Portland – Imaju li dovoljno kvalitete za veći uspjeh?

Nakon prve četiri utakmice u kojima su ostvarili po dvije pobjede i dva poraza, malo tko je mogao očekivati ovakav nastavak. Njihovu pobjedničku seriju su tek sinoć zaustavili Phoenix Sunsi. Rijetko se u najavama prije početka sezone obraćalo preveliku pažnju na Portland, što nije iznenađujuće. Ipak,Trail Blazersi su ekipa koja je prošle sezone propustila playoff unatoč sjajnoj sezoni rookieja Damiana Lillarda. Uzevši u obzir da preko ljeta nisu obavili nikakav spektakularan trade, nitko ih nije vidio na vrhu Zapada sa samo jednim porazom više od vodećih Spursa.

Ne možemo se onda ne zapitati u čemu je tajna procvata jedne, u prošlosezonskim okvirima, osrednje ekipe sa Zapada. Budimo donekle realni, raspored u ovih 16 utakmica im nije bio previše težak (4 ekipe s pozitivnim omjerom), no to ne osporava činjenicu da igraju jako dobro. Blazersi su ekipa koja igra pravu modernu košarku, brzu, efikasnu s kvalitetnom tranzicijom i brzim protokom lopte. Doduše, tako je bilo i prošle godine, ali su imali jednu od najlošijih klupa u ligi.

Gledajući statističke podatke vidimo da Blazersi ni u jednom segmentu nisu pri vrhu (7. u poenima i skokovima, 9. u asistencijama), no možda baš u tome leži ključ njihova uspjeha. Ni u jednom segmentu se ne ističu posebno, ali isto tako ne postoji dio igre u kojem su ispodprosječni. Složit ćemo se da je ključni igrač ove ekipe LaMarcus Aldridge. On je 2006. godine draftiran kao drugi izbor od strane Chicago Bullsa (iza Andree Bargnanija), ali su ga Bullsi na samu večer drafta poslali u Portland. Ove sezone predvodi ekipu u poenima (22,1) i skokovima (9,6), a uz to upisuje 2,4 asistencije i 1,1 blokadu uz solidnih 45,2% šuta iz igre. Ima jako dobro izrađenu igru pod koševima, ali i vrlo kvalitetan šut s polu-distance.

Uz njega kostur ove ekipe čine prošlogodišnji rookie sezone Damian Lillard te Nicolas Batum. Lillard, šesti pick prošlogodišnjeg drafta je oduševio košarkaški svijet, te je već u svojoj rookie sezoni pokazao kao igrač na kojeg navijači Blazersa mogu računati kao jednog od stupova ekipe u budućnosti. Nakon impresivnih brojki prošle sezone ove godine je još učinkovitiji te u prosjeku ubacuje 20 poena, uz 3,9 skokova te 6 asistencija, istina uz nešto lošiji postotak šuta iz igre (39,6%). Uz njih dvojicu igra Blazersa uvelike ovisi o Nicolasu Batumu, Francuzu koji u prosjeku ubacuje 14 poena uz 6,5 skokova i 5 asistencija. Vrlo je važan kotačić u obrambenim rotacijama, ali i u napadu gdje može pogoditi šut s bilo kojeg mjesta na parketu. Čovjek kojega rijetko tko spominje, a vrlo je bitan koheziji ekipe je Wesley Matthews. Po nekim američkim košarkaškim stručnjacima najpodcjenjeniji igrač u ligi, čovjek kojemu ne treba puno lopti i jednako je dobar u obrani i napadu. U slučaju ozljeda ili lošije večeri nekog od glavnih igrača od njega se bez problema može očekivati utakmica od 20+ poena uz minimalnu potrošnju lopti. Naime, Matthews je na prosjeku od 17,3 poena uz tek nešto više od 11 šuteva po utakmici, te ima čak i preko 50% šuta za tricu u 34 minute koje u prosjeku provodi na parketu.

Kao šesti igrač s klupe najčešće ulazi Mo Williams, igrač koji je već 10 godina u ligi i koji je zajedno s LeBronom Jamesom u sezoni 2008/09 predvodio Cavalierse do najboljeg omjera lige (66-16) i finala Istočne konferencije. Promijenio je nekoliko ekipa kroz svoju karijeru te svojim iskustvom uvelike doprinosi ekipi Portlanda. Uz Aldridgea glavni “toranj” pod koševima je Robin Lopez koji se toliko ne ističe svojom napadačkom igrom već zalaganjem u obrani, te se čini da je nakon nekoliko sezona u Sunsima i prošlogodišnjeg angažmana u New Orleansu pronašao ekipu koja mu u potpunosti odgovara.

Unatoč proširenjima rostera, širina klupe je još uvijek veliki problem. Osim gore navedenih igrača zapaženiju minutažu skupe još Thomas Robinson i Dorell Wright koji u rotacijama mogu biti korisni, ali činjenica je da će u ozbiljnijim utakmica i playoffu njihova minutaža biti manja i da će još veći teret bit stavljen na leđa startne petorke.

Blazersi se uglavnom oslanjaju na šut što uvijek može biti dvosjekli mač. Popularni Charles Barkley uvijek govori da se NBA prvenstvo ne može osvojiti šutiranjem. U slučajevima kad šut ide nema problema, ali kad postotak šuta opadne treba imati drugo rješenje na koje se mogu osloniti, a dojma smo da su tu Blazersi “klimavi”. Kad je u pitanju obrana, osim Batuma nemaju nekog igrača posebne individualne kvalitete, što se vidi jer primaju u prosjeku 99 poena po utakmici, što je za jednu ekipu s vrha Zapada popriličan broj. Lillardu se to donekle može oprostit s obzirom da mu je ovo tek druga sezona u ligi, ali Aldridge bi trebao poraditi na branjenju pick and rolla i preuzimanju. Ostatak ekipe su svi redom bolji napadački nego obrambeni igrači osim Lopeza koji obavlja veliki posao pod koševima.

Uzevši sve navedeno u obzir, nema sumnje da su Blazersi vrlo kvalitetna ekipa sposobna da pobijedi bilo koga u ligi. No, kada raspored postane teži dojma smo da će njihovi rezultati lagano opadati. Puno toga ovisi u Aldridgeu te bi njegov eventualni trade u Chicago mogao puno naštetiti ovoj ekipi, ali to su ipak samo nagađanja. Ako roster ostane nepromijenjen playoff bi trebao biti sigurna stvar, a kada on krene ne možemo se oteti dojmu da klupa još uvijek nije dovoljno kvalitetna za ozbiljniji rezultat. Sve u svemu, navijači ekipe iz Rose Gardena mogu biti vrlo zadovoljni početkom sezone te se mogu nadati da će ovakvi rezultati potrajati što duže.