Potaknuti izjavama igrača mi Vam donosimo NBA – Croatia ranking najboljih bekovskih tandema lige u režiji tri naša odlična novinara.
Toni Lazarušić:
Meni je najzanimljivija stvar kako su cijelu raspravu koja je prije par tjedana uzburkala duhove NBA javnosti pokrenula 4 lika koja ni u paralelnom univerzumu ne mogu biti najbolji bekovski par u ligi. Kyrie Irving i Dion Waiters su se do jučer tukli u svlačionici a sada si kao drže stranu. I što su oni napravili do sada u Cavsima, u truloj Istočnoj konferenciji? Jedan je snimao reklame, a drugi je jedan od većih davitelja lopte i umjetnik šuta s poludistance. Preko ruke. Iz driblinga. I razbija konstrukciju promašajima. Optimizam Johna Walla i Bradleyja Beala još donekle i mogu razumjeti jer su ipak napravili nešto s Wizardsima prošle sezone, ali ne tako brzo momci. Stanite u red i uzmite broj jer dok je Stepha Curryja i Klaya Thompsona, te Wesa Matthewsa i Damiana Lillarda možete se jedino zadovoljiti brončanom ili drvenom medaljom, a i zato ćete se, duetu iz DC-ja i Ohioa, morati boriti s Kyleom Lowryjem i DeMareom DeRozanom, i Goranom Dragićem i Ericom Bledsoeom.
Iako su mi sentimenti i simpatije na strani dvojca iz Portlanda treba biti realan i reći da su Curry i Thompson ipak u ovome trenutku bolji backcourt tandem. I to zahvaljujući Curryju koji je legitimna prva napadačka opcija, efikasan šuter i raznovrstan šuter. I ako hoćete, već sada jedan od najboljih šutera u povijesti, a protiv toga se teško boriti. Prošle je sezone pogodio 261 tricu, sam je sebi kreirao 70% poena, pogodio je 91 tricu iz driblinga (imao 160 pokušaja) i protivničke obrane mu vječno posvećuju najviše pažnje. Lillard nije daleko, a odigrao je samo dvije NBA sezone. Njegove clutch sposobnosti su nam poznate, a prošle sezone je ubacivao 4 poena manje prosječno od Curryja, „plesao“ je na granici „tek“ druge/treće napadačke opcije, ubacio je 218 trica, ali je i manje šuteva pogađao iz driblinga od Curryja i više mu je poena kreirano od drugih nego Curryju. Također, pored sebe je imao LaMarcusa Aldridgea koji je bio dodatna opasnost na kojega su obrane pazile, i igrao je s idealnim sekundarni playmakerom kao što je Nicolas Batum. Ako pogledamo njihove razigravačke kvalitete onda je i Curry ipak tu u prednosti, omjer asistiranih i izgubljenih lopti iznosi 8,5/3,8 a kod Lillarda koji je igrao i u boljem napadačkom sistemu nego Stephen taj omjer je 5,6/2,4. Obojicu treba sakrivati u obrani, Lillard ima prednost u pogledu napadanja obruča i slasherskoj igri, i ako je dodatno unaprijedi biti će tu, rame uz rame s Curryjem, ali vrhunska potrošnja i efikasnost, i bolji omjer asistiranih i izgubljenih lopti dovoljni su da Curryja proglasim pobjednikom.
U drugom dvoboju Thompson-Matthews stvari su poprilično izjednačene, s jednom razlikom, a to je da brojke, učinak i igre Matthewsa nisu u dovoljnoj mjeri prepoznate od NBA mainstreama, a nisu lošiji od Thompsonovih kojega se često (neopravdano?) proglašava za jednog od boljih (vrlo širok termin) bekova šutera u ligi. Radi se o istom tipu bekova: nisu kreatori, ovise o spot-up i catch and shoot situacijama, imaju solidnu igru u postu protiv slabijih čuvara, fenomenalni su tricaši samo što je Matthews u ovom trenutku nešto ispoliranija 3&D opcija. Thompson je prošle sezone imao bolji prosjek od Matthewsa. Ubacivao je 2 poena više prosječno od Matthewsa (18,4>16,4), imao je za 2% bolji šut za tricu (41>39) i trošio je 22% napada Warriorsa dok je bio na parketu, što je još uvijek granica role playera i treće napadačke opcije gledano u okvirima napredne statistike. Matthews je pak imao bolji šut za 2, bolje postotke sa slobodnih bacanja, bolji skakač, bolji asistent, manje izgubljenih lopti i više je slobodnih bacanja iznudio. Obojica nisu kreatori. Klayu je asistirano 75% postignutih poena, a Matthewsu 72%. Obrambeno su također vrlo izjednačeni u brojkama, premda je Thompson igrao u puno boljem obrambenom kontekstu s Andreom Iguodalom zaduženim da čuva najboljeg napadača, i s Andrewom Bogutom da mu čuva leđa, dok Matthews ipak nije imao takav luksuz.
Na kraju možemo zaključiti da su Curry i Thompson ipak ponešto bolji bekovski tandem, ali ne puno bolji. Bolji „tek“ za Curryjev svemirski talent u šutiranju trica kojega Lillard u predstojećim godinama popravljanjem slash igre ipak može anulirati.
