Golden State Warriorsi još uvijek nisu izgubili utakmicu ove sezone, imaju ubjedljivo najefikasniji napad lige i top 5 odbranu, a za sada se ne nazire kraj seriji koja prijeti da obori rekord najboljeg starta sezone svih vremena.[1] Nošeni nevjerovatnim samopouzdanjem, u prvih 14 utakmica preživjeli su brojne situacije – najčešće su dominirali, međutim, dobijali su i teške, neizvjesne utakmice, vraćali se iz ogromnih deficita i pogađali šuteve u posljednjim sekundama. Jednostavno, u kojoj god situaciji da su se našli, našli su način da isplivaju. Uostalom, koliko ekipa u NBA ligi ima kapacitet da se na gostujućem parketu vrati i dobije utakmicu u kojoj Los Angeles Clippersi, jedna od najboljih ofanzivnih ekipa lige, nakon 15 minuta igre vodi 23 razlike, šutira 73% iz igre i nemaju nijednu izgubljenu loptu, naspram 9 protivničke ekipe? I to u situaciji kada dva najbolja igrača ekipe koja gubi imaju probleme sa faulovima? Odgovor je prilično jednostavan. Samo jedna.
Jasno je, Warriorsi „pucaju“ od samopouzdanja. Šampioni su, dominirali su cijele prošle sezone, stekli potrebno iskustvo, imaju dubok roster i kontinuitet. Međutim, treba reći da su i prošle godine izgledali kao ekipa puna vjere u sebe ali se čini da je ovo sada nešto drugo, nešto što je teško opisati. Zaista izgleda kao da Warriorsi ne mogu da izgube i to se odražava na protivničke ekipe. Brooklyn je kontrolisao veći dio utakmice, Clippersi su u oba susreta imali praktično dobijenu utakmicu a opet, kao da je comeback Warriorsa bio očekivan. Kao da se u svakom momentu očekivalo Wariorrsi krenu, da započnu seriju, ono njihovo nešto. I svaki put je bilo tako, Steph Curry i ekipa su stizali rezutat i na kraju slavili. A što je to nešto što Warriorsi imaju? Za početak, imaju Steph Curryja, a kada imate Curryja, sve je mnogo lakše. Međutim, nije samo to. Golden State ima oružje koje koriste u kriznim situacijama, a za koje nijedan tim nema rješenje.
Warriorsi su postali šampioni zato što su u finalu, prije svega, bili igrački kvalitetniji od desetkovanih Cavaliersa. Međutim, seriju su prelomili onog momenta kad su snizili petorku i odlučili da pritiskaju Cleveland jakim ritmom na obje strane terena. David Blatt je pokušao sve, ali za petorku Curry/Thompson/Iguodala/Barnes/Green nije imao rješenja. Ova postava je u posljednje tri utakmice finala provela 49 minuta na parketu i za to vrijeme stvorila 20 razlike prednosti u odnosu na LeBron Jamesa i društvo[2], i na taj način, od poprilično neizvjesne napravila jednostranu seriju. Treba napomenuti da Steve Kerr konkretno ovu postavu sa Draymond Greenom na petici nije prvi put koristio u finalu. Ova petorka je sa uspjehom sporadično korišćena tokom cijele godine (102 minuta u regularnom dijelu sezone i 41 minut u prve tri runde playoffa), ali je u finalu dokazano da Warriorsi imaju dodatnu brzinu kada je to neophodno. Ove sezone Kerrov asistent Luke Walton češće koristi najveći adut, a rezultati su još ubitačniji. Za 54 minuta provedenih na parketu, Curry/Klay/Iggy/Barnes/Green imaju net rating od nevjerovatnih + 68.1 poena, što znači da je ova petorka za 54 minuta bila bolja od protivnika za 74 poena!
