Problem Cavaliersa, njihove igre i općenito stanja u momčadi je nešto što trese kompletnu javnost u “susjednoj” nam Americi, a o ovom pitanju vjerojatno i Barack Obama ima što za reći. Mi nemamo Baracka, ali imamo nešto bolje, dva naša redovna kolumnista su si dali truda i secirali su Cavse do detalja.
Toni Lazarušić
Cleveland je nova momčad, to svi znamo, a novim momčadima treba vremena da se uigraju. Mislim, znate i sami kada igrate basket ili mali nogomet s nekom random ekipom prvi put. Konkretno u slučaju basketa na igralištu odabereš dva tipa za svoju trojku, a nikada ih ranije nisi vidio. Trebat će i tebi vremena pa onda i njima da vidiš kakve su njihove igračke karakteristike: tko može trčati, tko baca “cigle”, tko je dobar na trici, tko se trudi i skače, gdje mu postaviti blok, traži li „bek“ nakon pick igre na rollera ili sam napada obruč itd. To je stvar uigravanja, i ako vam je na putu neka iole ozbiljnija, iskusnija trojka dobit će vas jer se ne razumijete u igri. Puno kompleksnija je stvar s košarkom, zato što je ona kudikamo ozbiljnija igra od običnog basketa, uključuje još 12 dodatnih igrača s kojima se moraš uigravati i opet će te iskusnije ekipe, koje možda nisu kvalitetom na tvojoj razini, ali zato što znaju kako koji pojedinac diše, dobiti. To se događa s Cavsima. Imaju užasno talentirane pojedince na svakoj poziciji, ali ne poznaju se i proces uigravanja će potrajati.
Cleveland je ovoga ljeta u klub dopremio devet (9!) novih igrača, samo su šestorica ostala od lani. Od toga u klub je došao možda najbolji igrač današnjice LeBron James, TOP 10 igrač u ligi Kevin Love, i novi je trener kao i njegov stručni štab. Pa ono, da si u Spurse ovoga ljeta doveo samo Jamesa i Lovea, i da je Popovich ostao trener trebali bi ti vremena da svim igračima podijeliš role, minutaže i uigraš ih s ostatkom društva jer eto npr. Love i James nisu naučili na obrambene i napadačke spursijanske principe. Mislim, ovo je nova momčad koja mora graditi svoj identitet što je uvjerljivo najteži dio izgradnje contendera.
Osim uigravanja drugi problem Cavsa je odnos James-Blatt. NBA košarkaška liga se često naziva ligom igrača, i u njima igrači, posebno oni vrhunski, najelitniji su važniji od trenera. James je važniji Clevelandu od Blatta. I Love je čak važniji od Blatta. U Europi na koju je Blatt naviknuo nije tako. Ricky Hickman ili Andrew Goudelock nisu ni u snu važniji vlasniku Fenera od Obradovića. Sergio Rodriguez je morao prihvatiti činjenicu da ne može započinjati utakmice jer je Pablo Laso tako odlučio. I sve dok treneri imaju rezultate oni su bogovi u Europi. U NBA ligi je drugačije, nositelj vrijednosti franšize su igrači. Oni su ti koji privlače druge igrače u klub, donose profit klubu i zbog specifičnog stila igre rezultati najviše ovise o njima, puno manje o trenerima, i zato su u NBA ligi igrači bogovi.
Blatt je pametan trener i sigurno je svjestan toga da ključeve njegovog uspjeha drži James, koji praktički drži cijelu franšizu po sobom. Što je ok, jer im je donio milijune i milijune profita. I onda je razumljivo da će u klub na platni spisak doći njegovi prijatelji poput Mikea Millera, ili Jamesa Jonesa koji nema što tražiti u ligi, i od obojice je bilo boljih igrača na tržištu. Love je također došao jer je James tako htio, zato što mora ispuniti svoju svetu dužnost i osvojiti naslov s Cavsima. Zbog Jamesa i njegovog agenta će i Tristan Thompson kojem je Rich Paul također „skrbnik“ dobiti novi ugovor u Cavsima. To je biznis. A zbog biznisa će Blatt dobiti otkaz ako James pokaže palac dolje. I ne zato jer Blatt nema znanje, čovjek je fantastičan stručnjak, nego zato jer nije na istoj valnoj dužini s Jamesom. I nije to slučaj samo s LeBronom koji je zgodan primjer jer pričamo o Cavsima, tako je više-manje sa svim superstar igračima.
Napadački Cavsi funkcioniraju sjajno. Blatt je odustao od Princetona kao striktne filozofije i napadačkog stila igre i dao je igračima da više improviziraju. E sad, to nije uvijek idealna filozofija, ali je shvatio da će uigravanje jednog stila oduzeti previše vremena i da je možda najbolje dati igračima loptu u ruke gdje tamo gdje oni najviše vole. To je značilo da će se povećati (i povećao se) broj izolacija za Jamesa, 1 na 5 igre Kyrieja Irvinga i Diona Wiatersa, lopti u low post za Lovea i Jamesa, i jako puno pick and roll akcija Irvinga i Jamesa s Loveom i Varejaoom koji su apsolutno neobranjivi. Ne treba previše pričati, dovoljno je pogledati njihov napadački rejting koji je trenutno peti u ligi i Cavsi na 100 posjeda ubacuju ludih 110,8 poena.
