Ova nagrada nije puno značila prošlogodišnjem dobitniku, Georgeu Karlu, koji je na kraju sezone dobio otkaz, i tako ušao u legendu. To je još jedan dokaz da je trenerski posao, ma kako god masno bio plaćen, surov. Danas jesi, sutra nisi. Rezultati i uspjesi su uvijek relativni pojmovi u poslu, a stvar ti dodatno otežavaju i o tvojoj sudbini odlučuju hrpa činovnika u odijelima u upravi kluba koji nikada u životu nisu nogom kročili na parket, dok igračima moraš biti mentor, pedagog, psiholog, zamjenski otac i majka, a ponekad i psihijatar.
Zbog svega ovoga, a i ostalog neizrečenog, ova nagrada, nazvana po legendarnom treneru Bostona Redu Auerbachu, ima posebnu težinu te će se za nju boriti po našem mišljenju petorica glavnih kandidata. Oni su na našoj listi poredani od glavnog favorita prema ostalima, a kao kriterije nismo samo uzimali omjer pobjeda i poraza te poziciju u konferenciji već i stvaranje identiteta ekipe, napredovanje u odnosu na godine, igračke uspjehe i afirmacije, simpatičnost itd. Naša petorka je:
Jeff Hornacek – Phoenix Suns
Priznajte, dobro nas je nasamario Jeff. Teško da su i najfanatičniji navijači Sunsa očekivali bilo što više od dvadesetak pobjeda u sezoni. Ako i toliko. Zašto i bi? Prošle sezone bili su na omjeru 25-57 čvrsto zakovani za tlo Zapadne konferencije. Početkom ljeta klub je napustilo šest od sedam najboljih strijelaca, dobili su rookie trenera, a novi igrači i oni koji su ostali nisu imali reputaciju NBA igrača već igrača Razvojne lige. U kontekstu budućnosti Sunsa prije početka sezone najviše se spominjala engleska riječ na “T”, toliko popularna ove sezone – tank.
Ali umjesto tankiranja i još jednog tankera Sunsi su se pretvorili u tenk, a najzaslužniji za to bio je naravno Hornacek. Dao je loptu u ruke svojim mladim igračima, dopustio im da igraju košarku ne uklapajući ih u šablone, da trče i šutiraju igrajući jednostavne ali ubojite pick and roll akcije s dva razigravača u postavi. Takav sustav igre sam je od sebe stvorio nove stare igrače, redizajnirane i bolje. Klasični NBA playmaker Goran Dragić postao je gotovo All-Star igrač i jedan od najboljih na svojoj poziciji, Gerald Green je dobio slobodu koju nije imao u Pacersima te je opravdao povjerenje postavši jedan od najboljih šutera u ligi, Channing Frye je od srčanog bolesnika pretvoren u najbolju stretch četvorku na svijetu, braća Morris su spasila karijeru, a P.J. Tucker i Miles Plumlee su od sada zahvalni igrači rotacije.
Sunsi su na koncu ostvarili 20 pobjeda više nego lani, te postali jedna od najboljih napadačkih ekipa u ligi, i sve to, bez legitimno prvog centra Emeke Okafora koji se ozlijedio, a Eric Bledsoe je propustio polovicu sezone također zbog ozljeda. Hornacek nam ostaje sjajan primjer kako vizija i jasan sistem igre s dobro podijeljenim ulogama mogu donijeti dobar rezultat. Nažalost Sunse nećemo gledati u playoffu jer su ipak potonuli u formi na kraju sezone, i to u presudnim utakmicama protiv veteranskih i iskusnih ekipa, Mavericksa i Grizzliesa koji su im bili konkurenti za 2 od 3 mjesta koja su vodila u playoff. Nedostajalo je iskustva, ali i talenta (kvalitete) kojega sustav igre ipak nije uspio sakriti. Sunsi svejedno ostaju vjerojatno najljepša NBA priča sezone i zato je Hornacek, njihov arhitekt, za nas najveći favorit za ovu nagradu.
Gregg Popovich – San Antonio Spurs
Nema šanse da ćete, ako ga radite, izostaviti Popovicha u izboru TOP 5 najboljih trenera svih vremena. Ne samo da ima rezultate i titule iza sebe, individualne nagrade, i njegova ekipa igra godinama najljepšu košarku u ligi, već je i trenerska konstanta, traje godinama, bez oscilacija, a to se cijeni.
Ako ste gledali šestu i sedmu utakmicu prošlogodišnjeg finala doigravanja, i ako ste nakon toga otpisali Spurse za zauvijek, oprošteno vam je. Na nesvojstven način su izgubili titulu od Miamija i taj poraz je morao ostaviti ožiljke jer se nije lako opraviti, naći novu motivaciju i početi ispočetka. Ako ste i u prva dva, tri mjeseca otpisali Spurse jer nisu mogli pobijediti ozbiljne i kvalitetne protivnike, oprošteno vam je jer nisu. Ako niste znali da se šampione ne otpisuje, oprošteno vam je i to, ali zapamtite pravilo jer su Spursi opet najbolja momčad lige, sa najboljim omjerom, imaju šesti najbolji napad u ligi, treću najbolju obranu, najviše asistencija od svih ekipa i opet su spremni na juriš po titulu.
Iako su imali neuobičajeno puno problema sa ozljedama tijekom sezone, Pop je svejedno sačuvao svoje veterane, izmislio od nekud Pattyja Millsa i Marca Belinellija i tako dodatno podmazao njihov motion napad, obrana i napad su izbalansirani, rotacije savršeno posložene. Dva puta je Popovich osvajao ovu nagradu (2003. i 2012.), a ako je osvoji i ove godine izjednačiti će se s Donom Nelsonom i Patom Rileyjem koji su tu nagradu osvajali tri puta.
