Maratonski pregled Zapada doveli smo do kraja. Najvažnije da nitko nije smrtno strada. Prvi dio možete pročitati ovdje.
Kategorija B: Nikad se ne zna
7. Los Angeles Clippers
Mihael – Postali su predmet sprdnje zbog pretvaranja čitave klupe u Austina Riversa, postali su predmet mržnje zbog stalnog prigovaranja Chrisa Paula sucima i zbog toga što je Blake Griffin iz nekog razloga najomraženiji igrač u NBA krugovima, ali i dalje su poprilično dobri. Sve je izgledalo kao da će ih jako težak raspored u veljači uništiti i možda dovesti i nastup u doigravanju u pitanje, ali DeAndre Jordan se niotkud pretvorio u Wilta na dvije utakmice i udaljio ih od većih problema. Ne mislim baš da mogu otići do kraja osim ako se stvarno previše stvari posloži u njihovu korist (primjerice izbjegavanje Thundera i Spursa za početak), ali postoje momčadi koje sigurno mogu dobiti u prvom krugu što ih ipak čini za klasu ozbiljnijom momčadi od jednog Dallasa.
Ivan – Predmet mržnje su prvenstveno zbog Paula, a Blake u svemu tome pomaže s balavim ponašanjem koje je prezentirao u početku karijere. Ajmo na teren. Napad im je vrhunski, najbolji u ligi jer Paul ne može izgubiti loptu, a okruženi su sa šuterima prve klase. Blake se profilirao kao možda najbolji dodavač i kreator na svojoj poziciji što Jordan koristi za suludu efikasnost od 73%. Kada se još nadoda da imaju tri scorera i majstora jedan na jedan igre u Jamalu Crawfordu, Blakeu i Paulu onda se sve to ukomponira u prvi napad lige. Fascinantno da obrambeno su jako loši s obzirom na to koliko se uzdiže Jordana. Fokusirati se na visoke izlaze u pick igri s centrima dovodi ih do širom otvorenog rekete jer Matt Barnes i J.J. Redick su striktno zaduženi za svog čuvara, te zbog koncepcije igre ne pomažu u zatvaranju sredine već brane šut za tri poena. Mislim da je to loš obrambeni pristup s ovakvom postavom što radi Doc Rivers koji mora shvatiti da nisu ovo Celticsi s četiri iznad prosječna obrambena igrača i da nema Garnetta.
Mihael – Što se mene tiče, Jordan svoj posao odrađuje vrlo korektno i ne mogu ga smatrati uzrokom obrane koja je ispod razine potencijalnih osvajača naslova. Na razini čitave lige, Clippersi imaju solidnu obranu, negdje su oko sredine tijekom cijele sezone. Manjak vrhunskog atlete na perimetru radi svoje, Barnes i Redick nisu sposobni držati bok, ali ta priča je stara skoro kao ona da Thunder nema sustav u napadu pa se ne bih zadržavao na tome. Radije bih rekao da su Clippersi pretrpjeli popriličan pad u ratingu u odnosu na lani usprkos sličnim rezultatima i mislim da je za to prvenstveno “odgovoran” Blake (uz katastrofalne poteze trenera-GM-a Riversa). Prošle sezone je iza Kevina Duranta i LeBrona Jamesa bio najbolji igrač regularne sezone, a ove godine je doživio možda i blagu regresiju što mi je stvarno frustrirajuće. Imam osjećaj da je Blake i dalje samo onaj igrač koji će postići dobre brojke, ali će to napraviti kroz ono što mu obrana dopusti ili kroz ono što može napraviti 1 na 1. Još uvijek nije ona klasa igrača koja redovito privlači drugog obrambenog i olakšava igru svima oko sebe, a s obzirom na godine i način igre, već je legitimno pitati se hoće li to ikada postati. Bez obzira na ovo, Clippersi su momčad koju sam uz Cavse najviše gledao jer imaju neki talent za igranje zanimljivih utakmica, a i napad kojim dirigira Paul je uvijek nešto blizu savršenstva.
