Iako smo glavni urednik Superkošarke Vlado Radičević i ja u uvodu članka u najnovijoj Superkošarci ukratko pojasnili Draženovu situaciju u Portland Trail Blazersima, nije suvišno reći još par stvari. Dražen Petrović je došao u ponajbolju momčad NBA lige, ali nije mogao previše igrati iz jednostavnog razloga: još nije usavršio igru u obrani i igrao je iza Clydea Drexlera, jednog od najboljih bekova šutera u NBA.
Prvo, treba reći da za pravu istinu iz Portlanda treba zahvaliti trojici novinara iz Portlanda, prije svega Wayneu Thompsonu, dugogodišnjem novinaru The Oregoniana, najutjecajnijih dnevnih novina u Portlandu. Thompson se smatra jednim od najboljih poznavatelja povijesti Portland Trail Blazersa, a on niti danas, u 72. godini ne prestaje s praćenjem košarke i pisanjem članaka za Rip City, službeni košarkaški magazin Portland Trail Blazersa. Inače, Thompson je rođen 1936. i danas uživa u zasluženoj mirovini, i uopće ne treba govoriti kakvo on ima znanje o Portland Trail Blazersima. Thompson je za Dražena rekao: “Gledao sam sve njegove utakmice u Portlandu te mnoge njegove treninge. Bio je omiljen među suigračima i mnogi su smatrali da su Blazersi napravili ogromnu pogrešku mijenjajući ga u New Jersey. Ali Blazersi su na bekovskim pozicijama imali sjajne igrače, i rookie beku je bilo teško ući u tu petorku. Divio sam se Draženovom brzom izbačaju, bilo ga je gotovo nemoguće pobijediti u ‘horseu.’ Jedina stvar koju nije baš dobro radio bilo je igranje obrane na prihvatljivom NBA nivou, ali nakon što je mijenjan u New Jersey njegova obrana zaista se poboljšala. Za mene je on najbolji šuter kojeg sam ikad vidio.”
Osim Thompsona kontaktirao sam još dva novinara iz Portlanda, dva Thompsonova prijatelja. Jedan od njih je Dwight Jaynes, dugogodišnji novinar portlandskog The Oregoniana, koji je u suradnji s Rickom Adelmanom napisao knjigu ‘The long, hot winter’ čije ste dijelove o Draženu mogli pročitati u najnovijoj Superkošarci. Jaynes mi je za Dražena rekao: “Dražen je bio jedan od mojih najomiljenijih igrača ikada. Njegova volja za uspjehom i ljubav prema košarci bili su veoma posebni, a uvijek je tu bio i njegov smiješak. Kada je poginuo, bio je to ogroman gubitak za košarku, ali i za mene.”
Treći novinar kojeg sam kontaktirao je Kerry Eggers, također dugogodišnji novinar portlandskog The Oregoniana, a danas novinar Portland Tribunea, koji mi je rekao: “Zaista sam volio Dražena, a da je živ mislim da bi danas rekao da smo bili veoma bliski, što možda nije najbolja stvar za novinara koji prati momčad, ali to je istina.”
Kada sam svoj trojici rekao da u Hrvatskoj Rick Adelman i Terry Porter imaju status omraženih ljudi (da ne upotrijebim težu riječ od te), prije svega zbog govorancija da Adelman nije previše volio Dražena i da mu je davao malu minutažu te zato jer je Terry Porter igrao ozlijeđen samo zato da Dražen ne bi igrao, sva trojica rekla su da je to hrpa gluposti. Kerry Eggers mi je napisao: “Dwight Jaynes i ja smo bili košarkaški novinari za The Oregonian u vrijeme Draženovog igranja u Portlandu, tako da mislim da sam prilično dobar izvor podataka što se tiče te teme. Niti Adelman niti Porter nisu mrzili Dražena. Dražen je bio bek šuter igrajući iza Clydea Drexlera, a drugu godinu i iza Dannyja Aingea, koji je također bio vraški dobar igrač. Dražen je bio dobar igrač koji bi se s vremenom poboljšao, ali nije bio neki posebni obrambeni igrač i zaista nije imao šanse da pokaže što zna. To nije bila ničija krivica. Da sam ja bio na Adelmanovom mjestu, i ja bih postupio slično što se tiče Draženova igranja. Dražen je postao nestrpljiv u drugoj sezoni, tu je bio i Draženov agent Warren LeGarie kojeg je Adelman mrzio. Ako je i Terry Porter igrao ozlijeđen, to je bilo zato jer nije želio odmarati, a ne zato da bi sprečavao Dražena da igra.”
