Proteklo je nešto mjesec dana od početka nove, 71. po redu, NBA sezone. Odigrano je preko 250 utakmica od kojih je 15 otišlo u produžetke. Svaka momčad je odigrala petnaestak mečeva dok su najviše pobjeda ostvarili Golden State Warriorsi, LA Clippersi i San Antonio Spursi na Zapadu dok su na Istoku prvoplasirani Cleveland Cavaliersi.
Baš kao i pred svaku sezonu, postoji neka slika kako će početak sezone izgledati, zatim tu su analize, očekivanja, pretpostavke, realnost i slično. No, NBA ne bi bila zanimljiva da nam ne donosi iznenađenja iz noći u noći. Prvih 30 dana ovosezonske košarke ponudilo nam je raznovrstan repertoar, no današnja kolumna donosi zanimljive stvari koje su dotakle autora, otrovanog virusom zvani NBA.
LA Clippersi – drugi kraj Los Angelesa
Nakon uvodnih mjesec dana slabo tko je očekivao da će se LA Clippersi naći u vrhu zapada rame uz rame s Warriorsima (14-4). Možda su Steve Balmer i poneki die hard navijač Clippersa očekivali ovako furiozan start sezone, ali na opće iznenađenje mnogih Clippersi izgledaju respektabilno. Momčad Doca Riversa izgubila je svega dvije utakmice kod kuće dok su u gostima poraženi dva puta zaredom nakon omejra 8-0. U Detroitu poraženi su 108-97 dok su Pacersi bili bolji rezultatom 91:70. Početna postava Clippersa ostavlja odličan dojam na terenu uz više nego solidnu podršku s klupe. Odnos Chrisa Paula i Blakea Griffina je bolji nego ikada što dokazuju partije na parketu. Starteri prosječno ubacuju 47 poena od ukupno 108 poena koliko i Clippersi zabijaju po utakmici – šesti ofenzivni rating lige – 109 poena na 100 posjeda (prije uzastopnih poraza bili su na trećem mjestu).
Trojke šutiraju s uspješnosti od 37% dok su za dva poena na 46%. Kada je u pitanju drugi kraj parketa primaju 99 poena na 100 posjeda čime su treći u ligi. Osim toga navijače drugog tima Los Angelesa raduje činjenica da Clippersi su na petom mjestu kada su izgubljene lopte u pitanju te ih gube tek 12 po meču dok su predvodnici lige što se tiče izborenih faulova – 25 po meču. Vodeći strijelac je Blake Griffin koji zabija 21 poen u prosjeku dok Chris Paul bilježi 17,5 poena uz 8,6 asistencija. Od startera dvocifreni su još J.J. Redick koji zabija 15 poena uz 46% uspješnosti za tri poena i DeAndre Jordan koji je na double-double prosjeku od 11 poena i 12 skokova u 18 odigranih mečeva. Rezervnu postavu predvodi trostruki najbolji šesti čovjek lige Jamal Crawford (11,4 poena) i Mo Speights (8,7 poena), no ne treba ni zaboraviti iskusnog Paula Piercea koji je nastupio u svega dva susreta, no znamo zbog čega je Istina tu.
Godinama unazad upoznati smo sa sindromom Clippersa koji nas očaraju u regularnoj sezoni dok u playoffu nestanu kao čarolija Pepeljuge točno u ponoć. Kako će ove sezone magija Clippersa završiti još uvijek je rano za nagađati, ali bez sumnje da je forma Clippersa iznenadila mnoge.
Indiana Pacersi i Portland Trail Blazersi – all eyes on us
Ono što pomenute dvije momčadi imaju zajedničko prije svega jeste jedno ime – Nate McMillan. Nekadašnji trener Portland Trail Blazersa iz ere Brandona Roya i LaMarcusa Aldridgea od ove sezone je na kormilu momčadi iz Indianapolisa. Posao koji je Larry Bird završio preko ljeta od Pacersa je napravio momčad koja bi mogla napraviti pomutnju na Istoku i prići do sada nedostižnim Cavsima.
Jeff Teague, Aaron Brooks, Al Jefferson, Thaddeus Young su igrači koji su ovog ljeta pristigli kod Paula Georgea u momčad. Uz naravno McMillana koji je nakon odlaska Franka Vogela napredovao na mjesto glavnog trenera. Prije dolaska u stručni stožer Pacersa Nate je vodio Portland Trail Blazerse sedam sezona uz tri playoff nastupa. U fazi tranzicije s Vogelovg sistema, gdje se igrala obrana i dosta sporiji napadi, na sistem McMillana, koji je dao potpunu slobodu Pacersima u napadu, uspjeli su pobijediti 9 od 18 utakmica dosadašnje sezone. Jedinu gostujuću pobjedu, uz pet poraza, ostvarili su u Oklahoma Cityju dok su gubili od relativno slabiji protivnika na papiru (76ersi, Netsi, Sunsi, Bucksi). Dugogodišnji zaštitni znak Pacersa jeste bila obrana koja ove sezone prima oko 107 poena po meču dok su po defenzivnom ratingu s prošlogodišnjeg trećeg mjesta (103 poena na 100 posjeda) spali na 12. poziciju lige (102 poena na 100 posjeda). Što se tiče pomenute slobode u napadu Pacersi su se popravili za dva poena u odnosu na proteklu sezonu.
