Ljeto je po NBA pojmovima daleko odmaklo, obavljene su brojne razmjene i većina relevantnih slobodnih igrača pronašla je angažman za sljedeću sezonu. U današnjem tekst donosimo pregled pobjednika prijelaznog roka, dok ćemo se u narednim danima pozabaviti i gubitnicima.
Korištenje pojmova “pobjednik” i “gubitnik” povlači za sobom obvezu da preciziramo i odredimo kriterije koji će upotrebi tih pojmova dati legitimitet i pravi smisao.
U našem NBA kontekstu potpisivanja slobodnih igrača ovoga ljeta klubovi “pobjednici” su oni klubovi koji su napravili značajan iskorak u osnaživanju svog rostera u odnosu na prethodnu sezonu, oni koji nisu pretplatili nove igrače, i oni koji su uspjeli sanirati problematične točke svoje momčadi. Ekipe “gubitnici” su sve one ekipe koje su igrački ili poimenično slabije nego prošle sezone, koje nisu uspjele u svojim planovima dovođenja svojih igračkih meta, a tu su i one ekipe čiji je roster nelogično posložen. Između njih su se smjestile ekipe koje su vječni mediokriteti, te one koje su u procesu rebuildinga, a takve dvije vrste ekipa nećemo kategorizirati ni kao dobitnike ni gubitnike.
Abecednim redom počinjemo s onima čiji će navijači prema našem mišljenju imati razloga za smijeh tijekom i(li) nakon sezone.
Brooklyn Nets
Bogatog vlasnika Netsa, ruskog oligarha Mikhaila Prokhorova, ne brine previše što će sljedeće sezone na plaće igrača potrošiti više od sto milijuna dolara i što će na to platiti porez, uostalom, rudnici u Rusiji će sve to nadoknaditi, a Mikhail želi uspjeh, odmah. U tu svrhu je generalnom menadžeru Netsa, Billyju Kingu, dao odriješene ruke u slaganju momčadi pri čemu se King nije morao ni najmanje obazirati na pojmove poput salary cap ili luxury tax, cilj je bio stvoriti snažnu momčad koja će biti značajan faktor u Istočnoj konferenciji.
King je uspio stvoriti megamomčad koju samo razvoj timske kemije i potvrda trenerskog talenta novoustoličenog trenera Jasona Kidda dijeli od bacanja rukavice Miamiju u borbi za naslov i privlačenje bandwagon fanova. Svakako najznačajniji potez Netsa, i jedan od najvećih transfera ovoga ljeta bila je razmjena s Boston Celticsima u kojoj su se Netsi riješili preplaćenih Geralda Wallacea i Krisa Humphriesa, a u zamjenu su dobili veterane Paula Piercea i Kevina Garnetta. Obojica bivših Kelta su iskusila slast osvojenog naslova i trebali bi donijeti dozu iskustva ali i kvalitete u svoju novu ekipu u kojoj će vjerojatno počinjati kao starteri čime je početna petorka zaokružena ako im pridodamo Derona Williamsa, Joea Johnsona i Brooka Lopeza.
Gledajući na papiru, ova momčad može sve igrati. Što vam treba? Pick and roll majstori, sekundarni ball handleri, obrambeni specijalci, strijelci, asistenti, clutcheri? Sve je tu. U paketu s Pierceom i Garnettom pristigao je i iskusni šuter Jason Terry, a nakon trojca momčadi se priključio i Andrei Kirilenko koji će svojim all round izvedbama igrati bitnu ulogu. Od ostalih igrača koji su došli u klub svakako treba spomenuti Alana Andersona koji je imao lijep učinak prošle sezone u Torontu s nekoliko izvrsnih predstava, i dokazao je da može biti važan faktor s klupe, posebno u napadačkom segmentu. Novi rezervni razigravač u ekipi je Shaun Livingston koji bi trebao biti dobra zamjena za Williamsa i koji će najveći obol dati u obrani i kreaciji napada. Ovim novim igračima s klupe pridodajmo “stare” Reggieja Evansa, Andraya Blatchea i Mirzu Teletovića i zaključimo da cjelokupna momčad ima najbolju i najširu rotaciju od 1 do 15 u ligi, te da u idealnim uvjetima izgleda upravo tako, idealno.
