Kada su Wizardsi 6. decembra na domaćem terenu primili 124 poena od Orlanda Magica i izgubili trinaestu od 20 odigranih utakmica regularnog dijela sezone, malo ko je mogao da očekuje da će sredinom marta isti ti Wizardsi biti treća ekipa Istoka, sa najboljim skorom lige u posljednja 2 mjeseca. Naime, Wizardsi od 6. januara ove godine imaju skor od 25 pobjeda i 8 poraza, uz zdravi net rating od +5,3 poena, peti napad i defanzivu koja je konačno prikucala na vrata top 10 odbrana lige.
Gdje leži tajna preporoda? Za početak, napad je postao mnogo efikasniji. Otto Porter Jr. i Markieff Morris imaju najbolje šuterske sezone u karijeri. To čini osnovu njihovog napada težim za branjenje – centralni Wall/Gortat pick and roll funkcioniše mnogo bolje kada Porter iz desnog i Bradley Beal iz lijevog kornera pogađaju polovinu šutnutnih trojki. Marcin Gortat je prekaljeni screener u pick igri još iz perioda kada je sa Steve Nashom igrao u Sunsima i zna pametno koristiti prostor nakon odmotavanja. U short roll akcijama se ne snalazi kao Draymond Green, ali zna baciti dobar pas kada odbrana pošalje pomoć:
John Wall je, sa druge strane, odličan kreator za sebe i druge u ovakvim situacijama, dovoljno eksplozivan i vješt sa loptom da hedge odbrana od picka ne donosi dobar rezultat, pa defanzivci u odbrani Washingtonovog picka često pribjegavaju spuštanjem ispod bloka, odnosno zbijanjem reketa, ostavljajući Wallu otvoren šut sa poludistance. Wall nije Chris Paul ili Kyrie Irving u ovoj kategoriji, ali pogađa oko 40% midrangera,[1] što je dovoljno da ovakav način odbrane ne bude siguran recept za zaustavljanje akcije.
Nije centralni pick jedino oružje Scott Brooksove ekipe u napadu, znaju biti kreativni i u pozicionom napadu, a ove sezone su nekoliko puta “prodali” zanimljivu akciju:
Na prvi pogled djeluje kao da je cilj napada da Gortat postavi blok kojim bi Porteru otvorio šut za tri poena. Međutim, ta akcija je samo mamac za pravu namjeru. Porter počinje kretnju ka liniji za tri poena, što isto radi i Beal sekundu nakon njega. Porter se naglo spušta ka košu, Draymond Green ga prati, Gortat postavlja još jedan blok, ovaj put za Beala, koji se na taj način oslobađa Andre Iguodale i pogađa otvoren šut. Sve i da je Green pročitao osnovni plan Wizardsa i ostao da brani šut za tri poena, Porter bi imao otvoren put ka košu ili bi se odbrana Warriorsa toliko raširila pomažući, da bi se otvorila pukotina u lijevom korneru.
Startna petorka (Wall/Beal/Porter/Morris/Gortat) ima ozbiljnu hemiju i predstavlja kičmu igre Washingtona u oba pravca. Wallova energija nosi ofanzivu – čovjek je majstor ranog napada, uragan kojem od defanzivnog skoka do polaganja na protivnički obruč treba svega nekoliko sekundi. Svaka ekipa koja ima Walla za organizatora igre bi se hranila kontrama i polukontrama, pa ne čudi što Wizardsi iz tranzicije postižu najviše poena po posjedu u cijeloj ligi. Ostatak ekipe mu olakšava posao odličnim pozicioniranjem – svako zna gdje treba da bude kada krene kontra. Wall savršeno vidi teren i šalje im pasove koji donose otvorene šuteve za tri poena dok se odbrane pokušavaju sastaviti:
Interesantno je koliko Wallovo prisustvo olakšava život Bradley Bealu – prema podacima www.nbawovy.com, Beal pogađa 41,4% trojki kada dijeli teren sa Wallom. Kada je Wall na klupi a Beal u igri, taj procenat pada na 26,5%. Defanzivno, Wall ima dobrih i loših dana. Ponekad ne odradi pravilnu rotaciju a dešava se i da ne uloži ni najmanji napor u praćenju igrača za kojeg je zadužen:
Međutim, kada je angažovan, što je ove sezone češće nego prošle, njegov atleticizam može praviti ogromne probleme protivničkim playmakerima, posebno ako su fizički slabiji od njega. Uz to je jedan od najboljih blokera među jedinicama i to ne samo pri odbrani tranzicije, već zna “prilijepiti” i sa strane pomoći. Sve u svemu, dugo osporavani play Wizardsa ove godine u svojoj igri ima samo jednu ispodprosječnu karakteristiku – šut za tri poena. Odbrane će mu u playoffu ostavljati prostor za šut zatvarajući mu put ka obruču, međutim, ove godine širina terena za Čarobnjake neće biti problem. Beal i Otto Porter su ubitačni iz kornera, dok Markieff Morris pogađa skoro 39% šutnutih trojki od 1. januara ove godine. Morris je u Phoenixu davao nagovještaje multidimenzionalne četvorke, koja dodaje, pogađa spolja, završava na obruču i igra odbranu, nešto poput Draymond Greena. Nikada nije dostigao taj nivo jer nije postao dodavač Greenovog kalibra ali Wizardsima i ova verzija odrađuje posao. Morris, kada pogađa vanjske šuteve, čini napad Wizardsa mnogo potentnijim, u odbrani je solidan, dovoljno čvrst da čuva četvorke i dovoljno pokretljiv da mu odbranu ne možete neutralisati nižim postavama. Ne asistira kao u Sunsima ali se ni lopta ne lijepi za njega – i on zna baciti dobar pas nakon udvajanja ili iz short rolla, u dovoljnoj mjeri da napad Wizardsa ne stagnira.
