Bila je to mala škola košarke Željka Obradovića, sve dok se nije ukazao Llull s pronicljivim potezom koji je promijenio tijek čitave serije. Potez koji je obilježio najplodnije dobe španjolske košarke.
Za svakog tko je pomnije pratio Euroligu ove sezone nije bilo sumnje – Partizan ima šanse u ovoj seriji. Upravo tako se i odigrala ova utakmica. Mateov Real nakon Lasove ere igra puno izolacijske košarke bez previše akcija gdje sve završava soliranjem Muse i Hezonje ili u “stani-pani” situaciji spuštanjem lopte u reket Tavaresu. Real igra sezonu s čak 11 bivših NBA igrača, a tu se onda radi i o puno ega u ekipi.
11 osobnosti koje u neku ruku nisu uspjele u NBA ligi su došli na nižu razinu košarke i većina njih vjeruje da bi trebali dominirati i voditi glavnu riječ u ekipi dok ih vodi rookie trener koji je uskočio u jako “velike cipele”.
Čin prvi: Punterova hladnokrvnost i Mateova taktička nezrelost
Musa je pokazao sve svoje boljke u prvoj utakmici gdje je igrao herro-ball pokušavši sam riješiti utakmicu, a to je Obradović znao i čekao je Real upravo tu. Izrazito izjednačen susret gdje smo imali čak 19 izmjena vodstva i gdje su obje ekipe pokazale svu raskoš svog napadačkog talenta (Partizan je bio prva momčad Eurolige u regularnom djelu po napadačkom ratingu).
Mateo je bio vidno izgubljen i nadmudren te se oslanjao uglavnom na Musu i Decka koji je bio apsolutno nezaustavljiv. Šutirao je 8/8 za dva poena i probijao je svakog čuvara koji se našao na njemu. Doslovno ništa više na terenu Real nije imao od Deckove simultanke. Argentinac je na kraju zabio super teški koš faul preko LeDaya iz driblinga za vodstvo Reala na 21,1 sekunde do kraja. Napomenimo i to da je Musa na kraju utakmice zaredao s par air-balla kao mladi Kobe nekad davno u seriji protiv Utah Jazza kada se silno htio dokazati da je upravo on taj pa je bacio također tri air-balla…
A onda se ukazao on, najbolji igrač serije i Partizanov kapetan Kevin Punter koji je doveden upravo zbog ovakvih stvari. Sat je pokazivao 21,1 sekundu do kraja, Punter je imao loptu u svojim rukama i znao je točno što želi učiniti. Dobio je višeg igrača za čuvara nakon picka u liku Yabuselea, mudro je vodio loptu sve do 0,4 do isteka vremena kada se diže na step back tricu i zabija za pobjedu Partizana usred Madrida!
Legendarna serija je započela upravo tako – legendarnim šutem.
Čin drugi: Obradović je školovao Matea cijelu utakmicu, Real je bio na konopcima, a onda je Sergio Llull odlučio školovati sve Partizanove igrače
Utakmica provedena u fenomenalnoj dominaciji Partizana. Još jednom je Partizan pokazao zašto ima najbolji napad lige, trpali su svi redom – Exum (19), Nunnally (16), LeDay (15), Punter (14) i Lessort (10) su vrtili akciju za akcijom i uvijek su bili djelić sekunde ispred svog suparnika.
Utakmica je išla mirno svome kraju dok se na 1:40 do isteka utakmice Llull nije sjetio jednog malog načina kako promijeniti ritam ove serije, jer igrački je bilo jasno da je Real nadigran. Nesportskim faulom je zaustavio Puntera, a ovaj se brže bolje zapalio poput šibice i show je počeo. Masovna tučnjava nikad viđena na europskim terenima u kojoj je epilog bio prekid utakmice jer nakon suspenzije nije bilo dovoljno igrača za završiti utakmicu.