Detroit Pistons
Nakon pet godina lutanja, brojnih igračkih promjena i promašaja, preplaćenih igrača, neuspjelih rebuildinga, te trenerskih i vlasničkih promjena Detroit Pistonsi su se konačno doveli u poziciju legitimnog kandidata za jednu od pozicija koje vode u doigravanje. Što se njihovih ovoljetnih akvizicija tiče raznorazni NBA analitičari su podijeljeni u mišljenjima. Oko povratka Chaunceya Billupsa u staro jato stvorio se konsenzus, i potez se smatra razumljivim, jer Billups dolazi u momčad koja žudi za iskustvom ali teško je očekivati da će tridesetsedmogodišnji razigravač koji je u zadnje dvije godine u regularnoj sezoni odigrao tek četrdeset i dvije utakmice biti značajniji faktor.
Ipak, njegova prisutnost u svlačionici imati će “kemijske” manifestacije na ekipu jer će imati lidera, ali i trener Mo Cheeks će profitirati jer će na parketu imati svoju produženu ruku. Osim Billupsa, od zvučnijih imena, u klub su došli i Josh Smith kao slobodan igrač, te Brandon Jennings kojega su Pistonsi doveli zahvaljujući razmjeni igrača s Milwaukeejem u kojoj su Bucksi dobili Brandona Knighta. Josh Smith je definitivno jedan od najpodcjenjenijih igrača u ligi, neopravdano bez All-Star nastupa, a njegov najveći košarkaški grijeh (zbog kojega se ne vide ostale brojne kvalitete) je katastrofalno mid range šutiranje. Koliko će Smith napredovati u tom pogledu ostaje nam da vidimo ali Pistonsi sada imaju lijep frontcourt (ako Smithu pridodamo Andrea Drummonda i Grega Monroea), a osim toga imaju riješenu i rotaciju pod obručem.
Smith će u Pistonse donijeti vrhunsku obranu (skakačke i blokerske kvalitete), jako dobre kreatorske sposobnosti, istrčavanje kontri, a ako se malo više suzdrži od šutiranja s poludistance i odluči više napadati obruč svakako će biti ubojito napadačko oružje. Brandon Jennings se također ne može podičiti čak ni solidnim šutiranjem, ali Pistonsi su nakon combo bekova (Knight i Stuckey) konačno dobili razigravača sposobnog odigravati pick akcije, koji je još uvijek mlad igrač, izvrsne kontrole lopte i dobrih kreatorskih sposobnosti, te ima prostora za napredak. Spomenimo još i to da su Pistonsi potpisali i Talijana Luigija Datomea, krilnog igrača koji je prošle sezone bio MVP talijanskog prvenstva.
Naravno da Pistonsi nisu cijepljeni od mogućih problema ovog rostera kao što su manjak floor spacinga i rasnih šutera, te prisustvo problematičnih karaktera, ali generalni menadžer Pistonsa Joe Dumars je napravio dobar posao promatrajući ukupni kontekst. U grad koji je u velikim gospodarskim problemima, te u ekipu koja se ne može podičiti dobrim rezultatima u zadnjih nekoliko godina, doveo je najbolje igrače koji su bili dostupni i ponuđeni na tržištu i što je možda i najvažnije, ugovori nisu štetni ni igrači preplaćeni. Pistonsi su kudikamo talentiraniji nego lani, sa svjetlijom perspektivom i uklapaju se u našu definiciju “pobjednika”.
Houston Rockets
Prije tri ljeta imali smo priliku svjedočiti spektaklu koji su američki mediji i LeBron James priredili oko njegovog odlaska ili ostanka u Clevelandu. Cijeli taj show i posebna televizijska emisija u vezi tog događaja nazivali su se The Decision. Dwight Howard je poželio nešto slično i dobio je The Indecision, zapravo gomilu djetinjastog prenemaganja i stvaranja fame oko toga gdje će nastaviti karijeru. Howard nije dobio posebnu emisiju na ESPN-u, već je puno primjerenije današnjem vremenu svoju odluku o nastavku karijere u Houston Rocketsima objavio na Twitteru, ali je barem obavijestio sve zainteresirane ekipe o svojoj odluci prije nego što ju je javno obznanio.
