Tuesday, June 18, 2024

ZADNJE OBJAVE

Okrugljak: Bogdanović i Rudež u rookie sezoni

Predugo hrvatska košarka nije imala košarkaša u najjačoj ligi na svijetu pa su nam čak dvojica ove sezone i više nego dobar povod da im posvetimo jedan veći tekst nove rubrike NBACro portala u kojemu će se naša četiri autora pozabaviti projekcijama u njihovoj rookie sezoni.

Filip Bekavac:

Prema svemu što se čulo na media dayu Pacersa, ne očekujem puno što se minutaže tiče za Damjana Rudeža, 10 do 15 minuta u prosjeku, dok će Bojan  Bogdanović vjerojatno igrati malo više, dvadesetak minuta. Trener Pacersa Frank Vogel već je dao određene naznake da Damjana ne planira koristiti previše osim u kontekstu napadačke iskre s klupe i to na poziciji stretch četvorke. Bojan je sigurno kompletniji igrač sa širim repertoarom napadačkih rješenja pa očekujem da će ga trener Lionel Hollins dosta koristiti na pozicijama dva i tri, s obzirom na to da na beku može stvoriti matchup probleme jer posjeduje solidnu igru leđima prema košu. I Rudež i Bogdanović će sigurno trebati određeno vrijeme za prilagodbu na intenzitet igre, brzinu, udaljeniju tricu i slično, no očekujem da će se obojica brzo prilagoditi. U konačnici, vjerujem da će Bogdanović u Netsima biti jako dobar, možda čak i starter u kasnijem dijelu sezone, dok će se Rudež boriti za mrvice u nadi da će se pouzdanim šutem izboriti za svoje mjesto pod NBA suncem.

Mihael Cvetnić:

Nakon dugog vremena Hrvatska je potpisom ugovora Damjana Rudeža s Pacersima ovog ljeta konačno ponovno dobila predstavnika u najjačoj ligi svijeta. Damjan Rudež u NBA ligi? Čovjek koji na nedavnom košarkaškom World Cupu nije mogao pogoditi ništa s kraće trice iako mu je glavna specijalnost šut? Čudno. Rudež u Pacerse doista dolazi u krivom trenutku, nakon što je momčad bitno oslabljena ovog ljeta; Lance Stephenson potpisao je ugovor s Charlotte Hornetsima, a Paul George katastrofalno je slomio nogu na pripremnoj utakmici američke reprezentacije zbog čega će vjerojatno propustiti cijelu sezonu. Zamjene koje su Pacersi našli za svoja dva najbolja igrača prošle sezone su, blago rečeno, ispodprosječna: C.J. Miles i Rodney Stuckey praktično su sinonim za kvazi pojačanja koja mogu doprinijeti kvaliteti NBA momčadi otprilike koliko i prosječan medvjed može doprinijeti potrazi za Higgsovim bozonom. Situacija pod košem Pacersa nešto je bolja – startni par i dalje će činiti Roy Hibbert i David West, a na klupi su još igrači poput Luisa Scole i Iana Mahinmija. Uz to, trener Pacersa Frank Vogel prošle je sezone demonstrirao nejasnu tvrdoglavost i stalno inzistiranje na visokim postavama koliko god su one limitirale napadački učinak momčadi. Tako je najniža često korištena petorka bila ona sa Scolom i Westom pod košem iako je i ona obrambeno bila poprilično loša.

Sve ovo loše će utjecati na Damjana koji će najvjerojatnije biti gurnut na poziciju trojke da u ograničenim minutama popuni rupu na boku umjesto da odigra ulogu za koju je fizikalijama i stilom najprikladniji – onu stretch četvorke. Rudež atletski jednostavno nije u stanju ispratiti moćnije i brže igrače na koje će naići u NBA ligi – štoviše, nije bio u stanju ispratiti i puno sporije igrače u Europi jer jednostavno nije dobar obrambeni igrač ni u kojem smislu. Čak i njegova glavna specijalnost, šut, dolazi pod pitanje s obzirom na dulju tricu i brže obrambene igrače u NBA-u. Damjanov izbačaj relativno je spor i morat će dosta raditi na brzini i preciznosti ako želi opstati u ligi kao specijalist za tricu. Zbog svega ovoga ne vidim kako Rudež može uspjeti s Pacersima ili kako može ikako pomoći momčadi koja se s njim ili bez njega suočava s kolapsom. Očekujem da će Damjan dobiti prošlosezonski “Copeland tretman”, odnosno stvarno minimalan broj minuta koje će u nekom prenesenom smislu predstavljati katastrofičnost sezone Pacersa, posebno ako budu odrađene na vanjskoj poziciji.

