Bila je to više nego samo utakmica. Voljeli ili mrzili Lakerse juèer nikome nije bilo lako. Svjedoèili smo povijesnom dogaðaju, prekretnici u NBA ligi, odlasku najveæeg.
Juèer kasno naveèer mogli smo vidjeti dvije potpuno razlièite momèadi. Dallas je sasvim zasluženo prošao u konferencijsko finale, pomeli su aktualne prvake, nadigrali ih u èetiri utakmice. No ipak u svoj toj nervozi od strane Lakersa, u cijeloj toj grupi juèerašnjih gubitnika bio je i jedan pobjednik.
Nakon što smo ove sezone neoèekivano ostali bez trenera sa najdužim stažem u povijest natjecanja, juèer smo izgubili i najveæeg trenera svih vremena. No, za razliku od Jerryja Sloana, èiju zadnju utakmicu je malo tko pratio, juèer je posljednju utakmicu Phila Jacksona pratio cijeli svijet. Nije zaslužio takav kraj niti one sramotne reakcije Odoma i Bynuma, ali nažalost ovoga puta tu nije mogao puno pomoæi i kontrolirati svoje igraèe.
Primio je poraz uzdignute glave, usprkos tome da je srce prije toga veæ zaplakalo, otišao je kao pobjednik, usprkos porazu od 36 poena razlike.
Bilo je ljudi koji su vjerovali i nadali se da može prije drugog, konaènog odlaska u mirovinu završiti još jednu trilogiju. I uz sve to, da je završi tamo gdje ju je i zapoèeo, u Chicagu. No neke stvari i najveæi, najbolji ne mogu promijeniti. Lakersi su pali, a snovi o èetvrtoj uspješnoj trilogiji su se tako sasvim razvodnili.
Na NBA klupi sjedio je dugih 20 godina, u dva kluba koji su svaki na svoj naèin obilježili povijest lige. Jedno je bila era velikog Michaela Jordana, a drugo era Kobea Bryanta. Puno æe se ljudi naæi koji æe uprijeti prstom i reæi blago njemu kada je imao dva (po)najveæa talenta u povijesti košarke. No, oba ta talenta su imali svoje mane koje je Phil odlièno nadzirao. Znao se ujedno podrediti ali i narediti. Znao je složiti timski duh i znao je stati iza svojih igraèa. Znao ih je i kritizirati i to javno, u vlastitoj knjizi, ali sve je to imalo neku svoju vrijednost i namjeru.
Nakon svog prvog odlaska u mirovinu, kada je prvi put izgubio u svom velikom finalu, i to u jubilarnom 10. protiv Detroit Pistonsa, Phil je napisao vlastiti knjigu pod naslovom ‘Posljednja sezona‘. I upravo je u toj kontroverznoj knjizi oznaèio Kobea kao igraèa kojeg je navodno nemoguæe trenirati. Danas, osam godina kasnije, Kobe je na konferenciji za novinare nakon susreta izjavio:
“Teško je uopæe reæi što mi Phil znaèi. Odrastao sam s njime. Usadio mi je naèin na koji pristupam stvarima i naèin na koji o njima razmišljam. Nezamislivo mi je da sljedeæe godine neæu igrati pod njegovim vodstvom.” Sliènim rijeèima obratio mu se i drugi njegov pratitelj u Lakersima koji je uvijek bio tu u pobjednièkim danima, Derek Fisher: “Proæi æe 12, 24, 36 sati i bit æemo u moguænosti osvrnuti se na èinjenicu da smo posljednji put igrali za najboljeg trenera u povijesti košarke. Mislim da mu se nikada i ni na koji naèin neæu moæi odužiti za sve ono što je napravio za mene, ovu momèad, ovaj grad i ovu organizaciju. Nikad više nitko neæe biti kao on, stvari æe biti drugaèije bez njega na klupi, ali mi samo želimo da bude sretan.”
Phil je službeno otišao u mirovinu nakon spomenutog debakla protiv Pistonsa u finalu lige 2004. godine, ali ovoga puta je zasigurno to to. Odlazi zauvijek. I juèer gledavši ga koliko kratko je trajao taj njegov izlazak iz dvorane, a toliko je dugo bio tu, i toliko je toga dao, dirne te u lijevoj strani grudi.
Bila je to njegova utakmica ali se juèer oprostio bez glamura. Gentlemanski se podigavši iz svog udobnog naslonjaèa rukovao se sa onima koji su u svoj toj euforiji imali još toliko razuma da shvate da uz njihovu veliku pobjedu susret nosi i odlazak trenera koji je na neki naèin obilježio i njihovu karijeru. Kako je izašao iz dvorane, tako je došao i na press-konferenciju. Nasmiješen, pozitivan, otvoren za komunikaciju, ali usprkos tome, svaka rijeè koja je izašla iz usta bila je veoma emotivna, teška.
Znao je Phil bolje od svih kako njegova momèad gubi dah ali je mudro šutio. Znao je da se njegova momèad nije juèer raspala, no usprkos svemu imao je u sebi vjeru da se možda stvar preokrene. No, svu nadu svijeta da vremena za preokret više nema i da je to zbogom NBA ligi shvatio je juèer kada je sa smiješkom poèeo pratiti susret. Nije se više uzrujavao, osim kada su njegovi nervozni igraèi prešli granicu i kada je vjerojatno zatražio da odu s terena kao prvaci.
„Lakersi æe preživjeti i bez mene“, izjavio je veoma kontroverznu izjavu za kraj. Lakersi su živjeli i prije njega, živjet æe i nakon njega, ali ovog trena vjera da æe Lakersi nakon njegovog odlazaka disati kao do sada je isto kao nada u našu predsjednicu vlade da nas u Europsku uniju odvede za nacionalnim ponosom. Znaèi nikakve!
No jedna stvar koja æe uvijek pratiti sada veæ bivšeg trenera Lakersa je što bi bilo da Michael Jordan nije napustio momèad na svom vrhuncu? Veæina struènjaka i ljudi koji su tada pozorno pratili NBA su bili istog mišljenja da igraèi Houston Rocketsa vjerojatno ne bi osvojili dva naslova i da bi se Jordan izjednaèio sa legendarnom generacijom Celticsa i uzeo 8 uzastopnih naslova. No nikada više neæemo znati.
Nije lako zakljuèiti ovakav èlanak. Pogotovo ne nakon takvog brutalnog poraza, drugog najtežeg poraza u trenerskoj povijesti Zen Mastera. Dugih 20 godina, godina u kojima nikada nisu propustio doigravanje i godina u kojima je èak 11 puta nadmudrio 29 znalaca te pokazao svijetu da je ipak on najveæi. Zato juèerašnji poraz ljudima koji cijene i poštuju njegov rad i uspjehe zasigurno neæe moæi zasjeniti njegov dugogodišnji rad.
Definitivno je juèerašnja utakmica bila više nego samo utakmica koja je ujedno i pomela aktualne prvake. Zanimljivo bi bilo istražiti kada su zadnji puta aktualni prvaci bili uopæe ikada pometeni, a uz to veæ u drugom krugu. To je bila utakmica koja je obilježila kraj najveæeg trenera, a vrlo lako moguæe i kraj Bryantove dominacije.