Posljednje dvije sezone smo imali mnogo trenerskih promjena u ligi, te sada dolazi period stabilizacije u kojem će možda dva do tri trenera dobiti otkaz. Ovo su normalni tokovi lige kada u dvije godine se gotovo 2/3 franšiza odluči za novi početak. Naša tri autora donose pregled trenera koji će imati težak zadatak ove sezone od kojih bi vrlo lako neki mogli i izgubiti posao.
Ivan Kuštra
Treneri koji će po mom sudu imati nemoguć zadatak ostvariti ciljeve koje je uprava postavila pred njih i gdje postoji velika šansa da ostanu bez posla zbog neuspjeha.
Brian Shaw, Denver Nuggets
Drugu godinu u nizu se nalazi u ovom društvu. Konstrukcija ekipe uopće ne odgovara onome što je on kao trener – pomoćnik naučio da sada u karijeri, a to je igra kroz visoke igrače. Ova ekipa nema visokog igrača koji razumije i zna igrati košarku, te preko kojih možeš vrtjeti napade s vrha reketa kao što je bilo u Pacersima, a još nadodamo da konstantno imaju problema s povredama, Danilo Gallinari se vraća nakon teške ozljede koljena, a Ty Lawson bi trebao biti pokretač svih kontri i polukontri kao jedan od najbržih igrača s loptom ali nikako da uhvati formu zbog konstantnih povreda gležnja. Naravno, uprava od njega traži borbu za doigravanje jer su na to navikli u prethodnim godinama što na ovakvom Zapadu će biti nemoguće, te bi Shaw u ovom slučaju mogao nastradati. Najbolji pokazatelj nam je početak sezone gdje Shaw toliko mixa postave i startere jer ne može pronaći najbolju kombinaciju jer konstantno mu je netko ozlijeđen ili se vraćaju nakon dužeg izbivanja s terena kao spomenuti Gallinari, J.J. Hickson, JaVale McGee i Nate Robinson.
Monty Williams, New Orleans Pelicans
Kredita u momčadi ima već tri sezone u kojima nije bio ni blizu 50:50 učinka, a prošle godine je u ruke dobio najvećeg NBA talenta, Anthonyja „Obrvan“ Davisa. Kao i za Shawa, pred njim je postavljen cilj ulaska u doigravanje što je u ovom slučaju vrlo legitiman cilj jer posjeduju nekoliko odličnih igrača koje se može uklopiti u zanimljiv sistem. Problem im je na krilnoj poziciji gdje Williams uvijek može uprijeti prstom u upravu i pokazati da im je John Salmons jedina opcija na toj poziciji i kako Tyrekea Evansa mora koristiti na niskom krilu. Svejedno, pod košem su vrhunski popunjeni s Omerom Asikom, Davisom i Ryanom Andersonom, a kombinacije tri vanjska bi se vrlo lako mogli uklopiti u funkcionalni run&gun sistem. Suprotno tome, Williams se odlučio na sporu košarku i sve ovlasti je dao Evansu, te u potpunosti zaobilazi Davisa u pick igri. Uglavnom, ova momčad ima puno više kvalitete nego trener znanja što pokazuje od kada je Davis kao njihov glavni igrač došao u ligu.
Byron Scott, Los Angeles Lakers
Da, ima jako lošu izbalansiranu ekipu, ali cijeli napad svesti na Kobeja Bryanta i njegovu jedan na jedan igru je nedopustivo. Obrambeno smo svi očekivali loša izdanja i totalnu nepokretljivost nekih igrača, međutim, ovakva razina nebrige za taj dio terena je bolna za gledanje, a Scottu je to kao specijalnost i najvažniji dio igre, pa je tako izjavio da očekuje bolju igru u obrani od nikoga drugoga doli Carlosa Boozera. Ako u sve ovo uključimo pomalo ludu upravu Lakersa u zadnje dvije godine onda se ne bi iznenadio da do All – Star pauze za kormilo ove momčadi sjedne neki novi stručnjak, a Scott da se pridruži recimo analitičarima s ESPN-a kao sukomentator. Najbolji primjer je Mike Brown koji je sa super ekipom 2012 godine izdržao čak pet utakmica, pa sukladno tome se ne bi šokirao da Scott odleprša brže od očekivanog.
