Pierce bez dlake na jeziku o Netsima, Deronu, Rayu Allenu…

Krilo Washington Wizardsa približava se kraju velike karijere. Posljednje godine odigrao je u dresu Washingtona i Brooklyna, ali najbolje godine karijere dao je Boston Celticsima, okrunivši sve naslovom NBA prvaka 2008. godine. Profesionalna karijera mu je počela čudno – nakon sjajne tri sezone na renomiranom sveučilištu Kansas, na draftu 1998. godine neobjašnjivo je potonuo sve do desetog mjesta gdje su ga objeručke ugrabili Boston Celticsi, ne vjerujući svojoj sreći. Pierce je tada bio nešto manje sretan.

Naime, Pierce je rođen 1977. godine u Oaklandu, a djetinjstvo je proveo u Inglewoodu, tek nekoliko stotina metara od mitskog Foruma, tadašnjeg doma Los Angeles Lakersa. Pierce je kao dijete bio veliki navijač Lakersa, a svojedobno je rekao kako je doista mrzio Celticse. Na kraju je svoje najbolje godine, njih čak 15, ostavio u zeleno-bijelome.

Svoj nadimak, The Truth (Istina), duguje Shaqu O’Nealu. 13. ožujka 2001. godine sučelili su se Pierceovi Celticsi i Shaqovi Lakersi. Iako su Celticsi poraženi, Pierce je odigrao sjajno, postigavši 42 koša uz šut 13-19. U iskrenom komentaru nakon utakmice, toliko tipičnom za njega, Shaq je rekao: „Ja sam Shaquille O’Neal i Paul Pierce je j…. istina! Citirajte me i nemojte ništa izostaviti. Znao sam da zna igrati, ali nisam imao pojma da može igrati ovako dobro. Paul Pierce je istina.“

Vjeran svome nadimku, Paul Pierce je bio potpuno iskren u intervjuu ESPN-u, gdje je ponudio svoje viđenje vlastite karijere i dugovječnosti, situacije u Washingtonu, šampionske godine u Bostonu, kao i vrlo zanimljiva razmišljanja o pojedinim bivšim suigračima.

Pierce se prisjetio svog prvog nastupa u doigravanju, 2002. godine protiv Iversonovih Sixersa, kad je postigao 31 koš uz 25 potrošenih lopti. „Sjećate se kad sam ispucavao 25 lopti?“, pita uz smijeh.

Pierce je danas 37-godišnji veteran koji je u Washingtonu na rekordno niskoj minutaži (26,4 u prosjeku) i uživa u mentorskoj ulozi za mlade Johna Walla i Bradleya Beala. „Govorim im da uče iz mojih grešaka iz mladosti“, kaže. A grešaka je bilo – prema vlastitom priznanju, Pierce nikada nije gledao video nakon utakmice, nije se istezao niti pazio na prehranu. Umjesto toga, ubijao se hranom u Burger Kingu. Ti dani su daleko iza njega. Kako sam priznaje, „Ne sjećam se kad sam posljednji put popio gazirani sok. Ima mi okus na kiselinu.“ Danas izuzetno pazi na prehranu; po službenim podacima NBA lige, teži tek 102 kilograma, prvi put u karijeri se spustio ispod 105 prije doigravanja. Ne jede brzu hranu, provodi strogi režim održavanja težine, pije uglavnom vodu i isteže se sat vremena prije svake utakmice. Usprkos rekordno niskoj minutaži i koševima, Pierce je sretan u glavnom gradu.

Kad je govorio o bivšoj momčadi iz Brooklyna, nije imao puno toga lijepog za reći. „Puno sam sretniji ovdje. Bila je teška situacija lani. Užasna, zapravo.“, rekao je. Uslijedilo je objašnjenje: „Ponašanje igrača je bilo užasno. Nije bilo mlađih igrača. Sve su bili veterani kojima se nije igralo niti treniralo. Kevin (Garnett, op. pr.) i ja smo ih morali dizati svaki trening. Da nas dvojica nismo bili tamo, oni bi se raspali. Predali bi se. Gurali smo ih i dizali svaki dan“.

Posebne riječi sačuvao je za Derona Williamsa: „ Prije nego što sam došao tamo, mislio sam da je Deron MVP kandidat. Ali kad sam došao, imao sam osjećaj kako on to ne želi. Mislim da ga je pritisak tamo slomio. Prvi put je bio pod reflektorima cijele nacije. Nisu isti mediji u Utahu i New Yorku, neki ljudi ne mogu podnijeti taj pritisak. Mislim kako ga je to dosta pogodilo.“

Joea Johnsona je pohvalio kao pravog profesionalca, međutim… „Joe je tih tip. Ne voli pažnju i ne priča puno.“ Završio je riječima: „Garnett i ja smo otišli tamo uvjereni kako su oni glavni igrači koji će gurati nas, s obzirom da smo već bili u godinama. Na kraju, mi smo gurali njih.“ Usprkos svemu, Pierce tvrdi da bi ostao u Brooklynu da su ga htjeli, i to zbog Garnetta: „Rekao sam Kevinu da mi se ne sviđa baš tamo, ali da ga neću ostaviti ako on želi da ostanem. Na kraju mi nisu produžili ugovor pa i nije bila moja odluka. Da je do mene, nikad ne bih tako ostavio Kevina.“

Garnett i Pierce su ostali dobri prijatelji. Kad je Garnett zamijenjen u Minnesotu za Thaddeusa Younga, to je ispalo sjajno za obje strane. „Sretan je tamo“, kaže Pierce. „Drago mi je da se odrekao klauzule o zabrani zamjene. Nisu ga cijenili u Brooklynu. Nisu ga uopće koristili na pravi način. Sad je na pravom mjestu. On JEST Minnesota. Nikad nije prodao svoju kuću tamo.“

