Okrugljak: Rookieji za više minuta

Naši autori u novoj rundi Okrugljaka analiziraju koji mladi igrači su trebali dobiti više minuta ove sezone. Ne, nema Marcelinha Huertasa.

Anes Tojaga

Jedan od razloga za radovanje pred početak ovogodišnje NBA sezone je bila i spektakularna generacija rookieja. U prošlogodišnjem draftu je izabran jedan budući superstar te još mnogo kvalitetnih igrača koji bi kroz nastavak karijere mogli imati značajne – ako već ne glavne – uloge u svojim momčadima. Sama sezona je ipak donijela blago razočaranje, jer smo neke dugo iščekivane novajlije na parketu viđali znatno manje nego što smo očekivali ili se nadali. Da, Karl-Anthony Towns i Kristaps Porzingis su imali odlične debitantske sezone, Nikola Jokić je nadmašio sva očekivanja, vidjeli smo bljeskove od D’Angela Russella i Mylesa Turnera, ali nekako smo na kraju ostali gladni.

Čini mi se da su najviše ostali zakinuti Mario Hezonja i Nemanja Bjelica (sasvim slučajno se radi o dva “naša“ igrača). Za Hezonju se očekivalo da će dobiti puno više od ovih 16,9 minuta po utakmici koje sada dobiva iz dva razloga: prvo, Magic je momčad u rebuildingu koja bi trebala testirati i razvijati mlade igrače; a drugo, Mario je profil igrača koji bi mogao zablistati u NBA ligi. Atletičan je, samouvjeren i ima dobar šut – kojeg Orlandu kronično fali. Nameće se kao logična opcija za razbijanje ciglaškog dvojca Elfrid PaytonVictor Oladipo.

Bjelicu mi Europljani znamo kao MVP-ja Eurolige i nekoga tko već godinama briljira u dresu reprezentacije Srbije. Pomalo je smiješno reći za čovjeka koji iza sebe ima osam godina profesionalnog bavljenja košarkom (od čega veći dio na visokom nivou, igrao je pet euroligaških sezona) da je novajlija, ali takvi su Ameri – moraš se kod njih dokazati. Nemanja je tako bio u nemilosti svoga trenera Sama Mitchella koji je radije njegove minute davao hodajućem mrtvacu Tayshaunu Princeu. Bjelica je izuzetno polivalentan igrač koji može zabiti tricu, kreirati iz driblinga, te skakati i igrati dobru obranu kad se fokusira. U napadu nekad neodoljivo podsjeća na Minnesotinog nekadašnjeg asa Kevina Lovea.

Uočavate obrazac? I Hezonja i Bjelica igraju za trenere starog kova, namćore kojima je važnije uhvatiti 25 pobjeda nego dati mladićima šansu da se razvijaju (dobro, hajde, Bjelica i nije tako mlad). Scottu Skilesu se još i može donekle oprostiti jer je Magic u prvom dijelu sezone bio u utrci za doigravanjem pa je opravdano preferirao veterane nauštrb neiskusnog Hezonje, ali za Mitchella zaista nema opravdanja. Možda bi se obojica trebali ugledati na Mikea Malonea koji je pustio s lanca svoje rookieje Jokića i Emmanuela Mudiaya iako ovaj drugi ne može pogoditi bazen, a kamoli obruč. To se zove investicija.

mario-hezonja

Haris Džananović

Činjenica je da smo svi, kao košarkaški fanatici, tu lipanjsku noć prošlog ljeta čekali kao zapete puške. Brooklyn, New York – savršeno poprište za pisanje historije. Mjesecima prije, u NBA kuloarima se ovaj draft karakterisao kao jedan od najboljih u historiji, a pitanja je bilo na sve strane – da li će Karl-Anthony Towns biti toliko siguran prvi pick, da li će Wolvesi ipak iznenaditi s Jahlilom Okaforom, koga biraju Lakersi…

Nakon nekoliko iznenađenja pri samim izborima, javnost je željno iščekivala same borbe rookieja, što međusobno, što sa starijim kolegama. Towns igra jako dobru sezonu, te možemo reći da je legitiman kandidat za nagradu Rookie of the Year; Kristaps Porzingis je svakako najveće otkrovenje jer momak koji je izviždan nakon izbora New York Knicksa, sa svojih 221 cm na četvorci, bilježi fantastične role tijekom cijelog regularnog toka; D’Angelo Russell je imao svoje trenutke ali većinom se pisalo o tretmanu kod trenera Byrona Scotta; Justise Winslow je izazvao svojevrstan hype na početku sezone; Devin Booker bi u bilo kojoj drugoj generaciji bio jedan od favorita za nagradu ROY,…

