Hrvatska radiotelevizija i njihova sportska redakcija na èelu s Brunom Kovaèeviæem mogu se sramiti svog sportskog programa, zbog tretmana koji tamo ima košarka. Naravno, mogu biti ponosni što svakog utorka i srijede prenose Ligu prvaka, ponekad èetvrtkom Kup UEFA te obavezno vikendom dvije nogometne utakmice plus emisiju HNL-a Volim nogomet te tjednu emisiju Lige prvaka.
Iako pokušavam èim manje pratiti nogomet ipak volim pogledati utakmice Lige prvaka jer je to fantastièan nogomet. Utakmice HNL-a ne bih gledao za ništa. Preporuèio bih i ostalim košarkaškim fanovima ako mogu, neka pogledaju utakmice nogometne Lige prvaka jer se tu igra izvrstan nogomet. Ali da jesu pretjerali s prikazivanjem nogometa na HRT-u, u to uopæe nema sumnje.
Pune èetiri godine bez NBA na HRT-u:
HRT je posljednji put prikazivao utakmice NBA lige u sezoni 2004/05. Tada smo posljednji put gledali najbolju košarkašku ligu na svijetu, zakljuèno sa sedmom utakmicom NBA finala 2005. izmeðu San Antonio Spursa i Detroit Pistonsa. Dakle, pune èetiri godine mi ne možemo gledati NBA na HRT-u!!! Kada nakon Dnevnika poènu sportske vijesti, ponekad, ali samo ponekad, neki æe novinari objaviti neku NBA vijest, ali to æe biti popraæeno s arhivskom snimkom koja zna biti stara i par godina. Neki sportski novinari HRT-a, da ih sad ne imenujem, na sportskim vijestima neæe nikada reæi niti rijeè o NBA ligi.
Jordanovo vrijeme, kada su ljudi najviše gledali NBA, je nažalost prošlo. Ali nitko mi ne može reæi da današnja NBA nije barem toliko zanimljiva kao kada je igrao Jordan. Kobe Bryant, LeBron James, Dwyane Wade, Kevin Garnett su igraèi zbog kojih se isplati ostati budan cijelu noæ i pogledati uživo njihovu utakmicu. Prošle godine imali smo jednog predstavnika u NBA, Spliæanina Roka Ukiæa. Onaj tko je želio gledati Ukiæeve utakmice morao se zadovoljiti utakmicama na OBN-u ili nekom drugom stranom programu. Na internetu se može naæi puno video materijala o NBA, èak možete gledati uživo utakmice, ali nacionalna televizija bi ipak trebala prenositi NBA utakmice. Urednik Superkošarke Vlado Radièeviæ u Superkošarci broj 27 iz svibnja 2008. napisao je: “Buduæi da cijena NBA prijenosa nije ni približno slièna primjerice Formuli 1 ili skijanju, zaista je èudno i pomalo smiješno da vodeæi ljudi državne televizije ne mogu u suradnji s marketingom zatvoriti financijsku konstrukciju. Otkrio sam kako se cijela NBA sezona, dakle jedna utakmica tjedno, cijelo finale i NBA action u paketu mogu kupiti za cca 45 tisuæa eura, što bi znaèilo da jedna utakmica košta nešto više od tisuæu eura.”
Toliko o financijama. Kada je Ukiæ odigrao najbolju utakmicu sezone protiv San Antonio Spursa i svojoj momèadi donio pobjedu protiv objektivno jaèeg protivnika, HRT je i to katastrofalno popratio. Jedino što smo vidjeli od Ukiæa ove sezone je bila neka reportaža o njemu u trajanju od nekih 10 minuta prije poèetka neke Cibonine utakmice. Sramota!
Isto tako, glupo mi je vidjeti dok na nba.com piše da je prijenos All-Star utakmice ili NBA finala išao u èak 200 i nešto zemalja, ili dok ljudi to znaju reæi, Slavko Cvitkoviæ je to mnogo puta ponavljao u prijenosima. Ali nije mi jasno kako ti prijenosi mogu iæi u 200 i nešto zemalja svijeta kad na svijetu postoje 194 države. A od te 194 države ne vjerujem da Burkina Faso, Kiribati i još neke zemlje za koje mnogi nisu nikad èuli prenose NBA. Prijenos ne ide u 200 i nešto zemalja, ali u 140-150 država sigurno ide. A meðu njima nema Hrvatske.
Osvrnuo bih se i na utakmice Cibone i Zadra na HRT-u. Pohvalno je da se prvenstvo Hrvatske u košarci prenosi, pa makar to ponekad bilo i u terminu subotom od 3 popodne. Cibona, kao jedini sudionik Eurolige od njezinog zaèetka, mora biti na nacionalnoj televiziji i moraju se prenositi sve njezine utakmice, kako domaæe tako i gostujuæe. Gostujuæe utakmice Cibone ste u nedavno završenoj sezoni mogli gledati uglavnom na HRT+ koji prima jako malo ljudi dok je snimka na HRT2 bila iza ponoæi, èak se sjeæam da je snimka jedne utakmice koju sam gledao završila oko pola 3 ujutro! Takvo što je nedopustivo. HRT je trebao prenositi utakmice Zadra u Eurocupu, a ne da gledamo samo završni turnir u Torinu. Samo se još sjetite što nam je HRT priredio kada su nam osigurali prijenos kvalifikacijskog košarkaškog turnira za Olimpijske igre u Pekingu. Samo zbog toga je Bruno Kovaèeviæ trebao dobiti otkaz. Ali nije mu otpala ni dlaka s glave.