Još jedan ključan detalj koji se desio je neshvatljivi hrvački zahvat Yabuselea na Exumu nakon čega se Australac ozlijedio ispostavit će se do kraja serije.
Utakmica je registrirana pobjedom 95-80 za Partizan koji odlazi na 2-0 u seriji prije puta za Beograd. Suspenzije su bile u najmanju ruku preblage. Yabusele je dobio tek pet utakmica, Deck dvije, Punter dvije i Lessort jednu utakmicu suspenzije. Uz to je i Tavares bio načet lakšom ozljedom. No ipak puno veći hendikep je to bio za Partizan koji je ostao bez dva glavna igrača za nastavak serije dok je kod Reala ipak slučaj šire rotacije kojom će lakše nadomjestiti suspendirane igrače. I da, Llull se provukao bez kazne jer je u cijelom tom metežu ostao miran. Pravi lisac, zaista.
Čin treći: Mateo je izvukao zonsku obranu iz pete i utišao uzavrelu beogradsku publiku
Gotovo svi su vjerovali da je “to to” i da Real nema šanse u Štark Areni koja je devet (!) puta ove sezone rušila rekord po broju posjećenosti Eurolige. Razlog više je bio i nevjerojatan podatak koji je izašao nedavno, a glasi da je popularni ‘Žoc’ izgubio jednu jedinu play-off seriju u karijeri što se tiče doigravanja Eurolige.
Utakmica je krenula pomalo i nestvarno dobro za “crno-bele”. 12-0 serija za otvaranje u fantastičnoj atmosferu i čak 15 poena viška pri kraju prve četvrtine. U tim trenutcima je izgledalo kako je Partizan zreo da ode do kraja. Ušli su u seriju kao autsajderi, a držali su Madriđane zaleđene na ukupno -31 kroz tri utakmice.
Ključna figura je tu bio Alen Smailagić koji je mijenjao Lessorta. Uništio je Tavaresa u prve dvije utakmice šutom izvana (5-7 za tri poena). Plan Obradovića je ovdje bio izvući Waltera iz reketa kako bi Partizanovi bekovi imali otvoren koridor za napadanje obruča. No ipak, Mateo se napokon pokazao kada je ubacio zonsku obranu u miks gdje je Partizan bez Puntera bio “mrtav.”
To je i ključan detalj cijele serije jer nakon toga stvari za Real kreću drastično na bolje. Real se malo po malo vraćao u utakmicu uništavajući Beograđane kroz pick igru. Pošto je u rosteru Reala samo jedan istinski razigravač u liku i djelu Sergia Rodrigueza koji nije dobio previše povjerenja od trenera u prve dvije utakmice (17 minuta ukupno), bilo je jasno da je on taj kotačić koji bi mogao napraviti da se taj pick i rolla. I to je nakon zonske obrane bio drugi sjajan potez trenera Matea.
Rodriguez je hranio Tavaresa loptama u postu, a reket Partizana je izgledao kao diječiji park u koji se gorostasni centar Reala došao igrati. Utakmicu je završio s 26 poena i 11 skokova (4 napadačka) uz impozantan šut iz igre 11/14! Obradović je ludio na klupi zbog nemoći njegovih igrača koji su padali u picku napad za napadom. Naposljetku je došla tijesna završnica u kojoj je Partizanu nasušno falila mirna ruka Kevina Puntera kada se lomilo. Veliki obol je u ovoj utakmici dao i naš Mario Hezonja s 12 poena i 14 asistencija, ali što je bitnije s energijom na skoku koju smo od njega premalo puta vidjeli u njegovoj karijeri. Vrhunsku utakmicu s 22 poena je zaključio i Williams-Goss tricom za pobjedu – ona kvaliteta širine rostera Reala o kojoj smo ranije pričali.