Kerry Eggers je još dodao: “Ne mogu vjerovati da je Dražen rekao te riječi za Portera. Dražen u mojim razgovorima s njim nije nikada, ali baš nikada kritizirao Portera — a Dražen i ja smo imali jako blizak odnos. Nije bilo razloga za to da kritizira Portera. Bio je sretan dečko i nije igrao za lošu momčad – Blazersi su igrali NBA finale! Dražen se još razvijao kao igrač, nije razumio NBA obranu i nije zaslužio igrati više nego što je igrao. Ali bio je u rotaciji i nije prosječno zabijao gotovo osam koševa igrajući samo garbage time. Dao je dobar doprinos toj momčadi iz 1989/90.”
Kada vam čovjek koji ga je svakodnevno pratio na treninzima i na utakmicama, te čovjek koji je s momčadi Portlanda putovao na sve njihove gostujuće utakmice kaže da Dražen tada nije zaslužio više igrati, onda je valjda sve jasno.
Thompson, Jaynes i Eggers pomogli su mi da shvatim neke stvari koje bih, da nije bilo njih, prihvatio. Može se reći da sam imao jako slabo mišljenje o Adelmanu i Porteru prije nego mi je Wayne Thompson prije svih otkrio pravu istinu koju su nakon toga potvrdili Jaynes i Eggers.
Vrlo lako se može pokazati i dokazati da Terry Porter zaista nije imao apsolutno nikakvih razloga da mrzi Dražena zato jer mu je ‘kao’ Porter oduzimao minute. Uopće mu ih nije oduzimao zato jer mu ih nije ni mogao oduzimati. Porter je bio playmaker, a Dražen bek šuter, Dražen je teško mogao u NBA ligi igrati na poziciji playmakera, a to su i znali u Portlandu. Najbolje se može ilustrirati primjer koliko je Porter oduzimao Draženu minutažu na ovome: kada je Clyde Drexler bio ozlijeđen u Draženovoj rookie sezoni (1989/90.) Adelman baš nikad nije stavljao Portera na mjesto beka šutera. Adelman se u Drexlerovoj odsutnosti odlučio za petorku Terry Porter i Danny Young na bekovskim pozicijama. Young je bio rezervni playmaker Portlanda koji je u sezonama 1989/90. i 1990/91. mijenjao Portera. Young je bio dosta bolji obrambeni igrač od Dražena, ali jako loš u napadu. I svi koji misle da je Young uzimao Draženu minute, varaju se. Iako ja osobno ne cijenim toliko Younga kao što ga cijeni Adelman, Young je, iako je bio mršavko sa 79 kg na visinu od 193 cm, mogao ponekad igrati na poziciji beka šutera, ali samo u izvanrednim okolnostima. Kada sam gledao startnu petorku u kojoj su igrali Porter i Young na bekovima, prvo što sam pomislio bilo je: Danny Young je tu utakmicu igrao na poziciji playmakera, a Porter se prebacio na poziciju beka šutera. Ali sam se prevario. Porter je ostao na mjestu playmakera dok je Adelman odlučio šansu u startnoj petorci na mjestu beka šutera dati Youngu.
