Thursday, March 28, 2024

ZADNJE OBJAVE

Paul Arizin

Paul Arizin, koji je briljirao u NBA ligi u pedesetim godinama dvadesetog stoljeæa, kad se liga tek polako razvijala, umro je u snu u utorak naveèer 12. prosinca 2006. Imao je 78 godina.

Košarku je poèeo igrati relativno kasno. U srednjoj školi nije igrao za srednjoškolsku momèad. Tek je na èetvrtoj godini srednje škole pokušao izboriti košarkašku momèad, ali nije uspio uæi u momèad. Srednjoškolski trener nije vjerovao u njega. Kasnije æe se pokazati nešto neuobièajeno: igraè iz južnog dijela Philadelphije nije bio dovoljno dobar da izbori srednjoškolsku košarkašku momèad, a na kraju se pretvorio u NBA legendu i èlana Hall of Famea te èlana 50 najveæih igraèa svih vremena.

Umjesto igranja za srednjoškolsku košarkašku momèad igrao je onako rekreativno u crkvenim i nezavisnim ligama. Takve utakmice igrale su se po raznim halama, skladištima, èak i plesnim dvoranama širom Philadelphije. Nekako u to vrijeme poèeo je koristiti skok šut. O tome je rekao:

“Skok šut je došao sluèajno. Neke utakmice igrali smo u plesnim dvoranama. Pod je znao biti prilièno sklizak. Kada bi šutirao iz mjesta znao bih se poskliznuti, tako da sam odluèio šutirati iz skoka. Uvijek sam bio dobar skakaè. Kada sam upotrebljavao skok šut moje noge nisu bile na terenu i nisam morao brinuti o tome da æu se poskliznuti. Što sam više koristio taj skok šut on je postajao sve bolji”.

U jesen 1946. upisuje se na sveuèilište Villanova kako bi studirao kemiju. Na prvoj godini nije uopæe igrao košarku, ali uoèili su ga na drugoj godini studija kako onako usput rekreativno igra košarku i ponudili mu probu. Legenda ide ovako: trener Villanove Al Severance vidio ga je jednog dana kako igra košarku i bio je impresioniran. Trener mu je pristupio i upitao ga želi li se upisati na sveuèilište Villanova. Arizin mu je odgovorio, “Ja veæ idem na Villanovu.”

Trener Severance ga je nakon tog susreta stavio u sveuèilišnu momèad, i Arizin je ubrzo pokazao tko je gazda u košarkaškoj momèadi sveuèilišta Villanova. Na drugoj godini je zabijao 11.1 koševa, a na treæoj i èetvrtoj je igrao odlièno: 22.0 i 25.3 koševa u prosjeku.

Arizin je bio prvi igraè Villanove koji je ukupno zabio više od 1000 koševa za sveuèilište, a u tri sezone prosjeèno je zabijao 20.0 koševa u 80 utakmica. 85 koševa koje je zabio sveuèilištu Naval Air Material Center (NAMC) 12. veljaèe 1949. i danas je rekord sveuèilišta.

1950. proglašen je za sveuèilišnog igraèa godine nakon što je bio vodeæi strijelac NCAA sa 25.3 koševa u prosjeku.

Na draftu 1950. Arizina su kao teritorijalni izbor izabrali Philadelphia Warriorsi. Vlasnik i trener Warriorsa Eddie Gottlieb ponudio mu je ugovor vrijedan 9000 dolara godišnje.

“U to vrijeme to je bilo mnogo više nego što su dobivali ljudi sa završenim fakultetom”, rekao je Arizin.

U njegovoj rookie sezoni momèad je pobijedila u 14 susreta više nego u protekloj sezoni, a on je prosjeèno zabijao 17.2 koševa i 9.8 skokova (u obje kategorije bio je meðu prvih deset u ligi). Da se tada dijelila nagrada za Rookieja godine (prvi put se dijelila 1952/53), Arizin bio vjerojatno dobio tu nagradu, iako se mora priznati da bi imao jaku konkurenciju u Bobu Cousyju.

U drugoj sezoni (1951/52) Arizin je uz Joe Fulksa bio okosnica Warriorsa, ali momèad drugu sezonu zaredom ispada u play-offu od Syracuse Nationalsa. Te sezone Arizin je najbolji strijelac lige (25.4 koševa u prosjeku), srušivši tako trogodišnju dominaciju Georgea Mikana. Te sezone bio je šesti skakaè lige sa 11.3 skokova u prosjeku. A bio je i vodeæi u ligi po postotku šuta: 44.8%.

Nakon što je bio najbolji strijelac lige, Arizin je izgubio sljedeæe dvije košarkaške sezone: u to vrijeme je bio u vojsci, služio je u marincima u Korejskom ratu. Amerikanci ne bi bili Amerikanci kad se ne bi miješali u probleme drugih država i zapoèinjali ili dovršavali ratove, i Paul Arizin je morao u taj rat praktièki u najboljim igraèkim godinama.

