U Americi na sveuèilištu State Fair Community igraju dva naša predstavnika, Spliæanin Vatroslav Batiniæ i Zagrepèanin Filip Toriæ. Na spomenutom sveuèilištu prije dvije godine igrao je i Ozren Bjelogrliæ koji sada uspješno nastupa na Seton Hillu, a više o hrvatskom dvojcu na State Fair Communityu Collegeu proèitajte u paralelnom intervjuu.
Zbog ranog odlaska u Ameriku vaša imena su nepoznata u hrvatskim medijima. Gdje i kako ste igrali prije odlaska preko bare?
Vatroslav: Moj matièni klub je Split, poèeo sam trenirati sa 8 godina, a intenzivno završetkom osnovne škole, nakon kadetskog i juniorskog staža. Jednu juniorsku godinu sam proveo u Adriatiku a onda sam otisao u drugoligaša Solin ali tamo nisam dobio neku priliku i onda sam poèeo razmišljati o Americi kao dobroj šansi za napredak a uz sve to imam i dobro školovanje.
Filip: Ja sam poèeo igrati košarku u Zrinjevcu kada sam bio 4. razred osnovne škole, nakon toga sam otišao u Kaptol gdje sam igrao godinu dana pa sam otišao u Cibonu. Nakon 3 godine u Ciboni završio sam u prvoj ekipi Cedevite ali tamo nisam dobio ni priliku pa sam drugi dio sezone nastavio sa drugom ekipom. U drugoj ekipi sam igrao dobro ali se jednostavno nisam uklopio u program, nakon te godine sam ponovo otišao u Kaptol gdje sam dobio priliku i ulogu glavnog igraèa a zbog toga sam tamo stekao najviše iskustva, a to sve zahvaljujuæi Pepsiju Božiæu.
Je li vam bilo teško odluèiti se da napustite Hrvatsku i odete na drugi kontinent bez roditelja i prijatelja. Je li vam danas žao što ste tako odluèili?
Vatroslav: Teško je tako otiæi i odvojit se od svega, to su dva razlièita svijeta i teško
mi se bilo priviknuti na sve ovo, no u svakom sluèaju nije mi žao što sam otišao, to je jedno iskustvo koje se nigdje ne može dobiti.
Filip: Ja sam se odluèio za Ameriku iz jednostavnog razloga a to je da igram košarku na višoj razini i da dobijem obrazovanje; iskreno nije mi bilo teško jer sam znao zašto idem i znao sam gdje idem tako da sam bio pripremljen. Danas mi nije žao što sam otišao jer sam dobio jedno iskustvo koje mnogi nikada neæe imati priliku dobiti i to nitko ne može zamijeniti; sve u svemu jedno veliko životno iskustvo.
Na koju stvar ste se najteže naviknuli u Americi?
Vatroslav: Najteže sam se naviknuo na hranu, sve sam podnio ali nikada se neæu pomiri sa ovom hranom. Domaæe je zakon.
Filip: Definitvno najteže sam se priviknuo na ljud, još ih danas nakon 6 mjeseci ponekad ne shvaæam. Ali u biti na sve se teško naviknuti jer su navike potpuno drugaèije i obièaji su drugaciji, ja sam imao sreæe pa imam Vatroslava sa mnom pa mi je lakše kada znam da nisam sam u cijeloj toj prièi.
Iza vas je veæ dobar dio sezone, kako ste zadovoljni svojim igrama?
Vatroslav: A sa igrom nemam šta puno reæi jer neke prilike nisam dobio buduæi da moju poziciju pokriva glavni igraè u ekipi koji je na prosjeku nekih 20 poena i 10 skokova ali zadovoljan sam.
Filip: Kao freshman mogao sam i bolje igrati ali pošto mi je ovo tek prva godina i ovo je totalno drugaèiji naèin igranja od europske kosarke odigrao sam solidno, ali zato sljedeæe godine oèekujem da budem jedan od glavnih igraèa a velika je vjerojatnost da budem i glavni igrac. Trener mi je pokazao veliko povjerenje veæ i ove godine uzmem li u obzir da mi je prva godina u Americi i da se još prilagoðavam.
Kako bi u kratko opisao Vatroslava/Filipa?
Vatroslav: Filip je borben igraè kojega ima svugdje na terenu, dosta donosi za ekipu a uz to je i dobar šuter, no naravno trebamo obojica još dosta radit na svemu.
