Friday, March 29, 2024

ZADNJE OBJAVE

Okrugljak: Najpodcjenjeniji i najprecjenjeniji igrači u ligi

Naslov govori tisuću riječi. Koga cjelokupna NBA raja (pa i ti dragi čitaoče) bezrazložno cijeni i mitologizira zato što visoko skače, ima dobre tenisice, frizuru ili suprugu, a koga marginalizira kao da boluje od ebole otkriva vam sad već uigrani tandem Stockton-Malone, pardon, Lazarušić-Kuštra, i pri tom u maniri najvećih demagoga uopće ne mare za objektivnost i novinarsku etiku. 

Toni Lazarušić

Underrated:

Al Horford – Atlanta Hawks

Atlanta je do jučer imala nizu od 9 uzastopnih pobjeda a da to vjerojatno nitko osim njih samih i mene ne zna. Paul Millsap opet ima sjajne brojke, Jeff Teague je legitimni All-Star kandidat i ekipa igra sjajnu napadačku košarku, a to opet vjerojatno nitko ne zna. Junak naše priče Al Horford čak ove sezone i nije u središtu zbivanja, kao i obično. Ne igra dobro. Oporavak od ozljede još uvijek traje. U tri godine imao je dvije ozljede pektoralnih mišića (zbog čega je propustio praktički 2 cijele sezone), na obje strane ramena i proći će određeno vrijeme da se stožerni igrač momčadi navikne na NBA tempo. Kada je zdrav i sto posto fit Dominikanac je jedan od najboljih centara u ligi. To mu međutim mainstream javnost nikada nije priznala iz dva razloga: 1) igra u Atlanti, 2) pitanje je je li on s 208 cm uopće centar. Od ovog prvog ne može pobjeći (barem još godinu i pol), a na drugo je odgovor jednostavan: Horford može igrati obje centarske pozicije jednako dobro, a svih 8 sezona u karijeri je proveo na poziciji centra. Dakle, centar je. Koliko još centara/krilnih centara u ligi može podjednako dobro u low postu braniti druge centre, igrati protiv bržih power forwarda graditi skok i biti noćna matchup mora u napadu za centre koji ga brane? Hm! Da vidim, da vidim, tražim, tražim, tražim… Jedan. Chris Bosh. Zbog toga eto, Horford možda nije unikatan ali je definitivno endemska vrsta. Njegove gole statističke brojke kroz karijeru nisu impresivne (14 poena, 9,4 skoka, 2,6 dodavanja) ali je igrač koji će ispuniti bilo koji zadatak koji od njega tražite. Ubojit je s poludistance, sjajan je razigravač s laktova, pick and pop egzekutorska mašina, odličan obrambeni igrač. Nije da nema mana kao što su manjak centimetara ili nedostatak agresivnosti, ali radi se o sjajnom all-round igraču koji može igrati dvije pozicije jednako dobro i kao druga napadačka opcija bez problema nositi dio napada svoje momčadi.

nicolas-batum

Nicolas Batum – Portland Trail Blazers

13 poena, 7,5 skokova, 5,1 asist, 46,5% šuta iz igre box score je statistički učinak Batuma iz prošle sezone. Kao i Horford, i Batum je samo po brojkama da se zaključiti all-rounder, a takve igrače ja uvijek cijenim. LaMarcus Aldridge i Damian Lillard glavne su poluge Portlanda ali Batum je klasični glue guy koji povezuje sve elemente igre Blazersa i bez njega Lillard i Aldridge ne bi bili toliko uspješni kao što jesu. Zahvaljujući Batumovoj sposobnosti da vrti pick varijante ili napada obrane drive and kick igrom profitiraju i LaMarcus i Damian jer Batum preciznim dodavanjima traži Aldridgea na njegovoj omiljenoj poziciji na lijevoj strani poludistance, ili Lillarda na trici. Osim što je sjajan sekundarni kreator (ili primarni jer je nominalno prvi play Lillard imao samo 0,5 asistencija više od Batuma lani?) Iznadprosječan je skakač za svoju poziciju, a dužina i atleticizam koji posjeduje čine ga sjajnim obrambenim igračem. Šteta za njega što nije dovoljno uključen u napad Blazersa kao egzekutor jer svojom brzinom i visinom, ali i šutom i off-ball igrom može biti treća napadačka opcija. Prijedlog za Terryja Stottsa ako ovo čita: umjesto da Aldridge uzima šuteve preko ruke s poludistance, zbog čega godinama već pleše na rubu neefikasnosti u odnosu na svoju potrošnju, daj tih 5-6 posjeda Batumu i lijepe stvari bi se mogle dogoditi.

