Nema smisla pratiti NBA ako u studenom ne „znate“ tko će odigrati finale lige udaljeno više od sedam mjeseci na vremenskoj crti i nema smisla pisati članke o košarci ako se s vremena na vrijeme ne možete „prosuti“ s prognozom koja omogućuje onima s dobrim pamćenjem da vam se rugaju jednom kad se ne ostvari. Zato mi imamo tri naša novinara koja su uzela kristalnu kuglu i prognoziraju finaliste da im se kasnije možete rugati.
Mihael Cvetnić
Zašto Cavsi? Jednostavno, talent, talent, talent. Ako pogledamo igrače pojedinačno radi se o daleko najkvalitetnijoj momčadi istoka. Može se iznijeti argument o neuigranosti i problemu podjele ovlasti između LeBrona Jamesa, Kevina Lovea, Kyrieja Irvinga i Diona Waitersa (izbacite uljeza), ali čvrsto vjerujem da će se svi oštri rubovi izbrusiti tijekom brusionice brutalne 82 utakmice regularne sezone i da će ispuniti osnovni NBA postulat – vrhunski igrači produciraju vrhunsku košarku. Stoga mislim da će Cavsi u doigravanje ući u svom maksimumu koji na papiru izgleda zastrašujuće, barem za sve ostale momčadi Istočne konferencije. Glavni njihovi konkurenti za taj pothvat, Chicago Bullsi, nad glavom i dalje imaju ogroman upitnik u obliku Derricka Rosea, a k tome i poprilično nezgodnu sklonost da im se svi igrači pred playoff raspadnu (igranje Thibodeauove energične obrane 82 utakmice uzima svoj danak). Čak i u punom sastavu, Bullsi i dalje izgledaju dosta lošije od Cavsa jer previše ovise o igračima koji su prošli vrhunac karijere poput Pau Gasola ili o nedokazanim mladim snagama, ali i zato što na rosteru jednostavno nemaju tri tako dobre opcije kao što su Love, James i Irving (čestitam svima koji su gore izbacili Waitersa). Nakon Bullsa slijedi dramatičan pad u nivou košarke koji momčadi mogu producirati tako da iako ekipe poput Wizardsa, Raptorsa ili Hornetsa izgledaju donekle smisleno na papiru, teško je zamisliti da mogu pobijediti Cavse u seriji na četiri pobjede.
Zašto Clippersi? Zašto ne Clippersi? Zašto nikad Clippersi? Prije nego što se rečenica „Zato što su luzeri.“ formira u umovima čitatelja, podsjećam da su Clippersi prošle sezone odigrali odličnu seriju s Thunderom u kojoj su došli nadomak šeste utakmice u Los Angelesu s rezultatom 3-2 u svoju korist (da odigraju zadnju minutu pete utakmice s Thunderom još tristo puta, takav ishod bi uslijedio u valjda svih tristo) koji bi bilo teško prevrnuti čak i momčadi poput Thundera. Sad je momčad još iskusnija, još bolja, Blake Griffin spreman je za još jedan iskorak, a svima će goditi i još jedna godina pod trenerskim okom Doca Riversa. Podsjećam i na najbolji napad lige i na činjenicu da su Blake i Chris Paul dva od deset najboljih igrača na svijetu. Problemi dolaze na drugom kraju parketa, ali Clippersi su u stanju toliko zabiti, to su dokazali, da i to mogu sakriti kao što tinejdžerica puderom sakriva akne. Pritisak koji u pick & rollu stavljaju na perimetar dobro funkcionira što se tiče zaustavljanja vanjskih igrača. Sredina ponekad ostaje nebranjena, ali svaka obrana ima neki minus (ostaje i pitanje manjka vanjskog stopera). Ipak, plusevi ove ekipe daleko nadmašuju minuse, a kako ni konkurencija nije bez nedostataka, stvari bi se ovog puta konačno mogle posložiti. U smislu konkurencije, ponovno se nameću Spursi i Thunder, no mislim da ih Clippersi, uz to da se ne moraju suočiti s jednima i drugima (zbog ovog bi bilo ključno osigurati prvo mjesto u konferenciji u regularnoj sezoni), mogu proći. Oklahomu mogu proći, demonstrirali su to na proljeće, a tome će pomoći i niz ozljeda koji je pokosio Thundere na startu ove sezone. Protiv Spursa vidim priliku zbog godina, mogućih komplikacija poput ozljeda i fluktuacija u formi koje dolaze s njima i potencijalne zasićenosti uspjehom. Naravno, ovo je zapad. Doigravanje se ne svodi na tri momčadi i svaka od 8 ekipa koje uđu u playoff bit će potencijalna nagazna mina, kako za Clipperse, tako i za sve ostale. Riječ „favorit“ u Zapadnoj konferenciji treba shvatiti vrlo uvjetno jer dovoljan je jedan loš matchup i put tog favorita može završiti već u prvom krugu. Clippersi imaju i zanimljiv narativni luk zbog novog vlasnika, ali i zbog činjenice da su Lakersi na putu za najlošiju sezonu u klupskoj povijesti. Pa ne bi li bilo ironično, simbolično i urnebesno simetrično da Clippersi baš u toj sezoni prvi puta uđu u finale?