Centar je ovim potezom sebi priskrbio hordu neprijatelja u vidu L.A. Lakers fanova, Houstonu je omogućio da se nađu na našem popisu klubova pobjednika, ali i što je najvažnije Rocketsi su ovim potezom postali novi pretendenti na titulu. Momčad koja u svojim redovima ima dvojicu franšiznih igrača (Jamesa Hardena i Howarda) ima se pravo nadati uspjesima. Popularni Superman trebao bi u oba pravca unaprijediti igru Rocketsa. U prošloj sezoni teret obrane pao je na leđa Omera Ašika i Chandlera Parsonsa, a u nadolazećoj sezoni od Howarda se očekuje da zamijeni Ašika i podigne nivo obrane Rocketsa za barem dvije razine, a to znači zaključavanje reketa, obrana obruča, blokade, skokovi i energija.
Bit će zanimljivo vidjeti kakav će napadački sustav igre stvoriti trener Raketa Kevin McHale, jer prošle sezone njegova momčad je igrala tranzicijsku košarku, s puno šutiranja i kratkih napada, dakle preferirali su stil igre na koji se Howard otvoreno potužio jer je takav stil igre u Lakersima forsirao i njegov bivši trener Mike D’Antoni. Mišljenja smo da će McHale ipak prilagoditi napadačke akcije Howardu jer sada momčad ipak ima savršeni balans između unutarnje i vanjske napadačke igre. Osim toga, situacija “Howard i hrpa šutera oko njega” neodoljivo nas podsjeća na razdoblje dok je on igrao za Orlando gdje je stekao slavu i stekao titulu najdominantnijeg centra lige. Osim trica i Howardove igre leđima, ubojito oružje Rocketsa biti će i pick and roll Hardena i Howarda. Harden je dobar kreator, snalažljiv s loptom, dok je Howard vrlo pokretan i nemilosrdan strijelac kada loptu dobije oko obruča kao roller, i njihove napadačke vještine mogle bi lako stvoriti jedan od najboljih napadačkih tandema u ligi.
Rocketsi su popunili i klupu. U klub je došao veteran Marcus Camby, koji bi prema nekim prognozama mogao počinjati čak i kao starter u tandemu s Howardom na centarskim pozicijama s ulogom još jednog defenzivnog specijalca (koliko mu to ozljede i godine dopuste). Novopridošli Omri Casspi i Reggie Williams neće imati veliku ulogu u ekipi i njihovi zadaci biti će pogađanje trica iz kornera i igranje solidne obrane.
Dovođenjem prvo Hardena prošlog ljeta, a sada Howarda, Houston je iz vedra neba i rapidnom brzinom postao konkurent za titulu, nešto na čemu većina momčadi u ligi radi godinama.
Los Angeles Clippers
Već prošle sezone Clippersi su pokazali tko je glavni u “gradu anđela”, a predstojeće sezone taj će primat biti još izraženiji budući da ćemo o Lakersima čitati u onom sljedećem tekstu. Navijači Clippersa dobili su ono što su htjeli, a to je otkaz treneru Vinnyju Del Negru, čovjeku s lošom frizurom i ružnim kravatama, i još lošijim trenerskim sposobnostima, te ostanak glavnog igrača Chrisa Paula. Za razliku od prethodnih ekipa “pobjednika” Clippersi su momčad koja je dobila ne samo igračko već i trenersko pojačanje. Del Negra je zamijenio bivši trener Bostona, čovjek s trenerskim prstenom, Doc Rivers koji je jedan od cjenjenijih trenera u NBA ligi i koji će svakako biti značajan iskorak u stručnom smislu za Clipperse.