Ivan – Nema ništa protiv napada jer je to predivno ukomponiran stroj kada je Barnes u stanju pogađati trojke i tu ne bi trebali imati nikakvih problema. Blake je odustao od igre u postu i krenuo je šutirati poludistancu skoro na razini LaMarcusa Aldridgea. Ja bi želio da oni stanu u obrani jer ovo zahtjeva previše mozga i kvalitetnog kretanja u rotaciji. Puno momčadi može razbiti taj njihov presing visokih, a iste te ekipe imaju bočnog igrača koji će ih kazniti u jedan na jedan igri.
6. Houston Rockets
Mihael – Pretpostavljam da je James Harden u ovom trenutku glavni kandidat za MVP. Izbor se više-manje svodi na njega i Stephena Curryja, ali koliko god Curry bio genijalan na svoj način, nemam osjećaj da vuče Warriorse na način na koji Harden vuče Rocketse. Curry se pojavi i vrhunski odradi svoj posao, ali Harden ponekad baš sasvim sam izvuče utakmice koje Houston ne bi trebao dobiti. Zadnjih godina imao je problema s prenošenjem forme iz regularne sezone u doigravanje i dobro pamtim prošlogodišnju seriju s Portlandom kad je odjednom teško bilo reći je li bolji igrač od Wesa Matthewsa, no ove sezone izgleda kao da je ušao u drugu fazu karijere u kojoj je spreman ne dopustiti više išta slično. Uz dominantnog Hardena, Houston će za bilo što više od počasnog nastupa trebati zdravog Dwighta Howarda, idealno u nečemu nalik na top formu, samo ne znam koliko je ova Howardova sezona dala materijala za vjerovati da je to moguće. Čak i uz njih dvojicu, Rocketsi imaju problema sa širinom, spacingom i uopće stilom igre koji povremeno izgleda sasvim nekoherentno. Razlog za to je, naravno, to što je analitika sranje.
Ivan – Harden je uz Davisa prva priča lige, 40 minuta po utakmici kontinuirano voditi napad ekipe i biti najbolji kreator i scorer istovremeno se rijetko kada vidi. Mislim da one priče o Hardenu, da li je on franšizni talent možemo odbaciti i sa sigurnošću reći da je sada među najboljim igračima lige. Momčad Rocketsa bez njega bi doslovno bila u Lakers teritoriju, a ovdje govorimo o mogućnosti da oni čak i dobiju seriju u doigravanju. Glavni problem u ovom trenutku je zdravlje, dva startna visoka Howard i Terrence Jones se vraćaju nakon povreda, a Josh Smith se po tko zna koji put privikava na novu rolu. Najugodnije iznenađenje mi je Donatas Motiejunas za kojeg sam mislio da nema mjesta u NBA ligi jer je konstantno šutirao trice i to lošim postotkom, a kako ga nikada prije nisam gledao realno je reći da nisam imao pojma o njegovim ostalim segmentima u napadu jer ih do ove sezone nije pokazivao. Trener Kevin McHale mu zbog manjka ljudstva i opcija daje priliku da momak pokaže sav potencijal, te imamo što vidjeti, odličan rad leđima prema košu, mekana ruka s horoga i još ako ima dan pogodi ti trojku. Dolazimo u situaciju gdje im prošlogodišnji najtanji dio ekipe, rotacija visokih postaje najjače oružje, dok jedino što nedostaje su poeni s klupe na bekovskoj poziciji.
Mihael – Gotovo ironično da ekipa koja se nije mogla odlučiti između Kylea Lowryja i Gorana Dragića ima deficit na bekovskim pozicijama, ali Rocketsima je to uspjelo. Darryla Moreyja je nemoguće kritizirati na iole objektivan način jer je od Houstona napravio jednu od najboljih momčadi lige, no ovoljetni lov na Chrisa Bosha možda je bio pogreška. Možda ni sam Morey nije pretpostavljao da će Harden biti ovoliko dobar (ovo je statistički praktično nivo prime Kobeja) pa je htio osnažiti ekipu na vrhu, ali sad se pokazuje da bi pametnija investicija bila ulaganje u širinu i slaganje klupe te dovođenje barem jednog igrača koji može preuzeti kreaciju na nekoliko minuta. Na sreću za Houston, širina je jedan od faktora koji se najlakše ispravi preko ljeta tako da ova momčad još uvijek ima prostora za rast i priključivanje samom vrhu lige iako ću ih ja i dalje sretno ignorirati većinu vremena jer nimalo ne uživam u njihovoj košarci.