Ova prognoza ujedno je i neka moja želja s pozicije neutralnog promatrača. Obje momčadi su napadačke i vrlo zabavne pa mislim da bi pružile jedno od najatraktivnijih finala ikad odigranih. Također, jedna od ovih ne baš povijesno uspješnih franšiza sprala bi sa sebe status vječnog gubitnika. Hipotetskog pobjednika ipak, zbog nedostatka balansa napada i obrane kod Cavsa, (kontrarno pravilu najboljeg igrača na parketu) vidim u Clippersima, a samo kao dodatak ubacit ću u scenarij i Blakea Griffina kao MVP-ja finala.
Filip Bekavac
U istočnoj konferenciji kao kandidate vidim samo dvije momčadi:
Cleveland Cavaliers – najlakše je početi s najočitijim favoritom, pa ću i ja tako krenuti, iako ne volim klišeje. Svaka momčad koja u svojim redovima ima najboljeg košarkaša današnjice LeBrona Jamesa mora se smatrati instant kandidatom za naslov. Da jadni LBJ ne bude usamljen, društvo mu prave Kevin Love, možda ponajbolji krilni centar trenutno u NBA, i Kyrie Irving sa svojim električnim driblingom koji lomi gležnjeve, prošlogodišnji MVP All Star utakmice. Sjajnog obrambenog trenera Mikea Browna otpustili su jer su u napadu prošle sezone izgledali, najblaže rečeno, neorganizirano. Njega će zamijeniti dobro poznati David Blatt, Amerikanac židovskog podrijetla koji je majstor napadačke igre, dokazana veličina na međunarodnoj sceni (europski naslov s Rusijom) i aktualni pobjednik Eurolige s Maccabijem. Od ostalih važnih karika, Dion Waiters će imati priliku pokazati da osim dobre priče zna dobro i igrati, a za skupljanje otpadaka i impuls energije pod obručima tu su sve bolji Tristan Thompson i dobri stari Brazilac Anderson Varejao. Kao da to nije dovoljno, dovedeni su još i šuterski specijalisti James Jones i Mike Miller, kao i iskusni, svestrani Shawn Marion. Trebat će im određeno vrijeme privikavanja na nove uloge, kao i na specifičan napad s puno kretanja i malo izolacija što će forsirati Blatt, ali jednostavno ne vidim tko ih može zaustaviti prije konferencijskog finala.
Chicago Bulls – jedina momčad koja po širini kvalitetnog kadra može doći u istu rečenicu s Cavsima na istoku su Bikovi iz Chicaga s konačno zdravim (nedavno iskrenuće gležnja je navodno lakše prirode) Derrickom Roseom. Rose je u dosadašnje tri utakmice pokazao da je šuterski prilično „drven“, što nije čudno s obzirom na to da nije igrao praktički dvije pune sezone. Ono što veseli sve obožavatelje i navijače jest da je munjevito brz u tranziciji, skočan kao i prije i ne boji se kontakta. Očito je vratio povjerenje u svoje tijelo i trebao bi biti sve bolji kako sezona bude odmicala. Prošle sezone Chicago je bio napadački očajan bez Rosea kad su prve napadačke opcije postali, ni krivi ni dužni, D.J. Augustin i Mike Dunleavy Jr. To su riješili dovođenjem iskusnog, ali još uvijek korisnog Pau Gasola kao slobodnog igrača, konačno su dočekali Nikolu Mirotića, sjajnu stretch četvorku iz Real Madrida (odabrali su ga na draftu 2011.), a sjajno su odigrali i ovogodišnji draft odabravši Douga McDermotta, sjajnog šutera sa sveučilišta Creighton koji će se idealno uklopiti u njihovu igru. Dio Bullsa su još uvijek aktualni obrambeni igrač godine Joakim Noah, sjajni borac s klupe Taj Gibson i jedan od najboljih braniča na perimetru Jimmy Butler. Rosea mijenja Aaron Brooks koji je po dosad odigranom pojačanje u odnosu na Augustina, a sve dok Tom Thibodeau vodi show, Chicago je najbolja obrambena momčad lige. Za doigravanje – neprocjenjivo.