Kada Clyde Drexler zbog ozljede sredinom studenoga 1989. nije igrao 4 utakmice zaredom, tada Dražen nije dobio baš previše minuta, ali to nije ni čudno budući da je NBA sezona tek počela i on se privikavao na NBA ligu. Osim toga, propustio je i trening kamp Blazersa zbog operacije leđa, a to mu je bila prva ozbiljnija ozljeda u karijeri. Kada je Drexler u veljači 1990. propustio još 4 utakmice, tada je dobio više minuta nego inače. A evo i zanimljivosti, u te 4 utakmice Portland je imao jednu pobjedu i tri poraza. Jedinu pobjedu je imao kada je Dražen u gostima kod Charlotte Hornetsa za 19 minuta zabio 22 koša. Dobro, možda je u tim utakmicama kada je Drexler bio ozlijeđen Dražen i mogao više igrati, ali što je tu je.
Drexler je u sezoni 1989/90. zbog ozljede propustio ukupno 9 utakmica. Jednu utakmicu na njegovom mjestu u startnoj petorci je igrao malo korišteni veteran Robert Reid. Na šest utakmica je Danny Young bio u petorci, a na dvije je startao Byron Irvin.
I zato mi zaista nije jasno zašto je Dražen u našim medijima tako napadao Terryja Portera budući da je Porter radio s Draženom više od bilo kojeg drugog igrača Blazersa kako bi mu pomogao da nauči Adelmanove akcije. To mi je rekao Wayne Thompson. I kao što sam već rekao, Porter se nikada nije ni osjećao ugrožen jer mu Dražen zapravo nikada nije ni bio konkurencija jer su igrali različite pozicije. Dražen u NBA ligi nije mogao igrati playmakera.
Draženovo napadanje Adelmana mi je malo jasnije budući da mu Adelman nije davao veliku minutažu, ali tako bi se svako osjećao na Draženovom mjestu. Gotovo svaki igrač bi sigurno zamjerao svom treneru što ga ne stavlja igrati jer nijedan igrač ne želi sjediti na klupi.
Kerry Eggers je o Adelmanu i Draženu rekao: “Adelman je volio Dražena ali je imao bolje igrače koji su igrali na Draženovoj poziciji. Mislim da je Dražen uživao u svojoj rookie sezoni i volio je scenu u Portlandu. U drugoj sezoni Dražen je bio nestrpljiv da igra, ali i dalje nije bilo prostora za njega. Zamjenom u New Jersey Dražen je postao sretniji, dobio je minute u igri, ali je igrao za lošu momčad.”
Ali razlog zašto Dražen nije igrao u Portlandu je očit: na njegovoj poziciji je igrao fantastičan igrač, Clyde Drexler. Ako pogledamo Drexlerovu minutažu u sezoni 1989/90. (prosječno 36,8 minuta u 73 utakmice), a Dražen je mijenjao Drexlera, znači da mu je ostalo tek nekih dvanaestak minuta po utakmici, a toliko je i igrao u svojoj rookie sezoni (12,6 minuta u 77 utakmica). Dražen veću minutažu u rookie sezoni nije nikako mogao imati. Clyde Drexler i Dražen Petrović bili su suigrači u Portlandu sezonu i pol. Na treninzima je Dražen često igrao protiv Drexlera i mnogo je naučio od njega. Kada je Dražen mijenjan u New Jersey Netse Drexler mu je rekao:
“Ovo je najbolja stvar koja ti se mogla dogoditi. Portland čini veliku pogrešku i to je tvoja šansa da svima pokažeš kakav si igrač.”
U Adelmanovoj i Jaynesovoj knjizi Adelman na početku trening kampa govori da na poziciji beka šutera imaju gužvu. Naravno, Clyde Drexler je bio neprikosnoven u petorci na mjestu beka šutera, a njega je mijenjao Danny Ainge. Dražen je bio tek treći bek šuter. Adelman u svojoj knjizi za Dannyja Younga govori da je pouzdan ali ne baš spectakularan igrač koji je dobar obrambeni igrač i clutch šuter trica.