5. Portland Trail Blazers
Mihael – Je li Damian Lillard precijenjen, podcijenjen ili ispravno cijenjen? Ne mogu to nikako odrediti, niti u slučaju košarkaške javnosti niti u slučaju samog sebe. Problem je što ima toliko dobrih večeri kad se čini kao da je smanjena verzija Kobeja koje povremeno upari s toliko lošim večerima u kojima dolazi do izražaja koliko je ograničen u dijelovima igre koji nemaju veze sa zabijanjem koševa. Zanimljiva stvar oko njih kao momčadi je obrambeni napredak u odnosu na prošlu sezonu kada ih se diskvalificiralo kao contendere zbog iste. Svoj najveći nedostatak pretvorili su u jednu od najvećih prednosti ove sezone kada stoje na 3. mjestu po obrambenom ratingu, preokret kakav je poprilična rijetkost za NBA. Misliš li da su s obzirom na to ovdje podcijenjeni i da bi trebali imati viši plasman?
Ivan – Mjerna jedinica za scoring je Kobe. Ako znamo da je Lillardu mana obrana i praćenje svog igrača, te napadački da nije vrhunski kreator za poziciju i slasher onda mislim da stvari vrlo lako sjednu na svoje mjesto. Čovjek radi najtežu stvar u sportu na najvišoj razini, zabija poene iz šuta kad god treba. Točnoj taj obrambeni napredak je čudesan, a do “jučer” se govorilo kako je Aldridge loš u tom dijeli ili da je Robin Lopez samo solidan. Očito ovdje postoji nešto više, bočni igrači su vjerojatno najbolja obrambena kombinacija u ligi, dok dvojica visokih svoju zadaću znaju odraditi na iznadprosječnoj razini. Nikome se nije jednostavno gurati s Aldridgeom, a Lopez je odličan skakač i isto dobro drži svoju poziciju. Brojke su malo predobre jer im je raspored išao na ruku, ali vidljiv je novi trend koji ih svrstava u 10 najboljih obrambenih ekipa lige. Meni je kod njih čudno kako su napadački potonuli jer Nicolas Batum šutira s Josh Smith postotcima, a još jedan problem je što Lopez nije zdrav da pospremi otpatke i rola prema košu nakon picka Lillarda i Aldridgea. Uz ne vrhunski napad proći kroz Portland a ne zaustaviti se na klupi je kao doći u Sarajevo ne pojest ćevape kod Želje.
Mihael – Nisi mi baš odgovorio na pitanja o plasmanu Blazersa i statusu Lillarda. Evo ti još gori zahtjev – navedi pet najboljih razigravača lige.
Ivan – Lillard je top 10 kategorija pozicije s jednim problemom, može se upaliti u monster mode kada ga nitko ne može zaustaviti, a tada se uzdiže iznad onih odlićnih kao Mike Conley ili Lowry. Blazersi s obzirom na probleme s povredama se super drže i pozitivno su mi iznenađenje jer stalno očekujemo da kada nekoga iz petorke nema da će upasti u probleme. Tako da kod mene svi imaju palac gore, posebno trener Terry Stotts. Nije redoslijedno, John Wall, Stephen Curry, Russell Westbrook, Chris Paul, Mike Conley.