Čin četvrti: U jeku tragedije koja je zadesila Beograd Real je iskoristio manjak energije kod Partizana
Strašna tragedija koja je zadesila Beograd i o kojoj mi u ovom tekstu nećemo ništa pisati jer je već sve napisano je zasigurno utjecala na ovu utakmicu. Zasigurno se ni jednoj ekipi nije igrala ta utakmica, ali Euroligu nije zanimalo i bilo je jasno da će se odigrati. Beograđani su bili sretni jer im se vraća Lessort koji bi sa svojom energijom mogao utišati ozljedom načetog Tavaresa.
Kako nije bilo navijanja u prvom djelu utakmice zbog tragedije, tako je i Partizanu u igri falio onaj intenzitet predvođen navijanjem publike u svakoj domaćoj utakmici ove sezone. Real je to iskusno iskoristio, Musa je našao sebe u ovoj seriji kada je počeo igrati racionalnije i pametnije i Real se odlijepio na visokih +14 u prvoj četvrtini.
Ponovno je Mateo izluđivao Partizan zonskom obranom gdje se samo LeDay snalazio s nekim nemogućim šutevima s poludistance i kako-tako je održavao Partizan na životu. Do poluvremena se Partizan stabilizirao zbog razloga tog da je Real jednostavno ekipa koja forsira izolacijsku igru i ako ih ne ide vrlo lako krenu gušiti sami sebe. Kada je krenulo drugo poluvrijeme krenuo je i huk s tribina Stark Arene i domaći su se odmah razgoropadili. Papapetrou je napokon dao svoj obol s nekoliko teških šuteva te je pomagao LeDayu uz Anđušića koji se pokazao jako dobrim rješenjem na poziciji jedan.
Deck je opet pokazao kako je klada za euroligaška krila jer je za poziciju tri jednostavno prejak za bilo kojeg braniča koji ga čuva, dok na poziciji četiri svojom brzinom rješava protivnike. Stavljao je opet neke teške šuteve pa iako je Partizan preokrenuo utakmicu za kratko u svoje vodstvo, Argentinac je vratio mir u redove Reala.
Još jedna egal utakmica u ovoj epskoj seriji u kojoj se do kraja razgoropadio ‘Chacho’ Rodriguez s 8 poena i 7 asistencija od kojih je većina došla u posljednjoj četvrtini. LeDay nije mogao promašiti i igrao je nestvarno dobu utakmicu u napadu (završio susret s 25 poena i 12/16 šutom iz igre) Musa je također bio pametniji u završnici i činilo se kako je stvar ipak gotova pošto su Madriđani imali prednost od šest razlike i napad na minutu i pol do kraja. A onda se ukazao Yam Madar koji je u 3 sekunde zabio 4 poena (?!). Pitate se kako i zašto. Real je izveo nevjerojatnu glupost da još malo začini ovu seriju prilikom izvođenja lopte. Lopta se od Madarovih ruku sretno odbija u koš i momentum je odjednom bio na strani srpske ekipe. Napad koji je odigrao Real u idućem posjedu je oličenje kulture toga kluba – nakon promašenog šuta i Madriđani nisu odustajali i u velikoj borbi pod košem Hezonja uzima ključan skok u napadu nakon čega Tavares zabija koš faul nakon čega je utakmica bila riješena.
U ovoj utakmici je Partizan promašio čak osam slobodnih bacanja od čega Lessort čak pet. Deck se teško ozlijedio pred kraj utakmice i serija opet poprima nove nepredvidljive obrise za odlučujuću petu utakmicu.
Čin peti: Utakmica koja opisuje cijelu seriju – dominacija Partizana i pobjednički mentalitet Real Madrida koji jednostavno nikad ne odustaje
Vratio se Kevin Punter, a Decka nije bilo što je značilo samo jednu stvar – Partizan je u prednosti. Zonska obrana više nije bila sigurna oklada, a Punter je krenuo znalački u utakmicu ne forsirajući išta. Obradović je sve majstorski pripremio, njegova momčad je ponovno izgledala kao ona ekipa koja je spremna otići sve do kraja. Razorio je obranu Reala Željko tranzicijskim poenima i šutom za tri poena koji je u jednom trenu bio frapantnih 11-17!