Gazda u Indiani Paul George trenutačno je na prosjeku od 20 poena uz 7 skokova, iako je propustio nekoliko mečeva zbog ozljede. Pridošlice Teague , Young, Jefferson i co. još uvijek se muče na početku sezone. Recimo prošlogodišnji All Star Teague, nikako da navikne na obruče u Bankers Field dvorani gdje trojke šutira užasnih 23% što je s obzirom na prosjek karijere od 35% šuta za tri veoma loše, dok je u gostima bliži tom prosjeku jer ubacuje 31% upućenih trojki. Pozitivna strana dosadašnje igre Pacersa zasigurno su nastupi mladog Mylesa Turnera koji u svojoj drugoj NBA sezoni zabija 14,7 poena uz 7,6 skokova i 2,4 blokade po meču dok je procenat šuta za iz igre više nego dobar – 53%.
Po onome što smo do sada vidjeli Istok posjeduje više konkurenata za doigravanje nego što je slučaj bio prethodnih sezona. Daleko je travanj, a Pacersi definitivno imaju benzina i snage da se bez problema pronađu među top 4 ekipe Istoka, samo treba vremena.
S druge strane Blazersi su prethodne sezone prema mnogim očekivanjima bili zakovani za dno Zapada i draft lutriju kojom bi zaradili visoki pick. No, uprava iz Portlanda se odlučila pružiti priliku mladim momcima, koji su željni igranja NBA košarke uz to i dokazivanja, odužili su se upravi i stručnom štabu na najbolji mogući način. Plasman u playoff na jakom Zapadu, izbacivanje povrijeđenih Clippersa i zatim respektabilan otpor kasnijim finalistima Warriorsima. Najveći razlog prošlosezonskog uspjeha Blazersa, najvjerojatnije leži u činjenici da nisu letjeli visoko i očekivali mnogo. Baš suprotno, jer je Terry Stotts dao momcima slobodu u napadu uz liderstvo Damiana Lillarda što je dovelo do rezultata.
Nakon odličnih igara u sezoni velike novce zaslužili su: Most Improved Player, C.J. McCollum (106 milijuna $, 4 godine), Meyers Leonard (41 milijun $, 4 godine), Allen Crabbe (75 milijuna $, 4 godine) dok su potpisani Evan Turner (70 milijuna $, 4 godine) i Festus Ezeli (16 milijuna $, 2 godine). Za razliku od prošle sezone, kada su pobijedili sedam puta, ove sezone u prvih 19 mečeva nalaze se na omjeru od devet pobjeda i 10 poraza. Prosječno ubacuju 109,7 poena, ofenzivni rating od 106,5 (8. pozicija), prosječno šutiraju 30 trojki uz uspješnost od 36% dok je broj posjeda manji u odnosu na prethodnu sezonu. Net rating je u minusu (-3,9) zahvaljujući najgoroj obrani lige, primaju 113 poena po meču dok je defenzivni rating na posljednjem mjestu lige – 110,5. Najbolji pojedinac u Rose Cityju svakako je Lillard koji je na prosjeku od 28,2 poena, 5 skokova, 5,3 asistencije za 35,7 minuta na parketu. Osim jedinog All Star igrača na rosteru tek su McCollum (22 poena) i Maurice Harkless (12,3 poena) na dvocifrenom broju poena. Izostanak Ezelija zbog problema s ozljedama dosta utječe na obranu Blazersa koji primaju 47 poena iz reketa.
Visoki ugovori nekolicine igrača dovoljno govore što se očekuje od njih u 71. NBA sezoni. Posjeduju lidera, provjerenog trenera, vrijeme i prostor da napreduju, samo ovoga puta ne moraju se puno dokazivati jer su dobili vrtoglave novce… Ako ništa Blazersi su jedna od najzabavnijih momčadi za gledanje ove sezone.
