Pregled 30 godina vladavine Davida Sterna

Danas, nakon trideset godina na čelu NBA lige u mirovinu odlazi najdugovječniji povjerenik lige, gospodin David Stern. Pod njegovim vodstvom liga je od skorog bankrota (17 momčadi je poslovalo s gubitkom) došla do statusa globalno profitabilnog branda (prihod lige je porastao za 500%) kroz fenomenalan marketing i različite financijske poteze od kojih se ističe salary cap.

Vratimo se malo u prošlost. Stern je suradnju s NBA ligom započeo 1966. godine. Nakon završetka studija prava na sveučilištu Columbia zapošljava se u pravnom poduzeću, Proskauer Rose i postaje vanjskim savjetnikom lige koju je tada vodio Walter Kennedy. Njegov uspon se nastavlja, te je 1978. postao glavni savjetnik povjereniku Larryju O’Brienu, a on ga je već 1980. godine unaprijedio u izvršnog dopredsjednika lige. U ovom periodu su donesene dvije vrlo važne odluke u kojima je veliku ulogu imao Stern, a to su doping kontrola i salary cap.

Štafetnu palicu lige preuzima 1. veljače 1984. od spomenutog O’Brienu, a imao je sreću što su se te godine na draftu pojavile četiri buduće velike zvijezde lige – Hakeem Olajuwon, Michael Jordan, Charles Barkley i John Stockton, a ne smijemo zaboraviti da su u ligi već bili Larry Bird i Magic Johnson čije je rivalstvo bilo na vrhuncu. Moglo je početi najbolje razdoblje NBA lige. Nevjerojatne utakmice, igračka/momčadska dostignuća, neizvjesne serije u doigravanju, proširivanje lige i preseljenje momčadi, te različite kontroverze koje su Sterna pratila kao glavnog i odgovornog.

stern

David Stern je vjerojatno najbolji povjerenik lige u svim sportovima, preživio je povlačenje Jordana i četiri lockouta (1995., 1996., 1998/99 i 2011.), uveo je sedam novih franšiza od kojih su dvije bile iz Kanade (Vancouver i Toronto su priključeni 1995. godine), 1997. pokrenuo WNBA koja broji 12 ekipa i NBA razvojnu ligu gdje svoje vještine skautima mogu pokazati svi igrači koji nisu uspjeli dobiti ugovore u ligi, te je uz ove dvije lige pokrenuo i humanitarni program pod nazivom NBA Cares koji je do sada uplatio različitim ustanovama oko 215 milijuna dolara.

Kako je široj, neameričkoj publici približio utakmice i događanja u ligi? Godine 1999. je osmišljen NBA TV putem kojeg su se mogla pratiti sva događanja u ligi, a jedan od najboljih “izuma” je NBA League Pass putem kojeg je prijenos/snimke utakmice omogućena svim stanovnicima na zemlji. Uz ovo je otvorio 11 ureda izvan Amerike i liga se trenutno prenosi u 215 zemalja na 43 jezika, a Hrvatska je također među njima.

Najvažniji događaji i promjene u ligi pod vodstvom Sterna

Stvaranje salary capa koji se primjenjuje od sezone 1984/85 zbog veće jednakosti momčadi unutar lige jer se prije toga moglo potrošiti novca koliko su god željeli vlasnici ekipa. Prve sezone salary cap je iznosio 3,6 milijuna dolara za svaku ekipu (prosječna plaća igrača iznosila je 330 tisuća dolara), ali su dozvoljena različita prava/izuzeci koji su momčadima dale mogućnosti da zadrže svoje igrače kojima je istekao ugovor. Prvo takvo pravo nazvano je Larry Bird Exception jer su Celticsi prvi koristili ovu novu mogućnost da zadrže svog franšiznog igrača Larryja Birda. Danas je salary cap na 58,7 milijuna dolara, a prosječna plaća igrača se popela na 5,2 milijuna dolara.

Kako su Rocketsi u sezoni 1983/84 namjerno gubili utakmice i tako sebi osigurali priliku za prvi izbor na draftu (birali su Olajuwona) liga je bila jako zabrinuta da će momčadi krenuti namjerno gubiti utakmice jer se na Georgetown sveučilištu razvijao dominantni centar Patrick Ewing. Liga je razvila sistem lutrije po kojem je sedam ekipa s najlošijim omjerom imalo šanse da se dokopaju prvog izbora na draftu, a sve to je išlo uz izravni prijenos. Možemo spomenuti da su New York Knicksi nakon četvrtog najlošijeg omjera u sezoni 1984/85 birali Ewinga kao prvi izbor.