James je kao što se očekivalo dobio najveći broj posjeda napadačkih i kada je na parketu troši ih 30% i već standardno je brutalno efikasan. Druga opcija je Irving, a Love je po potrošnji lopte sveden na role playera što je nedopustivo jer je čovjek dokazana prva opcija u Minnesotinom sistemu u kojem je sam nosio napad. Tu će Blatt morati malo preraspodjeliti posjede, prvo ih oduzeti Waitersu koji troši više od Lovea, i Kevina izjednačiti s Irvingom da bi se dobio dobar balans i osigurala efikasnost.
Napad funkcionira odlično, ali je potpuno dijametralno suprotna situacija s obranom koja praktički ne postoji. U zadnje vrijeme su je malo popravili zahvaljujući laganom rasporedu i sada su blizu prosjeka i primaju 106,6 poena na 100 posjeda. Ako ste slušali naš podcast u kojem se govori o Cavsima rekao sam da njihovi obrambeni problemi nisu samo stvar uigravanja, već da imaju strukturalni problem. Što je strukturalni problem? U ovoj priči to je problem kojega ne možeš riješiti promjenom jednog igrača drugim jer je ovdje previše minusa. Prvi je taj eto što imaju samo (i to u posebnim uvjetima, James kada mu se da, Varejao kad je zdrav) dvojicu plus obrambenih igrača i možda još Mariona koji će odraditi korektan posao ali daleko je više od pravog stopera. Ekipa nema pravog bočnog stopera pa se Marion i James koji više nisu idealni obrambeni igrači moraju nositi s najopasnijim protivničkim swingmanima ili driblerima. Drugo, Love i Varejao boluju od istog problema – manjka atleticizma i zaštite obruča.
Ovakve probleme, odnosno nedostatak ljudstva s određenim obrambenim kvalitetama koje ti trebaju ne možeš riješiti uigravanjem i vrijeme neće pomoći. Napredak je moguć, ali ne u tolikoj mjeri koliko je potrebno da se titula osvoji. Barem ne s ovom momčadi. Kevin Love je obrambeni igrač kojega možeš sakriti ako mu netko može čuvati leđa. Varejao nije taj. Brazilac je igrač energije koji reket čuva iznuđivanjem faulova u napadu. Nekompatibilni su jer im obojici više leži čuvanje igrača u low postu. Recimo, protivnici Cavsima zabijaju oko obruča sa 65% uspješnosti po čemu su oni najgora momčad u ligi. Denver, ekipa koja obožava napadati reket im je napravila pravi dar mar oko obruča, iz reketa su im zabili 44 od 106 poena. Kako ovo riješiti? Nabavi si pravog obrambenog centra. Ili, fauliraj puno (Cavaliersi su ekipa s najmanje prekršaja. Ili treće, igraju plitku zonu oko reketa, ali onda budi spreman na rizik da te protivnici izrešetaju tricama s perimetra.
Osim obrane reketa, drugi najveći problem momčadi je obrana pick and rolla. Tu je Irving posebno slaba karika, pa i Waiters je kada predvodi drugu postavu i neuigrani su sa svojim visokim igračima. To je nešto za što ima spasa, i period uigravanja bi mogao pomoći. I to je prvi segment na kojem moraju raditi. Ok, obranu reketa nemamo niti je možemo dobiti s ovim rosterom pa hajmo spasiti što se spasiti da, a spasiti i uigrati se može obrana picka.
Da zaključim… Cavsi će vrlo vjerojatno igrati finale konferencije protiv Bullsa, ako svemir bude pošten (prema njima i nama). Međutim, tu nisu favoriti usprkos individualnoj klasi zato jer Bullsi imaju podjednako dobru obranu i napad. Cavsi to nemaju. A da bi lakše živjeli kroz sezonu morati će raspodijeliti više lopti Loveu u napadu i igrati nešto tradicionalniju obranu oko reketa (previše im visoki igrače iskaču na protivničke bekove u obrani picka pa reket ostaje prazan) jer ako moram birati onda radije biram da “poginem” od šuta nego od laganih poena iz reketa.
