon što su se emocije smirile, trener Malone je bacio pogled na statistiku i vidio da je njegov rookie ubilježio 23 poena i 12 skokova u gostima protiv Spursa. Bio je zapanjen.
„To mu je pošlo za rukom protiv budućih članova Kuće slavnih, i to sa samo 20 godina“, rekao je Malone. „Ne može svatko doći u San Antonio i zabilježiti takve brojke. Znali smo da u njemu imamo posebnog mladića s mnogo talenta. Poslije te utakmice smo zaključili da ima priliku da postane odličan igrač. To je bio taj trenutak.“
To je bila utakmica koja ga je dovela u sami vrh rookie ljestvica širom SAD-a. Još uvijek je bio velika nepoznanica u određenoj mjeri, ali je tada privukao pažnju javnosti. Mediji su počeli istraživati njegovu pozadinu i uspoređivati ga s velikanima međunarodne košarke. Spominjalo se ime Dirka Nowitzkog.
Jokić je samo slegnuo ramenima.
„Jedna stvar koju sam naučio u NBA ligi je da moraš zaboraviti i dobre i loše utakmice, jer je svaki dan nova utakmica“, rekao je Nikola. „Bio sam sretan, ali sam u isto vrijeme bio i nesretan jer smo izgubili tu utakmicu.“
Jokića ne zanimaju statistike nego uspjeh momčadi. To je jedna od osobina zbog kojih ga suigrači tako vole. Randy Foye se prisjetio razgovora koji je vodio s njim na početku sezone:
„Pitao sam ga koliko poena postiže u prosjeku“, kazao je Foye. „Odgovorio je da ne zna. Kad čujete da mlad igrač izjavi takvo nešto, onda znate da mu je važna samo momčad.“
Blještava svjetla:
U petak u Air Canada centru u Torontu se stjecao dojam da je nešto postignuto. Jokić je sa smiješkom stajao na parketu s drugim mladim igračima koji su izabrani u Rising Stars rostere. To je bila finalna potvrda izvrsne debitantske sezone koja je započela s nevjerojatnom preciznošću i efikasnošću – i pojavila se niotkuda.
Na neki način, to je bio kraj puta.
Od svih igrača na parketu te večeri, on je imao najmanje šansi da bude tu. Prije sedam mjeseci je prvi put u životu došao u Ameriku. Ne u Denver, niti u Colorado, nego u čitave Sjedinjene Američke Države – a dvadeset mu je godina. Nije mu se predviđala velika uloga u Nuggetsima, a na kraju se izborio za mjesto startnog centra.
Zabio je prve poene za momčad Svijeta. Bilo je to polaganje. Zatim je ponovo zabio. Potom je dodao loptu za Andrewa Wigginsa koji ju je zakucao. Pokazivao je svu vještinu koja ga je dovela od ljetne lige do Rising Stars Challengea. S osmijehom na licu. Čitavu sezone je koristio prilike koje je dobivao, a u petak navečer je koristio još jednu.
„Što učiniti kad ti se pruži prilika?“, rekao je trener Mike Malone. „Imali smo puno ozlijeđenih igrača. On je nastavio raditi i svaki put kad mu je ukazana prilika, iskoristio ju je. To dovoljno govori o njegovoj marljivosti i želji da postane izvrstan igrač. Bio je spreman mentalno i fizički. Kad vidite to kod igrača njegovih godina, uzbudite se. Zapitate se kakav bi mogao biti za nekoliko godina, ako je već sad ovako dobar.“