Orlando Magic – kriza ili realnost

Orlando Magic našeg Marija Hezonje prije sezone si je zacrtao plasman u doigravanje unatoč tome što ih većina NBA stručnjaka nije svrstavala među 8 najboljih ekipa Istoka. Krenuli su izvrsno, igrajući timsku košarku, lijepu za gledanje te je ova mlada ekipa nakon dva mjeseca bila na učinku  19-13, u gornjem dijelu tablice, a taj učinak je vrlo lako mogao biti bolji da se zbog neiskustva nisu prosule utakmice u posljednoj četvrtini u trenutcima pri velikom vodstvu (Oklahoma, Wizardsi, Hornetsi..).

Momčad je u tom razdoblju zabijala 102 poena na 100 posjeda, primala 2 manje, što je bilo dovoljno za 13. napad i 11. obranu lige. A kada vam se momčad sastoji od Aarona Gordona (20 god.), Hezonje (20), Elfrida Paytona (21), Victora Oladipa (23), Evana Fourniera (23), Tobiasa Harrisa (23), Shabazza Napiera (24), Nikole Vučevića (25) i Andrewa Nicholsona (26) uz “starkelje” Jasona Smitha (29), C.J.Watsona (31) i Channinga Fryea (32), s tim da je  Watson propustio dobar dio utakmica zbog povreda, a Frye i Smith nemaju velike uloge, možete biti samo optimistični. Međutim što se dogodilo? Payton i Vučević su propustili par utakmica zbog povreda, ali Orlando ne liči na istu ekipu. U posljednjih mjesec dana su na omjeru 2-13. Na 100 posjeda primaju 108 poena, a zabijaju 97, što je dovoljno za 27. obranu i 28. napad lige u tom periodu i trenutno ova momčad iz Orlanda pokazuje sve, samo ne ono što ime sugerira. Nešto je trulo u Amway Centru.

Par je stvari na koje moram obratiti pažnju i koje ću obraditi u par segmenata;

1. Bekovski par – Dva igrača koja provode najviše vremena na tim pozicijama su Payton i Oladipo. Payton je klasični old school play, odlična vizija terena, solidna press obrana, nesebičan, ali scorerski poprilično limitiran, za 11 poena po utakmici troši čak 10 lopti, šut mu je nepostojeći (uzima samo 1 tricu po utakmici i zbog toga mu je uspješnost 36%, slobodna bacanja bolje da ne spominjem). Provodi 30 minuta na terenu, troši 21% napada uz 47% TS, dijeli skoro 6 asistencija, ali i uz skoro 3 izgubljene lopte po utakmici, te za to vrijeme Orlando gubi za 3 poena na 100 posjeda. Oladipo s druge strane, solidan obrambeni (iako mu se jako često dešava da zaboravlja pokriti svog igrača), šut bolji nego Paytonu (34% za 3), ali razigravački puno lošiji od Paytona, ima nedefiniranu poziciju i na terenu i u svojoj glavi. Čovjek koji troši 23% napada dok je na terenu uz TS od 50%, uzima 12 šuteva po utakmici, igra 3. sezonu u ligi i kao 2. izbor na draftu mora biti efikasniji od 13 poena po utakmici i 43% šuta iz reketa s obzirom na fizičke predispozicije. Zatim obratimo pažnju na najkorištenije petorke Orlanda sa Oladipom i Paytonom;

Lako se primjeti koja je postava najučinkovitija. Frye je specijalac za 3, te s njim kao stretch četvorkom Orlando dobiva na floor spacingu. I Fournier i Harris mogu igrati bez lopte, a Payton ih je sposoban pronaći dodavanjima, također sposobni su pogoditi izvana, samim time Vučević dobiva prostor za „operirati“, a kao jedan od najboljih napadača, zna iskoristiti to. Jednostavno u toj petorci se svačije kvalitete mogu maksimalno iskoristiti. Što se tiče druge petorke, samim ubacivanjem Oladipa, a izbacivanjem Paytona gubi se kreativnost u napadu i više će se forsirati izolacije. Treća postava je sama po sebi zaključak ovog prvog segmenta. Oladipo i Payton nemaju što raditi na terenu u isto vrijeme, preslični su igrači (doduše Payton ima bolju frizuru), jedan uz drugoga ne mogu funkcionirati, te Orlando ako želi ponovo doći na vrh Istoka, jednog se mora riješiti. Ja bih osobno izabrao Paytona jer igrača s vizijom poput njega nemaju, dok me Oladipo sve više i više podsjeća na Diona Waitersa iz Cavsa, previše je pouzdan u svoj šut i nebrojeno puta se diže na mid range, ignorirajući otvorene suigrače ili ulaz u reket. U obrani često gleda loptu , a ne igrača (mislim da je Bojan Bogdanović preko njega stavio trećinu trica u karijeri) te ga se vrlo lako može zamijeniti, mislim čovjek je od rookie sezone ostao na istome. Ipak, nije sve do njega, to me dovodi i do druge stvari;

