O dnu NBA lige 2016. godine

Prije par dana u javnost je izašao Allen Iverson s izjavom kako mu je dosta podsjećanja na njegov crossover iz prve utakmice finala NBA lige 2001., kada je na pod „bacio“ sadašnjeg trenera Cavaliersa, a tadašnjeg beka Los Angeles Lakersa, Tyronnea Luea. To me podsjetilo da malo pogledam tu seriju i ko je to tada igrao – igrali su Lakersi i Sixersi. Lakersi su imali Kobe Bryanta i Shaqa, dok su ih sa druge strane čekali Dikembe Mutombo (doduše u poodmaklim godinama) te spomenuti AI. 15 godina kasnije, drugačija slika. Ove dvije slavne franšize za koje su igrali velikani poput Kareema Abdula Jabbara, Moses Malonea, Juliusa Ervinga, Magica Johnsona i mnogih drugih, sada drže dno i takmiče se ko će biti gori. Nekako se čini da ova, ali i prošla sezona, prljaju imena ovih franšiza koje se legitimno mogu zvati, povijesno gledano, NBA elitom. Šta se dešava

Za Philadelphiu vjerovatno sve znate – doveli su prije par godina za Gma Sama Hinkieja, čovjeka koji se voli „igrati“ sa statistikama i obično na osnovu istih i donosi svoje odluke. Za Sixerse se povezuju neke od gorih, po meni barem, odluka u zadnjih par sezona. Nekako je čudno vidjeti da su All-star beka Jruea Holidaya dali za šesti izbor na draftu 2013. koji onda nije ni odigrao sezonu zbog povrede koljena. Mislim na ofanzivno nevjerovatno limitiranog Nerlensa Noela. On je pokretan centar koji može da brani reket kao i najbolji rim protectori u ligi trenutno, te vjerovatno ima brzinu da „ganja“ stretch četvorke po perimetru, ali ofanzivi ni traga ni glasa, što je u današnjoj NBA vrlo loše. Kada se trade za Noela sada sagleda, i uz sve povrede Holidaya, čini se kao veoma loš potez kojeg bi možda još uradili samo Billy King i Daryl Morey kao vjerovatno dva najgora GM-a u ligi (pored Hinkieja naravno). Centara u Phili imaju za izvoza ali odličnog beka nigdje.

Njihov point  sada drži Ish Smith koji ima odlične brojeve, ali to nije realno – on ipak igra u Sixersima. Tu je još i Kendall Marshall koji se ne čini kao dovoljno dobar kvalitet ni za rezervnog playmakera. Na dvici „vlada“ propali sedmi izbor drafta 2014. Nik Stauskas koji također ne smije na ozbiljnoj ekipi biti prvi izbor na poziciji koja je sa evolucijom igre postala jedna od bitnijih. Zatim, što se tiče Hinkiea i njegovih poteza, možemo gledati recimo što se to radi svaki trade deadline u Phili – uzimaju se ogromni ugovori igrača kako bi se cap napunio do 95% koliko svaka ekipa mora imati popunjeno. Tako su recimo uzeli Geralda Wallacea i odmah ga otpustili, a sada njegovih $15 milijuna imaju na payrollu. Iskreno, ne vidim u kojem smjeru ide ova franšiza, par zadnjih pickova mi stvarno nije jasno i ne vidim gdje će Sixersi biti nakon što the process završi. Recimo, uzeli su tweenera Daria Šarića sa 12. pickom 2014. i poslali ga na dalje kaljenje (trenutno igra u Turskoj). Ali i kada ga dovuku preko bare, što onda? Šarić ne može biti NBA trica jer se čini nedovoljno pokretnim i nije dovoljno pouzdan šuter, dok je kao četvorka problematičan zbog „kratkog“ raspona ruku i manjka eksplozivnosti. Zatim, svoj pick na prošlom draftu su potrošili na Jahlila Okafora koji je treći centar zaredom kojeg Sixersi biraju sa svojim visokim izborima (o Embiidu kasnije). Okafor je sušta suprotnost svom klupskom kolegi Noelu – ofanizvna igra mu je lijepo razvijena i odličan je tu, ali u odbrani ima neke velike propuste. Može se reći kako su Brett Brown, trener Sixersa, i Sam Hinkie pomislili kako bi dvojac Okafor-Noel lijepo surađivao jer bi jedan drugog pokrivali (Okafor Noela u napadu, Noel Okafora u odbrani), ali ova sezona je dokazala su to samo puki snovi i da to neće ići sve dok Sixersi ozbiljno ne počnu da rade na dovođenju solidnih bekova i niskih krila.