Filip Bekavac
Ovom prilikom osvrnut ću se na dva trenera koja će imati jako težak, gotovo nemoguć zadatak učiniti svoje limitirane ekipe uspješnima, pa će im se iz tog razloga malo progledati kroz prste i sačuvat će posao. Jednom treneru, međutim, nema spasa:
Neće dobiti otkaz (a ne bi ni trebali):
Brett Brown, Philadelphia 76ers
Brownova situacija je plodno tlo za presedan u NBA – trener momčadi koja trenutno ima omjer 0-9 i vjerojatno će biti najgora u ligi ima siguran posao. Više je razloga za to: prvo, Sixersi stvarno nemaju sreće s ozljedama. Prošlogodišnji rookie godine Michael Carter-Williams tek se nedavno vratio, Nerlens Noel nije igrao cijelu prošlu sezonu i trebat će mu određeno vrijeme kako bi pohvatao konce, a ova godina proći će bez trećeg izbora Joela Embiida. Osim toga, Philadelphiji kronično nedostaje kvalitete. Njihovim igračima ili manjka talenta (Henry Sims, Arnett Moultrie), ili su najbolje godine iza njih (Jason Richardson), ili su preneiskusni usprkos povremenim bljeskovima (K.J. McDaniels, Tony Wroten). U Philadelphiji su svjesni da ni najbolji trener na svijetu ne može od dreka napraviti pitu, pa će Brown zbog toga dobiti prolaznu ocjenu koja možda bude i odlična ako se mladi igrači budu razvijali očekivanim tempom.
Derek Fisher, New York Knicks
Da mi date sve novce svijeta, ne bih htio biti u Fisherovoj koži. Kao super iskusna igračka legenda, ali potpuno neiskusan trener dobio je u ruke momčad punu problema. Zanemarimo na trenutak što postižu grozne rezultate (trenutni omjer 2-8), roster Knicksa je u potpunom neredu. Ima ovdje tragično preplaćenih bivših veličina (Amar’e Stoudamire), tragičnih draft promašaja (Andrea Bargnani), nepouzdanih divljih šutera koji vas mogu izvući ili pokopati u svakoj utakmici (J.R. Smith), ali i solidnih veterana (Pablo Prigioni, Jose Calderon) i sjajnih talenata (Tim Hardaway Jr. i Iman Shumpert), da ne spominjemo superzvijezdu Carmela Anthonyja. S obzirom da je Fisher osobni odabir samog Phila Jacksona, kao i na činjenicu da se u New Yorku pokušava uvesti famozni triangle za koji Knicksi nemaju idealan kadar (o tome smo detaljno pisali ovdje), Fisheru će se suditi tek iduće sezone. Ova godina će proteći u mukama učenja novog sustava, a ako se usput neka mlada snaga pokaže korisnom (npr. rookie Cleanthony Early), to će biti samo dodatni bonus za Fisha i Knickse.