Kategorija A: Ona momčad koju je nemoguće svrstati s drugima
4. San Antonio Spurs
Mihael – Evo nas na ekipama čije osvajanje naslova me ne bi nimalo iznenadilo. Spursi su ove sezone izgledali iznenađujuće smrtno, većinom zbog ozljeda, ali na račun toga da su to Spursi, nemoguće ih je ukloniti iz računice. Još uvijek se mogu uhvatiti za jednu od najboljih obrana lige i kad su bili zdravi, nalikovali su na lanjska izdanja na oba kraja terena, a Tim Duncan je odradio još jednu ne-mogu-vjerovati-da-je-tako-star-a-još-uvijek-tako-dobar sezonu, ali koliko često se zapravo događa ono što se dogodilo lani, onakva savršena sezona s obzirom na formu igrača i ozljede? Da je ovo bilo koja druga momčad, našli bi se niže u ovom rangiranju. S obzirom na to da su to Spursi, imam osjećaj da su i ovako prenisko.
Ivan – To ti je Spurs bolest što ti imaš. Nekakva paralela, doigravanje Spursa iz prošle sezone me podsjeća na Hawkse što rade u ovoj godini, nitko nije ni svjestan koliko su bili ili su dobri, cijelo vrijeme ispada kao da fatamorgana. Zdravlje Spursa se najbolje očitava u činjenici da su Duncan i Manu Ginobili najzdraviji članovi kaznene ekspedicije. Svi ostali su imali ozbiljne probleme, Kawhi Leonard s rukom, Tony Parker standardno s istegnućima, Tiago Splitter je odradio samo 29 utakmica, Patty “killing me softly” Mills se aktivirao u siječnju, a Boris Diaw se vratio na pripreme u Shaq teritoriju s kilažom. Doslovno kompletna rotacijska petorka, a oni imaju preko 60% pobjeda. Situacija kada će netko osvojiti naslov, a da put bude savršeno težak je neostvariv. Kako god bilo oni su uspjeli prijeći preko dviju najtežih prepreka i suvereno se poigrali s Heatom. Osobno mi se ne sviđa što nisu dodali svježe krvi u ekipi već se oslanjaju na kontinuitet, tu prvenstveno mislim na mladu atletu samo Spursi se teško odriču svojih resursa. Sezonu su do sada izgurali na obrani i zoni oko reketa odakle je glavni koordinator bio Duncan.
Mihael – Kako nemati bolest/traume od Spursa nakon zadnjih nekoliko godina? Bio sam spreman pokopati ih još 2010. i onda su imali ovaj ogroman povratak koji me uvjerio da im nema kraja. Ovo je sezona koja mi budi nadu da je napokon gotovo jer je s ozbiljnim zdravstvenim fluktuacijama teško postići nešto u ovakvoj konkurenciji. Uglavnom, spreman sam više nikad ne raspravljati o Spursima u kombinacijama za naslov nakon ove sezone, a mislim da je najbolje i završiti ovaj segment od njima čim prije jer imam osjećaj da se bliži ozbiljna eksplozija ljubavi prema Duncanu koja će kulminirati time da ga proglasiš najboljim obrambenim igračem lige.
Ivan – Samo se ti nadaj jer ova sezona nije kraj Spursa, igrat će Timi do 40-te. Ti si samo ljubomoran na njih jer traju duže od Lakersa. Moja ljubav je ušla u uži izbor za obrambenog igrača godine, ali tu sam titulu namijenio nekome drugome, a o tome ću govoriti u idućem nedjeljnom tekstu.
Kategorija A+: Crème de la crème
3. Memphis Grizzlies
Mihael – Kad bih bio sasvim subjektivan, Memphis bih stavio na vrh jer mi se najviše sviđaju od elitnih momčadi. Imaju obranu, imaju dobru rotaciju, imaju stil igre koji mogu nametnuti bilo kojem protivniku, imaju kontinuitet, imaju hrpu iskustva u doigravanju i nikad bolji duet Marca Gasola i Zacha Randolpha. Trade za Jeffa Greena bio je pogodak, daje im zgodnu kombinaciju ulaza, šuta i obrane na boku koju prije nisu imali, a Tony Allen je jednostavno lud. Lud u životu, lud na terenu i ludo dobar u obrani. Jesi li vidio sliku koju je prije par mjeseci? Ono gdje se njegov sin izbljuvao po njemu? Okej, natrag na Grizz – ono što mi je poljuljalo povjerenje u njih je lakoća kojom ih je Thunder nedavno demolirao, oni su jedna od onih momčadi kojima teško opraštam blowoute zbog specifičnog stila igre koji obično ne dopušta protivnicima da se previše razmašu.