Filip Bekavac
Ovaj članak je trebao biti analiza lošeg ulaska u sezonu Cleveland Cavsa, još jedne supermomčadi čija igra nije obarala s nogu – barem e na pozitivan način. Prošlog vikenda bilo je podosta crnih oblaka na Clevelandovom nebu: omjer 5-7, najgori omjer bilo koje LeBronove momčadi u prvih mjesec dana, problemi s kemijom, soliranje Irvinga (34 koša i točno 0 (riječima: nula) asistencija u porazu od Jazza), ignoriranje Kevina Lovea i njegovih ideja o razvoju napada („Dajte mi loptu u post!“, rekao je više puta), očito nesnalaženje trenerskog rookieja Davida Blatta, idiotarije Diona Waitersa (vrlo je nezgodno kad igrač nije svjestan vlastitih ograničenja i uporno misli da je bolji nego što doista jest) samo su neke od stvari koje su tištile navijače Cavsa. Ovaj članak je trebao biti rekvijem posvećen umrlim šampionskim ambicijama papirnato velike momčadi malog srca.
Međutim, Cavsi su svim Nevjernim Tomama odlučili pokazati srednji prst i početi igrati kako se od početka očekivalo. Prvo su u ponedjeljak pregazili Orlando 32 razlike, da bi potom dva dana kasnije isto napravili Washingtonu (113-87) koji je tada imao omjer 9-5. Jučer (subota) su dobili Indianu i odjednom su na pozitivnom omjeru (8-7), samo pet utakmica udaljeni od samog vrha konferencije.
Prvo što upada u oči je podignuta agresivnost. U posljednjih tjedan dana Cavsi su počeli igrati obranu i agresivni su na oba kraja terena. LeBron je počeo igrati kao pravi vođa, zna se nametnuti kad mu ne ide šut, što je pokazao protiv Washingtona. Iako je šutnuo ukupno samo 14 lopti i nije mogao pogoditi tricu (1-5), ispucao je čak 17 slobodnih bacanja. Irving je protiv Washingtona i Indiane povezao ukupno 10 asista i dvije izgubljene lopte. Loveu je konačno ispunjena želja i počelo se prema njemu igrati od unutra prema van, kako najviše voli. Rezultat su 21 koš protiv Washingtona i 28 (šut 9-13) protiv Indiane. Ipak, sve ovo ne iznenađuje toliko jer se znalo da pravi problem Cavsa nije napad – jednostavno su previše talentirani da ne bi postizali dovoljno koševa.
Prava promjena je u obrani. U zadnje tri utakmice Cavsi su u prosjeku primili 86 koševa, za razliku od prosječno 103 koša u 12 utakmica prije. Dio razloga je u činjenici da su ovog tjedna igrali protiv dvije napadački limitirane momčadi u Indiani i Orlandu, no to je samo dio priče. Blatt je napravio veliku stvar pomicanjem veterana Shawna Mariona u prvu petorku na poziciju beka-šutera. Naravno, Marion nije u momčadi kako bi zabijao 20 koševa i hvatao 11 skokova (za mlađe čitatelje: to je nekada redovno radio). On je u momčadi zbog „mišićave“ obrane, stvaranja matchup problema i istrčavanja kontri, a to radi odlično. Ne uzima puno lopti (nijednom više od 10), a ono što uzme, u visokom postotku posprema u koš. Malo je izgubio na brzini, ali to nadoknađuje inteligencijom i iskustvom i svojom se nesebičnošću i solidnim kretanjem u napadu sjajno uklopio u petorku. Iako Waiters još uvijek ima povremene šuterske ispade (protiv Washingtona 15 koševa uz šut 6-17), kao prva napadačka opcija s klupe uživa u ulozi koju kao član petorke nikako ne bi mogao imati – može uzeti većinu šuteva i raditi s njima praktički što hoće. Ipak, ono što je najugodnije iznenadilo kod Waitersa je njegov obrambeni učinak. Obični statistički podaci neće otkriti previše u smislu ukradenih lopti i slično, no napredna statistika sugerira da je Waiters jedan od boljih obrambenih igrača svoje momčadi u posljednjih tjedan dana.
To samo po sebi ne znači puno, jer je Waiters sa 100 dozvoljenih koševa na 100 posjeda tek prosječan, ali to je ipak poboljšanje u odnosu na utakmice koje su Cavsi gubili, gdje se ova brojka kretala oko 115. Obranu su počeli igrati i ostali – iako je LeBron uvijek slovio kao vrhunski obrambeni igrač, partije Irvinga (obrambeni rejting 93,6) i Lovea (96) svakako nude razlog za optimizam.
Je li u pitanju statistička anomalija ili stvaran napredak igre, pokazat će iduće utakmice. U sljedećih tjedan dana Cavse očekuju relativno lakše utakmice (Milwaukee, New York, Brooklyn), ali i teški ispiti (dvije utakmice protiv zahuktalog Toronta, dvije utakmice u dva dana u gostima protiv Oklahome s oporavljenim Westbrookom i New Orleansa sa sjajnim Anthonyjem Davisom). Njihov uspjeh u tom razdoblju mogao bi odrediti tijek sezone – ili će se definitivno priključiti samom vrhu istoka, ili će se opet početi postavljati neugodna pitanja.