Dva katastrofalna previda u zadnje vrijeme:
Neponovljiva generacija Jugoplastike osvojila je prvi naslov prvaka Europe 6. travnja 1989. u Munchenu. Kako se ove godine navršilo 20 godina od osvajanja tog fantastiènog naslova mislio sam da æe HRT reprizirati tu utakmicu, da i mlaði gledatelji uživaju u igrama Kukoèa, Raðe i ostalih igraèa Jugoplastike. Tim povodom sam i poslao e-mail sportskoj redakciji HRT-a. E-mail sam poslao krajem ožujka, dakle tjedan dana prije te obljetnice. Osim toga, tu utakmicu je prenosio legendarni Boris Mutiæ i mogli su to staviti u udarni termin, njemu u poèast. Naravno, nikakav odgovor od sportske redakcije HRT-a nisam dobio. U ponedjeljak 6. travnja 2009. nadao sam se da æu ipak na HRT2 negdje oko osam, pola devet naveèer uživati u ponovnom emitiranju finala iz 1989., te uživati zajedno s mnogim drugim obožavateljima košarke. Ali naravno, ponovnog prikazivanja te utakmice nije bilo. U kontaktu sam sa slovenskim komentatorom Mihom Žibratom. Samo usporedbe radi, slovenska nacionalna televizija posljednji je put prenosila NBA ligu u sezoni 2005/06., zakljuèno s NBA finalom 2006. izmeðu Miami Heata i Dallas Mavericksa. I upravo sam na slovenskoj TV gledao uživo NBA finale 2006. na èemu im zahvaljujem. Upravo mi je Žibrat sredinom travnja u e-mailu napisao da je ponovno gledao utakmicu Jugoplastika-Maccabi na HRT-u i da je uživao. Ništa mi nije bilo jasno pa sam otišao na web stranicu HRT-a i pogledao raspored na HRT2 za prvu polovicu travnja. Nakon nekog vremena pronašao sam da je HRT ipak stavio utakmicu Jugoplastika-Maccabi, ali ne 6. travnja kada je bila obljetnica nego, zamislite, osam dana kasnije, 14. travnja i to u 13:30 sati!!! A vi dragi èitatelji, sada procijenite tko je tu lud. Ali to nije sve, ima još.
Posljednja sramota dogodila se u nedjelju 7. lipnja, na obljetnicu Draženove pogibije. HRT je opet prikazao legendarnu treæu utakmicu jugoslavenskog finala 1983. izmeðu Draženove Šibenke i Bosne, na toj utakmici je 18-godišnji Dražen zabio 40 koševa. Utakmica je trebala biti prikazana na HRT-u u 22 sata naveèer, što je sramotan termin, ali došlo je do nesporazuma. Na teletekstu je pisalo da utakmica nije u 22 sata nego da je u 23:50, jer je prije toga trebao biti nekakav film. Zbog tog katastrofalnog propusta neki ljudi koji su htjeli pogledati tu utakmicu nisu je uspjeli pogledati jer su mislili da je kasnije, a HRT je utakmicu na kraju pustio negdje oko 22 i 10 i svi oni koji su tu utakmicu snimali dobili su super snimku: “za vrijeme utakmice HRT se u gornjem dijelu ekrana pet puta isprièavao da sada ne mogu emitirati film s Wesleyem Snipesom te da æe ga emitirati iduæu nedjelju.”
Krešo Æosiæ, Dražen Petroviæ, Toni Kukoè, Dino Raða i drugi su bili promotori naše košarke u svijetu. A pogledajte na što su danas spali. Dražen, ikona našeg sporta dobiva sramotan termin u deset naveèer. Svih ovih godina HRT se nije udostojio na njegovu godišnjicu smrti prikazati neke od njegovih najboljih utakmica. Slavko Cvitkoviæ je napravio izvrstan dokumentarac o njemu koji je bio mislim dvaput prikazan na HRT-u i u suradnji HRT-a i Sportskih novosti taj se DVD mogao kupiti na kiosku krajem prošle godine, ali Krešo je zaslužio više. A Kukoè i Raða su 14. travnja dobili penzionerski termin u pola dva popodne. Sramota!!!
Marko Šapit je izvrstan mladi komentator na HRT-u i njegove prijenose je užitak slušati. Samo šteta što ga neæete slušati dok prenosi NBA na HRT-u.
Bruno Kova?evi? – Tko je donio sramotne odluke?
[embed:http://www.youtube.com/watch?v=ffjo0cTeLyg]