Na zapadu će biti puno gušće i možemo raspravljati nadugo i naširoko tko je (naj)bolji, međutim moj odabir su:
San Antonio Spurs – koliko god zapad bio prepun sjajnih momčadi, jednostavno ne mogu zanemariti branitelje naslova. Spursi su jedina momčad koja nije izgubila baš nijednog igrača od šampionske sezone – tu je velika trojka Tim Duncan – Tony Parker – Manu Ginobili, MVP finala Kawhi Leonard je godinu iskusniji, ostao je Danny Green, rekorder po pogođenim tricama u finalnoj seriji, a tu je i Boris Diaw. Ostale važne karike su korisni Tiago Splitter, Marco Belinelli i pozitivno iznenađenje doigravanja Matt Bonner. Nisu imali sreće s ozljedom Pattyja Millsa, ali za sada ga solidno mijenja Cory Joseph. Fantastičnoj jezgri treba pridodati možda najveću krađu drafta, 30. izbor Kylea Andersona. Anderson je krilo s renomiranog sveučilišta UCLA koje posjeduje zanimljivu kombinaciju vještina (visina i snaga krilnog centra, razigravačke sposobnosti i pregled igre beka) što ga čini toliko tipičnim odabirom za Spurse, majstore pronalaska sjajnih igrača u podrumu drafta (Parker je bio 28. pick, Ginobili 57.). Gregg Popovich je majstor doziranja najboljih igrača, pa i po cijenu kazne (prošle godine je dobio kaznu od 250 tisuća dolara jer je odmarao Parkera, Ginobilija i Duncana protiv Miamija), a Spursi su lani bili jedina momčad u kojoj niti jedan igrač nije imao više od 30 minuta u prosjeku. U velikom finalu su izgledali nepobjedivo – a ostali su isti igrači. Zaključak se nameće sam po sebi.
Golden State Warriors – sigurno se pitate kako je moguće staviti Warriorse prije Clippersa, Oklahome ili Houstona? Naravno, nisam ih stavio iz svog hira ili da bih vas zafrkavao – Oklahoma će igrati dva mjeseca bez prve dvije zvijezde, a ostatak sezone će se boriti rukama i nogama da bi uopće ušla u doigravanje – napominjem da je lani posljednji Dallas imao 49 pobjeda. O Houstonu smo već sve rekli u najavi sezone, a Clippersi su prošle godine jedva prošli Golden State 4-3 – Golden State koji je po mojem skromnom mišljenju danas bolja momčad nego tada. Prvenstveno, Golden State u momčadi ima dva povijesno dobra šutera Klaya Thompsona i Stephena Curryja, koji će za koju godinu oboriti sve šuterske rekorde lige ako nastave ovim tempom. Osim njih, petorku čine obrambeni majstor na krilu i zakucavač Andre Iguodala, borbeni stroj za double-double David Lee i obrambeni sidraš u reketu Andrew Bogut, što je vjerojatno najbolja prva petorka u NBA ligi. Klupu predvode sjajna mlada krila Harrison Barnes i Draymond Green, tu je pomalo divlji, ali korisni Leandro Barbosa, korisni centar Festus Ezeli ponovo je zdrav i željan igre, a tu su i poznati snajper, šuterski specijalisti Brandon Rush. Kako je sjajno primijetio kolega Antonio Rogulj, Warriorsi su lani s Markom Jacksonom bili među najgorima po postotku asistiranih trica i tek deseta napadačka momčad lige, što je premalo s obzirom na potencijal. Zato je doveden Steve Kerr, bivši igrač/GM/komentator sklon principima trokut napada, što bi ovoj ekipi trebalo savršeno odgovarati. U predsezoni je bilo očito znatno poboljšanje protoka lopte i kretanja, pa treba vjerovati da će napad biti sve bolji i bolji kad se igrači potpuno naviknu na sustav. Ako obrana ne popusti previše (lani 3. u ligi), jedni od najboljih i najglasnijih navijača u ligi mogli bi gledati svoje ljubimce u finalu zapada.