Godine 1987. liga je proširena za četiri momčadi – Heat, Magic, Hornets (sada Pelicans) i Timberwolves, a ozbiljniji i učestaliji prijenosi utakmica krenuli su 1988. godine kada je TNT dobio prava i pokrenuo različitu vrstu emisija od kojih je najpopularnija Inside the NBA.

Događaj koji se svidio cijelom svijetu je formiranje Dream Teama za Olimpijske igre 1992. Čelnici lige nisu bili baš zagriženi za ovu ideju, ali ostatak svijeta je žarko želio vidjeti najbolje košarkaše na svijetu u jednoj ekipi. Želja im je uslišena i košarka je još više ušla u srca dječaka diljem svijeta. Svi su htjeli letjeti kao Jordan, razigravati poput HIV pozitivnog Magica (objavio 1991. da se bori s ovom bolešću), šutirati kao Bird ili čak igrati Pippenovsku obranu, dok su se neki ugledali na neuglednog Barkleyja koji je uvijek pravio show na i van terena.

stern-jordan

Prvi lockout bio je 1995., a vlasnici su se s igračima uspjeli dogovoriti do sredine rujna. Najvažnija odluka bila je uvođenje rookie scale ugovora jer je tada prvi izbor drafta, Glenn Robinson tražio ugovor u visini od 100 milijuna dolara na 13 godina od Bucksa, a na kraju je dobio 68 milijuna na deset godina. Postojala je priča kako je Robinson došao u ured i zatražio 100 milijuna dolara ugovora na što mu je vlasnik Herb Kohl odgovorio: “Daj ti meni 100 milijuna dolara i evo ti Bucksi.”

Veći problem izazvao je štrajk 1998. godine jer su se vlasnici pobunili o sve većim plaćama koje igrači traže za svoje usluge (Kevin Garnett je prije lockouta dobio 126 milijuna dolara na šest sezona), te su vlasnici u suradnji sa Sternom željeli limitirati plaće igrače na određenoj visini. Stern je uspio riješiti problem tako što je pridobio igrače koji su bili slabije plaćeni i većinom su bili uključeni u rad sindikata. Pregovori su bili mukotrpni i navijači su bili zakinuti za All-Star tjedan i 32 utakmice koje nisu bile odigrane.

Jedan veliki igrač pomogao je ligi da se dočepa još više novca, a to je Yao Ming koji je otvorio najveće tržište na svijetu, kinesko i to za kompletnu ligu. Njegova odlična igra u Houstonu je uvelike pomogla u svemu pozitivnom što se događalo za bilance franšiza i igrača. Kolonija navijača iz Kine je hrlila u Ameriku na susrete, a lošiji NBA igrači su dobili priliku svoj talent pokazivati u manje zahtjevnoj kineskoj ligi gdje su bili fenomenalno plaćeni.

Razdoblje od 2004. do 2008. godine je donijelo nekoliko sumnjivih i čudnih odluka lige. Prvo je bilo ukidanje hand check pravila jer je većini navijača zanimljivije gledati kako momci zabijaju poene nego kako se trse i bore u obrani sa svim mogućim sredstvima. U tome su uspjeli i najbolji pokazatelj je broj poena na 100 posjeda lopte. Sezone 2003/04 momčadi su u prosjeku zabijale 103 poena, a nakon uvođenja pravila broj poena je narastao na 106 u sezoni 2004/05.

Također, te godine je izbio jedan od najvećih skandala u povijesti lige, a to je bila tučnjava u Detroitu u kojoj su sudjelovali igrači obiju ekipa skupa s navijačima Detroita. Sve je započelo natezanjem pod košem Bena Wallacea i tada Rona Artesta koji je nakon svađe otišao do zapisničkog stola i legao na njega. Tada je netko iz publike bacio punu bocu pića na Artesta koji je podivljao i uletio je među navijače i udarao svakoga tko mu se našao na putu, a pomogao mu je Stephen Jackson, dok se Jermaine O’Neal obračunao s navijačem na parketu. Sve je završilo velikim kaznama za igrače i uništenjem jedne od najpotentnijih ekipa u ligi. Artest je dobio zabranu nastupa do kraja sezone, Jackson je dobio 30 utakmica kazne i O’Neal je zaradio 15 susreta pauze.