Russell & Brada
Košarka je timski sport prije svega, ali dugi niz godina gledamo kako su pojedinci te osobe koje sav teret iznesu na svojim leđima do samoga kraja. Udarna vijest ovog ljeta i samog početka sezone bilo je jedno ime – Kevin Durant. „Odlazi iz Oklahome! Napušta brata Russella Westbrooka! Kako će se snaći u Warriorsima? Što možemo očekivati?“. Sličnih priča smo se naslušali dok je suprotna strana ostala u sjeni. Naravno, Westbrook je ostao usamljen u momčadi OKC-a koja više nije ozbiljna prijetnja Warriorsima na zapadnoj obali. Kada je završila priča oko Duranta svi su pomislili – Russell Westbrook je MVP za regularnu sezonu 2016/2017 ili ono – „igraću Westbrooka iznad svaku noć na kladionici“. Odlaskom Sergea Ibake određeno je tko je gazda u Thunderima te nije bilo problem sabrati dva i dva te shvatiti tko će trošiti najviše lopti. Prvih 19 utakmica Oklahome bilo je dovoljno za Russa da bude u vrhu liste strijelaca lige s 30,9 poena u prosjeku uz nevjerojatnih 10,3 skokova i 11,3 asistencija, 1,3 ukradenu loptu dok su procenti šuta iznad prosjeka karijere. Po utakmici uzima oko 5,3 trojki dok ih prosječno ubacuje 34% (30% prosjek karijere) dok mu ukupan šut iz igre iznosi 43,2%. Čak 15 puta je utakmicu završio s double-double učinkom dok je osam puta imao triple-double – u obje kategorije je vodeći u ligi.
Vjerojatno ste čuli za najbrži triple-double u povijesti. Naravno kriv je Westbrook koji je za 20 minuta ostvario 14, poena, 12 skokova i 10 asistencija. Kraj utakmice protiv Knicksa dočekao s 27 poena, 18 skokova i 10 asistencija. Kada su u pitanju odlasci na liniju penala Russ prosječno šutira 10,5 penala po meču dok 6,9 poena zabija u tranziciji, a 11,4 poena iz reketa što je više od centara Dwighta Howarda, Blake Griffina, Jonasa Valanciunasa, Brooka Lopeza i tako dalje… Prvi je skakač među bekovima, drugi asistent lige odmah iza Jamesa Hardena, baš kao i kod izgubljenih lopti gdje prosječno gubi 5,5. Drugi dugoročni plan Oklahome, Victor Oladipo trenutno je na prosjeku od 16,8 poena po meču dok su ostali igrači u usponu pali u drugi plan. Prije svega ovogodišnji izbor drafta Domantas Sabonis koji se nije najbolje pokazao u dosadašnjem djelu sezone – 21,8 minuta i 6,7 poena.
Statistikom se možemo igrati do sutra ali nema sumnje da ovaj način igre Westbrooka guši ostatak ekipe i usporava razvoj mladih igrača, no čovjek je svojim igrama sposoban voditi Oklahomu do pobjeda što je i krajnji cilj košarke. Billy Donovan za sada nema ništa protiv trenutnog sistema koji je donio deset pobjeda u 18 utakmica.
Vodeći u izgubljenim loptama zatim prvi asistent lige, James Harden, slično kao i Russ dobio je odriješene ruke od strane uprave. Novi trener Houston Rocketsa, Mike D’Antoni, legao je Hardenu kao pijana kurva u krevet, što je Hardenu donijelo odličnu statistiku. Osim novog trenera odličnim partijama Hardena kumuje i odlazak Dwighta Howarda u Hawkse, koji je svojevremeno trošio određen broj napada Raketa. Sada nema Howarda, tu je run&gun trener, ostatak rostera su djelomično šuteri s visokim procentima što pokazuje broj asistencija najpoznatije brade u NBA ligi. Očigledno da su kritike oko manjka dodavanja suigračima djelovale na Jamesov inat – 12,2 asistencija prosječno u 17 mečeva.
Ekipa Rocketsa postiže čak 62,3% asistiranih poena dok je tu Hardenovih 53,9% dodavanja, pored toga na svaku izgubljenu loptu Harden podjeli 2,14 asistencija. Najjače oružje Hardena, raznovrsnost u napadu, ove sezone mu donosi 28,9 poena (četvrti strijelac lige) uz 46% šuta iz igre. Slobodna bacanja ubacuje 83,4% dok ih oko šutira oko deset po meču. Kao i nekadašnji suigrač Westbrook, Harden je do sada imao 14 double-double učinaka, a tri puta je bilježio triple-double. No, izgubljene lopte su veliki problem za Bradu, jer Rocketsi prosječno gube 16,6 lopti na 100 posjeda od toga 14 prosječno dok je Harden na parketu. Ukupno 97 izgubljenih lopti za 17 mečeva (5,7 prosječno) definitivno je iznad Hardenovog prosjeka karijere što bi naravno, kako sezona bude odmicala, došlo na neki „normalan“ prosjek – četiri izgubljene lopte po utakmici.
Rocketsi pobjeđuju, Hardenu je dodijeljena sva moguća sloboda u napadu – počelo je dobro, a kako će završiti let Raketa još uvijek je rano za prognozirati.
Vrijedi spomenuti da su ozlijede dosta utjecale na rezultate pojedinih ekipa (Celticsi, Pistonsi, Mavsi, Jazzeri, Bucksi). Osim toga početak sezone nam je donio odlične partije Anthonyja Davisa, DeMara DeRozana, zatim šuškanja oko razmjene DeMarcusa Cousinsa, slabe partije Timberwolvesa, ali zanimljive LA Lakerse i mnogo toga od strane avanture zvane National Basketball Association.
Virus je tek počeo da djeluje.