Ivan Kuštra
Istok izgleda nešto jednostavnije za prognozirati, pa ću stoga krenuti s njima i dvije ekipe koje vidim u potencijalnom finalu konferencije.
Washington Wizards – vjerojatno se pitate jesam li još pod utjecajem alkohola ili nekih droga od Haloweena. Međutim, kada vidim njihov roster, slinem mi cure, popunjenost na svim pozicijama s dokazanim NBA playoff igračima i tri mlada velika talenta onda se stvarno zapitam, zašto ne. Prošle godine su onako neiskusni pomeli s terena Bullse, te su posrnuli od Pacersa baš zbog tog neiskustva glavnog vođe momčadi, Johna Walla. Kako im je druga glavna zvijezda još mlađa od Walla, govorim o Bradleyju Bealu, bili su primorani dovesti igrača kojemu možete dati loptu kada vam više ništa ne polazi za rukom, a tu je doveden Paul “The Thruth” Pierce koji će uskočiti na mjesto spot up igrača Trevora Arize. Pierce će sigurno kroz regularni dio sezone biti limitiran na manje od 30 minuta po susretu, te se od njega očekuje da uz clutch performanse pomogne mladim igračima na adaptaciju u ligi i udijeli koji koristan savjet, a ne bi bilo zgorega da im prenese i animozitet prema Jamesu. Savjeti se prije svega odnose na njihov treći glavni resurs i momak s kojim bi mogli u roku od dvije godine oformiti najbolju vanjsku trojku, riječ je o Ottu Porteru koji će dobiti preostalu minutažu na poziciji niskog krila, a o njemu smo govorili u najavi drafta i nedavnom Okrugljaku. Ovdje dodamo iskusnog bombardera Martella Webstera i prekaljenog razigravača Andrea Millera, i imamo sigurno jednu od najboljih rotacija lige na vanjskim pozicijama ako su zdravi što trenutno nije slučaj jer Webster i Beal ozlijeđeni još minimalno mjesec dana. Visoke pozicije su rezervirane za Marcina Gortata i Nenea, dok su pomoćnici Kris Humphries u ulozi smetlara, fajtera i solidnog šutera s poludistance, DeJuan Blair kao pick and roll španera koji je doktorirao taj segment u Spursima i fenomenalnog skakača u napadu koji kroz karijeru lovi skoro 14% promašaja svoje momčadi, Drew Gooden sa svojom long range igrom gdje je cjelodnevno usidren u napadačkim shemam, te Kevin Seraphin (Serafon kako naš dragi komentator Slavko Cvitković je govorio) sa zanimljivom paletom poteza u postu.
Glavna snaga im je obrana jer su svi u stanju igrati jedan na jedan s bilo kojim NBA igračem, da čak i deda Pierce kojeg nije baš lako izgurat kada se leđima spustite pod koš, a još uvijek ima dovoljno vatre u njemu za jedan pohod. Najvažniji u tom dijelu su presing Walla na igrača s loptom i podrška s leđa u divovima Neneu i Gortatu pokraj kojih se ne prolazi bez da se pokupi bar lagani udarac u pleksuz. Sigurno će im kroz sezonu nedostajati Ariza, ali on je prošlu godinu odigrao van pameti jer se borio za ugovor, a Ariza kada se bori za ugovor se pretvara u najboljeg 3&D igrača lige, dok Ariza s ugovorom je jedan vrlo prosječan košarkaš. Njegovih 35 minuta po utakmici bi više nego solidno u obrani trebali zatvoriti Pierce i Porter. Napad bi trebao u potpunosti oživjeti jer će sada imati pet igrača u petorci koji su u stanju kreirati poene, a tu prednjači Wall sa svojom slash&kick igrom gdje pronalazi šutere u kutu odakle su pogađali nenormalan broj trica prošle sezone ili bi uz pomoć visokih pokrenuo pick akciju i dalje se stavri razvijaju u bilo kojem smjeru jer su Gortat i Nene poprilično dobri s loptom u rukama. Ističe se Nene preko kojeg se najčešće odrađuje pick igra jer je jedan od najboljih razigravača s high post u ligi, dok Gortat se odlično snalazi u “prometu” na putu od linije slobodnog bacanja do obruča i rijetko mu lopte ispadaju iz ruku (standardna boljka svih crnih centara lige, nadam se da Silver ovo ne čita jer eto i meni kazne za rasizam), te realizira 67% oko obruča uz to dodajte pouzdan šut s više od 4 metra (realizacija 43% do 5 metara i 37% s više od 5 metara) i dobijemo idealnog partnera za Walla.