Otkaz dobija: Jacque Vaughn, Orlando Magic
GM Magica Rob Hennigan već je priredio ražanj za Vaughna riječima: „Prošlih sezona smo bili strpljivi. Sad želimo pobjede.“. Na papiru te ambicije ne zvuče nerealno. Orlando ima mladu, dinamičnu momčad punu velikih talenata (Elfrid Payton, Victor Oladipo, Tobias Harris, Aaron Gordon i Nikola Vučević), a prošlogodišnje probleme sa šutom izvana trebao bi riješiti jedan od najboljih snajpera u ligi Channing Frye. Ta momčad je krenula u sezonu 0-4, a trenutno su na omjeru 4-7. Iako su gubili redom od boljih momčadi od sebe (New Orleans, Washington, Toronto, Chicago i Brooklyn), igra Orlanda ne izgleda obećavajuće i svodi se na forsiranje Vučevića, a ako se obrana skupi oko njega Magic postaje bezidejan. Od Vaughna se očekuje napredak u rezultatu, daljnji rast mladih igrača i borba za doigravanje. Ako Orlando do Božića ne bude oko polovičnog učinka u sezoni, Hennigan će početi postavljati pitanja…
Toni Lazarušić
Trojac koji bi na kraju ili sredinom sezone mogao biti bivši kao SFRJ:
Brian Shaw, Denver Nuggets
Shaw je svoj trenerski put počeo kao skaut u Los Angeles Lakersima, ali je ubrzo promaknut u pomoćnika svog bivšeg trenera Phila Jacksona, i nakon Philovog umirovljenja bio je jedan do glavnih kandidata za glavnog trenera Lakersa. Posao je ipak dobio Mike Brown a nakon 6 godina službe u Los Angelesu Shaw je postao prvi pomoćnik Franka Vogela u Pacersima, a specijalizirao se za rad s visokim igračima poput Roya Hibberta i Davida Westa. Tu se zadržao dvije sezone a prošle je dobio posao glavnog trenera Nuggetsa koji su smijenili Georgea Karla. Nadobudni Shaw dolazi u Nuggetse s vrlo optimističnom idejom da instalira trokut napad ali ta ideja ubrzo doživljava fijasko. S vrlo skromnim rosterom kojeg su dodatno napale ozljede Shaw odustaje od trokuta i vraća se Karlovoj filozofiji trke, tranzicije i napadanja obruča. Playoff je ostao san jer je Denver ostvario slabašan omjer 36-46.
Ove sezone Shaw u Denveru ima nešto bolji roster nego lani, ali sudeći po ulasku u sezonu, opet će ovo biti bolna sezona za njih. Trenutno su na omjeru 2-6, imaju tek dvadeseti napad u ligi i tek dvadeset i petu obranu. Naravno, s takvim pozicijama u doigravanje će opet ostati nemoguća misija. Ove godine Shaw se nije ni trudio uvesti nekakav pokretni ili triangle napad, već od početka forsira trku (treći su u ligi po broju napada u 48 minuta). Vlasnik i uprava zadužena za košarkaške operacije ne žele ni čuti za tankiranje jer žele ostati kompetitivni što stavlja pritisak na Shawa. Ekipa ima nekolicinu iskoristivih, dobrih igrača poput Kennetha Farieda, Tyja Lawsona, Timofeyja Mozgova, od ozljede se oporavio Danilo Galinari, itd., i ukupno gledajući ovo je momčad koja bi bez problema na Istoku ušla u doigravanje. Nažalost po Denver oni su geografski smješteni previše na zapad zemlje. Osim Garryja Harrisa i Jusufa Nurkića momčad nema mladih igrača, a kada na rosteru imaš toliko veterana podrazumijeva se da si spreman boriti se za najviše pozicije, ili u slučaju Nuggetsa za playoff. A ako to ni drugu godinu za redom nisi u stanju provesti u djelo netko mora snositi sankcije, a to bi u ovom slučaju vrlo lako mogao biti Brian Shaw.
Monty Williams, New Orleans Pelicans
Williams je ova sezona peta kao samostalnom treneru, a u četiri pune sezone s Hornetsima/Pelicansima jednom je imao pozitivan omjer pobjeda i poraza. Bilo je to 2010/11 godine s Chrisom Paulom, Davidom Westom, Carlom Landryjem, Trevorom Arizom, Peđom Stojakovićem i ostalima. Uslijedile su tri teške sezone za New Orleans i Williamsa u kojima nisu bili ni blizu doigravanju. Ako i prihvatimo činjenicu da su te tri sezone bile sezone rebuildinga, ova koja je upravo počela to više nije. Williams sada u rukama ima jako skupu igračku koja će ove sezone koštati 68 milijuna dolara, a na platnom spisku su dokazani NBA igrači kao Tyreke Evans, Eric Gordon, Omer Ašik, Ryan Anderson i Jrue Holiday koje si valjda doveo u momčad da bi se s njima borio za doigravanje i rezultate. Ipak, ono što na Williamsa stvara dodatni teret je činjenica što u rukama ima možda najboljeg igrača današnjice Anthonyja Davisa, a kada na rosteru imaš potencijalnog MVP-a prvenstva nemaš pravo na pogrešku. Ne ove sezone koja je Davisu već treća i u kojoj već pokazuje da sazrijeva i da bez ikakvih problema može biti nositelj franšize. Posljedično, ako franšiznim licu, a takvih ima možda 5-6 u ligi, želiš pokazati da franšiza s njim može biti konkurentna u rezultatskom smislu svaka je sezona za tebe biti ili ne biti.
