Fanovi serije Family Guy (a i česti posjetioci starijih meme stranica i ranog 9gaga) znaju za poznatu sliku „Pepperidge Farm remembers“, gdje je glavna poenta spomenuti nešto što se desilo davno, nešto poput zadnje dobre utakmice Andrewa Bynuma ili zadnje bitne titule Arsenala. Iako meme više nije popularan, meni često padne na pamet kada se priča o Brooklyn Netsima, u kontekstu da već dugo vremena nismo relevatni. Da se razumijemo, bilo je dobrih igrača u Netsima (što ovim iz New Jerseya, što ovim novijim iz Brooklyna), ali mislim da relevantnost kao takva nije vraćena jedno dugo vrijeme. Čini mi se kako od sredine prošle decenije i tima u kojem su bili Richard Jefferson, Jason Kidd i Vince Carter, ovaj tim mi se ne čini nešto prerelavantnim. I kad se sastavljala ona jaka ekipa oko Derona Williamsa, Brooka Lopeza, Kevina Garnetta i Paula Piercea, tada su više ljudi pričali o tome kako je win-now taktika promašaj i kako je sva moguća budućnost data za, u najboljem slučaju, smijurija ekipu koja će izgubiti u drugoj rundi. Za mene to nije relevatnost. Istina, ni ekipa Jeferson-Kidd-Carter nije bila za veće poduhvate pri kraju svoje ere, ali oni su makar imali dva finala u dvije prve godine sjajnog Richarda Jeffersona, nešto čime se super-tim Netsa sastavljen 2013. godine nikako ne može pohvaliti. E sada, zašto sam vam ja ovo sve rekao?
Pa…zato što nekako mogu da namirišem ponovnu relevantnost ove ekipe. Prije svega, trenutno, relevantnost mi nije nekakav napad na titulu, koji je manje-više nemoguć dok u Ohiu i Oaklandu grade titane od ekipa. U trenutnom stadiju, bez pickova i kao laughing stock čitave lige (uz naše pajdaše iz Philadelphije), relevanost smatram ono što bi mnogi označili kao osrednjost. Zadnje dvije sezone u Brooklynu pod palicom GM-a Billy Kinga bile su jako turbulentne i nevjerojatno dosadne, što se tiče igre na parketu. Sve je počelo sa odlaskom bivšeg igrača i odličnog trenera Jasona Kidda, koji se nije smio dozvoliti. Kidd je znao šta treba sa onim rosterom, i stvarno sam uživao gledajući ovu ekipu. King mijenja ploču totalno te dovodi solidnog Lionela Hollinsa, eksperta za obranu, koji je još i izvukao nešto iz rostera kojeg je imao – imao je slomljenog D-Willa, obrambenu rupu Brooka Lopeza, Joea Johnsona koji više jednostavno nije mogao, a osim toga…ništa mnogo više. To i je bio problem, i ostao je problem Brooklyn Netsa – ekipa ti je prestara, pickova nigdje, a koga ćeš privući dosadnom igrom i tragičnom perspektivom? Istina, King je radio što je mogao, riješio se Williamsa, tradeao Garnetta za solidnog Thaddeusa Younga, te pokušao nešto da sastavi. Međutim, King je svoje zajebao na ljeto 2013., i zato je i 2016. (napokon) otišao sa svoje pozicije, a došao je odlični Sean Marks. Gospodine Marks, ja ti se klanjam.
Marks je poznat kao Spurs guy, bivši član ekipe Gregga Popovicha, te bivši predsjednik košarkaških operacija i bivši asistent generalnog menadžera u ovoj teksaškoj franšizi. Sa ovim bogatim rezimeom, Mikhail Prokhorov odlučio mu je dati šansu u ulozi glavnoga, u ulozi šefa, predsjednika, premijera, boga,…nazovite to kako želite. Sa dvije titule NBA šampiona u džepu (jedna kao igrač, druga kao Popovichev asistent), došao je i krenuo da čisti stvari. Njegovo čišćenje nije bilo rađeno samo onako, i to ćete vidjeti iz novih imena koje ću sada spomenuti. Trajan Langdon je doveden da bude asistent Seanu Marksu, ali on nije netko nasumičan – on i Marks se dobro znaju, i Langdon je bivši igrač CSKA Moskve, ekipe koju je Prokhorov često puta financijski pomagao. Inače, on je i bivši 11. pick, te netko sa jako bogatom karijerom u Europi. Kenny Atkinson je doveden da bude glavni trener, a dolazi iz Atlante gdje je bio jedan od asistenata Mikeu Budenholzeru. Ponovno, sve te konekcije preko San Antonia dolaze do izražaja, jer je Marks vjerojatno dobro propitao Mikea o Atkinsonu, ali ni to čak nije morao. Samo treba čitati izjave Jeffa Teaguea, Kirka Hinricha, Kenta Bazemora i Kylea Korvera, koji nemaju ništa loše da kažu – naprotiv, svi su puni hvale. Atkinson je mlad, energetičan i nevjerojatno sretan što je dobio ovaj posao, i to je ono što Netsima treba trenutno. Ne treba im Popovich, ili Phil Jackson, već im treba trener koji će stasati zajedno sa datom ekipom (do koje ćemo doći). Kao glavni asistent treneru, doveden je bivši trener Magica Jacque Vaughn, koji ima dosta iskustva među NBA krugovima. Zadnje veće ime koje ću spomenuti je Shelden Williams, koji je doveden da bude jedan od skauta (drugi skaut je Charles Payne, asistent na koledžu na kojem je igrao Sean Marks, te bivši skaut za Hornetse). Williams je bivši NBA igrač sa dosta iskustva u drugim ligama (Euroliga, Kina primarno).