Filip Bekavac
Teško pitanje. Ima jako puno odličnih bekovskih tandema u ligi, mogao bih ih nabrojati barem deset (bez brige, neću), ali mojih TOP 3 bi bilo redom:
1. Stephen Curry – Klay Thompson (Golden State Warriors)
Najbolji šuterski par bekova na svijetu ovoga trenutka, Splash Brothers su noćna mora svakog protivničkog trenera. Curry je paklen igrač koji može pogoditi s bilo koje pozicije na terenu (44% trica u karijeri), nevjerojatno brzog izbačaja i nevjerojatno nezgodan za čuvanje. Kao da to nije dovoljno loša vijest za protivničke trenere, njegov partner Thompson je jedan od najboljih igrača u ligi u kretanju bez lopte i jedan je od majstora catch and shoota. Kad su obojica u elementu, Golden State je jednostavno nezaustavljiv i nemoguće ih je čuvati. Curry i Thompson su zajedno odgovorni za 64% trica Warriorsa, 38% asista i 32% ukradenih lopti. Ako vam je lakše-njih dvojica zabili su 40 posto svih poena Golden Statea prošle godine. Kako je to kad „polude“, pitajte Knickse i Lakerse.
2. Eric Bledsoe – Goran Dragić (Phoenix Suns)
Ovaj tandem je najzaslužniji za najveće iznenađenje u NBA prošle godine. Zaslužni za ludu igru Sunsa s dva razigravača i stalnim kretanjem bez lopte, oba igrača su izvukla najbolje iz sebe. Dragić je bio zvijer prošle sezone, jedini u ligi s 50% šuta iz igre i 40% za tricu, postigavši veći indeks učinkovitosti (PER, Player Efficiency Rating) od Johna Walla, Damiana Lillarda, Kylea Lowryja ili Kyrieja Irvinga. Usput je dvaput u tjedan dana srušio rekord karijere u koševima, koji trenutno iznosi 40. Druga polovica tandema je Bledsoe, lošiji šuter ali pakleno brz i snažan, visok 186 cm s rasponom ruku od čak 202 cm zbog čega je jedan od najboljih obrambenih igrača u ligi. Sunsi su osigurali Bledsoea na sljedećih pet godina, sad isto trebaju učiniti i s Dragićem.
3. John Wall – Bradley Beal (Washington Wizards)
Ovaj bekovski par najzaslužniji je što su Wizardsi konačno vidjeli doigravanje prošle godine, kao i što ih danas većina ljudi (uključujući i moju malenkost) vidi kao jednu od najbolje tri momčadi Istoka. Wall je možda najbrži igrač u ligi s loptom, briljantnog pregleda igre i sjajan u probijanju pod koš. Šuterski je možda malo slabiji, ali zato je tu druga polovica tandema – Beal je sjajan tricaš (40% u karijeri) i tek mu je 21 godina. Možda sam malo uranio što sam ih naveo u najbolja tri bekovska para lige, ali po mojem mišljenju to su zaslužili sjajnim igrama u doigravanju, kao i činjenicom da su Bealove brojke čak i bolje u doigravanju nego u sezoni (17,1 naprama 19,1 koš u prosjeku). S obzirom na to da su Wallu tek 24 godine i zajedno imaju šest sezona iskustva u NBA ligi, vjerujem da smo lani vidjeli samo djelić onoga što nas očekuje u budućnosti.
Njih vrijedi spomenuti: Kemba Walker – Lance Stephenson (Charlotte Hornets), Russell Westbrook – Reggie Jackson (Oklahoma City Thunder), Damian Lillard – Wesley Matthews (Portland Trail Blazers), Kyle Lowry – DeMar DeRozan (Toronto Raptors).
Ivan Kuštra
1. Stephen Curry – Klay Thompson (Golden State Warriors)
Braća po oružju, muka za svaku obranu i trenera, popularni Splash Brothers. Glavni specijal obojice je šut za tri poena u kojem dominiraju ligom po broju pogođenih trica u prošloj sezoni. Curry je kvalitetniji u tom pogledu jer je zabio 261 iz 615 pokušaja što je 42,4%, dok je Thompson nešto lošiji s 223 iz 535 pokušaja ili 41,7%, te se između njih dvojice po broju upućenih šuteva ugurao samo Damian Lillard s 554 pokušaja i 218 pogođenih. Velika je razlika u situacijama iz kojih su ti šutevi upućeni, Curry si veliku većinu sam kreira, dok Klay služi u ulozi spot up ili catch and shoot igrača. Najbolje se očitava u postotku asistiranih šuteva za tri poena gdje je Thompsonu dodano u čak 95% upućenih šuteva, a Curryju u svega 45%. Možemo zaključiti da Curry uzima puno teže šuteve i manje efikasnije što bi se trebalo promijeniti dolaskom novog trenera, Stevea Kerra koji bi ga po najavama trebao više koristiti u akcijama kao za Thompsona. Dvojac Warriorsa je ne samo napadački najkomplementarniji duo već se obrambeno lijepo nadopunjuju jer Klay svojom dužinom i dobrim radom nogu može preuzeti većinu razigravača u ligi, a Curry sa svojom solidnom visinom nije toliki mismatch kada preuzme protivničkog najlošijeg napadača. Ovo je možda najbolje opisati kroz primjer iz doigravanja protiv Clippersa kada je Curry čuvao Matta Barnesa, dok se Klay „zabavljao“ s Chrisom Paulom.