Porter je u sezoni 1989/90. odigrao 80 utakmica uz prosjek od 34,8 minuta po utakmici, bio je drugi strijelac Portlanda (prosječno 17,6 koševa) iza Drexlera. To znači da je Porterovoj zamjeni, u ovom slučaju Youngu, jer on je bio i jedini rezervni playmaker Portlanda te sezone, ostalo 13,2 minute po utakmici da odmori Portera. Porter je te sezone propustio tek 2 utakmice, a Young nijednu. Young je te sezone prosječno igrao 17 minuta.
A treba reći i još jedan razlog zašto je Draženova minutaža bila tako mala te sezone: stanoviti Byron Irvin, 196 visoki bek šuter je te sezone odigrao 50 utakmica uz prosjek od 9,8 minuta po utakmici. Čak je i startao dvije utakmice te sezone kada je Drexler bio ozlijeđen. Razumljivo mi je zašto su Blazersi morali tom Irvinu dati bar neku minutažu. Irvina su na NBA draftu 1989. kao 22. pick draftirali Portland Trail Blazersi, a to što je birani u prvoj rundi drafta sigurno je presudilo što je igrao te sezone, iako se baš i nije naigrao. Irvin je u ljeto 1990. mijenjan u Sacramento u zamjeni kojom su Blazersi dobili Dannyja Aingea. Ainge je puno više igrao na poziciji beka šutera nego playmakera. Ainge je u sezoni 1990/91. u 80 utakmica prosječno igrao 21,4 minutu, Drexler je te sezone prosječno igrao 34,8 minuta i Dražen te sezone zaista nije imao puno šansi u rotaciji Portlanda (igrao je prosječno tek 7,4 minute u 18 utakmica). Porter je te sezone prosječno igrao 32,9 minuta, a Young 12 minuta po utakmici. U takvoj raspodjeli minuta može se vidjeti da za Dražena nije bilo previše minuta i jedina greška je da Dražen nije zatražio zamjenu u drugi klub odmah nakon što je Portland doveo Dannyja Aingea.
Dražen je u rookie sezoni možda i mogao igrati malo više u Portlandu, ali tek nekih nekoliko minuta više. I što bi recimo tih dodatnih pet minuta više značilo? Apsolutno ništa. Kada ga je početkom ožujka 1990. tadašnji novinar Vjesnika Vladimir Drobnjak intervjuirao Dražen mu je rekao da bi u Portlandu želio biti šesti igrač koji bi prosječno igrao 20 do 25 minuta po utakmici, s time da bi tada s tom minutažom mogao zabijati 14 do 16 koševa po utakmici. To nikako nije bilo moguće ostvariti u Portlandu, a pogotovo ne u drugoj sezoni kada je došao Danny Ainge.
Dražen je izabran na draftu 1986. u trećoj rundi i onda mnogi nisu vjerovali da Europljani mogu imati značajan utjecaj u NBA ligi, ali su se itekako prevarili. I Adelman se prevario što se Dražena tiče, vjerojatno je zbog te svoje pogreške na Draženu kasnije u trenerskoj karijeri davao veliku minutažu Europljanima. Predrag Stojaković, Vlade Divac su imali veliku minutažu u Sacramento Kingsima, isto kao i Turčin Hedo Turkoglu u tri sezone koliko je proveo u Sacramentu. Kada još spomeneno da Adelman danas u Houston Rocketsima trenira Kineza Yao Minga i Argentinca Luisa Scolu, koji obojica igraju važne uloge u Rocketsima, time je sve rečeno. Adelman je shvatio da se košarka igra gotovo svugdje u svijetu i ostaje žal da drugu sezonu on i čelnici Portlanda nisu vjerovali u Dražena nego su na njegovo mjesto doveli Aingea.
Namjera ove kolumne nije mi bila da ocrnim Dražena jer to nikad ne bih napravio jer je Dražen Petrović za mene uvijek bio i uvijek će biti najbolji europski košarkaš svih vremena. Mislim da košarkaški navijači u Hrvatskoj zaslužuju znati pravu istinu o Draženovim danima u Portlandu.