Overrated:

Kenneth Faried – Denver Nuggets

Faried je visok samo 203 cm, što u startu nije dobra stvar za krilnog centra, usprkos tome što je sjajna atleta. Visina, posebno na centarskim pozicijama igra veliku, ogromnu ulogu, kao i tjelesna masa koje Faried također nema. U obrani zbog toga pati protiv igrača koji se znaju gurati u reketu, a premda sam i Horforda naveo kao niskog igrača za svoju poziciju Al svoje mane u obrani nadoknađuje sjajnim postavljanjem i čitanjem igre. Faried ne kuži obrambene principe. On ne kuži kako se postavljati u pick and roll obrani, koju stranu zatvoriti, kada i gdje pomagati, i to je jedan od razloga zašto je na ratnoj nozi sa svojim trenerom Brianom Shawom koji ne trpi njegove obrambene ispade i redovito ga tijekom utakmice posjedne na klupu na duži period. Faried će vam lako zamazati oči ako ne gledate njegove utakmice jer ćete vidjeti 10-12 skokova, 2-3 blokade i sjajnu energiju ako površno gledate utakmicu, ali šteta za njega što obrana nisu samo skokovi i blokade izražene brojkama. Napadački je također limitiran samo na svoju energiju. Posebnu napadačku vještinu nema, osim ako vještina nije ovisnost o odbijancima i kupljenju napadačkih skokova. Ne igra leđima, ne zna driblati prema obruču, nije kreator za druge, nema šut. Sjajan je u tranziciji zbog svog atleticizma zbog kojeg između ostalog i neće puno trajati u ligi jer je ovisan o njemu. Za mene, igrača poput Farieda, hustlera i energy guyja bez posebnih vještina nađem na svakom draftu po 4-5 komada. Pitanje je samo hoće li im se dati šansa kao Kennethu.

faried_smith

DeMar Derozan – Toronto Raptors

Za razliku od Farieda, DeRozan nije u potpunosti precijenjen igrač. Atletski vrlo moćan swingman, dobar dribler i penetrator, šuter kretor i solidan obrambeni igrač. Moj problem s njim je njegova selekcija šuta i loši postotci, posebno ove sezone. Ako si bek šuter ili prva napadačka opcija svoje momčadi onda je tvoj zadatak da efikasno zabijaš poene jer si za to specijaiziran. Ako to nisi u stanju raditi onda moraš smanjiti svoju rolu ili modificirati stil igre. Iako je i ove i prošle godine DeRozan po potrošnji od 28% napada Raptorsa na granici legitimne prve i druge napadačke opcije njegovi postoci nisu idealni. TSP mu je lani bio na granici ligaškog prosjeka, a da bi u potpunosti bio strijelac na kojeg se možeš osloniti trebao bi ipak smanjiti svoju potrošnju. Osim smanjenja potrošnje trebao bi odustati od poludistance, šuteva iz driblinga i njegovog mokrog sna – fadeawaya uz lijevi baseline. Takav stil igre definitvno ne pomaže u popravku njegovih postotaka. Do ozljede ove sezone DeRozan je šutirao 39% iz igre, za tricu samo 25%. Liga se navikla na njegove tendencije u igri i sada  DeRozan mora pokazati da se i s tim može nositi.

Ivan Kuštra

Underrated:

Chris Bosh – Miami Heat

Vodio je Raptorse do doigravanju na Istoku s jako lošim suigračima i još gorim trenerima u dvije sezone od sedam koliko je proveo u Kanadi. Shvativši da će teško dobiti kvalitetne suigrače kao npr. što su trenutno u Torontu odlučio je potražiti bolju destinaciju i odluka je pala na Miami i jedno zanimljivo, svima poznato društvo. Morao se prvo priviknuti na situaciju da će ga apsolutno marginalizirati u napadu (nešto slično se događa Kevinu Loveu u Cavaliersima), doslovno su ga izvukli iz reketa i postavili na vrh, te kasnije razvukli do linije za tri poena odakle je uključujući šut s poludistance uzimao u prosjeku oko 40% svojih šuteva, dok je ispod obruča (najefikasnija pozicija za zabit poen) uzima u dresu Heata manje od 30% pokušaja. Uspoređujući podatke iz Toronta gdje je u prosjeku imao preko 35% šuteva ispod koša i isto toliko s trice i poludistance kombinirano vidimo koliko se samo u napadačkom dijelu morao modificirati, a tu nikako nemojte zaboraviti da mu je potrošnja po utakmici pala s 26-27% napada na svega 22%.

