Phoenix Sunsi su mnogima od prošle godine postali jedna od najomiljenijih ekipa, a s obzirom na to da se radi o momčadi koja igra jednu od najbržih i najatraktivnijih košarki u ligi možda to i nije čudno. Nakon što su prošle godine bili najugodnije iznenađenje lige u istom ritmu nastavljaju i ove te s trenutnim scoreom 23 – 18 drže odlično osmo mjesto na Zapadu. Međutim, što očekivati od ove momčadi u nastavku?
Prošle sezone su Phoenix najavljivali kao momčad koja će uz Utah biti na dnu Zapada, ali svi su se ugodno iznenadili kada su vidjeli da su se Sunsi do zadnjih kola borili za doigravanje. Velike zasluge prepisane su debitantu na klupi Jeffu Hornaceku, legendi Jazzera, koji je iznenadio sve s jednom brzom i energičnom košarkom koja je i dala neke rezultate. Sunsi se nastavili u istom stilu i ove godine tako da više nisu iznenađenje te možemo reći da prošla sezona nije bila slučajnost.
Energija koju ulažu Hornacekovi igrači u svakoj utakmici, i na oba kraja terena, zapanjujuća je. Međutim, čini se da je Hornacek nastavio jedan stil koji se već dugo godina igra u Phoenixu, a koji nije donio prave rezultate, a to je prije svega run n’ gun košarka u kojoj svaka utakmica ide na veliki broj koševa. Upravo su u napadačkim segmentima pri vrhu lige. Sunsi zabijaju fantastičnih 107,0 koševa po utakmici (4. u ligi) s odličnih 46% šuta iz igre. Sunsi su prije svega odlična momčad (slično ka i Hawksi o kojima smo pisali prošli put). Igra se svodi na stalno probijanje prve linije što bekovi odlično rade, a zatim se s nekoliko dodavanja pokušava pronaći igrača u dobroj poziciji za postizanje koša. Igra Phoenixa nije statična, stalno se vrše rotacije, promjene pozicija, igra se jako puno pick igre, ali je vidljivo da nema nikakve pomutnje, a to znači da igrači jako dobro izvršavaju svoje uloge na terenu. Iako se u njihovoj igri vidi jako puno dodavanja i imaju odličnu distribuciju lopte, zanimljiv je podatak da i nemaju puno asistencija u prosjeku (samo 20,8 po utakmici), a što ukazuje i na to da im napadi znaju završavati i individualnim akcijama. Momčad nema izrazitog asistenta te svi zajedno sudjeluju u distribuciji lopte. Isto tako, s obzirom na to da se radi o momčadi s odličnim šuterima, treba reći da su sa 9,8 trica po utakmici Sunsi peti u ligi.
Energija i brzina kojom raspolažu igrači Phoenixa vidi se u još dva segmenta. Sunsi fantastično trče kontru, a to potvrđuje i podatak od čak 19,1 koševa u prosjeku iz kontre te sjajnih 19,4 koševa iz izgubljene lopte, a u oba segmenta su drugi u ligi. Brzinu u samoj igri, ali i u ostvarenim kontrama, Sunsi mogu zahvaliti odličnom bekovskom paru Goran Dragić (16,7 koševa, 3,9 asistencija) – Eric Bledsoe (16,4 koševa, 5,2 skokova, 6,0 asistencija). Nakon što je po mnogima prošle godine bio zakinut za nastup na All-Staru, Dragić je ove sezone nešto lošiji, ali kada govorimo o kontrama, treba navesti da je upravo on sa 5,2 koša iz kontre četvrti u ligi. S druge strane, Bledsoe se nakon dolaska u Phoenix pretvorio u pravu napast te je statistički gledano najbolji igrač Sunsa, ali i jedini pravi razigravač momčadi te odličan all – rounder.