Što je to čini ovu postavu tako ubitačnom? Vrlo prosto – i napad i odbrana. Ofanzivno, braniti se od ove petorke, a zatvoriti sve opcije je prosto nemoguće. Svih pet igrača pogađaju šuteve za tri poena, svi se dobro kreću bez lopte i svi mogu napasti iz driblinga. Obično sve kreće centralnim 1-5 pickom Curry/Green, odakle odbrane imaju opciju da hedgeuju pick, odnosno da udvajaju Currya sa namjerom da mu izbace loptu iz ruku što stvara višak koji Green odlično prepoznaje (posebno ove sezone) i kažnjava odbrane tako što sam iznese loptu na obruč, baci pas u korner za šutere ili proigra nekog od igrača koji protrčavaju iza leđa odbrane, što Andre Iguodala i Harrison Barnes vrlo dobro rade. Ako odbrane odluče da samo switchuju (zamijene) defanzivce pri odbrani od picka, onda se u većini slučajeva stvara mismatch. Curry je brži od protivničkog centra koji ne smije da mu ostavi prostora, a Green odlično kažnjava niže defanzivce igrom leđima. Ako odbrane slučajno ne isprate pravovremeno Stephov izlazak iz picka, onda najbolji šuter u istoriji igre ima otvoren šut za tri poena. Jednostavno, ova akcija je neodbranjiva. Curry/Green pick pruža ogroman broj mogućnosti i stavlja odbrane u gotovo nemoguću situaciju, a samo Curryevo prisustvo kao igrača sa loptom stvara probleme za protivničke odbrane. Još ako Green napravi pravilno čitanje situacije, jedina nada je da Warriorsi promaše otvoren šut. Potrebna je besprijekorna saradnja svih 5 defanzivaca da bi se zatvorile sve opcije koje se otvaraju. Golden State ima toliko dobar protok lopte da je, kada se stvori višak i lopta krene da kruži, jedan sekund kašnjenja ili sporijeg vraćanja na šutera nakon odbrane reketa fatalan. To je posebno izraženo u petorci sa šuterima, cutterima i centrom koji zna da kreira. Međutim, nije samo ova akcija izvor poena superniske petorke. Oni se uvijek kreću, konstantno prave blokove jedni za druge, trudeći se da oslobode Currya ili Thompsona koji se odlično kreću bez lopte, svi igrači uvjek znaju gdje treba da budu, a to stvara ogroman fizički i psihički napor za odbrane. Neviđeno je iscrpljujuće uspješno braniti sve opcije koje Golden State ima. Odbrane najčešće moraju da biraju manje zlo i da se nadaju da Warriorsi tog puta neće imati sreće.
S obzirom da gotovo ne postoji ekipa u NBA ligi koja u većoj ili manjoj mjeri ne koristi neku small ball varijantu, postavlja se pitanje, kako to da nijedna petorka lige ne može da parira baš ovoj postavi Warriorsa? Razlog je što samo jedna ekipa lige ima Draymond Greena, a Draymond Green omogućava small ball Warriorsima da dominiraju u napadu, a da pritom ne gube korak u odbrani. Generalno, cijela small ball koncepcija podrazumijeva snižavanje postave, uvođenje bržih igrača i boljih šutera da bi se u napadu dobilo više prostora za manevar. Međutim, problem nastaje u odbrani kada niže postave ne mogu da se nose sa jednim ili dva dobra post up igrača, a pritom nemaju visinu da osiguraju skok. To sa Curry/Thompson/Barnes/Iguodala/Green postavom nije slučaj. Ova petorka pokupi 55.4% skokova[3], što predstavlja veći procenat uhvaćenih lopti od procenta koji uhvati Oklahoma, koja je lider lige u ovoj kategoriji. Sa Greenom na centru Warriorsi mogu da preuzimaju svaki pick a da ne budu kažnjeni jer Green može na perimetru može da drži korak sa svakim. Takođe, protivničke ekipe ne mogu da ih kazne bacajući loptu centru u reket jer je Green snažan i odličan post up defanzivac[4] a ostatak ekipe dovoljno pokretan da može udvojiti u reketu kada je potrebno i nakon toga odmah izaći i zatvoriti šutere.