Drugi naš predstavnik u sljedećoj sezoni, Bojan Bogdanović, trebao bi ipak imati nešto bolje NBA iskustvo. Djelomično zato što se radi o daleko kvalitetnijem igraču od Rudeža, a djelomično zato što bi situacija u Brooklyn Netsima ove sezone trebala biti nešto svjetlija od one kod Pacersa. U redu, ne baš svjetlija, ali će barem omogućiti Bogdanoviću da igra na svojoj prirodnoj poziciji. Bojan je u europskim okvirima odličan i kompletan igrač, solidan i u obrambenoj fazi, čiji su najveći aduti šut i post igra. U NBA-u svakako neće biti prva opcija ekipe kao u Europi ili reprezentaciji, ali određeni dio svog arsenala svakako može prenijeti. Prvenstveno je tu riječ o šutu. I u najcrnjem scenariju njegove prve sezone teško je zamisliti da Bogdanović neće biti u stanju igrati barem ulogu spot up šutera s klupe. Netsi još uvijek imaju dosta široku momčad koja je solidno pokrivena na svim pozicijama, ali konkurencija na bokovima nije prejaka (Joe Johnson, nesuđeni Hrvat Alan Anderson, Andrei Kirilenko i Sergei Karašev) tako da bi se Bojan lako mogao izboriti za mjesto najmanje treće bočne opcije Netsa, a ako u sezonu uđe u dobroj formi, do zime bi mogao izboriti i mjesto startnoj petorci. No ni ovdje situacija nije sasvim bajna. Bogdanović će u novom okružju svakako biti ispodprosječan obrambeni igrač jer nema lateralnu pokretljivost potrebnu da prati sva čudovišta iz NBA “šume”, a uz to Netsi nemaju bočnog partnera koji bi ga obrambeno sakrio. Također, Bogdanovićeva brzina izbačaja i elevacija pri šutu nisu na zadovoljavajućem nivou za američke standarde što će mu svakako omogućiti pogled iz „prvog reda“ na niz blokada na trici.

Osim toga, momčad Netsa generalno baš i nije u cvijetu mladosti pa bi se tijekom sezone Bojanova uloga mogla povećati i van okvira isključivo šutera u neki više kreatorski oblik što ne bi bilo dobro za njegovu učinkovitost, bilo šutersku ili obrambenu. Ipak, u nekom optimističnom ishodu sezone za Netse i Bogdanovića, neće biti velikih problema s ozljedama, novi trener Lionel Hollins će staviti težište igre na Brooka Lopeza dok mu stopala mogu izdržati, a Bojan će biti jedan od igrača koji će hvatati povratne lopte iz posta i spremati ih s trice. Bez Lopeza u igri, što je vjerojatno neizbježno, Netsi će se pretvoriti u onu istu small ball bandu koja su bili lani, samo s manje kvalitetnih igrača spremnih preuzeti teret kad je potrebno (Paul Pierce). Sezona Netsa, a time i Bogdanovića, (ponovno) ovisi o zdravlju igrača sa stopalima (Lopez) i gležnjevima (Deron Williams) 80-godišnjaka koje je upravo pregazio teretni vlak tako da snove o playoff plasmanu vjerojatno već u početku treba ugasiti. Još će proći vremena prije nego nekog sunarodnjaka vidimo na najvećoj pozornici, ali do tada ipak treba uživati u Bojanovoj igri za Netse jer svoj posao će svakako odraditi.

damjan-rudez

Ivan Kuštra:

Nekada mi rukovoditelji u NBA ligi nisu jasni. Situacija s Damjanom Rudežom mi je stavila veliki upitnik na glavu. Čitam vijesti i piše kako Rudež dolazi na probu u Pacerse, te to pripisujem dobrom agentu i standardnim pokušajima ekipa da pronađu jeftinog kvalitetnog igrača iz Europe. Samo u ovom slučaju mi to niti malo nije jasno jer Pacersi već u ekipi imaju Chrisa Copelanda kojemu je glavni specijal šut za tri poena i plaćaju ga 3 mil dolara u ovoj sezoni, pa zašto dodati još jednog istog igrača. Ne znam što je Rudež točno izveo na workoutu, možda su on i Larry Bird imali natjecanje u tricama, a oklada je bila trogodišnji ugovor u Pacersima.