jahlil-okafor

Rebuild kroz draft je moguć ali samo uz pametne izbore sa obzirom na ono što timu treba! Naglasio sam ovo posebno jer tri drafta zaredom uzimaju se centri koji će se na kraju boriti za minute čak i na njima neprirodnoj poziciji četvorke, što sa sobom vuče igru twin-towersa koja u ligi s razlogom već dugo vremena nije popularna. Ovaj draft treba posebno gledati jer su tu igrači poput Bena Simmonsa koji je navodno nova ogromna zvijezda NBA lige ali recimo tu je i Buddy Hield, bek i odličan šuter koji bi legao vrlo dobro Sixersima. Treba vidjeti hoće li birati kao i sa Okaforom (on je bio najbolji igrač generalno, ali bi recimo Mudiay bolje legao Sixersima) ili će ići na ono što im stvarno treba. Što se tiče njihovog navodnog franchise igrača, Joela Embiida, ne znam šta reći. Dvije pune sezone (plus ljeto 2016. koje neće igrati) koje nije igrao, plus ulazak u pun frontcourt Philadelphie…Embiid svoj potencijal sigurno neće ispuniti (potencijal koji mu je „procijenjen“ kada je biran kao treći izbor drafta 2014.), ali može postati jedan vrlo solidan igrač, ako ga dalje ne budu jele povrede. Sve u svemu, mislim da zadnjih par sezona sramoti nevjerovatnu povijest 76ersa i ne vjerujem da bi Hinkie još dugo trebao imati posao (tekst je napisan prije informacije da je Hinkie dobio otkaz op.a.). Brownu neću ništa zamjerati – kada imate idiota za šefa, onda se to treba uzeti kao olakotna okolnost. Ono što mi daje nadu su sigurno Jerry Colangelo i Mike D’Antoni koji su zaposleni kao pomoćnik GM-a i pomoćnik trenera, respektivno. Colangelo pomalo već uvodi red u očajno uređenoj franšizi, dok D’Antoni po meni ima isto autoriteta u svlačionici Phile koliko i Brett Brown. Navodno, ova dva dodatka Phili su uzrokovana time što je liga gubila ogroman novac na utakmicama Phile (nitko je ne želi gledati, can you blame them?) i nisu više imali strpljenja sa The Processom. Srećom, the sramota će se, nadamo se mi svi fanovi NBA ligi, što prije završiti i ovu slavnu franšizu obasjati će sunce uspjeha.

Los Angeles Lakersi su možda i lice NBA lige. Njihova legenda je logo lige, za njih su igrale nevjerovatne legende, LA je ogroman market i sve u svemu, najpoznatija franšiza te možda i najuspješnija (pored Celticsa). Ipak, svaka franšiza ima svojih uspona i padova. Za Lakerse, već par godina, to su padovi. Šta je problem? Teško je reći. Problem za mene počinje u tome da su dali Kobe Bryantu ogromnih $50 miliona za dvije sezone iako je bilo očigledno kako on više ne može igrati na nivou na kojem je igrao prije. Istina, radi se o legendi franšize ali on im je „pojeo“ ogroman dio capa a skoro pa svaku sezonu tog ugovora završavao je sa nekom season-ending povredom. Trade za Stevea Nasha isto nije odličan potez (mala olakotna okolnost – zaštitili su taj pick za top-5 prošle godine i top-3 ove, ali sljedeće godine nemaju svoj izbor vjerovatno, jer je za draft 2017. ovaj izbor nezaštićen) koji im je odnio još $9 milijuna iz capa a zauzvrat su dobili 38-godišnjeg, istina bivšeg MVP-a, razigravača koji je daleko od svojih najboljih igara. Za Lakerse je odigrao dvije sezone i ukupno 65 utakmica, uz samo 11.4 poena i 6.4 asistencije. Kada je došao u Los Angeles, to je trebalo da bude jaki veteranski trio Gasol-Bryant-Nash, uz još jednog superstara u Dwightu Howardu, ali to je bio trainwreck. Howard nije se nije slagao sa Bryantom, Gasol je pao na treću opciju a Nasha su stigle godine – nije mnogo igrao (50 utakmica samo). Nakon relativno loše sezone, jednom metlom riješili su ih Spursi i krenuo je lagani raspad sistema. Howard je kao free-agent otišao, Nasha su nastavile „prati“ povrede, kao i Bryanta, a ostao je samo Gasol koji je također imao stanovitih problema s povredama. Najbolji strijelac te sezone? Nick Young sa 18 poena u prosjeku. Omjer? 27-55. Tako je počeo kraj ovih Lakersa sa Kobe Bryantom, a taj kraj gledamo ove sezone kada igraju historijski lošu sezonu, a što je najgore od svega, oni moraju da gube, kako bi zadržali svoj izbor na ovogodišnjem draftu koji je sada u Philadelphiji (trade koji je doveo Brandona Knighta u Phoenix). Zadnje tri sezone su stvarno za zaborav ali postoji glavna razlika između Lakersa i Philadelphije.

LA Lakers 2016

Taj razlog je naravno to što su Lakersi najveći market u ligi, jedna od najuspješnijih franšiza ikada i svako sanja da igra za Lakerse. Phila je već poznata kao trainwreck i po NBA se već par sezona priča kako od njih duže vrijeme neće biti ništa. Lakersi, s druge strane, pokušavaju svake sezone nešto na svoje ime „dovući“ u LA, pokupili su s kasnijim izborima dva igrača koji bi mogli biti u dugoročnim planovima svakog budućeg trenera (Larry Nance Jr. i Jordan Clarkson). Isto tako, mislim da je core Lakersa bolji jer je više pozicija popunjeno (Russell i Clarkson bekovi, Randle četvorka, postoji šansa da biraju Bena Simmonsa koji bi popunio tu poziciju trice) a ono što ne mogu popuniti pickovima, popunili bi sigurno slobodnim igračima koji će sigurno prije otići u LA nego u Philu. U svakom slučaju, ponavljanje tog finala iz 2001. kada su se susreli Lakersi i Sixersi, sada se čini kao nešto što ćemo vidjeti možda za par decenija, ako i tada.