Novi izgled Detroit Pistonsa

Sreća je, pa je ljeto. Vruće je, noći su opore, teške za spavanje koje bi se valjda trebalo prakticirati baš onda kada NBA nije na malim ekranima. Naravno uvijek, negdje oko treće, četvrte utakmice velikog finala samom sebi kažem da ću se ovog ljeta pošteno naspavati, ali od toga redovito, već godinama ne bude – ništa.

Ova zadnja riječ vrlo se jednostavno može uklopiti u današnji dio priče o Pistonsima, franšizi koja mi je prije kakvih desetak godina prirasla srcu. Ne, nije zbog naslova prvaka, jednostavno su mi se svidjeli, počeo sam istraživati, kopati, dolazio polako ali sigurno u posjed mnogih podataka, poneke utakmice iz doba Bad Boysa, najslavnijeg razdoblja u povijesti kluba koji se iz Fort Waynea u Indiani preselio u Michigan.

Davno su prošli Bad Boysi, sve je dalje na lenti vremena i onaj dio priče iz sredine prošlog desetljeća, kad su dva Wallacea i Billups uz pomoć Princea i Okura digli treću, zasad posljednju titulu u Palači. Franšiza se mijenjala iz temelja, klub je redovito padao a taj se pad, kako sada stvari stoje – neće brzo zaustaviti.

Otkako su Pistonsi skupa s dvoranom prodani američkom multimilijunašu Tomu Goresu koji je, valjda znakovito – rodom iz Nazareta za smiješno malenih 325 milijuna dolara doigravanje je čarobna riječ, nešto što se može gledati samo na TV kanalima. Čak niti Stan Van Gundy lani nije ušao u Playoff, prvi puta u osam sezona otkako je postao glavni trener neke od momčadi.

Gdje je zapelo? Svugdje pomalo, najbolje je reći. Van Gundy je osim trenera, jasno je, i direktor košarkaških operacija, drugim riječima prvi do vlasnika, već spominjanog Goresa u duetu s GM-om Jeffom Bowerom, kojeg je nekoliko mjeseci nakon dolaska i sam postavio na tu poziciju. Njih dvoje, ako ćemo ovu priču zapravo temeljiti na posljednjoj sezoni – nisu napravili ništa.

Lanjski draft pick Pistonsa zove se Spencer Dinwiddie. Nema veze ako za dečka niste čuli, odigrao je svega dvije utakmice u sezoni na kojima su gledatelji nešto mogli vidjeti, a skauti i doušnici zapisati u svoje notese. Iako je mladi gospodin sa sveučilišta Colorado (38. pick) imao 34 nastupa za Pistonse, samo je jednom bio član prve petorke, i to baš onda kada je Bullsima stavio 12 poena i nalijepio devet asista. Prije te utakmice Dinwiddie je odradio nekoliko tjedana u D-League filijali Grand Rapids Driveu.

Redovni starteri bili su samo Drummond i Caldwell-Pope, Monroea je malo mučio status u klubu, malo suspenzija, pa malo i ozljeda s kojom je problema od siječnja imao i Jennings nakon relativno dobrog starta sezone (15,4 ppg, 6,6 apg) u 41 nastupu, sve kao starter i prva opcija na jedinici. Tayshaun Prince i Reggie Jackson stigli su mrvicu prekasno, tko zna što bi bilo da je u klubu ostao Josh Smith. Ovako, ostaje samo gorak okus starta (5-23), što se do kraja sezone uspjelo pretvoriti u 32-50.

Van Gundy i Bower ove sezone računaju sa Stanleyjem Johnsonom, osmim pickom, dečkom koji je baš želio ili u Detroit ili u Miami. Nije se odazvao ni na pripreme Bobcatsa, pa je zato u Ljetnoj ligi pokazao što zna. Imao je 16,2 ppg i 6,8 rpg što bi moglo predstavljati konačno pojačanje kojeg na draftu Pistonsi nisu dobili još od danas neprikosnovenog Drummonda. Uz njega, i ove ih je godine dopao 38. pick u liku Darruna Hilliarda, momka koji je zaslugama ljetne lige također dobio trogodišnji ugovor.

Budući da će trade period donijeti mnoge promjene, teško je pretpostaviti u kakvom će se obliku Pistonsi pojaviti na prvom istrčavanju u Michiganu. Zasada je poznato da im je pristupio Ersan Ilyasova, i to u zamjenu za Butlera i Shawnea Wiliamsa, kao i to da su s Phoenix Sunsima ušli u veliki deal koji uključuje starog lisca Grangera, možebitno korisnog Marcusa Morrisa te još uvijek nedovoljno afirmiranog Reggieja Bullocka. Upitno je međutim može li Granger dati crtu više Pistonsima u najlošijem periodu desetogodišnje profesionalne karijere.

Kako dakle sada izgleda roster Pistonsa? Nominalno neloše, barem ako se zanemari podatak i u zadnje vrijeme sušta činjenica da će momčad sigurno stići pokoja ozljeda, baš kao što je bio slučaj i lani. Ne smijemo zaboraviti Jodieja Meeksa, tricaša koji je pretposljednjeg dana prošle godine umalo sustigao i prestigao velikog Joea Dumarsa kada je Orlandu strpao devet trica. I on je naravno prvi dio sezone propustio…

Kompletna momčad po pozicijama

1: Brandon Jennings, Reggie Jackson, Steve Blake, Spencer Dinwiddie
2: Kentavious Caldwell-Pope, Jodie Meeks, Reggie Bullock, Darrun Hilliard
3: Marcus Morris, Danny Granger, Stanley Johnson
4: Ersan Ilyasova, Anthony Tolliver, Cartier Martin, Adonis Thomas
5: Andre Drummond, Aron Baynes, Joel Anthony