Ako do sada niste uhvatili poneku poveznicu, ili ne prepoznajete većinu imena, pomoći ću vam – svi su nekako povezani, svi su relativno mladi, svi imaju dosta iskustva za svoje godine (što u SAD-u, što internacionalno). Marks je ove tri stvari koristio kako bi došao do glavnice svoga tima, i zasad to meni izgleda jako dobro. Mladost je stvar na koju želim da se fokusiram, a ona mi je nekako i najbitnija kada pričamo o današnjim Brooklyn Netsima. Ono što ja mislim da se dešava jeste pokušaj Marksa da dovede ekipu koja će sazrijevati zajedno sa ekipom. Istina, dovedeno je i dosta ljudi koji su možda i van košarkaške branše (dosta statističara, odvjetnika i sličnih), ali mislim da Marks ima odličnu ideju koja će možda sporije ići, i možda ovi Netsi neće doći blizu playoffu par godina, ali ovo je proces. Ne baš proces kao u Philadelphiji, ali proces koji je dosta manji rizik, i meni je iskreno puno bolja solucija od onoga što je radio Sam Hinkie.
Što se tiče same ekipe, sa prošlogodišnjeg rostera je ostalo malo igrača koji će biti nešto bitni – Rondae Hollis-Jefferson će dobiti dobru ulogu, kao i Sean Kilpatrick, Bojan Bogdanović, Brook Lopez naravno, a od pridošlica vrijedi izdvojiti Jeremya Lina, Trevora Bookera, Randya Foyea, Joea Harrisa, Anthonya Bennetta, Luisa Scolu, Greivisa Vasqueza te dva draft picka, Isaiaha Whiteheada te Carisa LaVerta. Krenuti ću od grupe koja je tu bila i prošle godine. Ja pretpostavljam da prva opcija ostaje Brook Lopez, što mi je u ovoj tranzicijskoj fazi i sasvim okej, dok skok produkcije očekujem od Bojana Bogdanovića, koji bi mogao dobiti i veću ulogu unutar same ekipe. Očekujem dobar povratak RHJ-a koji je pokazao odličnu igru u obrani, ali mora napredovati u napadu kako bi postao bolji igrač u NBA ligi. Sean Kilpatrick je pokazao na momente odličnu igru, ali pitanje je koliko je to do toga što je bio na jako lošoj ekipi, a koliko do toga što je on stvarno dobar igrač. Morati ćemo sačekati i vidjeti. Kada ubacimo i prinove, možemo lagano početi priču o tome kako ova ekipa izgleda na parketu. Lin je naravno starter kao playmaker, i njegov ugovor mi se sviđa. Znaš šta dobijaš od Lina, a znaš i da je sposoban da „poludi“ pa ti par utakmica daje All-star brojke. Back-up mu je Vasquez, veteran koji je izrazio želju da čak i završi karijeru ovdje. Minute očekujem i za „domaće“ dijete, Isaiaha Whiteheada, mada je pitanje koliko će tu minuta stvarno biti. Na „dvici“ vlada Bojan Bogdanović, a mijenjati će ga prospekti LaVert i Kilpatrick, te možda i Joe Harris. Na trici nastaju problemi u širini, ali i to će se riješiti vjerojatno igranjem Harrisa iza već spomenutog Hollis-Jeffersona. Na četvorci ogroman broj igrača koji, doduše, mogu igrati i centra, pa slobodno možemo dvije visoke pozicije gledati zajedno. Vjerojatno će startati veteran Scola na četvorci te (slobodno možemo reći) veteran Lopez na petici, a zamjene su im redom: Trevor Booker (4), Chris McCollough (4), Justin Hamilton (5) i Henry Sims (nije još potpisan, 5).
Sve u svemu, Marks je počeo od relativnih govana da pravi nešto što liči na pitu, s prospektom da se postepeno i uz dosta strpljenja pretvori u jednu finu pitu. Nažalost, Miami i Portland su matchirali ponude za Tylera Johnsona i Allena Crabbea respektivno, pa je tim slabiji od onoga što je trebalo da bude. Ali, stvarno mi se sviđa mlada crta kojom ide ovaj tim. Okej, tu ima i starijih igrača, veterana (Scola, Vasquez primarno), ali ostatak ekipe je relativno mlad. Marks je u svoj prvi veći poduhvat krenuo sa jednom pametnom idejom, koja je mnogo veća od čistog napada u free agencyu. Ona kreće od čišćenja uprave, čišćenja rostera i generalno, totalnog rebuilda franšize u koju će instalirati jako mlade ljude koji će da sazrijevaju zajedno sa ekipom. Daleko je ovo od savršenog, ali naredno ljeto će ponovno biti mnogo novca u capu, ali premisa o Broolynu više neće biti – čekaju 2020. da dobiju svoj pick. Ne, ja vjerujem da će premisa biti – u Brooklynu se radi punom parom da se sastavi mlada ekipa, od GM-a pa sve do igrača, od prvog do zadnjeg asistenta, od domara do najavljivača u Barclays centru.
Nije sve savršeno, ali ide ka poboljšanju. Sjećate li se spomenutog memea sa početka teksta? Nadam se da će se uskoro taj meme „sjećati“ lošeg perioda Brooklyna, jer kako smo sada krenuli, čeka nas fina budućnost. Još jednom, gospodine Markse, svaka čast, samo nastavite.
Let’s go Nets!