Ivan – Svašta, da nas dva imamo jednu ekipu i mišljenje koje ide u istom pravcu. Definitivno su ekipa s kojom nitko normalan ne želi igrati, a dodatkom Green su postali još problematičniji jer imaju legitimnog small ball pf što do sada nije bio slučaj. Obrana im možda po brojkama nije prva, ali to su samo brojke, oni nemaju slabog mjesta u obrambenom dijelu. Svi njihovi igrači su debelo iznad prosjeka i svatko je u stanju držati svog igrača, a kada zagusti onda uđe Allen i napravi potpuni kaos na protivničkom najboljem strijelcu. Poraz od Thundera bih pripisao najviše ludoj šuterskoj seriji jer neki igrači su igrali van pameti i to nije bilo uobičajeno stanje. Mede ako slučajno dobiju Vincea Cartera iz Dallas izdanja onda se ni začudio da ih gledamo u velikom finalu pod uvjetom da ne nalete na Spurse u doigravanju. Ne znam je l’ postoji nešto bolje u ligi od trokuta Conley-Zach-Gasol, predivno se nadopunjuju u napadu kroz pick igru ili dodavanja Gasola s lakta za Z-Boa pod košem koji se uvijek uguzelja pod obruče.
Mihael – Ali ove sezone su napravili nezamislivo – dobili su Spurse u San Antoniju što je meni nekakav dodatni indikator da su na drugom nivou u odnosu na prijašnje sezone. Ako mogu igrati ravnopravno sa Spursima, to je ogroman korak naprijed za njih. Dokazali su da s momčadima poput Thundera mogu biti ravnopravni ili ih nadigrati, a zbog činjenice da Warriorsi puno ovise o niskim postavama, imam osjećaj da bi im ležali u eventualnoj seriji. Osim Spursa, ne vidim drugu momčad na Zapadu koja je za Medvjede loš matchup. Možda postoje momčadi s više talenta, ali nijedna ne ugrožava Memphis na shematskoj razini.
Ivan – Spurse su skoro svi dobili zbog problema koje smo rekli, a tu se oslanjam više na povijest susreta. Definitivno će se nešto loše sutra dogoditi jer se rijetko kada slažemo kao u ovome oko Memphisa. Zaključak, Mede su jedni od glavnih contendera u ligi.
2, Oklahoma City Thunder
Mihael – Do sad se nisi previše žalio na plasman momčadi no pretpostavljam da to sada završava. Da, Thunder na drugom mjestu bez previše grižnje savjesti zato što mislim da Kevin Durant napokon dolazi u punu fizičku formu. Russell Westbrook je sila prirode kakvu nikad nismo vidjeli na point guard poziciji i forma kompletne momčadi ide ka stabilizaciji. Gotovo sam ih stavio na prvo mjesto, ali mislim da bi danas Warriorsi u međusobnoj seriji još uvijek bili favoriti (što ne znači da se to ne može promijeniti do kraja sezone), a i Thunder je igrao stvarno čudno u zadnje vrijeme, barem sve do pobjede nad Memphisom koja mi je nanovo učvrstila povjerenje. Znam sve nedostatke, Serge Ibaka se pretvorio u isključivo stacionarnog tricaša u napadu, Reggie Jackson igra loše, Dion Waiters još gore, nedostaje im iskustva i zdravog razuma kroz cijelu momčad, ali uz sve rečeno…nitko nema više talenta, a talent većinu vremena osvaja naslove. Liga je možda na neki način ostavila Thunder iza sebe s fancy egzekucijom akcija i maksimiziranjem potencijala, ali Durant i Westbrook su najveća sila lige kad su zdravi i kako su zadnje dvije godine (a i ove sezone prije nego što se Durant ozlijedio) bili moj odabir za prvaka, moram ostati s njima i u ovom mračnijem dijelu sezone. Tome pomaže i to što imaju naviku igrati zanimljive utakmice, bez obzira na ponekad mučnu košarku koja gotovo da umara gledatelje.