2. Kyle Lowry – DeMar DeRozan (Toronto Raptors)
Najbolji dvojac s Istoka, glavni pokretači Raptorsa čija potrošnja prelazi 50% po utakmici i zaslužni su za prosječno 40 poena svoje momčadi. Odlično se upotpunjuju jer Lowry je primarno razigravač kompletne momčadi s odličnim omjerom od 7,4 asistencije i 2,5 izgubljene lopte (u postotcima 35% asistencija naspram 13,5% izgubljenih lopti), dok je DeRozan fenomenalan egzekutor s poludistance i iz kuta gdje ga najčešće pronalazi Lowry nakon pick igre s nekim od visokih igrača ekipe. DeRozan je također njihova opcija u gustima završnicama i trenucima kada napad stane, pa su zbog toga njegovi postotci realizacije nešto lošiji u odnosu na Lowryja koji je vrhunski šuter za tri poena i njegovih 38% za tri možda ne izgleda odlično dok se ne pogleda broj pokušaja koji prelazi 6 po utakmici što ga svrstava u sam vrh lige. Obrambeno obojica mogu držati svoje pozicije, a tu Lowry više ističe jer ima bolje predispozicije od DeRozana. Kyle se bez većih problema bori sa svim igračima lige na poziciji razigravača i tu mu ne treba pomoć suigrača ili da ga se tko Curryja treba „skrivati“ na nekome slabijem. DeRozan ima većih problema jer ga je trener zbog prombema u momčadi (Terrence Ross još nije dorastao najtežim zadacima što se vidjelo u doigravanju) često stavljalo da čuva protivnička krila za što on nema snage i mase da se s njima bori u reketu kada se oni odluče spustiti na igru leđima. Najbolje se to vidjelo u seriji s Netsima gdje su ih Joe Johnson, Shaun Livingston i Paul Pierce doslovno uneredili u tom segmentu.
3. Damian Lillard – Wesley Matthews (Portland Trail Blazers)
Super bombastični dvojac iz Portland koji trice pogađa u 40% slučajeva, a prosječno po utakmici upute 13 pokušaja (dodamo li im još Nicolasa Batuma s 5 pokušaja i 36% realizacije dobijemo tercet najefikasniji šutera liga), jednom riječi, fantastično, te su njih dvojica su najbliže po tom dijelu igre Curry – Thompson tandemu. Naime, kao i Thompsonu ovdje Matthews služi u spot up ulozi koji najčešće čeka da akciju pokrene Lillard putem pick igre s nekim od visokih, a on lijepo čeka, najčešće na lijevoj strani odakle realizira preko 40% upućenih šuteva i njemu je asistirano 95% šuteva za tri poena. Matthews je prototip 3&D igrača, te bez problema može čuvati sve vanjske igrače u ligi i tako rasteretiti Lillarda u obrambenom dijelu gdje on redovno „pokuplja“ blokove koje postavljaju protivnički visoki igrači, te je u ovom dijelu igre jedan od najlošijih igrača u ligi na svojoj poziciji koji gotovo ni čunj ne može čuvati. Osim toga, Matthews ima odličnu igru leđima prema košu, a nju je najbolje prezentirao u doigravanju protiv Rocketsa kada je bez većih problema zabijao preko Jamesa Hardena (danas su popularne šale na Hardenovu obranu, a Matthews je isto tako zaslužan za taj dio). Lillard je s druge strane igrač koji je nevjerojatno napredovao s 37% na 40% realizacije za tri poena u odnosu na rookie godinu, te je povećao efikasnost i potrošnju. Uglavnom, napredovao apsolutno prema svim očekivanja i ušao u kategoriju jednog od najboljih scoring razigravača lige s prosjekom od 20,7 poena po utakmici. Većinu svojih trica šutira i zabija sa sredine kroz pick igru nakon bloka ili kao „trkač“ kroz blokove kada Batum predvodi akcije momčadi, te se Damian kroz nekoliko blokova probija na trice s lijeve ili desne strane odakle pogađa preko 40%. Uz to moramo napomenuti kako je vrhunski clutch igrač, a to su najbolje osjetili igrači i navijači Rocketsa kada im je sprašio tricu za pobjedu.
Jedna kombinacija je ostalo koja ima šanse u narednoj sezoni ili sezonama skinuti ovaj trojac, a to je dvojac iz Wizardsa, John Wall – Bradley Beal. Oni imaju predivan potencijal za možda biti najbolji tandem lige jer obojica su odlični igrači na oba dijela terena, ali su još mladi i imaju puno „mušica“ koje treba ispraviti, te su često ozlijeđeni.