Beal je konačno zdrav i pruža partije na nivou top 3 beka lige. Ofanzivno donosi kompletan paket – pick and roll kreator, ubitačan šuter koji pogađa i spot up i šuteve iz driblinga, uz to je i sjajan realizator na obruču, pa ne čudi što Wizardsi sa njim u igri imaju net rating od +7,7, a bez njega -9 poena[2]. Imati igrača koji može da kreira igru ali i da bude produktivan bez lopte je od velikog značaja kada u ekipi imate dominatnog organizatora igre koji mora imati loptu u rukama, poput Walla. Zdravi Beal daje Washingtonu drugog igrača koji može izmisliti 25-30 poena, što je opcija kojom se ne može pohvaliti puno ekipa u ligi.
Wall/Beal tandem je vjerovatno najbolji 1-2 kombo lige posljednjih 30-ak utakmica, ali je pitanje da li bi Wizardsi dostigli ovaj nivo igre da Otto Porter nije napravio iskorak. Porter je Washingtonov švajcarski nož, igrač koji radi gomilu stvari na dobrom nivou – pogađa 45% od 4,5 šutnute trojke po utakmici, skače, odlično se kreće bez lopte, igra odbranu a povremeno služi i kao small ball krilni centar. Danas u ligi nema previše takvih igrača, hibrida između pozicije 3 i 4 koji nisu potrošači lopte, a izuzetno su efikasni u napadu, pritom su često čuvari najboljih igrača na perimetru. Oni koji ispunjavaju te kriterijume su izuzetno važni za svoje ekipe, pa je tako Porter postao nezamjenjiv kotačić u lancu Washingtonove igre.
Kako rekosmo, startna postava dominira – odigrala je ubjedljivo najviše minuta od svih petorki lige i ima net rating od +11,2 poena, što je čini šestom najefikasnijom postavom u ligi od svih postava koje su zajedno odigrale preko 200 minuta ove sezone. [3] Imati tako uigranu i efikasnu postavu je sjajna stvar i može da prikrije brojne slabosti, od kojih je najveća da Wizardsi imaju slabu klupu, koju su pokušali da nadograde ovog trade deadlinea i u tome su djelimično uspjeli. Založen je pick prve runde, za to je doveden Bojan Bogdanović, pritom je u Netse poslat i četvorogodišnji ugovor Andrew Nicholsona. Stigao je i Brandon Jennings nakon raskida ugovora sa Knicksima ali je njegov doprinos do sada, ako izuzmemo nekoliko dobrih dodavačkih sekvenci, loš. Pogodio je jednu trojku iz 15 pokušaja od kada je stigao u Wizardse, nikada u karijeri nije šutirao preko 42% iz igre (ukupno 2 puta preko 40%), u odbrani je nevidljiv a rezervne postave koje on predvodi bivaju pregažene od protivničkih. Jennings bi mogao biti poboljšanje u odnosu na Trey Burkea i vjerovatno će biti, s obzirom da je diskutabilno da li je Burke uopšte igrač NBA kalibra, ali nisam siguran da bih Jenningsu povjerio minute u doigravanju, pa makar i 10-ak, za koliko je i projektovan. Tomas Satoransky ne blista ove sezone, ali je više pokazao u odbrani od Jenningsa i Burkea, pa me ne bi iznenadilo da upravo on uzme tih nekoliko minuta po utakmici u doigravanju, posebno jer će Brooks najvjerovatnije uvijek na parketu imati Walla ili Beala.