D’Angelo Russel

Devetnaestogodišnjak, rodom iz Louisvillea, kao freshman s Ohio Statea je izabran kao drugi pick od strane Los Angeles Lakersa. Iako je to bio svojevrsni šok, navijači Lakersa su ga veoma brzo prihvatili pod svoje, svjesni da je u pitanju potencijalni nasljednik velikog Kobe Bryanta. Međutim, stvari se nisu odvijale po planu – nakon prvih dvadeset utakmica, Scott ga je prebacio na klupu, dok je u utakmicama koje je startao presjedio cijele posljednje periode utakmica. Scott kao mantru ponavlja već izlizanu frazu da ‘Russell nije svjestan cijele situacije, te da se njemu kao drugom picku ništa ne garantira nego to treba zaslužiti‘. U ovoj izjavi ima malo istine, ali je jadno spominjati kako Kobe nije počinjao u svoje prve tri sezone, pogotovo sada kada svi iole ozbiljniji ljubitelji košarke znaju za Bryantove radne navike. Koliko god loš trener bio, Scott čeliči Russella, ali nemoguće je shvatiti kako je takvom treneru bitnije izgubiti nekoliko utakmica s manjom razlikom, nego davati priliku mladom triu Lakersa za upoznavanje na terenu. Sutra će čuveni teret javnosti u Los Angelesu pasti na Russellova ramena, za što je u nekoliko navrata pokazao da je sposoban podnijeti. Podsjećamo, protiv Brooklyn Netsa je ubacio 39 poena, što je najviše u historiji od jednog rookieja, otkako se franšiza preselila u Los Angeles. Pokazao je istančan osjećaj za asistenciju, te se ne libi šutirati za tri iz svih pozicija. Showmanship je jedan od faktora za igrače Lakersa, a toga nije izostalo baš u najproduktivnijoj utakmici s već viralnim ‘Ice in my veins!’. Sigurno će činiti sjajan backcourt tandem s Jordan Clarksonom u godinama koje dolaze, uz sposobnog trenera koji će biti svjestan njegovih kvaliteta i limita za razvoj.

Bobby Portis

Mladi big man Chicago Bullsa, izabran kao 22. pick, u tekućoj sezoni je bilježio svoje uspjehe i padove. Prva iznenadna prilika se ukazala odmorom Pau Gasola nakon utakmice protiv Detroita, kada je mladi Portis odgovorio na najbolji mogući način – 20 poena i 11 skokova za 23 minute na parketu. Očekivalo se da je po početak niza šansi za Portisa, pogotovo nakon povrede ramena Joaquim Noaha, kojom je ujedno i okončao sezonu, te apendektomijom Nikole Mirotića. Trener Fred Hoiberg je u toj situaciji bio prinuđen davati veću minutažu Portisu, a rezultati su pomiješani. Na prvu, Bullsi s Portisom na terenu bilježe 10,1 poena manje na 100 posjeda, što u jednu ruku i jeste očekivano kada je u pitanju rookie na terenu s mnogo velikih imena. Hoiberg u svakom slučaju hvali njegov pristup na treninzima, kao i zrelost u ponašanju, te od njega ima nekoliko očekivanja u igri: „Želim da Bobby koristi svoje tijelo u kontaktu, žrtvuje se za loptu i hvata skokove. Upoznat je veoma dobro s kretnjama bez lopte, te u napadu zna što može iskoristiti. Bitan je period adaptacije u igri s kontaktom i to je ono na što se trenutno fokusiramo.“
Defenzivna strana terena je generalno teža za adaptaciju novacima, a Portis se susreće s guranjem pod koš pri skokovima, dok pick&roll igru čita dosta solidno. Interesantan statistički podatak nam govori da od svih novaka koji su odigrali barem 30 utakmica ove sezone, Portis ima najbolji procenat razlike u poenima (što zapravo predstavlja odstupanje procenta šuta igrača kada ga čuva određeni protivnik, od sezonskog procenta). Za primjer, prosječan postotak šuta igrača na Portisovoj poziciji je 44,7%, dok uz Portisovo prisustvo isti pada na 38,6%, što iznosi -6,1%. Portis je također pokazao agilnost pri branjenju bržih i manjih protivnika, što svakako predstavlja veliki plus u small ballu.
U napadu uopće ne preza od uzimanja šuteva, te mu najveći minus predstavlja šut odmah nakon dobivanja lopte bez da pregleda druge opcije, dodavanje suigraču u boljoj poziciji i kreiranje povoljnije pozicije za šut. Ali i pored toga, Portis raspolaže s nekoliko načina za završavanje akcija: spotting up, leđima i licem prema košu, pick&pop (što je veliki plus). Uz to, pokazuje veliki potencijal za skok u napadu, te je šesti na listi novaka koji igraju više od petnaest minuta po utakmici (1,7 ofenzivnih skokova). Uz dobre komentare suigrača, poput Jimmy Butlera koji je hvalio njegove radne navike, Bobby Portis ima priliku razviti svoju igru na oba kraja terena i predstavljati veliki adut u rosteru Bullsa u godinama koje dolaze.