Dok je on bio u Koreji, njegovi Warriorsi u te dvije godine nisu bili baš sjajni: omjeri 12-57 i 29-43.

Kad se vratio u sezoni 1954/55. imao je prosjek od 21 koša po utakmici (drugi strijelac lige). Niti dvogodišnja pauza nije umanjila njegove vještine. U Koreji je svaki slobodan trenutak koji je imao koristio kako bi se posvetio košarci.

U drugoj sezoni nakon povratka iz Koreje (1955/56) drugi je put izabran u All-NBA prvu momèad. Te sezone prosjeèno je zabijao 24.2 koša i pomogao je Warriorsima do omjera 45-27 (najboljeg omjera u ligi te sezone). Arizin i njegov suigraè Neil Johnston bili su drugi i treæi strijelci lige, zaostajuæi samo za Bobom Pettitom.

U play-offu Warriorsi u finalu Istoène divizije izbacuju aktualne prvake Syracuse Nationalse u pet utakmica (3-2). U NBA finalu igraju protiv Fort Wayne Pistonsa i pobjeðuju u pet utakmica (4-1). Arizin je bio kljuèni èovjek pobjednièkih Warrriorsa, u play-offu je bio sjajan: prosjeèno 28.9 koševa i 8.4 skokova. Ni u finalu nije bio loš: prosjeèno 27.6 koševa.

Taj naslov bio je vrlo emocionalan i za trenera Warriorsa Georgea Seneskyja. On je bio èlan Philadelphia Warriorsa u inauguralnoj NBA sezoni 1946/47. i tada su Warriorsi predvoðeni sjajnim Joe Fulksom osvojili prvi naslov u NBA povijesti (Senesky je bio drugi strijelac Warriorsa u finalu).

Za Arizina je osvajanje prvog (i jedinog) naslova najljepši trenutak u karijeri.

“Samo je jedna stvar blizu te,” rekao je. “A to je kad sam 1971. imenovan meðu deset najboljih igraèa u povijesti povodom 25 obljetnice lige”.

Da pojasnimo, NBA je 1971. povodom 25 obljetnice lige objavila tzv. srebrnu momèad (Silver Anniversary Team), koja se sastojala od deset najveæih igraèa, ali koji su bili u mirovini: Paul Arizin, Bob Cousy, Bob Davies, Joe Fulks, Sam Jones, George Mikan, Bob Pettit, Bill Russell, Dolph Schayes i Bill Sharman. Red Auerbach je proglašen za najboljeg trenera. I treba reæi da su u to vrijeme Elgin Baylor, Wilt Chamberlain, Oscar Robertson i Jerry West još bili aktivni igraèi i oni zbog toga nisu ušli u tu momèad.

Nakon osvojenog naslova 1956. Arizinovi Warriorsi nisu imali previše uspjeha u play-offu. U sezoni 1956/57. vrlo brzo ispadaju od Syracuse Nationalsa, sezonu kasnije ispadaju u finalu Istoka od jakih Boston Celticsa, a u sezonama 1959/60. i 1961/62. niti dolazak Wilta Chamberlaina ne može sprijeèiti poraze u finalu Istoka od tada neprikosnovenih Celticsa.

Najbolji suigraèi koje je Arizin imao na poèetku karijere bili su Joe Fulks (pionir skok šuta i prvi igraè u NBA koji je poèeo koristiti taj šut) i Neil Johnston te korisni Tom Gola sredinom pedesetih. Pri kraju karijere je igrao s Wiltom Chamberlainom i Guyom Rodgersom.

Nakon sezone 1961/62. vlasnik Warriorsa Eddie Gottlieb prodao je Warriorse grupi biznismena iz San Francisca i momèad se preselila u San Francisco. Arizin nije želio seliti na daleki Zapad, on je cijeli svoj život proveo u Philadelphiji gdje se i rodio.

Ali nije prestao igrati košarku, pridružio se obližnjim Camden Bulletsima u Istoènoj ligi (Eastern League), a tamo je igrao tri sezone (1963. bio je MVP lige). U toj ligi prosjeèno je zabijao 25 koševa. Kada je odigrao svoju posljednju utakmicu za Bullletse imao je 37 godina.

Igrao je u vrijeme kada je veæina igraèa pretežno šutirala s dvije ruke i iz mjesta, a 193 cm visoki Arizin je bio jedan od rijetkih koji je prakticirao skok šut. Bio je jedan od prvih igraèa koji je taj šut koristio kao glavno oružje u napadu, u devet sezona prosjeèno je zabijao više od 20 koševa po utakmici. U deset sezona devet puta je bio meðu deset najboljih strijelaca lige. Dvaput je bio najbolji strijelac lige (1952 i 1957). Ukupno je u 713 utakmica zabio 16266 koševa. U regularnom dijelu sezone imao je prosjek od 22.8 koševa i 8.6 skokova. U 49 play-off utakmica prosjeèno je zabijao 24.2 koša i 8.2 skokova.

