Napomena: tekst je pisan prije objave da će Aldridge odgoditi odlazak na operaciju, te će najvjerojatnije igrati pod injekcijama.
Svaka priča o Blazersima najčešće se pravi u trenutku kada se dogodi ozljeda njihovog najboljeg igrača. U povijesti se pisalo o Brandonu Royu i Gregu Odenu, a danas je na redu LaMarcus Aldridge. On nije zadobio ozljedu zbog koje će morati prekinuti karijeru već ga “samo” neće biti dva mjeseca jer ide na operaciju palca lijeve ruke.
Međutim, na Portlandovu žalost ovo su dva mjeseca s najtežim mogućim rasporedom utakmica u sezoni jer su do sada uz Maverickse imali najlakši raspored od svih klubova sa Zapada koji kandidiraju za doigravanje. Imali su 20 gostovanja od ukupno 44 odigrane utakmice, a čak su se 20 puta susreli s ekipama iz slabije Istočne konferencije (ostalo im je još deset). Nadalje, imali su samo 13 utakmica sa Zapadnim ekipama koje su trenutno u borbi za doigravanje, a rezultat tih dvoboja je 6 – 7 (Pelicansi su im glavne mušterije, svladali su ih dva puta). Postoji li nešto pozitivno u svemu ovome? Da, igraju u najslabijoj diviziji na Zapadu gdje se nalaze tri ekipe s negativnim omjerom (Nuggets, Timberwolves, Jazz), a dvije momčadi su u fazi rebuildinga – Timberwolvesi i Jazz, dok su Nuggetsi izgubljeni u vremenu i prostoru (Ty Lawson je jučer uhićen zbog vožnje u pijanom stanju, a odbio je testiranje na drogu, ovo je najbolji opis njihove situacije jer im je Ty najbolji igrač u momčadi).
Ako je vjerovati prognozi po kojoj će Aldridge biti van terena dva mjeseca to znači da će Blazersi bez svoje prve napadačke uzdanice odigrati 25 utakmica. U tom periodu Blazersi će imati dvije turneje po Istoku, prva kreće 26. siječnja i igraju četiri utakmice u pet dana protiv momčadi koje se grčevito bore za doigravanje, a to su susreti s Netsima, Cavaliersima, Hawksima i Bucksima. Druga turneja kreće 15. ožujka i imaju isto četiri utakmice, a niti jedna nije s pet najgorih momčadi Istoka. U međuvremenu imaju šest gostovanja na Zapadu, a u oči upadaju dvije situacije. Imaju u back to back utakmicama dvoboje s Mavericksima i Rocketsima, te tri možda najjače utakmice pred svojim navijačima kada im od 22 – 27. veljače dolaze Grizzlies, Spurs i Thunder (sreća da Spursi tada imaju niz od devet uzastopnih gostovanja, a Thunder večer prije ide u Phoenix).
Kako će Blazersi sve ovo preživjeti? Vrlo teško, te ako ostanu na 50% učinka mogu otvoriti šampanjac jer osim što nema Aldridgea oni su još mjesec dana bez prvog centra, Robina Lopeza, a četvrti visoki Joel Freeland ima problema s desnim ramenom i njegov datum povratka se još ne zna. Ovome pridodamo da Chris Kaman pet godina u nizu redovno propušta po desetak utakmica u sezoni, a ova godina je očito iznimka do jučer kada mu je nateklo koljeno što je posljedica 43 od 44 odigrane utakmice (upitan za večerašnju utakmicu protiv Wizardsa). Kada se u priču ubaci Nicolas Batum koji cijelu sezonu vuče povredu desne šake (jedan od velikih razloga njegove loše igre i šuterskog pada na 28% realizacije za tri poena) dolazimo do jako velikih i ozbiljnih problema za Blazerse.
U njihove cipele će uskočiti djeca Portlanda, a to su 22-godišnji stretch centar Meyers Leonard (60% šuteva uzima s poludistance i trice), energični Thomas Robinson koji će pokupiti svaki skok u obrani, te Dorell Wright kao visoko krilo (realizacija za tri poena u karijeri mu je 37%) u small ball postavama i uz Kamana jedino pouzdano NBA ime. Očekujem da će kompletnu igrati prebaciti na bekove, drugog All – Stara u ekipi, Damiana Lillarda koji će dobiti “dozvolu za ubijanje” i otvorene ruke u napadu, te da će veću odgovornost dobiti Wesley Matthews i trebali bi ga češće tražiti u postu protiv slabijih bekova, dok bi mu prostor mogao otvorili Leonard na trici.
Ostale opcije su da maksimalno ubrzaju igru s mladim snagama koje bi predvodio Lillard jer je Robinson najčešće brži od većine visokih krila lige, te u ovom slučaju mogu najviše izvući iz njega. Problem je što se ne mogu na njega osloniti u postavljenim napadima gdje samo služi kao skupljač otpadaka, te bi trener Terry Stotts bio jako sretan čovjek ako bi mu bar Kaman bio 100% zdrav jer bi onda imao solidnu opciju pod košem koja si može izmisliti nekoliko poena. Postoji još jedna mogućnost koju će Stotts sigurno koristiti kada se Lopez vrati, a to je spomenuta small ball postava s Wrightom kao visokim krilom čime bi Lillard dobio više prostora za pick and roll igru s Lopezom odakle bi mogao upošljavati Lopeza na rollu, te Wrighta ili Matthewsa na trici u kutu ili krilu, a može nam pokazati i svoj odličan floater.
Obrana ne bi trebala doživjeti veći regres jer se oslanja na odličnoj jedan na jedan obrani Matthewsa i Batuma koji se mogu bez problema nositi sa svim postavljenim zadacima bez da im treba pomaganje suigrača. Veliki problem bi mogla biti zaštita obruča jer nitko od ovih mladih igrača do sada nije pokazao da može, a niti da zna kako treba reagirati u određenim situacijama (nisu bez razloga Leonard i Robinson 11. i 12. igrači po minutaži). Kada se doda leš Kamana na tom dijelu onda možemo očekivati da će protivničke ekipe pokušati u potpunosti eksploatirati ovaj nedostatak. Stotts će ovisno o kombinaciji visokih određivati način obrane reketa, te šuteva koje će protivnicima dopuštati (trice sigurno neće jer mu je glavni postulat obrane da vanjski ostanu na svom igraču uz što manje pomaganje sredine). U situaciji kada će Robinson ili Wright biti na terenu od njih može tražiti agresivno izlaženje na pick igru, dok bi drugi visoki bio “parkiran” pod košem i ostavljao bi šut s poludistance za protivnike.
Svi ovi problemi s ozljedama, posebno Aldridgea bi čak u nekom ludom scenariju moglo dovesti Blazerse da na kraju budu u borbi za doigravanje i prvo mjesto u svojoj diviziji koje bi Thunder mogao preoteti, te tako automatski postati nositelj u doigravanju zbog bezveznog NBA pravila koje svim pobjednicima divizije garantira prednost domaćeg terena u prvom krugu doigravanja.