bobby-portis

Petar Tadić

Svakog lipnja mnoštvu se mladih igrača život promijeni iz korijena. Iz sveučilišnih klupa prelaze u najjaču košarkašku ligu na svijetu u kojoj svaki od njih mora što prije pokazati što zna. Neki su to do sada već pokazali, neki malo manje a opet ima i onih koji pokazuju svu raskoš svoga talenta ali ne dobivaju priliku da taj talent do kraja razvijaju. Neki ispaštaju zbog trenerovih odluka i rotacija a neki zbog prejake konkurencije. Odličnu generaciju rookieja ponajviše krase Karl Anthony Towns, koji pokazuje razinu igre kao da je već dugo godina u ligi te izviždani Kristaps Porzingis koji je već sada drugo koplje Knicksa. Ovo su oni koji zaslužuju više vremena provoditi na parketu umjesto na klupi:

Rondae Hollis-Jefferson

Što reći za sezonu Netsa? Ekipa bez pickova, pogođena ozljedama i krivim rotacijama trenera koji je u prvi plan gurao veterane s prevelikim ugovorima. U mnoštvu problema u predsezoni dočepali su se Rondaea Hollis-Jeffersona preko tradea s Portlandom. Ekipi koja nije ništa mogla očekivati u ovoj sezoni preostalo je da gura mlade igrače u prvi plan. Ali nažalost u taboru Netsa ne misle na takav način. Hollis-Jefferson je iznadprosječan defenzivac koji može jako puno pomoći u blijedoj slici obrane ekipe iz Brooklyna. Upisuje 1,5 ukradenih lopti po utakmici a uz to je i još odličan skakač za svoju poziciju sa 5,7 skokova. U napadu je također učinkovit iako ima samo 5,3 poena po utakmici uz 50% realizacije u prosijeku, a sve to čini za 21 minutu u igri. Jedini veliki minus njegove igre je slab šut za 3 poena a s tim dolazi i slabiji spacing kada je on na terenu. Sve u svemu s obzirom na cijelu sezonu i mogućnosti koje Netsi imaju, jako je čudno što Rondae ne dobiva više prilika.

Jerian Grant

I druga ekipa iz New Yorka ne briljira. Uz sve to cijelu sezonu traže solidnog playmakera. Trenutačno im je prvi razigravač Jose Calderon, unatoč tome što Španjolac baš ne briljira. Jerian Grant je tek druga opcija ali unatoč tome ne dobiva previše minuta. Točnije na terenu se pojavljuje tek 15,5 minuta u prosjeku po utakmici. To je premalo s obzirom na to da prvi razigravač baš ne upisuje neke fantastične brojke a šanse za doigravanje su davno izgubljene. Uz to sve Jerian pokazuje mnoštvo talenta kad je na terenu. Grant nije neki pretjerano dobar šuter (38% u prosjeku) ali je zato odličan asistent koji ima odličan osjećaj za prostor, a pokazao je i da skakački može biti učinkovit(7 skokova protiv Cavaliersa). Najbolju izvedbu je imao protiv Bostona kada je upisao 16 poena i 8 asistencija. U prosjeku upisuje 4,8 poena, 2,2 asista te 1,7 skokova po utakmici ali u ovom slučaju statistika je samo pokazatelj manjka prostora koji se pruža Jerianu.