Ivan – Nisam previše razmišljao o brojevima do trenutka kada smo došli do zadnji pet i ti nikako da Thunder staviš, pa rekao I go with the flow. Kužim zašto su ti u vrhu, no sama činjenica da su uzeli Waitersa kao pojačanje me odbija od njih. Bili bi možda prva momčad u povijesti da osvoje naslov s dva napadača u kompletnom rosteru jer ostatak je čista statika u tom segmentu. Osobno su me iznenadili u periodu kada su obojica zvijezda bili out, a momčad je igrala vrhunsku obranu što mi daje do znanja da su uporni i imaju karakter, pa za taj dio naklon “Air Kongu” Ibaki. Potencijalni sudari u doigravanju ćemo odraditi kada za to dođe vrijeme. Oslanjam se kod ovih rankinga samo na ono što smo vidjeli i dali postoje neki novi trendovi u ekipama. Svakako da će uvijek biti legitimni izbor na naslov dok god dvojac djeluje u istoj momčadi, međutim, sama okolina (mislim na suigrače) je jako loša. Sve su to igrači bliže za ulogu s klupe nego ozbiljnog startnog materijala osim Ibake, a Russ i Kevin vrlo vješto skrivaju sve njihove mane. Ja ih ne bi uopće pratio da Russ nije u Oklahomi jer su mi bezlični.
Mihael – Russ je religija. Waiters nema nikakav osjećaj za stvarnost. Durant je možda najbolji igrač današnjice i prešao je u apsolutni asshole mod ove sezone. Između nazivanja Dwighta pussyjem, sarkastične izjave da tko god želi njegovo All-Star mjesto može igrati protiv njega 1 na 1 za to (koju ovim putem 100% odobravam) i generalnog “I don’t give a fuck” stava, mislim da #KDNotNice više nije samo marketinška kampanja. Toliko osobnosti imaju u samo tri igrača, a ti, navijač Spursa, ih zoveš bezličnima. Takve stvari uzimam osobno. Još kad uzmeš u obzir sve što je krivo s tom momčadi u zadnjih nekoliko godina i kad pogledaš koliko su nam materijala dali za rasprave i piskaranje i kvazianalize, može se reći da je Thunder najvrjednija momčad lige na neki uvrnuti način. Jedini razlog zašto donekle ne želim da osvoje naslov je scenarij u kojem se zbog neuspjeha 2016. događa raspad momčadi i KD odlazi igrati za Lakerse. Ili 2017. Russell dolazi igrati za Lakerse, svejedno. #KD2LA #RW2LA
Ivan – Veliko im hvala za materijal koji nam daju već četiri godine. Mi pričamo o Thunderu, a nismo ni riječi rekli o Scottu Brooksu. Misija završena.