Jennings možda za sada nije pokazao da će koristiti ali Bogdanović jeste. Washington na klupi nije imao igrača Bogdanovićevih ofanzivnih kvaliteta, pa i ne čudi što je Babo u Wizardse donio instant napad i 15-ak poena sa klupe, koristeći raznolik napadački arsenal koji uključuje catch and shoot trojke, ali i poene nakon blokova bez lopte koji su već postali standardan dio Brooksove napadačke šeme:
Ove sezone više i efikasnije kreira za sebe, zna napasti driblingom jako zatvaranje odbrane, a i učestalije završava na obruču. Evo još jednog primjera identične akcije, samo je Bogdanović ovaj napad završio polaganjem:
Odbrana je problem, nema brzinu ni pokretljivost da ostaje uz protivnička krila, posebno ako su u pitanju dobri napadači koji napadaju driblingom – defanzivni RPM od -3 poena ga svrstava među 10 najgorih defanzivaca cijele lige.[4] Njegovi defanzivni nedostaci manje dolaze do izražaja kada je na poziciji četvorke, s obzirom da je visok i dovoljno snažan da se fizički nosi sa većinom četvorki. To, međutim, nosi svoje loše strane, s obzirom da Bogdanović nije dovoljno dobar skakač na toj poziciji da se može nositi sa iskusnim četvorkama, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će ga Brooks koristiti u doigravanju.
Odbrana se od početka 2017. godine konsolidovala i varira između 10. do 15. pozicije po efikasnosti. Wizardsi imaju dobre atlete u ekipi što je samo po sebi plus, ali postoje razlozi zbog kojih treba sumnjati koliko je top 10 nivo održiv, posebno kada počne playoff. Jednostavno, Wizardse karakteriše previše lijenih posjeda u odbrani ili manjak komunikacije:
Uz to, Gortat ne može pratiti centre koji se izvlače vani i pogađaju trojke i to predstavlja problem koji Brooks rješava time što u finišima utakmica u kojima protivnik na terenu ima šuterskog centra snizi petorku tako što Gortata zamijeni spoljnjim igračem (ili eventualno Jason Smithom, koji je solidan defanzivac iako ne izgleda tako, a uz to je solidan skakač sa mekim šutom), a Morrisa premjesti na poziciju centra. Gortat ima solidnu sezonu u kojoj igra mnogo minuta, međutim, postoje matchupovi koji mu jednostavno ne odgovaraju. Wizardsi spuštanjem petorke postaju brži, imaju opciju preuzimanja u odbrani što pomaže u odbrani centara sa velikim dometom. Brooks još uvijek luta sa crunch time postavom iako je primjetna tendencija da Gortat ne završava utakmice u posljednje vrijeme, sem u slučaju da ima odlično veče. Wall/Beal/Porter su uvijek na terenu u završnicama, Morris na petici omogućava Wizardsima opciju preuzimanja i pokretljivije odbrane, a ostale opcije su raznolike. Na primjer, postave sa Bogdanovićem na 4, uz Gortata ili Morrisa na centru za sada daju dosta poena, ali primaju još više jer ne mogu ništa da odbrane. Kelly Oubre Jr. je igrač koji ima zanimljiv potencijal, često je završavao utakmice sa četiri startera (umjesto Morrisa) u small ball petorci koja ima odličan net rating, ali je pitanje koliko je pouzdano rješenje kada krenu utakmice u playoffu. Može biti dobar defanzivac ali je još uvijek fizički slabiji od većine protivničkih igrača, što dosta njih koristi kažnjavajući ga u postu. U napadu služi kao spot up opcija jer ne kreira šut za sebe, ali je spot up opcija koja ne pogađa dobro – jedva preko 29% šutnutih trojki. Negdje u Oubreu čuči zanimljiv NBA igrač, ali još uvijek nije sastavio sve djelove koji bi ga učinili takvim, zbog čega Bogdanović ima šansu da se ušunja u postavu koja će igrati završnice u doigravanju što nije nužno najbolje rješenje, s obzirom koliko je nepouzdan u odbrani.
Rješenje bi mogao biti čovjek od 64 miliona dolara – Ian Mahinmi se konačno oporavio, prvi put ove sezone je povezao nekoliko dobrih utakmica, pa se i on nameće kao dodatna opcija za zatvaranje utakmica. Gortat će ostati starter i većina minuta na poziciji centra će ići njemu, ali Mahinmi Wizardsima daje drugačiju dimenziju koju sa Gortatom nemaju. Bolji je zaštitnik obruča od Gortata[5], pokretljiviji je, što Wizardsima daje veću fleksibilnost pri odbrani od pick and rolla, a zna “počistiti” i greške koje nastaju u odbrani na perimetru:
Brooks će mu vjerovatno do kraja regularnog dijela sezone dati još prilika da odigra neke minute sa četiri startera, a ta postava (Wall/Beal/Porter/Morris/Mahinmi) je za 17 minuta koliko su zajedno proveli na parketu počistila protivnike. Izuzetno rani uzorak, ali svakako ohrabrujući. Mahinmi nije neupotrebljiv u napadu, iako nema napadačkih poteza niti šut kojim bi doprinosio, ali je solidan pick and roll igrač, zna da se odmota, što je veliki plus kada sarađujete sa Wallom. Ako ostane zdrav, Wizardsi u njemu imaju igrača koji može dati solidnih 20-ak minuta po utakmici u doigravanju.