Koliko je njegov dolazak značio za franšizu pokazuje i činjenica da je Chris Paul odmah nakon Riversovog potpisa ugovora pristao na petogodišnju vrijednost klubu, iako se prethodno predomišljao i vagao opcije. O Paulu nećemo puno jer on nije novi igrač, i on će nastaviti raditi ono što Chris Paul najbolje zna, a to je stvarati sustav igre, igrati obranu, biti lider, vrtjeti akcije i sve ostalo što podrazumijeva max ugovor jednog igrača. Paul je poslužio kao izvrstan mamac za ostale slobodne igrače. Putem razmjene u kojoj su sudjelovali Clippersi, Phoenix i Milwaukee u Lob City iz Sunsa stigao je pomalo zaboravljeni Jared Dudley, u zamjenu za Erica Bledsoea i Carona Butlera, dok je iz Bucksa stigao šuter J.J. Redick u zamjenu za draft prava koja su pripala Bucksima.
Ovim potezom Clippersi su se riješili igrača na zalasku karijere sa visokim primanjima, Butlera, te Bledsoea koji je bio dobar backup Paulu ali kojemu istječe ugovor, a Clippersi mu vjerojatno sljedeće godine ne bi mogli ponuditi ugovor kakav on želi. Dobili su Dudleya i Redicka, zahvalne timske igrače s ugovorima koji nisu nimalo štetni, dapače, pravi su blagoslov i san svake ekipe. Za prvu godinu u Clippersima ovaj duo će dobiti manje od 11 milijuna dolara, zajedno. Također, ovaj tandem će donijeti profesionalizam, požrtvovnost, dobru obranu, otvaranje prostora Paulu i Blakeu Griffinu, te šutiranje trica u visokim postocima. Nasljednik Bledsoea kao Paulove zamjene bit će Darren Collison iza kojega je neuspješna sezona u Dallasu u kojoj je pokazao da nije materijal za startnog razigravača, ali mogao bi napredovati pod Paulovim mentorstvom. Veliki plus za Clipperse jest i ostanak Matta Barnesa, izvrsnog defanzivca, koji može igrati obje krilne pozicije, a može pomoći i u napadu. Doveli su Clippersi i zamjene za centarske pozicije Griffina i DeAndre Jordana, a to su Byron Mullens, krilni centar koji voli koristiti svoj šut s poludistance, i Ryan Hollins koji je već dvije sezone proveo u Clippersima. Ne možemo se oteti dojmu da Clippersi ipak nisu riješili problem unutarnje obrane, jer Jordan nije napredovao, a adekvatne zamjene nisu dovedene.
Momčad iz Los Angelesa izgleda bolje nego lani, godinu su dana iskusniji, zadržali su koru ekipe, doveli iskusnog trenera i svi preduvjeti su tu da se ova ekipa prometne u izazivača za prvu poziciju u Zapadnoj konferenciji.
Ostali
Još neke ekipe bismo mogli označiti kao “pobjednike”. Prvi u nizu svakako su Golden State Warriorsi koji su potpisali ovoga ljeta vrlo traženog Andrea Iguodalu, koji je već godinama jedan od najboljih obrambenih igrača lige, i koji bi trebao unaprijediti perimetar obranu Warriorsa. Warriorsi nisu “zaslužili” malo detaljniju našu ekspertizu jer su izgubili dva ključna igrača s klupe Jarretta Jacka i Carla Landryja, a prave zamjene nisu pronašli, iako im startna petorka izgleda opasnije i kvalitetnije nego lani.
U ovu grupu uključimo i Cleveland Cavalierse koji su potpisali spomenutog Jacka, zahvalnog razigravača i šestog igrača, i koji će se kockati s Andrewom Bynumom, i ako bude zdravlja, Cavsi će profitirati. Indiana Pacersi su osnažili svoju klupu Chrisom Copelandom, Luisom Scolom i C.J. Watsonom, i na taj način riješili veliki problem prošlosezonskog rostera, a isto su ostvarili i Portland Trail Blazersi dovođenjem Dorrella Wrighta, Moa Williamsa, Thomasa Robinsona i Robina Lopeza. Pacersi su sada legitimni kandidati za titulu, a Trail Blazersi, nakon godina nesreće, kandidati za playoff poziciju.