1. Golden State Warriors
Mihael – Warriorse stavljam na prvo mjesto više prema obvezi nego uz neki poseban entuzijazam. Na temelju regularne sezone bili bi favoriti protiv bilo koga, ali mnogi trendovi iz regularne sezone su pali u doigravanju, a najčešće su šokove priredile run & gun momčadi. Ipak, moram reći da su Warriorsi vjerojatno najbolja run & gun momčad ikad i da nisu klasični u tom smislu – iako imaju daleko najveći broj posjeda po utakmici u ligi, ali imaju i najbolju obranu što nema presedana u novijem vremenu. No…mislim da je čudno što kao potencijalno najbolja momčad imaju 3 ili čak 4 nezgodna protivnika na Zapadu. Prvi je Thunder zato što stil igre na više posjeda otvara prostor za sve atletične igrače Thundera da se razmašu i uhvate ritam, a k tome stavlja i manje pritiska na dobru egzekuciju u half courtu što je Thunderu prva i osnovna mana. Drugi je Memphis zbog visine i načina na koji su u stanju nametnuti svoj stil svakom protivniku. Treći su Spursi koji imaju roster gotovo kao složen da parira Warriorsima, a četvrti Clippersi zbog načina na koji stavljaju pritisak na Curryja pri organizaciji napada. Ne treba previše ulaziti u ove analize jer, kao što si rekao, nije još vrijeme za to, ali ovakvo stanje mi daje stvarno čudan osjećaj. Ne mislim da je itko protiv Warriorsa favorit i dio te percepcije vjerojatno leži u tome što nisu toliko testirana momčad kao Thunder, Spursi i Memphis, no neki od potencijalnih problema proizlaze iz činjenice da napad Warriorsa na half court nije puno bolji nego lani. Ove sezone podigli su napadačku učinkovitost, ali to je došlo više ubrzavanjem ritma, a manje preinakama u izvršavanju akcija (ima pozitivnih pomaka i na tom planu, samo ne toliko dramatičnih). Sve to me nekako priječi da doživim Warriorse kao neprikosnovene favorite za naslov kako omjer sugerira i kako ih neki žele prikazati. Jesam li lud?
Ivan – Lud sigurno jesi kao i ja jer rijetko tko normalan može ovoliko pisati o nečemu ne baš bitnome. Lijepo je što su Warriorsi našli identitet, gotovo cijelu utakmicu igraju sa small ball postavama i kontinuiranom preuzimaju u obrani bez striktnih zaduženja, te se oslanjaju na Andrewa Boguta da će pokrpati sve nastale rupe. Protivnici su jednostavno izbezumljeni kada se susretnu s takvim načinom obrane jer rijetko tko ima postavu s dva odlična visoka igrača kao recimo Memphis. Interesantno što im se obrana nije raspala kada je Bogut prosjedio određeni period već su i dalje bili u top kategoriji. Mene ne oduševljava što u napadu imaju previše bezveznih pokušaja dodavanja u nedostatku opcija, pa tako Curry daje neka izrazito teško dodavanja koja redovno ne prolaze. Drugi problem mi se nameće, što ako šut ne bude na razini, koje su ostale opcije jer neće Marreese Speights vječno biti najbolji šuter s poludistance niti će Draymond Green se odjednom pretvoriti u reinkarnaciju Roberta Horryja. Ja sam veliki njihov fan, ali trenutak kada je Green zacementirao startnu petorku mene je sam više pokolebao u nadi da bi mogli biti prvaci već ove sezone jer Zapad ne možeš proći s undersize full time četvorkom koja tricu šutira 33%.
Mihael – Da, Greenovi šuterski nedostaci nameću se kao prvi minus momčadi. Rečenica mi zvuči malo prestrogo za nekog tko je s 20% za tricu u prvoj sezoni došao do 33% u trećoj, ali kad bi on bio elitna stretch opcija, Warriorsi bi došli na jedan još viši nivo. Nije ni ovo loše – odličan obrambeni koji se većinom može nositi s višim igračima od sebe i koji je jedan od podcjenjenijih dodavača na poziciji je velika prednost, posebno kad ga plaćaš manje od milijun dolara godišnje. Kad sam već kod toga, mislim da velik dio moći Warriorsa proizlazi iz toga koliko malo plaćaju svoje najbolje igrače, nešto što će tržište korigirati već dogodine. Vjerojatno će i nakon korekcije, ako zadrže jezgru Curry – Thompson – Green, ostati elitna momčad, ali nije isključeno da naprave i mali korak unatrag, čisto zato što će bolje od trenutne situacije teško ići. Kako god bilo, ako Warriorsi i ne osvoje naslov, mora se priznati da su nakon godina Miamija i Spursa u ulogama najboljih momčadi lige stvarno osvježenje na vrhu. Čak i za hejtera kao što sam ja.