Cleveland Cavaliers – oni su popularan izbor i stvarno jesu kandidati za naslov jer kada imate tri dokazane napadački efikasne prve opcije u momčadi uz to, dva prva izbora drafta onda vam rijetko tko u ligi može parirati. Ovaj orkestar samo treba uglazbiti za što će imati kompletnu sezonu i vrhunskog stručnjaka Davida Blatta. Ok, imaju oni problema, posebno obrambenih gdje nemaju visokog koji je u stanju zatvoriti prilaze košu, ali imaju tri skakačke mašine u Varejaou, Kevinu Loveu i Tristanu Thompsonu s klupe, te protivnicima sigurno neće dozvoliti puno napadačkih skokova. Krilne pozicije su popunjene s prekaljenim veteranima Shawnom Marionom, njegovim “visočanstvom” LeBronom Jamesom, Mikeom Millerom i Jamesom Jonesom, te svaki od njih je doktorirao jednu do nekoliko vještina. Primjer, Miller trice bez problema pogađa s tenisicama i bez njih, Jones je tricaški specijalist s prosjekom karijere od 40% iza linije, a Marion je najsvestraniji obrambeni igrač lige koji će pomoći Jamesu u obrambenim zadacima. Problemi su na pozciji beka gdje imaju “klipana” Diona Waitera i Kyrieja Irvinga koji se nisu pokazali u lijepom svjetlu kada su bili zajedno na terenu, a pomoć im je Matthew Dellavedova čije odlike su odlična kontrola igre i lopte, te dobar šut.
Segment napada ne bi trebao biti problematičan jer tko god dobije loptu u ruke može od glavnog trojca vrlo jednostavno može doći do poena, a ne treba niti govoriti ako uspiju uspostaviti neki oblik sistema. Najjednostavnije bi bilo za početak dosta akcija vrtjeti kroz low post Lovea ili Jamesa, te pick igre Irvinga s Loveom da se nekako uloge ravnomjerno raspodijele. Obrambeno će ova ekipa imati mnogo problema, od spomenute obrane obruča do obrane perimetra. Ovo možda izgleda malo apstraktno, ali ne mogu nikako držati oba segmenta jer ako Jamesa stave pod koš na poziciju visokog krila onda se raspada obrana na vanjskim pozicijama jer nemaju pouzdanog obrambenog igrača osim Mariona koji ima 36 godina, dok u suprotnom slučaju nemaju doslovno nikakvu zaštitu obruča. Uglavnom, nešto će morati dozvoliti protivnicima, a sada što će to biti, odluka je na Blattu koji će sigurno koristiti različite vrste zonske obrane da maskira probleme.
Zapadna konferencija je kompletni kuršlus, jednima ne odgovaraju visoke ekipe, drugi imaju problema s atletičnim momčadima, treći ovise o trenutku i inspiraciji. Meni su ovdje ispale dvije zanimljive momčadi koje su u stanju se prilagoditi svima ili izneneaditi s nekim ludim postavama.