All-Star igraè bio je deset puta (1960 nije igrao zbog ozljede), jednom je bio MVP All-Star utakmice (1952). I ono što treba posebno napomenuti, nije bio jednodimenzionalan igraè, bio je spretan i u voðenju lopte te sjajan obrambeni igraè i odlièan skakaè. Mogao je zabiti izvana, a imao je i sjajne ulaze pod koš. Triput je izabran u All-NBA prvu momèad (1952, 1956, 1957) i jednom u drugu (1959).

Warriorsi (današnji Golden State) su umirovili njegov dres s brojem 11, i on danas visi pod svodom dvorane Golden State Warriorsa. I sveuèilište Villanova je takoðer umirovilo njegov dres s brojem 11.

Paul Arizin jednom je rekao: “Morate znati jednu stvar o vremenu kada sam ja igrao košarku: igraèi su igrali zbog ljubavi prema košarci, a ne zbog novca”.

Kad bi barem velika veæina današnjih igraèa mogla reæi isto.

Na dan smrti pogledao posljednju utakmicu

Arizin je iza sebe ostavio suprugu Maureen, èetiri sina, kæerku i 14 unuèadi. Od èetvorice sinova, dvojica su igrala košarku na sveuèilištima Drexel i LaSalle. Paul nije nikada izgubio zanimanje za košarku i pratio je rezultate Sixersa i Warriorsa.

Kako mu i prilièi, Arizin je posljednji dan svoga života proveo radeæi baš ono što je najviše volio. Gledajuæi košarkašku utakmicu. S najstarijim sinom Michaelom otišao je na jednu rekreacijsku košarkašku utakmicu. Sjeo je sa sinom na tribine i uživao u utakmici. Nakon što je utakmica završila otac i sin su otišli svatko svojim kuæama. Tu veèer Paul Arizin umro je u snu.

“Izrazito sam sretan što sam mu se pridružio u praæenju te utakmice,” rekao je Michael Arizin. “On bi na tu utakmicu išao i bez mene. Moja djeca su nešto radila, i bilo bi mi lakše da sam doma sjedio u miru svoje kuæe, ali sam odluèio poæi sa svojim ocem na utakmicu. Kao da je tako bilo suðeno”.

Wilt Chamberlain i Arizinova unuka

Mnogo godina kasnije nakon što su bili suigraèi, putovi Chamberlaina i Arizina opet æe se sresti. Ovaj put spojila ih je unuka Paula Arizina. Prièa ide ovako:

1993. Arizinova unuka Stephanie je bez znanja svojih roditelja pisala Wiltu kako bi željela njegov autogram. Pismo je proslijeðeno Wiltovom velikom prijatelju Syju Goldbergu koji ga je kasnije dao Wiltu. Goldberg se baš nekako u to vrijeme selio iz jednog ureda u drugi, a Wilt je ponekad zanemarivao svoju poštu, i to pismo nije otvoreno tri godine. Kada je Wilt napokon proèitao to pismo, odmah je nazvao tada 14-godišnju Stephanie koja je živjela u predgraðu Philadelphije. Wilt i malena Stephanie odmah su razvili poseban odnos. Wilt je tada nazvao i njezinog oca Michaela (Paulovog sina) i rekao mu koliko je uživao u razgovoru sa Stephanie i isprièao se što mu je trebalo tako dugo da joj odgovori na pismo. I tada je Michael Arizin obavijestio Wilta da je samo tjedan dana ranije Stephanie dijagnosticiran tumor na mozgu. Lijeènici su joj davali još 12 do 18 mjeseci života. Malena Stephanie nije niti u jednom trenutku spomenula svoju bolest u razgovoru s Wiltom. Wilt je obeæao da æe ostati sa Stephanie u stalnom kontaktu. I ispunio je svoje obeæanje, razgovarao je sa Stephanie gotovo svakog petka, èesto i sat vremena. Ti razgovori trajali su posljednjih 15 mjeseci njezinog života. Stephanie Arizin umrla je 30. srpnja 1997, imala je samo 16 godina. Odmah nakon njezine smrti Wilt je njezinoj obitelji poslao ovaj srdaèni telegram:

“Izgubio sam prijateljicu koja je bila puna snage i strastveno je voljela život. Od Stephanie sam shvatio da niste nikad prestari da uèite i premladi da pouèavate. Njezinog tijela više nema, ali ona æe uvijek biti u mojim sjeæanjima. Uvijek æu se veseliti i sjeæati onoga što je unijela u moj život za vrijeme našeg vrlo kratkog prijateljstva”.

Takva je ljudska megavelièina bio veliki Wilt Chamberlain.

OSOBNI KARTON:
Ime: Paul
Prezime: Arizin
Pozicija: Krilo
Roðen: 9. travanj 1928. u Philadelphiji
Visina: 193 cm
Težina: 91 kg
Sveuèilište: Villanova
NBA draft: 1950. Philadelphia Warriors

Latest Posts

NE PROPUSTITE