Najveća promjena je bila u obrambenom dijelu gdje je Heat igrao trap defense, te se od visokih igrača (najčešće je Bosh bio jedini visoki igrač) tražilo da po perimetru jure niže protivničke bekove u nadi da će kada igrač koji upada u zamku prebaciti loptu na suprotnu stranu gdje su LeBron James i Dwyane Wade izletavali kao iz katapulta i presijecali ta dodavanja. Kako je često bio van reketa automatski je imao jako nizak broj skokova za igrača na centarskoj poziciji, pa se stvorila fama kako je igrač koji bježi od kontakta. Također, morao je pokušati gotovo sam zatvoriti prilaze obruču jer je bio izrazito pokretan za svoju visinu što mu najčešće nije uspijevalo.

Malo još zanimljivosti o Chrisu u vrijeme dok je Heat osvajao naslove. Sjetimo se samo prvog pohoda kada su imali velikih problema s Pacersima gdje su Wade i James morali odraditi utakmice van pameti da bi izborili prolaz ili finale konferencije s Celticsima gdje su bez njega bili u zaostatku 3 – 2, tog doigravanja je krenula njegova tricaška ekspanzija, uzorak je mali ali nam danas puno govori jer je šutirao 7/13 u 440 minuta provedenih na terenu. Naredne sezone je povećao volumen šuteva za tri poena u doigravanju, ali je i dalje bio na vrhunskoj realizaciji od 40%.

Povećanje njegova rangea je najviše pomoglo glavnom dvojcu koji je sada imao mjesta za svoje sada neobranjive prodore i vrhunsku igru leđima gdje su Wade i James među najboljima u ligi na poziciji, te su u tom dijelu bili gotovo nezaustavljivi jer su oko njih bili sve maestralni šuteri.

Međutim, sve ovo ne bi bilo toliko zanimljivo da Bosh ove sezone se nije vratio na Toronto potrošnju napada (dapače, sada je na suludom prosjeku od skoro 30% potrošenih napada) i realizaciji koja je debelo iznad prosjeka, točnije, njegova šuterska efikasnost je na 56% (uključuju se svi šutevi, trice, dvice i slobodna bacanja), a uz to nikada više nije hvatao skokova (gledajući samo vrijeme u Heatu) i sada je na prosjeku od 15,7% uhvaćenih skokova, dok obrambeno hvata 26% skokova što mu je ujedno i rekord karijere. Sada je uključen i u razigravanje momčadi (žalosno da nema koga razigrati jer imaju jako tanku ekipu, četvrti i peti igrač po minutaži su Shawne Williams i rookie Shabazz Napier, dok top 8 rotaciju zatvaraju James Ennis i Norris Cole), te i u tom segmentu je među deset najboljih visokih u ligi.

Sve su ovo razlozi zašto je ovo ljeto dobio maksimalni ugovor od Heata i zašto je Darly Morey razbio kompletnu ekipu da ga pokušava dovesti u Teksas.

mike-conley-tony-allen

Mike Conley – Memphis Grizzlies

Razigravačima kao i centrima uvijek treba dati koju godinu više u razvoju, to je bio slučaj s Mikeom Conleyem. Nakon što je izabran četvrti na draft 2007 imao je teške prve tri sezone u ligi gdje je gubio lopte prilikom razigravanjima na half court posjedima skoro kao na traci da bi se u zadnje dvije sezone isprofilirao kao jedan od igrača kod koga je lopta u rukama sigurna kao novac u Švicarskoj banci. Ugovor koji je bio dobio o Grizzliesa se u tom trenutku činio kao apsolutni promašaj jer uz probleme u razigravanju nije bio u stanju završiti polaganje, dok mu je šut bio nekonzistentan.

Famozne prve tri sezone su stavljene pod ključ, a onda je došao neki novi Conley. Već je bio specifičan igrač jer je s obje ruke jednako dobro vodio loptu, te je posjedovao na sveučilišnoj razini odlično završavanje oko obruča s obje ruke (bivši trener Memphisa Lionel Hollins je prije tri godine izjavio da ni sam ne zna koja je Conleyu „jača“ ruka prilikom vođenja lopte). Vrijeme i samo vrijeme je nekad dovoljan faktor jer nam je potrebno da naučimo kako stvari funkcioniraju. Isto se dogodilo s Mikeom, shvatio je kako i gdje se treba pozicionirati, te kako zabijati pokraj NBA divova pod košem, napredovao je s 53 i 56% realizacije oko obruča u prve tri godine na 62% u zadnje četiri godine. Ovaj dio mu je podigao njegovu realizaciju na sa solidnih 52% na vrlo dobrih 55% u zadnje tri godine, a uz to je potrošnja porasla s mizernih 18-19% na razinu ozbiljnih opcija od 22-24%.

