Phoenix – Koliko može najugodnije iznenađenje sezone?

Nakon uzbudljivog finala Zapadne konferencije i ispadanja od L.A. Lakersa, momčad Phoenixa više nije uspjela doći ni blizu tog ostvarenja te se u prošle tri sezone nisu uspjeli plasirati u playoff. Ipak, nakon uzastopnih razmjena glavnih zvijezdi poput Amarea Stoudemirea i Stevea Nasha, navijači Sunsa su takvo što mogli i očekivati.

Prošle sezone je ekipa Phoenixa bila posljednja na Zapadu s omjerom 25-57. Nakon toga Sunse su redom napuštali igrači poput Jareda Dudleya, Luisa Scole, Marcina Gortata, Michaela Beasleya te im je većina košarkaške javnosti predviđala još jednu sezonu za samom dnu Zapada. No danas s omjerom od 21 pobjede i 15 poraza Sunsi drže sedmo mjesto Zapada te su u svakom slučaju ozbiljni kandidati za playoff.

U čemu onda leži tajna njihovog uspjeha? Odlaskom Jareda Dudleya u Clipperse Sunsi su dobili Erica Bledsoea za kojeg se znalo da je vrlo kvalitetan igrač, no prvenstveno kao zamjena Chrisu Paulu, dok se tek trebao dokazati kao starter u ekipi u kojoj je jedna od prvih violina. Bledsoe se u Phoenixu snašao odlično te u tandemu s Goranom Dragićem čini jednu od kvalitetnijih bekovskih linija u ligi. Njih dvojica kombinirano u prosjeku ubacuju nešto ispod 40 poena(Bledsoe 18, Dragić 19,1) uz vrlo solidnih 45% šuta iz igre, te dijele po 6 asistencija svaki. Uzevši u obzir da je Dragić “rastao” uz Stevea Nasha, a Bledsoe uz Chrisa Paula ovakve brojke nikoga ne iznenađuju, te s njima dvojicom igra Sunsa ima izrazito moderno lice, s munjevito brzom tranzicijom i protokom lopte što rezultira velikim brojem laganih poena u kontri te otvorenih šuteva za tricu.

Baš su u tricama Sunsi vrlo dobri te ih u prosjeku ubacuju 9,6 po utakmici čime su drugi iza Portlanda uz solidnih 36,9% realizacije. Nedavnom ozljedom Bledsoea igra Sunsa izgleda malo manje uvjerljivo, ali srećom ozljeda nije toliko teška koliko se isprva mislilo te će Bledsoe biti na parketu već iza All-Star pauze.Treća napadačka violina ove ekipe i jedan od najatraktivnijih igrača lige je Gerald Green, koji u prosjeku ubacuje 13,4 poena, uz vrlo kvalitetan postotak realizacije, posebno iza linije za tricu. Uz tandem Dragić – Bledsoe, braća Marcus i Markieff Morris su sigurno igrači oko kojih bi se budućnost Sunsa trebala graditi. Marcus u prosjeku ubacuje 10,3 poena uz 4,5 skoka dok Markieff bilježi 11,7 poena uz 5,9 skokova iako obojica najčešće ulaze s klupe. Osim kvalitetnih napadačkih osobina oni su i vrlo kvalitetni obrambeni igrači, posebno u rotacijama i preuzimanju što rezultira vrlo dobrim pokrivanjem prostora.

Mnogi će se složiti da je najveće otkriće ove sezone ipak startni centar Sunsa, Miles Plumlee. Igrač koji je u Sunse doveden zajedno s Geraldom Greenom iz Indiane oduševljava sve te je vrlo kvalitetna opcija pod koševima kako u napadu tako i u obrani. Što se tiče kolektivne obrane, Sunsi su sa braćom Morris i Plumleejem dosta dobro potkovani unutra no dojma smo kako je Dudleyevim odlaskom vanjska linija ostala poprilično zakinuta u obrambenom smislu. Nisu dovoljno pokretljivi te njihovi protivnici s relativnom lakoćom probijaju prvu liniju i time nastaju problemi. Ipak, globalno u obrani to sve ne izgleda toliko loše te su Sunsi u prosjeku lige po broju dozvoljenih poena (100,6). Osim braće Morris ostatak klupe nije posebno impresivan, ali tu postoji nekoliko igrača koji mogu svoju rolu odraditi vrlo kvalitetno. Uz to sve Phoenix bi mogao puno dobiti najnovijim dodatkom svom rosteru u vidu iskusnog Brazilca Leandra Barbose.

Možda i najveće zasluge za njihovu odličnu igru ove sezone idu treneru Jeffu Hornaceku. Na početku sezone prvi je puta zasjeo na trenersku klupu (do tada je bio asistent u Utah Jazzu) i odmah je pokazao da je njegov angažman pun pogodak. Uspio je napraviti momčad u kojoj svaki igrač zna svoju ulogu, ima konstantnu minutažu i zna što se od njega očekuje na parketu. Također, od igrača je napravio ekipu koja igra timsku košarku, uvijek tražeći igrača koji je u boljoj poziciji te s brojnim kretanjima u napadu koja ne dozvoljavaju protivnicima da se opuste budući da Dragić i Bledsoe bez problema mogu “probiti” bilo koju vanjsku liniju, a zatim ako obrana imalo zastane, imaju lagan posao poentiranja na obruču ili pronalaska otvorenih šutera iza linije za tri poena. Za sada je definitivno prvi kandidat za osvajanje titule za trenera godine.

Sve u svemu, ova ekipa Sunsa ipak nije “kanta za napucavanje” kao što se očekivalo te su dokazali da su vrlo solidna momčad protiv koje nikome nije ugodno igrati. Vjerujemo da bi bili prezadovoljni ulaskom u playoff, no jasno je da na ovako jakom Zapadu moraju održati kvalitetnu formu do kraja sezone jer im ekipe poput Dallasa, Minnesote i Denvera pušu za vratom te strpljivo čekaju na svaki njihov kiks.