Kada govorimo o obrani onda je logično da ona nije na visokoj razini ako znamo da Sunsi igraju run n’ gun košarku. Sunsi primaju visokih 104,9 koševa u prosjeku te su treća najgora obrana lige. Ona energija o kojoj govorimo vidljiva je dijelom i u obrani, ali samo u bekova. Ipak, veliki problem Sunsi imaju pod koševima. Sunsi nemaju pravog rim protectora koji bi zatvorio reket, a protivnicima dopuštaju visokih 44,8 skokova po utakmici, a od toga čak 12,0 skokova u napadu po čemu su treći najgori. Upravo su visoki igrači najveći problem u rosteru ove ekipe. Naime, rekli smo da Sunsi igraju brzu košarku, igru na brzo završavanje akcija te da im igra nije statična. Jedan od razloga je sigurno to što nemaju igrača pod košem kojem mogu spustiti loptu da igra leđima i tako skupi obranu. Iako zabijaju dosta koševa Sunsi imaju problema s momčadima koje im bar malo zaustave bekove, a koje ih potpuno nadigraju pod košem (nedavno Spursi ili Grizzliesi). Prošlogodišnje malo iznenađenje bio je Miles Plumlee, ali svi su znali da on nema dovoljnu kvalitetu, pa ga je već ove sezone zamijenio mladi Alex Len (6,3 koševa, 5,6 skokova) koji napreduje, ali je svakako nedovoljan, pogotovo ako uzmemo u obzir da je treća napadačka opcija Markieff Morris (15,6 koševa), igrač koji je češće vani nego unutra. Energija koju Sunsi imaju na vanjskim pozicijama nedostaje im pod košem i to je najveći problem.
Upravo je ovo bio razlog neshvaćenog angažiranja Isaiah Thomasa iz Sacramenta. Sunsima je najmanje trebao još jedan razigravač, a s obzirom na to da on zajedno s Dragičem Dragićem i Bledsoem ne može igrati u istoj petorci, Hornacek vrlo često ima problem kada su sva trojica individualno raspoložena, a vrlo je riskantno držati svu trojicu na parketu. Thomas s klupe ubacuje vrlo dobrih 14,5 koševa, međutim, i dalje ostajemo pri mišljenju da im on nije trebao. Međutim, ne može se reći da je klupa Phoenixa slaba. Gledajući prema broju poena radi se o jednoj od najefikasnijih klupa lige. Uz Thomasa tu je i sjajni zakucavač i šuter Gerald Green (13,6 koševa), ali i brat blizanac Markieffa, Marcus Morris (9,8 koševa, 3,8 skokova), a Sunsi se nadaju da će im bar malo pod košem pomoći i nedavno angažirani Brendan Wright.
Uz Sunse valja navesti još jedan zanimljiv podatak za povijest. Naime, u nedavnoj pobjedi protiv Sixersa dogodio se jedan nesvakidašnji trenutak, prvi put se u povijesti NBA lige dogodilo da su u jednoj momčadi u istom trenutku na parketu igrala dva para braće (Dragići i Morrisi), a uz to su se svi bili upisali u strijelce. Sve u svemu, iako se radi o jednoj vrlo zanimljivoj i gledljivoj momčadi, teško se oteti dojmu da Sunsi ne mogu napraviti nešto ozbiljno na ovako jakom Zapadu. Iako trenutno drže osmu poziciju ne treba zaboraviti da su iza njih još uvijek Oklahoma City Thunder, a koje se smatra ozbiljnim kandidatom te je vrlo izvjesno da će ih stići, pa bi Sunsi opet mogli ostati bez playoffa. Upravo zbog toga malo je nejasna politika Phoenixa jer moraju biti svjesni da je ova momčad daleko od ozbiljne, a isto tako su daleko od mogućih visokih pozicija na narednim draftovima. Ova momčad ima sve preduvjete za biti ona nezahvalna sredina te bi uprava trebala poraditi na pojačanjima jer u protivnom bi ova zasada sretna priča mogla neslavno završiti.