Mario Hezonja

Ova tema ne može proći bez našeg Marija Hezonje. Igrač koji je od mnogih proglašavan najatletičnijim Europljaninom lige, terena vidi koliko i neki dodatci iz D-League. Zašto je to tako to samo zna Scott Skiles. Vjerojatno trener Magica više vjeruje tako zvanim Brick Brothersima (Oladipo i Payton) nego igraču koji je u stanju zaredati 3-4 trice bez problema. Uz to sve već od nove godine su nade za doigravanje bile izgubljene ali nije se puno toga promijenilo. Mario je tek nekolicinu puta startao u utakmici a i kada počne ne susretne se baš često s loptom. Sve u svemu Mario je pokazao što može i nadamo se da će mu i Skiles koji ga je toliko hvalio, konačno dati više prostora i složiti možda koju akciju i za njega. On je svu raskoš svog talenta pokazao kada je Bullsima zabio 21 poen. U prosjeku bilježi 5,7 poena, 1,2 asista te 2,2 skoka po utakmici za prema Skilesu „ogromnih“ 17 minuta po utakmici.

https://www.youtube.com/watch?v=cS-YKGvY2eE

Vladimir Karačić

Kao i u svakom poslu novi ljudi se na početku prilagođavaju u novonastaloj situaciji, to jest na svom novom poslu. U ovom slučaju novi igrači u NBA ligi, takozvani rookie igrači, se moraju dokazivati u svojoj prvoj sezoni i nametnuti treneru, da bi dobili veću minutažu. Neki se nađu u boljoj, a neki u lošijoj situaciji, tako da im i minute variraju od igrača do igrača, zavisi gdje je igrač biran.

Na ovu kratku listu ću staviti igrače za koje mislim da zaslužuju veću minutažu od trenutne, ali zbog nekih razloga znanim samo treneru, ne dobivaju.

 Jerian Grant- New York Knicks

Meni kao navijaču New York Knicksa nije jasno zašto, Jerian Grant, igra svega 15 minuta po utakmici u prosjeku. Knicksima je prijeko potreban dobar razigravač, jer Jose Calderon nije više što je nekada bio, iako njegov stil igre odgovara triangle napadu ( ako se trenutno to može nazvati triangle napad). Knicksi također imaju i Langstona Gallowayja, koji je prošle godine bio rookie, te odigrao vrlo dobru sezonu, ali ni on ne dobiva neku veliku minutažu, 24 minute po utakmici.

Posebno mi nije jasno, sad kad su već Knicksi sigurno izvan playoffa, zašto i dalje Grant ne dobiva više minuta. Calderon trenutno nije neki preveliki faktor i zamjenjiv je, te će ga se Knicksi riješiti što prije budu mogli, tako da mislim da bi Knicksi trebali posjesti Calderona, ali i Sašu Vujačića, koji u zadnje vrijeme igra u startnoj petorci, te Grantu dati puno veću minutažu od trenutne. Igrač se ne može dokazati bez minuta, tako da mu treba pružiti šansu, te vjerujem da bi to bila win-win situacija za obje strane.

Grant je 195 cm visoki razigravač, koji može igrati i na poziciji bek šutera, te ima vrlo solidan šut, iako mu selekcija šuta nije jača strana, te često pokušava iz driblinga šutirati, ali takve stvari se s godinama i treningom mogu popraviti. Obrambeno je također vrlo dobar, što zbog visine, ali i zbog brzine. Kao što sam već rekao, Grant igra trenutno 15 minuta u prosjeku, te za to vrijeme ostvaruje, 5 poena, 1,7 skokova, 2,2 dodavanja, 38 FG% i 81 FT%.

Grant je inače proveo četiri sezone na sveučilištu Notre Dame, te u prosjeku ostvarivao 14,6 poena, 2,9 skokova, 5,8 dodavanja,

Biran je kao 19. pick na prošlogodišnjem draftu, kojeg su Knicksi dobili od Atlante u tradeu za Tima Hardawayja Jr.

Bobby Portis- Chicago Bulls

Chicago Bullsima sezona visi o koncu, te je pitanje hoće li u preostalom dijelu sezone uspjeti dograbiti 8. mjesto Istočne konferencije. Možda je i to razlog zašto Bobby Portis dobiva mrvice. Ali po onome što sam vidio, mislim da sasvim sigurno zaslužuje veću minutažu. Također mu ne ide u prilog to što Bullsi već imaju dobre visoke igrače, Paua Gasola, Joakima Noaha, Taja Gibsona i Nikolu Mirotiću, pa u ovoj situaciji i razumijem da Portis ne igra više od 17 minuta po utakmici. Ali sam mišljenja da bi ga trebali ipak koristiti malo više nego dosad.