2. Scott Skiles – pamtimo ga kao izvrsnog razigravača, nešto lošijeg trenera. Poznat je kao strog trener koji stoji iza svojih odluka. Realno, mislim da ove sezone je donio i dobre, ali i zbunjujuće odluke. Počnimo redom, vrlo brzo je uvidio da startna petorka s Paytonom i Oladipom ne funkcionira te potonjeg preselio na klupu, a Fryea u startnu petorku, rezultat je bio odličan, Orlando je zaredao pobjede. Nažalost, više je stvari s kojima se ne slažem s njim, po meni je nedokazan. Koristi previše Fourniera i Oladipa kao ball handlere dok je Payton s bar jednim od njih dvojice na terenu, time automatski gubi jednog igrača u napadu. Previše završnica je u Oladipovim rukama. Zatim nedavno u utakmici protiv Bostona (pobjeda), vadi Hezonju koji u tom trenutku ima +/- 20, stavlja upravo Oladipa koji do kraja utakmice gubi dvije lopte, promašuje šut i ispada u obrani i umalo gube i tu utakmicu. Možda sam u krivu, ali do sad me nije ničim uvjerio da može voditi ovu mladu momčad. Mislim, izabereš šutera i odličnog atletu kao 5. izbor na draftu, a nisi u stanju nacrtati akciju za njega? Govoriš kako se treba popraviti obrambeno, a vadiš ga nakon svake pogreške? Pa kako će naučiti igrati obranu nego igrajući, a hvala Bogu pa ima fizičke predispozicije da bude barem dobar obrambeni igrač. Možda sam subjektivan malo oko ovoga jer je Hezonja “naš”, ali koga ćemo braniti ako ne “naše”.

3. Nikola Vučević – poznat je kao odličan napadač, ali u posljednjih mjesec dana njegova forma je u silaznoj putanji. U prva dva mjeseca je bilježio 17,5 poena po utakmici uz odličan šut preko 50%. U posljednjih mjesec dana je pao na 15 poena uz 43% šuta. Njegova lošija forma je moguć razlog pada igre Orlanda. Već je poznato kako je loš obrambeni igrač i rim protector, ali bi s kamatama to naplaćivao u napadačkom dijelu. Mislim, naravno da on nije krivac, cijela momčad Orlanda igra loše, ali moje mišljenje je da bi on kao lider trebao davati više. Porazna je činjenica da gorostas od 213 cm i 120kg na linija slobodnih bacanja ne izlazi niti 2 puta po utakmici. Ako nećeš iznuđivati faule, ako nećeš efikasno zabijati ispod koša, a već si obrambeno slab, nema razloga da te se udvaja i samim time će trpjet vanjska linija Orlanda koja često zna živjeti od njegovih povratnih lopti za otvorene trice. Kako bi se reklo: Man up!

4. Tobias Harris – gdje je on nestao? Gdje je nestao onaj momak od prošle sezone koji se usudio LeBronu Jamesu u facu reći da prestane simulirati? Ničim do sad nije opravdao svoj ugovor od 16 milijuna. Prošle sezone je svih iznenadio napretkom u šutu, trudom, srčanošću, mogućnošću da pokrije dvije pozicije, a ove kao da je sve to nestalo. Prosjek koševa je pao sa 17 na 13, potrošnja mu se smanjila sa 22% na 19%, TS je ostao isti (55%). Njegova sposobnost da igra na obje krilne pozicije još je tu, mada ima slabosti i na jednoj i na drugoj poziciji, no očito prisutnost Scotta Skilesa loše djeluje na njega što je čudno jer su već otprije skupa surađivali (Bucksi)

Zaključak

Orlandova realnost ipak nije toliko surova koliko se može činiti zbog trenutne situacije, ipak imaju solidne i perspektivne igrače, ali niti jedan od njih po mom mišljenju nema wow faktor i ono najbitnije – momčad im nije kompatibilna. Trenutno su u malo većoj krizi, što je i normalno jer im nedostaje iskustva, mladi su, zeleni i nekonstantni. Ali ta kriza bi vrlo lako mogla postati realnost ukoliko se brzo ne odluče oko koga žele graditi momčad, a s kim se rastati.