Sljedeća godine je Stern odlučio stati na kraj lošem odijevanju NBA igrača, a najveće zasluge za promjenu idu Allenu Iversonu koji je na utakmice i press konferencije dolazio sa širokim hlačama “na pola guzice”, ogromnom količinom zlatnih/dijamantnih lančića ili bolje reći “gangsta” stilom. Stern je odlučio da igrači moraju izgledati pristojno i donesen je zakon po kojem igrači na utakmice ili oni koji sjede na klupi zbog ozljeda/suspenzija moraju biti “biznis casual” odjeveni. Što god to značilo, kada danas imamo Russella Westbrooka sa svojim šašavim kombinacijama ili Dwyanea Wadea koji glumi modnog gurua.

Te godine je uvedena još jedna zabrana, a ona se odnosila na igrače koji su mislili iz srednje škole ići ravno u NBA ligu i slijediti primjer Bryanta i Garnetta. Liga na čelu sa Sternom je odlučila da svaki igrač mora minimalno jednu sezonu provesti na sveučilištu ili u europskoj košarci prije nego što može izaći na draft.

Najveći skandal u povijesti NBA lige

Košarkaški sudac Tim Donaghy je bio pod istragom FBI-a zbog namještanja utakmica, a najčešće se radilo o zbroju poena pojedinih ekipa na kraju utakmice ili poluvremena ili pobjeda neke momčadi u tzv. hendikepu. Donaghy je dobio zatvorsku kaznu, a kasnije je optužio ligu da im je ona naložila da “poguraju” određene momčadi. Najviše pod znak pitanja je došla serija između Lakersa i Kingsa u doigravanju 2002. godine, a posebno šesta utakmica u kojoj se događalo jako puno neobjašnjivih stvari. Za one koji žele znati više mogu pogledati sporne situacije na YouTubeu.

Ovdje možemo dodati i dvije franšize koje su dobile premještaj u nove gradove. Ako ikada budete išli u Seattle nemojte spominjati Davida Sterna. Naime, u Seattleu vlasnik Howard Schultz nije mogao dobiti odobrenje za izgradnju nove dvorane, a Stern umjesto da ponudi franšizu nekom lokalnom biznismenu, što je praksa, on se odlučio Claya Benneta koji je franšizu premjestio u Oklahomu skupa s nekoliko fenomenalnih igrača na čelu s Kevinom Durantom.

stern-silver

Druga momčad su trebali biti Hornetsi (sada Pelicansi) za koje je bio zagrizao Larry Ellison, a njegova ideja je bila da momčad premjesti u San Jose. Međutim, Stern se ovdje pokazao u pravom svijetlu i razgovarao je s vlasnicima ostalih 29 ekipa koji su bili da se Hornetsi ponude nekom lokalnom biznismenu, a dok se on ne nađe nek vlasnik momčadi bude NBA liga. Sve je bilo u redu dok menadžment Hornetsa već nije imao spreman trade koji je slao Chrisa Paula u Lakerse, ali je Stern to stopirao i pronašao je novog vlasnika, Toma Bensona kojemu je, kako se špekuliralo, bio obećao prvi izbor drafta 2012 godine.

Posljednji skandal bio je lockout 2011. godine prozvan “Borba milijunaša i milijardera”. Riječ je bila o podijeli prihoda lige gdje je sindikat igrač izvukao deblji kraj i sada se prihod dijeli 50:50, dok su prije igrači imali 57%. Igrači su izgubili 2 milijarde dolara u idućih sedam godina, odigrano je 66 utakmica u sezoni s jako zgusnutim rasporedom.

Gospodin David Stern je od jedne zabavne igre napravio veliku korporaciju koja generira veliku količinu novca za igrače i vlasnike, a nama velikim obožavateljima mnoge neprospavane noći. Stoga, hvala gospodinu Sternu na svemu što je učinio za košarku i želimo puno sreće njegovom nasljedniku Adamu Silveru koji je od danas postao prvim čovjekom lige.