Portis je krilni centar, te vrlo dobar obrambeni igrač, čak više na perimetru nego u postu, zbog brzog rada nogu. Napadački mora još ” ispolirati ” igru u postu, solidna stretch četvorka, može zabiti s polu distance, te radi na poboljšanju trice u svom repertoaru. Vrlo dobar skakač, te me malo i podsjeća na svog suigrača Gibsona.

Portis je trenutno na nešto više od 17 minuta u prosjeku na terenu, te za to vrijeme ostvaruje 6,9 poena, 5,2 skokova i 43 FG%, što je vrlo dobro za to vrijeme provedeno na parketu. Za dvije godine provedene na sveučilištu Arkansas, Portis je u prosjeku ostvarivao 15 poena, 7,9 skokova, 1,3 dodavanje, 1,1 ukradenu loptu, 1,5 blokadu i 53 FG%. Portis je biran s 22. pickom od strane Chicago Bullsa, te mislim da bi u budućnosti mogli gledati na taj draft i reći da je on bio ” krađa ” tog drafta.

Mario Hezonja- Orlando Magic

Vjerujem da će većina nas staviti našeg Marija Hezonju na ovakav popis, jer nikome nije jasno zašto Hezonja ne dobiva veću minutažu, trenutno dobiva 17 minuta po utakmici, što ga stavlja na 20. mjesto po prosjeku minuta među rookie igračima. Orlando Magic je vrlo mlada ekipa, te nitko nije ni očekivao da će izboriti playoff ove sezone, trenutno su na omjeru 32-44, te su izvan playoffa ove godine. Trener Orlanda, Scott Skiles, u nekoliko je navrata govorio o Hezonji kao o izuzetnom igraču, velikog potencijala i blistave budućnosti, ali ove sezone mu ne daje baš prostora za dokazivanje.

Još mi je nekako i bilo jasno dok je bio Tobias Harris u Orlandu, da Hezonja sjedi na klupi i čeka svoju priliku, ali nakon odlaska Harrisa, otvorilo se puno prostora za Hezonju, ali ga Skiles i dalje drži na klupi većinu vremena. Orlando trenutno osim Hezonje, koji može igrati na poziciji bek šutera i niskog krila, i nema pravo nisko krilo, ali Skiles gura Evana Fourniera na tu poziciju, što je po meni bespotrebno, kada u momčadi imaš igrača koji je sposoban odigrati na toj poziciji vrlo dobro.

Žalosno je da takav igrač i talent kao što je naš Hezonja, sjedi na klupi i kad njegova ekipa gubi i preko 10 razlike zadnjih par minuta utakmice. Mladim igračima je potrebno iskustvo i igra da bi napredovali, neće im sigurno pomoći da sjede na klupi. Osobno sam bio sretan kad sam vidio da je Orlando izabrao Hezonju s 5. pickom na prošlogodišnjem draftu, te ga pridružio mladoj ekipi u razvoju i očekivao sam da će ga Skiles puno više koristiti, ne možda odmah na početku sezonu, ali sasvim sigurno sada kada im je sezona gotova.

Hezonja je trenutno na prosjecima od 5,7 poena, 2,2 skoka, 1,2 dodavanje i 43 FG%.

O Hezonji kao igraču ne trebam puno pričati, jer smo svi upoznati o kakvom se tu igraču radi i kakav potencijal leži u njemu i samo čeka da izađe na vidjelo. Tako da ću Skilesu poručiti samo jedno, kao što su mnogi navijači već poručili preko društvenih mreža, FreeMarioHezonja.

Nihad Žunić

Svaka draft klasa u sebi ima igrače koji će već u prvoj godini, zaslužili oni to ili ne, dobijati ogromne minute u svojim timovima. Tako znamo da će recimo rookie Philadelphie dobiti 30 minuta po utakmici jer jednostavno nemaju što drugo raditi u Sixersima, nego razvijati svoje mlade snage. Međutim, postoje i neki igrači koji trebaju više minuta (možda to igrom i ne zaslužuju, ali zbog drugih razloga bi trebali) ali im treneri to jednostavno ne dopuštaju. Počinjemo za igračem zbog kojeg sam ove godine i više nego što treba gledao Magic, a to je Mario Hezonja.