Ne sviđa mi se ovo što gledam trenutno kod Pelicansa, iako su ušli solidno u sezonu i na omjeru su 5-3, momčad ima tri klasična me-first igrača u Andersonu, Evansu i Gordonu. Dok je Gordon još uvijek nekako i suzdržan, Evans i Anderson na primjer troše jednak broj napada poput Davisa iako ni blizu nisu efikasni kao on. Zapravo, ponekad me šokira stupanj ignorancije suigrača prema Davisu, a nekoliko uzastopnih napada Pelicansa zna proteći bez da ponajbolji igrač današnjice uopće dotakne loptu. Previše ga se koristi kao pomoćnu radnu snagu, kao “smetlara“ oko obruča, kao postavljača blokova u napadu, a obranu ionako on uz Ašikovu pomoć drži kompletnu. Umjesto da se njegova igra polira, da ga se stavi u središte napada i da se svi napadi vrte kroz njega, Williams je dao odriješene ruke Andersonu da šutira tricu kad god se sjeti, Evans može driblati koliko želi, a Austin Rivers driblati ali u mjestu također koliko želi. Ne vjerujem da će Pelicansi ove godine u playoff, a to gotovo sigurno znači otkaz za Williamsa što uopće nije loše za tu franšizu. Dapače, korak je naprijed.
Scott Brooks, Oklahoma City Thunder
Ako se želiš zadržati kao trener u bilo kojoj momčadi moraš ostvarivati očekivanja. Očekivanja od Brooksa su da dovede momčad Oklahome do naslova prvaka. U tome nije uspio već u tri navrata iako u ekipi ima dvojicu izvanserijskih igrača u Kevinu Durantu i Russellu Westbrooku. Kada se pogleda Brooksova statistika s Oklahomom, i kada se zna cijela pozadina priče teško mu se može nešto prigovoriti: u karijeri je na omjeru pobjeda i poraza 473-296, a kao uzroke zašto u zadnje četiri sezone nije osvojio naslov s Oklahomom možemo navesti bezbrojne razloge: dominaciju LeBrona Jamesa, mladost njegove momčadi, odlazak Jamesa Hardena, ozljede Sergea Ibake i Westbrooka, sustav San Antonio Spursa itd. Sve možemo prihvatiti, ali možemo i optužiti Brooksa za nepostojanje bilo kakvog sustava igre njegove momčadi, za preveliku ovisnost o sudbini/sreći i individualnoj kvaliteti Duranta i Westbrooka, za forsiranje loših postava i igrača u rotaciji koji ne služe apsolutno ničemu (Kendrick Perkins, Caron Butler, Derek Fisher), itd.
Brooks ni ove godine nema sreće, ima ozljede, nema sustav igre i ima Kendricka Perkinsa. Hoće li upravi franšize prekipjeti pa će u slučaju novog neuspjeha (a sve osim naslova s Durantom i Westbrookom je neuspjeh) na kraju sezone potražiti novog trenera koji će imati samo jedan pokušaj da Durantu dokaže kako ga je sposoban odvesti do naslova prije nego KD postane slobodan igrač? Ili će Brooks i sljedeće sezone ako ove ne uspije (ući u playoff i boriti se za naslov) okušati sreću? Doslovno.
Još su neki treneri na vrućim sjedalicama; Kevin McHale, trener Rocketsa koji slično kao i Brooks nema sistem igre (osim ako to nije tranzicijska košarka s puno šutiranja trica) već godinama i ovisi doslovno o pick and rollu Jamesa Hardena i Dwighta Howarda. David Blatt je tek počeo posao s Cavaliersima i tek implementira svoje ideje kod njih što nije nimalo jednostavan posao i bolje za njega da se te ideje svide Jamesu koji je u toj momčadi i trener i igrač i GM, u suprotnom će se i njegova pozicija zatresti, i Richter uopće neće biti blag.