Kako me je ovaj potpis zaintrigirao onda sam se bacio na pronalazak minutaže za našeg Damu. On može odraditi dvije pozicije, nisko krilo i stretch četvorke, to mu je bio posao u Zaragozi gdje je u ovoj stretch ulozi napadački dominirao i šutirao tricu 52% u Eurokupu i 44% u španjolskoj ligi. Većinu njegovih poene su kreirali suigrači, dok je on bio u ulozi spot up i catch and shot opcije, a u obrambenom dijelu bio je katastrofa. Kada je igrao na perimetru redovno je bio pretrčan od strane protivnika, a za guranje u postu nema mase. Njegovi konkurenti za ulazak u rotaciju (nema šanse da upadne u startnu petorku pokraj C. J. Milesa) su većinom specijalci kao spomenuti Copeland i Solomon Hill koji se potiho spominje kao starter, te bi se onda Miles spustio na poziciju šutera. Veliki problem će mu predstavljati i trener Frank Vogel jer od kada je sjeo na klupu Pacersa nije imao niti jednu postavu s četvorkom koja je širila reket već se držao old school principa s dva visoka, te tu gotovo nema minuta za Rudeža.

Ovdje svakako treba uzet u obzir da će Pacersi vrlo često igrati s dva razigravača zbog problema s kontrolom lopte i manjkom kreacije na svim pozicijama, te nakon što oduzmemo Milesovu minutažu za ostatak momčadi ili Copelanda – S. Hilla – Rudeža će ostati oko 20 do 25 minuta na trojci. Kako je Copeland dokazani NBA tricaš, preko 40% u obje sezone, te kako Solomon Hill ima vrhunske predispozicije u obrambenom dijelu (šuterski nije ni blizu Rudežu) ja jednostavno ne vidim da Damjan uhvati neku konstantnu ozbiljnu minutažu tj. da izbori rotaciju. Ako sve bude u normalnom tijeku, bez nekih velikih ozljeda, onda ne vidim veliku šansu da probije granicu od 500 minuta u sezoni. Najsvježiji primjer može biti Luigi Datome iz Detroita koji je kao i Rudež vrhunski tricaš, a jednostavno se nije uspio prilagoditi na brzinu igre, te dužu tricu, s tim da Datome je puno bolji igrač s loptom u rukama nego Rudež.

Drugi naš igrač, Bojan Bogdanović ima puno povoljniju situaciju i kvalitetniji je igrač od Rudeža premda dolazi iz ne baš dobre sezone u Turskoj, tu je bilo puno faktora koji su utjecali na njega, od ozljeda do lošeg stanja unutar ekipe. Kako stvari stoje na početku trening kampa Netsa on je sigurno „unutra“, preciznije, dobit će ozbiljnu minutažu, a velike šanse su da se pokraj Alana Andersona izbori za poziciju šutera u startnoj petorci. Pozitivno kod Bojana je što može odigrati jako dobro poziciju šutera i niskog krila (pogotovo protiv drugih postava) što treneru daje dovoljno materijala za slaganje postava s njim unutra. Osim Anderson, konkurenti su mu Jarrett Jack kojemu je primarna pozicija razigravača ali je u zadnje dvije godine igrao gotovo 50% vremena na šuteru, te u manjoj mjeri Andrei Kirilenko koji bi većinu minutaže trebao odraditi na visokom krilu.