Hezonja je ušao u ovu sezonu u jednoj sasvim dobroj situaciji. Imao je dobro ljeto sa par odličnih utakmica (par zakucavanja i dvije bitne, clutch trice) i ušao je u sezonu kao igrač koji bi trebao igrati barem 20 minuta po utakmici, i tako postati dio tog odličnog i poprilično mladog corea Oladipo-Payton-Hezonja-Gordon-Vučević (uz Evana Fourniera i Tobiasa Harrisa koji je tada bio član Magica). Kao što svi znamo, Magic je nakon otpuštanja trenera Jacquea Vaughna (i interim trener James Borrego je također dobio otkaz) doveo Scotta Skilesa i tu je već bilo malo straha jer je on poznat kao old-school trener koji Hezonji možda malo uskrati minute. Međutim, ono što se desilo i što se dešava još uvijek mnogo je gore od toga što se mislilo kada je Skiles doveden. Trenutno, peti izbor sa prošlogodišnjeg drafta je na 17 minuta po utakmici i uzima jedva pet šuteva po utakmici. Skiles u modernoj NBA gdje je vanjski šut izrazito cijenjen na parket izbacuje postave sa backcourtom Payton-Oladipo, gdje obojica nemaju pouzdan šut za tri poena. Osim Hezonje, čini se kako i Skiles uskraćuje minute i Aaronu Gordonu kojem Jason Smith i Ersan Ilyasova znaju uzeti minute. Čini se kako Skiles živi u dvije zablude – jedna je kako je Magic imao šanse da uđe u playoff što bi opravdalo njegovo korišćenje iskusnih igrača ispred mladih snaga (koje treba da razvija jer po kvaliteti i iskustvu nisu ni blizu playoffa, posebno na Istoku koji je ojačao ove godine); druga je kako je ovo liga u kojoj bez pozdanog šutera u backcourtu možeš išta konkretno napraviti. Istina, treba i u korist Skilesa reći kako je Magic bio u kraćoj borbi za postsezonu, ali u doba tradea za Ilyasovu i Jennigsa, Magic je izgubio sve šanse (osim onih teoretskih) da se ugura u playoff, ali Scottu su ponovno Jennings (koji vjerovatno neće potpisati za Magic ovo ljeto) i Ilyasova u rotaciji ispred igrača koji bi trebali da budu budućnost ove franšize. Na kraju, za Hezonju, career-high je 21 poen uz pet skokova i dvije asistencije, a tu utakmicu (pobjeda nad Chicagom drugog marta) igrao je 37 minuta.

Kao i Hezonja, još jedan rookie po meni zaslužuje dosta više minuta. Iako ih ima podosta (27.6 po utakmici), za mene D’Angelo Russell treba još više clutch minuta, odnosno vremena u zadnjim četvrtinama. Byron Scott je nekako još uvijek trener ove ekipe a meni je samo poznat (za ovu sezonu govorim) po tome što je otvoreno rekao da mu Clarkson, Randle i Russell neće igrati četvrte četvrtine, a kao ekipa koja nema šanse da uđe u playoff treba da guraju svoje mlade igrače da se razvijaju kroz minute gdje treba brzo da se odlučuje. Scott je možda bio trener godine sa New Orleansom, ali ovo što vidimo u Lakersima jednostavno nije dobro. Russell ima samo 19 godina i po mnogim analitičarima ima velik plafon razvoja, i svaki dobar trener davao bi mu prostora da u sezoni gdje za neki veći uspjeh nema šanse, igra što više minuta i dobija to prijeko potrebno NBA iskustvo. Russell je na momente pokazivao odličan range u šutu, bilo je i nekih lucidnih dodavanja te se sav raskoš talenta pokazivao kroz vrijeme, ali nije se ni moglo više od tih momenata jer je ipak glavnu ulogu kroz sezonu imao Kobe Bryant, a i Scott mu nije davao dovoljno prostora. Inače, Russell je sada u svađi i sa suigračima zbog videa u kojem je on snimao Nicka Younga kako priznaje da je prevario svoju ženu, i tako je Russell prekršio bratstvo koje bi trebalo da vlada među suigračima. U svakom slučaju, jedna loša sezona za cijelu organizaciju ali po meni, to ne bi smjelo da utječe na to koliko igraju njihovog rookie igrača i trećinu njihovog nukleusa za budućnost.