To je vjerovatno najteža stvar u defanzivi – da ekipa kao cjelina dovoljno sinhronizovano i hitro udvajanjem zatvori prijetnju u reketu, a potom pravilno izrotira i zatvori sve potencijalne opcije koje nastaju kada centar doda pas nekom od šutera. Kada gledate Warriorse, posebno ovu postavu, vidite da su oni to doveli gotovo do savršenstva. Uz to, ova petorka ima elitne kradljivce lopti poput Currya i Iguodale, koji sa još dvojicom dobrih defanzivaca u Klay Thompsonu i Barnesu konstantno stvaraju pritisak na protivnički napad, kradu dosta živih lopti i to kažnjavaju u tranziciji. Jednostavno, small ball Warriorsi ubace u brzinu koju nijedna druga ekipa nema i na taj način vas pretrče i pregaze. Tempo ove petorke je preko 108 posjeda na 48 minuta, što je za 5 posjeda više od najbržeg prosječnog tempa u ligi.[5]
Steph je MVP lige i trenutno najbolji igrač svijeta, Iguodala je MVP finala, Thompson vanserijski šuter i odličan all around igrač ali srce Warriorsa i ključ koji pokreće ubitačni mehanizam je ipak momak koji je kao 35. izbor drafta stigao u Golden State, Draymond Green . Svako ko je pratio Warriorse prošle sezone zna kolike su Greenove zasluge za prošlogodišnju titulu, a sada je uspio da dodatno napreduje između kraja prošle i početka ove sezone. 12.3 poena, 7.9 skokova, 6.9 asistencija po meču, malo ispod 46% šuta iz igre, 42.3% šuta za tri poena i skoro po 1.5 blokada i ukradena lopta ne mogu dovoljno da opišu njegovu ulogu na terenu. Draymond je, jednom riječju, revolucija. Ako mislite da je to prejaka riječ, samo razmislite – u pitanju je igrač koji kreira, pogađa trojke, skače, blokira i završava u reketu a u odbrani sa uspjehom brani svaku poziciju od 1 do 5. Pritom je iste visine kao Kevin Martin ili Klay Thompson. Ne postoji nijedan igrač koji mu je sličan. Nijedan u cijeloj ligi. Možda ga nikad nije ni bilo. Draymond je unikat, budući All-Star, drugi najbolji igrač jedne od najdominatnijih ekipa u istoriji lige[6] i vrlo vjerovatno top 20 igrač svijeta.
Sezona je duga i ne treba očekivati da dominantna small ball postava iz prošlogodišnjeg finala i sa početka ove sezone u svakoj utakmici bilježi velike minute. To je na neki način i nemoguće jer iziskuje velike fizičke napore za svih 5 igrača a ostalo je još skoro pola godine do eliminacionih utakmica. Walton (ili Kerr, kada se oporavi) će ovu postavu koristiti u malo većoj mjeri dok niz uzastopnih pobjeda traje, a kasnije će ih vjerovatno pažljivije dozirati. Uostalom, prekomjerna upotreba ove petorke nije ni do sada bila neophodna, 5-6 minuta po utakmici je bilo sasvim dovoljno. Svjedočimo stvaranju istorije, Warriorsi su na pragu obaranja jednog lijepog rekorda, a ko zna što nas još čeka od njih i najdominantnije petorke lige.
[1] 1948/1949 Washington Capitolsi i 1993/1994 Houston Rocketsi su vezali 15 uazstopnih pobjeda na startu.
[2] www.nba.com
[3] www.nba.com
[4] Činilo se prošle sezone da su mu krupni i tehnički potkovani centri zadavali najviše problema, međutim, na početku ove sezone Green je uspješno izašao na kraj sa svakim od takvih igrača.
[5] www.nba.com
[6] I to ako posmatramo samo prošlu sezonu, ne ovosezonsku dominaciju. Warriorsi iz 2014/2015 godine su, prema brojnim parametrima, jedna od najboljih 8-10 ekipa u istoriji lige.