Odlične strane kod Bogdanovića su što može egzistirati u gotovo svakoj napadačkoj situaciji (prvi put nakon Cibone sav napadački teret neće biti na njegovim leđima, a tada je briljirao), od spot up uloge i statičara u kutu na trici do izolacija gdje loptu može primati leđima prema košu protiv nižih igrača, pa sve do rijetkih situacija u kojima može zavrtjeti pick igru gdje bi najčešće poteza šut za tri poena nakon bloka. Uglavnom, radi se o kompletnom igraču u naponu snage. Njegova obrana je vrlo dobra do odlična (ovisno na koju se nogu probudi) za Europske uvijete, te kao i svaki igrač koji dolazi u ligu će na ovom dijelu terena imati velikih problema u početku. Nedavno je o tome govorio novinarima u stilu da je ovo neki drugi sport ovdje, počevši od kompleksnosti napadačke igre (vrti se po nekoliko akcija odjednom) do obrambenog segmenta u kojem treba puno više komunicirati i biti povezaniji s igračima uz naravno veliku taktičku obučenost.

Problemi mogu biti ako će ponoviti prošlogodišnju kriminalnu šutersku sezonu iz Fenerbahčea gdje je tricu pogađao sa svega 30 uspješnosti, te uz već spomenute obrambene prilagodbe onda bi Babo mogao ispasti iz ozbiljne rotacije. Njegova sreća je što uvijek može izmisliti neki poen koji će mu dati desetak minuta po utakmici, pa makar kao člana druge postave. U njegovom slučaju mislim da će odigrati više od 1500 minuta u sezoni uz prosjek od nekih 12 poena.

Toni Lazarušić:

Kao i svi drugi igrači koji su u svojoj karijeri napravili iskorak prelaskom iz europske košarke u najjaču ligu na svijetu tako će i naš dvojac na početku, ili u prvoj sezoni morati proći razdoblje prilagodbe. Možda je floskula, ili traženje izgovora za mogući neuspjeh u prvoj sezoni ali novajlije u ligi, posebno one iz Europe moraju se naviknuti na tri stvari: drugačija pravila, drugačiju konfiguraciju košarkaškog parketa, drugačiji stil igre i promijenjene uloge u odnosu na one na koje su naviknuli.

Prema početnim najavama i izvještajima iz trening kampova za mjesto startera u Netsima Bojan Bogdanović će se morati „tući“ s Alanom Andersonom. Tu je još i veteran-šmeker s dobrim agentom Joe Johnson koji je prema riječima Lionela Hollinsa projiciran za igru na trojci. Vjerojatno će poneku minutu otkinuti i on kada bude na beku, ali i duo Jarrett JackDeron Williams kada budu zajedno na parketu. Bogdanović je bolji igrač od Andersona iako je ovaj iskusniji i odrađuje već treću sezonu u Netsima. Međutim, Andersonove 22 minute prosječno od lani, i 7 poena, uz 40% šuta i 33% za tricu Bogdanović odradi bez problema i još odradi puno bolju obranu od Amerikanca. Obrambeni dio je razlog zašto mislim da će Hollins ipak početi s Bogdanovićem u petorci. Hollins je stvorio Memphisov grit and grind stil igre i cijeni igrače koji znaju igrati obranu. S njegovih 2,03 m i 98 kg nije ga lako ni prepucati ni izgurati, dok voljni moment nikada nije bio upitan. Dvije stvari u obrani će ipak morati popraviti: koncentraciju (da ga ne „pljačkaju“ na „stražnja vrata“ cutovima kao u Španjolskoj na Svjetskom prvenstvu), i kretanje općenito, jer ponekad ima olovne noge. Trebat će mu vremena da se navikne na raznovrsne protivničke bekove protiv kakvih nikada nije imao prilike igrati, pa će jednu večer morati igrati dobru izolacijsku obranu protiv DeMara DeRozana ili Dwyanea Wadea, u drugoj će izlaziti iz bloka nakon pick and rolla i loviti Montu Ellisa, a u trećoj će kao maratonac trčati cijelu večer za Kyleom Korverom ili J.J. Redickom.