San Antonio Spurs – prvaci se vraćaju u istom sastavu uz dodatak posljednje izbora drafta Kylea Andersona, a njihov najveći problem je nepotpisivanje produženje ugovora s Kawhijem Leonardom (postaje zaštićeni slobodni igrač na ljeto) i mlade snage iz Oklahome, te nedostatak “neprijatelj” koji će im dati dodatnu motivaciju za još jedan posljednji marš na titulu. Kada govorim o motivaciji tu prvenstveno mislim na samozadovoljstvo s do sada učinjenim, dok su prošle godine u glavi imali jedan zadatak, srušiti momke s Floride što im je uspjelo maestralnom predstavom gdje protivnik nije imao nikakve šanse. Njihova momčad je najbolje izbalansirana u ligi u oba pravca. Ako im zaškripi u napadu onda se tu Manu Ginobili instalira u petorku, a ako u obrani treba pokretne mase tu se nađe “svemogući buco” Boris Diaw, te Tiaga Splittera pomaknu na centra za drugu postavu. Jedina konstanta su Tony Parker, Leonard i Tim Duncan (Matt Bonner također) bez kojih se ne može zamisliti niti jedna njihova nevjerojatna efikasna petorka. Rupe u momčadi nemaju bilo u petorci ili na klupi jer su skupina izrazito inteligentih košarkaša u koje je usađen sistem građen na protoku lopte i traženju najbolje pozicije za šut, oni od kvalitetnog šuta dodaju u super šut što je melem za oči. Glavni trener Gregg Popovich lijepo dirigira ovim orkestrom, a idući veliki zadatak mu je da stvori napadačku prijetnju od Leonarda koji bi trebao biti nasljednik Duncana. Spominjati važnost Popa za ovu ekipu je prežvakana tema, ali sama pomisao da on u ovim godinama ima elana i volje “boriti” se s igračima, derati na njih, motivirati i poticati da daju sve od sebe je za jedan veliki naklon.
Golden State Warriors – nisam prepisivao od kolege Filipa, već se eto dogodilo da nam se mišljenja poklapaju. Momčad Warriorsa posjeduje nevjerojatan potencijal u oba pravca kada su zdravi, što je najveći upitnik. Bekovski tandem Splash Brothers su već secirani u prošlom Okrugljaku, a glavno pitanje za milijon dolara je “Hoće li Andrew Bogut biti zdrav za doigravanje?”. S njim je ova momčad elitni obrambeni stroj jer je Bogut u stanju zatvoriti sve prilaze košu i uz to zadržati sve NBA visoke igrače u jedan na jedan igri bez pomaganja, dok u suprotnom slučaju se moraju osloniti na Festusa Ezelija koji bi da je 100% spreman bio idealni back up centar za Boguta, ali neće centre u Oaklandu nikako sreća s povredama. Skupljač skokova ekipe je David Lee koji odlično koristi situaciju kada se Bogut zabavlja s pomaganjem u obrani, te Lee hvata 21% protivničkih promašaja. Najbitniji je njegov napadački doprinos gdje se odlično snalazi pod košem sa 67% realizacije i vrlo dobar je šuter s poludistance gdje je realizacija 36%, te je uz scoring dio igre vrlo bitan za tečnost napada jer ga se može koristit kao dodavača s vrha lakta, dok ga se pod košem ne smije udvajati jer vrlo lako prebacuje loptu na perimetar za daljnji tijek akcije ili slobodnom šutera. Nisko krilo je rezervirano za one hit wonder Harrisona Barnesa, te i dalje jednog od najbolji obrambenih igrača lige Andrea Iguodale koji bi u ovoj godini trebao kretati s klupe jer trener Steve Kerr smatra da mu je potreban još jedan razigravač za drugu postavu uz ovoljetno pojačanje Shauna Livingstona. Kako smo obranu zatvorili s tri odlična do elitna obrambena igrača, Bogut – Iguodala – Thompson, te pomoćnog trenera Rona Adamsa koji je zaslužan za obranu Bullsa, onda nam preostaje da se pozabavimo napadom. Ovdje dominira Stephen Curry kao glavni egzekutor, njemu je apsolutno svejedno jer ga čuvate s rukom u licu na 9 metara od koša ili je na otvorenoj trici u kutu, pogađa bez obzira na sve, a pogotovo ako ga zahvati Curry ludilo. Pomaže mu brat po oružju, Klay, te s njim čini najubojiti šuterski dvojac koji sam ja imao prilike gledati još od dueta Rashar Lewis – Ray Allen iz Seattle SuperSonicsa. Trener Kerr se s momčadi može igrati do besvjesti, pokušavati uigrati bilo koji napad jer uvijek na terenu može poslati dovoljno kreatora, a da ne govorim petorku kada Iguodala se pridruži starterima umjesto Barnesa jer tada nastaje cirkus. Pet igrača koji su u stanju kreirati poene iz različitih pozicija su san svakog trenera, imati četiri nadprosječna asistenta za poziciju i Klaya kao trkača oko njih je blago s kojim treba znati upravljati. Nadam se da je Kerr svjestan situacije u kojoj se našao i da neće razočarati.