Pierce je produljio svoju karijeru zahvaljujući tretmanima u hiperbaričnoj komori, koju mu je preporučio Garnett. Prije svake domaće utakmice Pierce provodi u njoj 2-3 sata kako bi ubrzao oporavak. Toliko je zadovoljan njenim učinkom da je počeo nagovarati Walla da mu se pridruži. Tijekom doigravanja namjerava improvizirati prijenosnu hiperbarijsku komoru i koristiti ju i na gostovanjima. „Sjajna je za oporavak. Puno mi je pomogla. Velika je kao maleni lijes. Uđeš unutra, zatvoriš se i to je to. Prvi put kad sam to pokušao, bilo mi je čudno, kao da ostajem bez zraka. Sad sam se već toliko naviknuo da zaspem za par minuta“, rekao je.

Osim toga, Pierce pokušava biti pravi mentor mlađim igračima. „Puno razgovaramo o psihičkoj pripremi i konstantnosti. Stalno govorim Wallu i Bealu da se moraju odlučiti žele li biti dobri ili sjajni. Ako želiš biti sjajan, moraš to raditi svaku utakmicu, a ne samo kad ti se prohtije.“ Nastavio je u istom tonu. „Oni obojica imaju potencijala biti sjajni. Jako su mi dragi, ali ponekad nisam siguran jesu li svjesni što je sve potrebno da bi to postigli.“ Usporedio je njihovu situaciju s bivšim suigračem Rajonom Rondom: „Rondo je imao isti problem. Nekad mu se igralo, nekad nije. Mislim da je to generacijska stvar. Ovim igračima se povlađuje od osnovne škole. Liga se promijenila. Kad sam ja došao, imao sam onaj mentalitet stare škole kako je trening najvažniji. Danas gledam dečke od 24, 25 godina koji propuštaju treninge kako bi se odmorili. Teško to shvaćam, ali trudim se.“

Svojedobno je Pierce propustio nekoliko utakmica kako bi zaliječio bolno koljeno. Na njegovo mjesto uskočio je mladi Otto Porter Jr., treći izbor drafta 2013., i bljesnuo je s prosjekom od 13 koševa i 7 skokova. Pierce o Porteru: „Otto je još jedan dečko koji ne razumije koliko je zapravo dobar. Može šutirati, ima dobar ulaz, dobro brani, ali nisam siguran koliko to želi svaki dan. Mora se razljutiti. Kad bi dolazio nabrijan na treninge i utakmice, ne bi imao problema. Međutim, Otta je teško razljutiti. Trebao bih ga lupiti jednom samo da ga malo nabrijem.“

Što se doigravanja tiče, izgledni protivnici Washingtona u prvom krugu su Chicago i Toronto. O njima, kao i ostalim konferencijskim rivalima, Pierce kaže: „Nismo baš bili dobri protiv Toronta (izgubili sve tri utakmice, op. pr.), ali mislim da nemaju ono ‘nešto’ što bi nas trebalo posebno brinuti. Ni za jednu momčad na Istoku ne bih rekao da je zastrašujuća i da nemamo šanse. Koliko god Atlanta bila dobra, nemaju mi onu auru nepobjedivosti. Što se tiče Clevelanda, imaju LeBrona i neke dobre veterane, ali mislim kako je sve moguće ako dođemo do konferencijskog finala.“

Na kraju je sačuvao nekoliko rečenica o bivšem suigraču Rayu Allenu. Svojedobno, Pierce i Garnett su mu dosta zamjerili što je razbio „Veliku trojku“ Celticsa i otišao LeBronu u Miami. Danas o Allenu kaže: „ Imali smo čudan odnos. Svi smo bili dobri na terenu, ali Ray je uvijek radio po svome. Jednostavno je takav. Čak kad smo igrali zajedno i imali momčadsku večeru, Ray ne bi došao. Mi smo išli na njegova događanja ali on ne bi došao na nečija tuđa. Prozvao sam ga zbog toga. Sjećam se kad je Rondo potpisao novi ugovor u Bostonu, napravili smo malu večeru za njega i Ray nije došao. Znam da nije nešto posebno volio Ronda, ali ne moraš nekoga voljeti ako s njim igraš – moraš ga podržavati kao suigrača. Ni Rondo nije baš volio Raya, ali je dolazio na njegova događanja i podržavao ga je.“ Na kraju je rekao: „Nije to s Rayem nešto posebno loše. Odlično smo se razumjeli na terenu. Ali svaki put kad bi dobili utakmicu, otišli bi van, na večeru ili nešto s veteranima, i došli bismo ja, Kevin i Sam (Cassell), ali ne i Ray. Na mnogo načina smo zapravo Sam, Kevin i ja bili naša Velika trojka. Na kraju smo to jednostavno prihvatili. Mnogo se prašine diglo oko toga što nismo razgovarali kad smo se razišli, ali nije tu bilo ničega posebnog.“

Kao i mnogi veterani, tako i Pierce za mnogo toga žali. Žao mu je što nije više pazio na svoje tijelo kad je bio mlađi, žali što se nije ranije našao s Garnettom, a posebno žali što nije bio mlađi kad se razvilo rivalstvo između njega i LeBrona. Na kraju je ponudio ekskluzivu:

„Odigrao sam svoje. Iduća sezona mi je posljednja.“

Kad se definitivno oprosti od košarke, bit će vremena za zaokruživanje velike karijere i podsjećanje na njezine najveće trenutke. Do tada, uživajmo svi zajedno u njenom posljednjem poglavlju.