Tom Thibodeau – Chicago Bulls
Thibs je poznato trenersko lice i jedan od najboljih trenera lige, a na našem popisu našao se zbog izvlačenja maksimuma iz ekipe koja se u sred sezone našla u teškim okolnostima. Njegovi su Bullsi neuvjerljivo ušli u sezonu, a činilo se da su pred pravim raspadom kada se Derrick Rose opet teško ozlijedio, i kada su morali razmijeniti Luola Denga da bi se spasili poreza na luksuz. Nakon toga realno je bilo očekivati da rasformiraju roster i krenu u lov na mladi draft talent. Iako nam je onaj Celtics pride itekako poznat, novi na sceni je onaj Bulls pride koji je ovoj generaciji košarkaša Chicaga ubrizgao upravo Thibodeau, a on se očituje u beskompromisnoj borbi na parketu i čvrstoj obrani. Budući da se takav pristup uvijek isplati, Bullsi su četvrti na Istoku i ekipa koju apsolutno svi žele izbjeći u playoffu. Njihova obrana je druga najbolja u ligi o čemu svjedoče i šuterski postotci njihovih protivnika koji ukupno iznose 43,3%, 45% za dva, i 35,3% za tri.
Iako su ostali bez dvojice ključnih igrača Thibodeau je stvorio novog lidera, koji se i sam nametnuo, Joakima Noaha, ključnog i obrambenog i napadačkog playmakera. Radi se o možda najboljem defanzivcu na razini lige, a u napadu je svojim razigravanjem s vrha reketa dao novu dimenziju Bullsima kojima je to bilo nužno da bi njihov ne baš sjajni napad funkcionirao.
Terry Stotts – Portland Trail Blazers
Portland je još jedna hit ekipa u NBA ligi ove sezone. Oduševili su nas revolveraškim stilom igre koji je uvijek užitak za gledati, ali posjeduju i gomilu talenta na rosteru, te možemo reći da je Terry Stotts na dobrom putu da stvori identitet ovome klubu. Klubu koji je zadnjih godina sa svim silnim ozljedama franšiznih igrača bio označen kao proklet od strane nekog vrača. Stottsu su Blazersi drugi klub u karijeri, vodio je sezonu i pol Atlantu Hawkse ali sa slabim učinkom, ali prije Hawksa Stotts je zanat pekao u Bucksima i Supersonicsima gdje mu je mentor bio George Karl, a bio je Stotts i pomoćni trener Ricka Carlislea između ostalog u šampionskoj godini Mavsa.
Zbog svega toga ne treba nas čuditi što su Trail Blazersi ovdje gdje jesu, na petoj poziciji Zapadne konferencije s 53 pobjede, i titulom jedne od napadački najmoćnijih ekipa u ligi. Osim što gradi identitet momčadi uspio je trener Portlanda smiriti i glavnu zvijezdu LaMarcusa Aldridgea koji više nije nesretan u Blazersima sada kada ima svog all-star kolegu Damiana Lillarda, pouzdane all-roundere Wesa Matthewsa i Nicolasa Batuma, te dobrog defanzivnog centra Robina Lopeza koji su svi imali jako dobre do odlične sezone i koji bi mogli napraviti dosta buke u playoffu.
Dwane Casey – Toronto Raptors
Afirmacija Caseyja kao dobrog trenera i ovosezonski rezultatski uspjeh Toronto Raptorsa izravna su posljedica takozvanog “Rudy Gay teorema”. Naime, znanstvenici su naprednim matematičko-logičkim formulama dokazali da svaka ekipa popravi rezultate i napreduje nakon što se riješi spomenutog igrača, a Raptorsi nisu iznimka. S Rudyjem na rosteru Raptorsi su bili na omjeru 6-12, a bez njega su se dokopali 37 pobjeda i doživjeli 21 poraz, što ih je izbacilo na treću poziciju Istoka i prednost domaćeg parketa u prvoj rundi playoffa.
Casey je još jedan iz ergele Carlisleovih pomoćnika, defanzivni guru, što se vidi po obrambenim učincima Raptorsa: primaju samo 105,4 poena na 100 posjeda što je deseta obrana lige, jako dobro brane skok, a njihovi protivnici nemaju baš blistave šuterske postotke kada igraju protiv njih. Casey je nakon odlaska Gaya odlično posložio ekipu, rotacije su precizno pogođene i učinkovite, a na rosteru su dobili lidera momčadi i all-star igrača DeMara DeRozana, i igrača oko kojega se sve vrti Kylea Lowryja. Njima pridodajte mladog centra Jonasa Valančiunasa, šutera Terrencea Rossa, dušu ekipe Amira Johnsona te solidnu klupu i postaje sasvim jasno zašto su Raptorsi potencijalna nagazna mina u playoffu u kojemu nisu bili punih pet godina.
Ostali kandidati:
Rick Carlisle: o uspjesima i kvaliteti jednog trenera dovoljno govori kada njegovi bivši pomoćnici počnu ostvarivati sjajne rezultate kao samostalni treneri, kao što je to slučaj sa Carlisleom ili Popovichem. Ove sezone je Dallas na nikad snažnijem Zapadu sa hrpom isluženih veterana ušao u playoff. Trener koji Montu Ellisa i efikasnost stavi u istu rečenicu zaslužuje biti trener godine.
Steve Clifford: izboren playoff sa Bobcatsima koji su ostvarili 15 pobjeda više nego u prethodne dvije sezone zajedno, odličan defanzivni sustav i revitaliziranje Ala Jeffersona parametri su koji i Clifforda svrstavaju među kandidate.