U napadu, Bogdanović može zaboraviti na gomilu lopti koje je dobivao u Europi i reprezentaciji kao prva napadačka opcija, i u tom segmentu kontekst je malo nepovoljniji za njega. Hollins voli igrati napad kroz centre kao što je to radio u Memphisu, s highlow igrom Marca Gasola i Zacha Randolpha, i gle čuda u Brooklynu također ima centra kao naručenog za njegov sistem, dokazanu prvu napadačku opciju, Brooka Lopeza. Pored Lopeza, ako ostane zdrav kroz sezonu, još se puno usta mora nahraniti. Johnson je poznat kao potrošač lopti, Deron također voli šutirati, baš kao i Jack i Mirza Teletović. Iskreno, što se mene tiče to i nije tako loše za Bogdanovića jer nema presinga na njegovim leđima već u prvoj godini. Njegovo je da pospremi ono što mu ostane, pogodi otvorene šuteve i bljesne s dva-tri napadačka poteza koja će sebi kreirati. Sumnjam da će imati dopuštenje i dozvolu kao u Europi da igra leđima, za to Netsi imaju Lopeza i Johnsona, a Bogdanović će ipak malo pričekati da se takva akcija zove za njega.

Rudežovi Pacersi vjerojatno se neće boriti za playoff kao Bojanovi Netsi, zapravo, za očekivati je da će već do All-Star pauze izgubiti korak s konkurencijom u borbi za doigravanje. Nadoknaditi dva ključna igrača od prošle sezone na vanjskim pozicijama, od kojih je jedan elitni krilni igrač nije lako. Zapravo, u kontekstu Pacersa, i ljudstva s kojim raspolažu, nemoguće je. To je opet dobar razvoj situacije za Rudeža koji će sigurno dobiti dio Georgeovih minuta, pitanje je koliko, ali u osnovi Frank Vogel nema previše rješenja za tu poziciju. Najmanje loše od svih je C.J. Miles koji je ipak više bek, nego krilo, a poslije Milesa tu su Rudež i Chris Copeland. I treba biti objektivan i reći da su obojica loš izbor. Rudež posjeduje i visinu i masu za igrati tu poziciju, ali gledano s obrambenog aspekta, izrazito je spor i neatletičan da bi parirao iole bržem i moćnijem igraču, da o rasnim trojkama poput Kevina Duranta ili LeBrona Jamesa ne govorimo. U napadu osim šuta ne može puno ponuditi, ne zna igrati s loptom u rukama, spuštanje lopte na tlo je avantura, nema slashersku igru, kao ni igru leđima, nije kreator ni za sebe ni za druge. Isto vrijedi i za Copelanda. Dodatna otežavajuća okolnost mogao bi biti i napadački sistem Indiane koji ne olakšava previše jednom igraču, i u kojemu si najčešće prepušten sam sebi, a to za igrača poput Rudeža, kojemu treba svaki poen servirati, nije dobra vijest.

Druga opcija u kojoj bi Rudež mogao biti korišten je pogodnija za njega, a to je uloga stretch četvorke, u kojoj bi on trebao „visjeti“ na perimetru i čekati loptu da obavi ono što radi najbolje – šutne tricu. Tu mu je opet konkurencija Copeland, ali mu trenerske ideje ne idu u prilog, budući da Vogel voli igrati konzervativnijim stilom, s dva visoka igrača u reketu, i rijetko se odlučuje za niže postave. Ali budući da Pacerse ne očekuje blistava godina i kako nemaju imperativ rezultata Vogel će imati priliku miksati i eksperimentirati. Damjan nije toliko svilen da se ne može „tući“ s četvorkama u reketu, i uz Roya Hibberta na primjer koji mu čuva leđa mogao bi biti upotrebljiv.

Ako je pitanje tko će se prije ili bolje naviknuti na gore spomenute promjene, Bogdanović ili Rudež, onda ja biram ovog drugog. Ne zato što je Rudež sposobniji ili bolji igrač već se u percepciji javnosti manje očekuje od njega, ali imat će i manju ulogu od Bogdanovića. Bojanov svaki potez biti će pod povećalom javnosti, što je i razumljivo jer dugo nismo imali igrača u NBA ligi, plus je on naš najbolji košarkaš i logično je da se od njega očekuju dobre stvari. Isto od njega očekuju i Netsi koji su mu dali dobru lovu vjerujući da im može pomoći odmah, dok se od Rudeža ipak očekuje puno manje pa je i njegova mogućnost pogreške ili neuspjeha manja. Obje momčadi, i Netsi i Pacersi, ove sezone nude ugodno okružje za uspjeh i napredak, iako na dva suprotna načina, i to je razlog za optimizam.

Latest Posts

NE PROPUSTITE