A kad smo kod doigravanja, Wizardsi su igrama od Nove godine trasirali put ka prednosti domaćeg terena u prvoj rundi. Treći su na Istoku, zaostaju 1,5 utakmicu za drugoplasiranim Celticsima, imaju još jedan međusobni duel gdje bi, u slučaju pobjede, obezbijedili tie breaker s obzirom da bi im to bila treća pobjeda nad Bostonom ove sezone. Međutim, sve i da se to desi (što neće biti lako, biće im to treća utakmica u četiri dana), Wizardsi do kraja sezone od 15 preostalih utakmica igraju 10 u gostima, uključujući i brutalni dio rasporeda gdje u osam dana imaju pet gostovanja, među kojima su Cleveland, Clippersi, Utah i Golden State. Bostonu je raspored mnogo lakši, imaju samo pet gostovanja do kraja sezone, od kojih su tri Sixersima, Netsima i Knicksima. Zbog toga je realnije da Wizardsi vode borbu za treće mjesto i eventualno izbjegavanje Cavaliersa u polufinalu Istoka. Raptorsi su četvrti sa 2,5 utakmicom zaostatka, imaju malo lakši raspored ali nemaju Kyle Lowrya pa bi Wizardsi, ukoliko nastave da igraju na visokom nivou, treće mjesto trebali zaključati bez većih problema. To bi vjerovatno bio i najzanimljiviji scenario – potencijalni Boston – Washington duel u drugoj rundi. Wizardsi tu definitivno nisu autsajderi, sve i da ne budu imali prednost domaćeg terena. Celticsima ne odgovaraju ekipe sa dinamičnim i napadačkim 1-2 tandemom jer u takvim situacijama sakrivanje Isaiahe Thomasa u odbrani postaje veliki izazov. Uz to, ove dvije ekipe se nikako ne vole, pa možemo očekivati svašta a ko zna, možda nas Wizardsi počaste funeral black garderobom tokom čitave serije.[6] Ipak, da bi se došlo do druge mora se proći prva runda, a tu Wizardse može sačekati neka nagazna mina ali o više o tome kada budemo imali jasniju playoff sliku pred nama.
Sve u svemu, Wizardsi su tokom sezone napravili zaokret i potencijalno katastrofalnu sezonu pretvorili u lijepu priču koja može potrajati. Imaju ozbiljan napad, odličnu startnu petorku, Walla i Beala u životnoj formi, a u doigravanju se rotacija skraćuje pa će i manjak širine u u rosteru biti manje osjetan. Apsolutno je sve moguće, Wizardsi bi prvu rundu trebali proći bez obzira na protivnika, posebno ako obezbjede neko od prva tri mjesta i izbjegnu nezgodne Hawkse u potencijalnom 4-5 duelu. To ne znači da stvari ne mogu krenuti po zlu – Wall može biti hladan tokom cijele serije, Morrisa može napustiti šut i želja da igra odbranu, Gortat možda ne bude mogao da ostane na parketu duže od 15-ak minuta, a rezervne varijante ne budu produktivne… Sa druge strane, ova ekipa izgleda dovoljno dobro da nije suludo reći da će igrati finale Istoka i makar dobro namučiti Cavse. Sa Wizardsima su sve opcije otvorene, ali su postali ozbiljni takmičari na Istoku, što je veliki napredak u odnosu na to kako je sve počelo ove sezone.
[1] www.nbasavant.com
[2] www.nba.com, podaci od 16.03.2017. godine, obje brojke najbolje od svih igrača Wizardsa.
[3] 1195 minuta, dok je na drugom mjestu startna petorka Timberwolvsa sa 880 odigranih minuta.
[4] www.espn.com
[5] Prema nba.com, igrači u neposrednoj blizini obruča preko Gortata pogađaju 57,4% šuteva, što je drugi najgori procenat od svih centara koji brane makar 5 ovakvih šuteva po utakmici.
[6] I na taj način nastave bizarnu ali izuzetno zabavnu priču započetu prije njihovog posljednjeg duela sa Celticsima, kada su svi došli u crnoj garderobi na utakmicu.