U tim trenutcima Partizan je pokazivao zašto je bio najbolji napad lige, u pet utakmica s Realom su držali visoki nivo efikasnosti što nije bilo jednostavno jer Real je imao drugu najbolju obranu lige.
Partizan je imao +16 na poluvremenu i +18 početkom treće četvrtine.Kako je krenulo drugo poluvrijeme tako se i Punter dizao i trpao mrežicu Reala. Mateo zatim radi ključan potez serije i stavlja zonsku obranu 2-3, igrajući s tri beka na terenu i Tavaresom u sredini te zone što je značilo samo jedno – Partizan više nije mogao vrtiti akcije kroz pick gdje će tjerati centra Reala da napušta reket. Na drugoj strani napad se razgoropadio s Realovim junakom ‘Chachom’ Rodriguezom koji je razorio Puntera, Nunnallya i Lessorta u pick and roll igri gdje su oni radili zaista početničke greške.
Tu se pokazalo koliko im je falio Aleksa Avramović koji je zbog ozljede šake bio out. On bi mogao odigrati tu pressing obranu na playu Reala. Kockao se Mateo u tim trenutcima i s Tavaresom kojeg je držao s četiri osobne na parketu. Musa je bio prvo napadačko ime Reala s 20 poena, ali u zadnjoj četvrtini u koju se ušlo s +7 za Partizan su povjerenje dobili veterani Llull, Rudy i Rodriguez uz Hezonju i Tavaresa. Llull u tom trenu ima 5 poena u cijeloj seriji, Rudy je iščašio rame krajem treće, vratili su mu ga, a on je u poslijednoj četvrtini igrao zapanjujući pressing za jednog 38-godišnjaka gdje je na izmaku snaga i s jednom rukom letio po terenu jureći Partizanove igrače. Na kraju je u četvrtoj četvrtini ulovio bitna 3 skoka u napadu.
Ušlo se u zadnjih pet minuta utakmice, a to je vrijeme bilo rezervirano za jednog od najvećih clutch igrača u povijesti lige. 8 poena, 2 “mandarina” trice, jedna za vodstvo, 1 asistencija i fenomenalna obrana na Punteru za konačan preokret i slavlje.
Sergio “Chacho” Rodriguez je riješio Partizan u četvrtoj utakmici u Beogradu, a u zadnjoj četvrtini pete je ubacio 14 poena, 3 asistencije, 2 skoka i 2 izborena faula. Nezaustavljiv.
TERCET VETERANA JE POKAZAO ŠTO ZNAČI DNK REAL MADRIDA
Tercet španjolskih veterana koji je s reprezentacijom i klubom osvojio sve, koji zajedno ima 109 godina, koji je načet ozljedama, malom minutažom, slabom formom uđe u završnici ovakve jedne serije i doslovce riješi sve. Bio je to Obradoviću tek drugi poraz u seriji doigravanja Eurolige kroz čitavu mu karijeru.
Llull je preokrenuo momentum cijele serije na stranu Reala, Rudy Fernadez je srcem i energijom tjerao sve suigrače oko sebe da ga prate i vjeruju mu, a Sergio Rodriguez je podsjetio na stare dane kada je njegov mozak bio korak ispred svake obrane na europskim terenima.
Pet činova jedna serije koja je imala sve, dramu u svih pet utakmica na terenu i van njega, najveće igrače u povijesti ove igre, najvećeg trenera u povijesti ove igre i najbolju atmosferu na košarkaškim terenima ove sezone. Na kraju je presudio pobjedinčki DNK Real Madrida i neobjašnjivi mentalitet kojeg su imali rijetki u povijesti košarke uopće.