Nakon razočaravajućeg poraza od Miamija u finalu prije dvije godine, na ulazu u prošlu sezonu ekipu Oklahoma Cityja je pretrpjela još jedan veliki udarac. To je bila razmjena Jamesa Hardena u Houston čime je praktički cijela odgovornost pala na leđa dueta Kevin Durant – Russell Westbrook. Donekle je to uprava Thundera pokušala nadomjestiti dovođenjem Kevina Martina, ali nakon samo jedne sezone shvatili su da to nije najsretnije rješenje te je Martin otišao u Minnesotu. Zbog toga su mnogi na ulazu u ovu sezonu Thunderu zamjerali nedostatak ofenzivnih rješenja, te su smatrali da na malo duže staze ekipa neće imati širinu potrebnu za borbu za vrh Zapada. Ipak, uraganski ulazak Thundera u sezonu je svima pokazao da se bez problema mogu “potući” s najjačim ekipama lige.
Nakon relativno “sporog” ulaska u sezonu (5-3 u prvih 8 utakmica), poraza od Minnesote, Clippersa i Golden Statea, košarkaši Oklahoma City Thundera su izgleda posložili sve kockice u ekipi te su od tad ubilježili čak 20 pobjeda uz samo dva poraza. S lakoćom su dobivali protivnike poput Indiane i San Antonija, te su bili savršeni na domaćem parketu sve do iznenađujućeg poraza od Toronta prije nekoliko dana. Do ovakvih fantastičnih rezultata ekipu Thundera predvodi drugi pick drafta 2007. godine, Kevin Durant. Ove sezone definitivno igra na MVP razini jer u prosjeku ubacuje 28,1 poen uz 49% šuta iz igre, hvata 8,1 skok te bilježi 5 asistencija po utakmici. O njegovim scorerskim mogućnostima ne treba trošiti riječi, dovoljan je pokazatelj prošla sezona gdje je 28 poena po utakmici ostvarivao uz preko 50% šuta iz igre, preko 40% šuta za tricu i preko 90% preciznosti s linije slobodnih bacanja, a to je ostvarenje koje su kroz povijest postizali rijetki. No njegov napredak je ove sezone posebno vidljiv u skakačkom dijelu i suradnji s centrima, prvenstveno u pick and rollu.
Uz njega druga zvijezda je naravno Russell Westbrook, igrač koji svojom igrom, predanošću i atletskim sposobnostima oduševljava cijeli košarkaški svijet. Neki mu zamjeraju povremenu brzopletost i nepromišljenost, kao i činjenicu da nerijetko uzme više šuteva od Duranta. No njegove brojke sve te priče bacaju u vodu, jer u prosjeku ubacuje 22 poena uz 6 skokova i 7 asistencija. Činjenica jest da bi Westbrook mogao poraditi na smirenosti i smanjivanju broja nepromišljenih šuteva pri početku napada, ali on to i više nego nadoknađuje svojom agresivnošću i angažmanom svake sekunde koju provede na parketu.
Ova dva All-Stara razvili su sjajnu suradnju sa Sergeom Ibakom, koji iz godine u godinu napreduje i izrasta u vrlo kvalitetnog igrača. Posebni napredak se vidi u šutu s poludistance koje Ibaka realizira u vrlo visokom postotku te je treći strijelac ekipe s 14,4 poena. Činjenicom da može realizirati šut vrlo kvalitetno oslobađa reket za agresivne ulaske vanjske linije. Njegova visina i skočnost prvenstveno je vidljiva u obrani gdje u prosjeku hvata 9 skokova i 2,3 blokade. S takvom postavom napad Oklahome krasi munjevito brza tranzicija s velikim brojem poena iz kontre ili na još neorganiziranu protivničku obranu tako da ne čudi da su treća najefikasnija momčad lige sa 106,3 poena po utakmici.
Što se tiče obrambenog dijela, tu nevjerojatno veliki dio posla obavljaju Thabo Sefolosha u vanjskoj liniji te Kendrick Perkins pod koševima. Njih dvojica su igrači koje rijetko tko posebno primjećuje, i definitivno ne dobivaju dovoljno zasluga jer je njihova uloga u ovoj ekipi nevjerojatna. Sefolosha je bez sumnje jedan od najboljih perimiter defendera u ligi dok Perkins svojim iskustvom i razumijevanjem obrambenih rotacija u suradnji s Ibakom čini vrlo kvalitetnu unutarnju obrambenu liniju. Veliki dio uspjeha ove ekipe leži u skakačkom dijelu igre, kako u obrani tako i u napadu, gdje predvode ligu s 47,3 skoka po utakmici. Od ove sezone u nedostatku trećeg scorera “mladići” s klupe su dobili više prilike te je iskorištavaju vrlo kvalitetno. To se prvenstveno odnosi na rezervnog playmakera Reggieja Jacksona koji je već prošle sezone ozljedom Westbrooka pokazao da može odigrati vrlo kvalitetno, a ove godine to samo potvrđuje te mu trener Scott Brooks ukazuje puno povjerenje (gotovo 25 minuta po utakmici). Drugo ovosezonsko otkriće je osvajač NCAA titule sa sveučilištem Connecticut 2011. godine Jeremy Lamb. Igrač koji je većinu prošle sezone proveo na “kaljenju” u NBA Razvojnoj ligi ove sezone pruža vrlo kvalitetne partije te je vrlo kvalitetna scoring opcija s klupe. Što se tiče unutarnje linije tu je i uvijek korisni Nick Collison te vrlo kvalitetni rookie Steven Adams.
Posljednjih nekoliko sezona bilo je jasno da ekipa Oklahome može dogurati vrlo daleko, ali se nikako nismo mogli oteti dojmu da su malo kratki za otići do kraja. Ove sezone ovo je vrlo izbalansirana ekipa mladosti i iskustva u kojoj svatko ima svoju ulogu i koja stvara vrlo kvalitetne mlade igrače pod vodstvom dvojice potpuno zrelih All-Star igrača. Činjenica je da je ekipa Thundera budućnost NBA lige te da će ako ostanu na okupu biti jedni od glavnih favorita za naslov kako ove sezone tako i u idućih nekoliko godina.