Filip: Vatro je jedan od boljih šutera s kojima sam imao privilegiju igrati, jako je talentiran i ima puno mjesta za napredak kod njega. Ove godine nije dobio pravu priliku zato što je trener mislio da je spor i da nije dovoljno fizièki razvijen, ali ja se s time ne bih složio. Nadam se da æe se vratiti ovdje sljedeæe godine tako da cijelo ljeto možemo raditi zajedno na našoj igri.
Koliko je teško spojiti školovanje i profesionalnu košarku?
Vatroslav: Kad sam stigao ovdje prva dva mjeseca izluðivao sam sa ovim rasporedom, sve je složeno do zadnje minute, sve se zna, kad jedeš, kad spavaš… Nikako mi nije sjelo 3 treninga dnevno i još škola uz sve to.
Filip: Kada smo došli prvih tjedan dana imali smo “open gym” što znaèi da samo igramo, da nema treninga. Onda nakon toga došli su pravi treninzi, ujutro kondicija, popodne trening i teretana a naveèer i izmeðu toga morali smo iæi u skolu. Nakon što su prošli treninzi za kondiciju bilo je puno lakše samo sa dva treninga dnevno.
Koji je vaš prioritet, škola ili košarka?
Vatroslav: A za sada mi je prioritet škola a onda košarka, košarku mogu uvijek igrati a školu ako sada ne riješim neæu nikada.
Filip: Za sada mi je prioritet košarka jel seželim dokazati i želim napredovati što više da mogu otiæi na neku bolju školu, po moguænosti da to bude divizija 1 a nakon toga æe biti dobre košarke ali æe biti i dobro obrazovanje. To je jedan od razloga zašto sam se uopæe i odluèio za Ameriku.
Da li bi voljeli nakon uspješnog studija u Americi vratiti se u Europu, možda Hrvatsku i tu nastaviti sa igranjem košarke?
Vatroslav: Pa oèekujem se vratiti doma u Split nakon svega, a to gdje æu igrati, Španjolska liga mi je kao neki cilj ili san, a mislim da æu igrat negdje u Hrvatskoj da se dokažem pa poslje šta bude.
Filip: Nakon završetka faksa ovdje u Americi ja bih najradije volio postati igraè Cibone, to je jedna od mojih velikih želja, da zaigram za Cibonu. Koliko je to moguæe vidjet æemo nakon što završim faks.
Kako biste prokomentirali nastupe vaših matiènih klubova. Split se bori u A-1 ligi, dok Cibona na drugoj strani radi èudo, u financijskoj krizi i dalje imaju odliène rezultate.
Vatroslav: Split ima mladu ekipu i drago mi je da su se prvi puta oslonili na svoju djecu, imaju odliènog trenera i sigurno æe napredovati.
Filip: Ja sam veliki fan Cibone i to mi je najdraži klub tako da mogu reæi da sam i oèekivo da æe odigrati dobro ove godine kao što oèekujem i sljedeæe , jako mi je drag potez kluba i stavljanje mladih igraèa u prvi tim, Bogdanoviæa i Radoševiæa koji su me iznenadili i odreagirali odlièno s obzirom da nemaju nikakvog pravog europskog iskustva.
Pratite li i nastupe drugih Hrvata u NCAA? Primjerice na vašem sveuèilište je prije dvije godine igrao Ozren Bjelogrliæ, èujete li se s njime?
Vatroslav: Pratim ovdje naše igraèe, pogotovo Spliæane, Zvone Buljan je odlièno igrao do sada ali sad ga trener baš i ne koristi, a moram pohvaliti Ozrena koji je igrao na mom collegeu a sada je odlièan i sve bolji.
Ozren mi je dosta pomogao i uveo me u to kako ovdje sve funkcionira i stalno sam s njime u kontaktu. Veæ sam mu pomalo i dosadio eheheh.
Filip: Pratim nastupe drugih igraèa na NBA-Croatia stranici ili se èujemo telefosnki ili preko Facebooka. S Ozrenom se èujem dosta èesto, èujem se sa puno igraèa, npr. Šekelja, Vuèiæ, Baran, Guteša, Gomboviæ, Nuhbegoviæ…
Za kraj nam recite èitate li NBA-Croatia.com?
Vatroslav: Naravno da èitam i pozdrav svima.
Filip: Naravno da pratim NBA-Croatia. Pozdrav svima èitateljima.