Rast šuterskih brojki popratilo i rast razigravačkom dijela igre, te je Conley sada igrač koji uz Chrisa Paula i Kylea Lowryja ima najbolji omjer asistencija i izgubljenih lopti, te s Marcom Gasolom je razvio predivnu kemiju prilikom pick igre što se ove sezone manifestira u osmom napadu lige, a znamo da napadačka igra Memphisa nikada nije bila forte. Uz to se dovoljno prisjetiti prošlogodišnje borbe u doigravanju s Thunderom kao primjerom gdje su gotovo zaustavili glavne poluge protivnika, Conley je bio zadužen za Russella Westbrooka koji je seriju završio s 38% šuta iz igre i 23% za tri poena. Obrambeno za njega najbolje govori taj friški podatak, te je on igrač od kojeg uvijek možeš očekivati odličan učinak na oba dijela terena.

Overrated:

DeAndre Jordan – Los Angeles Clippers

Ogromna pokretna živina kojem je to jedina specijalnost, a od kada je Doc Rivers glavni trener uspio je to usmjeriti da pozitivno pridoosi svojoj ekipi. Zadaća Jordana je da spriječi prodore na obruč i zatvori protivničku pick igru što radi izrazito dobro, te u napadačkom dijelu da zakuca na sve što stane ispred njega i skupi skokove ako protivnik ne napravi box out. Međutim, to je sve što on zna raditi, te za to imao 11,5 mil dolara po sezoni, a po novim informacijama bi želio maksimalni ugovor.

Ostatak njegove igre ne postoji, obrambeno u situacijama jedan na jedan kontinuirano radi nepotrebne prekršaje, skače na protivničke pump fake poteze, te i dan danas nakon šest godina u ligi ne razumije sustav pomaganja u obrani. Napadački u ligi ne postoji limitiraniji centar, da, čak i Kendrick Perkins zna nešto o košarci. Jordan doslovno u većini napada loptu ne takne niti jedanput, za njega se vrti nikakav oblik akcije, njemu se lopta ne spušta u low post sve da pokraj njega stoji Muggsy Bogues (za mlađe pratitelje, jedan od najnižih igrača u povijesti lige), a ne treba niti govoriti o tome da razigra momčad s vrha reketa ili da se preko njega pokrene bilo kakav oblik akcije.

Žalosno je što se on u nekim trenucima bio spominjao kao igrač koji je najviše napredovao prošle godine do toga da su neki mislili kako bi trebao ići na All – Star, možda jedino kao sudionik u zakucavačkom natjecanju.

deron-williams

Deron Williams – Brooklyn Nets

Nekada davno su se vodile svađe tko je bolji, Deron Williams ili Chris Paul, bilo je to u početku njihovih karijera. Danas je sve jasno, ali ovakav regres da se igraču dogodi u posljednje četiri godine, a trebao bi biti u naponu snage je zabrinjavajuće. Možemo krivicu svaliti na ozljede koje je imao, ali da se nekad od najboljih kreatora u ligi pretvorio u prosječnog samo zbog problema sa zglobovima se ne nikako ne može progutati. Najružnija činjenica je da su mu Netsi 2012 dali petogodišnji ugovor u visini od 99 mil. dolara zbog kojeg danas ispaštaju jer ga Deron ne može opravdati na niti jednom dijelu terena.

Njegove brojke u napadačkom dijelu posljednje tri godine su lošije od recimo Conleyja koji igra za duplo manju godišnju gažu. Deron se u napadu još uvijek drži na visokoj razini zbog fenomenalne realizacije za tri poena i općenito zbog odličnog šuta, ali više nije u stanju redovno dolaziti do obruča, pao je s preko 30% pokušaja na manje od 20% u zadnje četiri godine. Treneri su ga počeli koristit kao šutera gdje Jarrett Jack ove godine preuzima glavnu ulogu u kreaciji. Također, obrambeno nikada ni nije bio ozbiljan faktor, a sada je to svedeno na razinu kada bi ga se trebalo sakrivati na tom dijelu parketa.

Latest Posts

NE PROPUSTITE