Pregled draftiranih igraèa koji ne igraju u NBA ligi

U NBA ligi mnogo se prièa o rookie igraèima i pomno se prouèava kako se prilagoðavaju na profesionalnu košarku te se pokušava predvidjeti tko bi mogao biti nova zvijezda lige. Postoje i brojni kvalitetni igraèi koji su izabrani na draftu, no odluèili su nastaviti svoju karijeru u Europi. Donosimo vam pregled nekoliko najzanimljivijih imena, od kojih bi neki veæ sada mogli igrati u NBA, ali ipak su odluèili provesti još koju godinu na Starom kontinentu.

Litavac Jonas Valanciunas, izabran 5. pickom prošlogodišnjeg drafta, predvodi ovu listu igraèa koji su draftirani no zbog kojekakvih razloga su odluèili da se ne okušaju u NBA ligi ove sezone. Proglašavan najboljim mladim europskim košarkašem, uz neizostavnog Rickyja Rubia, mogao je biti i viši pick, no za otkupljivanje njegovog ugovara s Lietuvos Rytasom bila bi potrebna 2,5 milijuna dolara, što  premašuje dozvoljenih dva milijuna dolara po starom kolektivnom ugovoru koji je tada još bio na snazi. Od trojice centara na rosteru Raptorsa, jedan je u razvojnoj ligi (Solomon Alabi) a drugi još nije ubilježio ni minute (Aaron Gray). Jedino Jamal Magloire dobiva jedanaest minuta  po utakmici što koristi za 1 koš, 3,8 skoka i manje od jedne asistencije. Obrambeni posao pod košem tako odraðuje krilni centar Ed Davis. Oèito je da Raptorsima treba pravi centar.

Valanciunas je atletièan, brz, motorièan, iznadprosjeèan izvoðaè slobodnih bacanja za nekog svoje visine (89% u Euroligi prošle sezone), sjajno igra pick and roll, ima odlièan rad nogu, odlièno postavlja blokove, ima veliku dozu košarkaške inteligencije, traži kontakt, izvrstan je realizator, kad dobije loptu u ruke u reketu zabije u oko 70% sluèajeva. Mana mu je manjak mase i prosjeèna obrana te slabija post igra zbog èega je ove sezone  u Lietuvosu dobivao manje lopti nego inaèe, no to je uspio ispraviti, vratio se starim navikama, a trener Aleksandar Džikiæ je i najavio kako bi uskoro mogao postati low post prijetnja. Od njega se nije tražilo da zabija okrenut leðima prema košu, tu je nešto slabiji, a i fizièki nije još do kraja razvijen, ne može leðnom tehnikom izgurati protivnièkog centra poput Lovea.

Za zakljuèiti je da æe mu još godina dana kaljenja u jakoj litavskoj ligi dobro doæi, pogotovo u pogledu razvijanja obrambenih vještina, neèeg èega u Raptorsima kronièno fali, dok za napadaèku igru ne postoje veæe zamjerke, jedino da još malo poradi na skoènosti jer æe s ovakvim bodyframeom  i prosjeènim odrazom èesto biti žrtva korpulentnijih centara protiv kojih zasad ima samo svoju brzinu i motoriku.

Bojan Bogdanoviæ, naše gore list i  prvi pick druge runde drafta, izabran od  strane Heata koji ga je  proslijedio u Minnesotu da bi na kraju završio u Netsima kao free agent. Buduæi da je izabran u drugoj rundi, nije mu bio garantiran ugovor te se logièno odluèio za nastavak karijere u turskom Fenerbahèeu. Mi æemo ga pamtiti po dobrim nastupima u dresu Cibone. Vrhunac karijere u Ciboni bili su 28 koševa Barceloni u gostima i samo nekoliko manje u Draženovom domu.

Visok izbor na draftu potvrda je da su i Amerikanci svjesni njegove kvalitete, Real Madrid  ga je kupio veæ sa 16 godina no nije se uspio izboriti za stalno mjesto u prvoj momèadi pa je poslije Španjolske završio u Ciboni gdje je vrlo brzo postao okosnica napada koji je prilagoðen za njega.

Što se igre tièe, u drugoj sezoni postao je agresivniji, voli imati loptu, ima brzi prvi korak, može proæi 1 na 1, kreirati šut, no u realizaciji protiv najboljih momèadi baš i ne briljira. Ima dobar skok, no fali mu eksplozivnosti i brzine, u svojoj igri se više oslanja na izvrstan rad nogu i zaobilaženje protivnièkih igraèa te izbjegavanje kontakta nego na brzinu i snagu, što i nije formula za uspjeh u NBA ligi, gdje bi bio ogranièen na šuteve iz kuta, poludistance i trice, po kojima nije postao poznat, no to je zato što ih je morao šutirati iz isforsiranih situacija buduæi da je on bio prva napadaèka opcija u momèadi.

Bitno je napomenuti da ni Bojan nije pokazivao nikakav vanserijski interes za igranje u NBA-u, što je kod svih skauta i trenera velik minus, jer veæina mladih igraèa poput njega, èak i onih manje talentiranih  u treninzima i intervjuima prije drafta stalno spominju da je NBA vrh,  dream come true,  neizmjerno uzbuðenje i slièno. Bogdanoviæ nije takav, nije demagog i showman, ne gura sam sebe, njegovom setu vještina i sporijem ofenzivnom tempu igre te prosjeènoj obrani još nije mjesto u NBA, mnogo bolje se snalazi u europskoj košarci. U NBA-u bi ulazio na teren na par minuta, ili bi ga poslali u razvojnu ligu, gdje se opet ne bi uklopio buduæi da se tamo naveliko igra na atletiènost. Ovako se poput Ukiæa, koji se u NBA-u nije nešto naigrao iako je imao par dobrih nastupa za Raptorse, možda i pametnije odluèio igrati na sigurno, s  dobrom minutažom u dobroj momèadi, s hrvatskim trenerom i  nekoliko igraèa iz reprezentacije te garantiranim napretkom.

Latvijac Davis Bertans, jedan od zanimljivijih igraèa na draftu. Izabrali su ga Pacersi, ali je mijenjan u Spurse, zajedno s Kawhijem Leonardom za Georgea Hilla. Bertans je u teoriji nisko krilo, ali igra kao bek-šuter, s naglaskom na tricu za koju se specijalizirao. Ima izrazito gladak i teèan skok šut, pogotovo pull-up jumper,  nevjerojatno brz izbaèaj, dalek domet, može šutirati i pogoditi nakon kratkog driblinga ili izlaska iz bloka,  koristi svoju visinu i brzinu kako bi se odvojio od protivnika i stvorio prostor za šut. Zbog visine ga je teško blokirati, no to mu se dogodilo èak dvaput na jednoj pripremnoj utakmici na Nike Hoop Summitu, gdje je šutirao samo 3/10 odnosno 2/6 za tri i imao dosta izgubljenih lopti.

Mlad je, dogaða se da uðe u utakmicu s hladnom rukom, no to æe se iskustvom i radom popraviti. Problem je što mu fali brzine, nema prvi korak, nema snagu, naglo je narastao, èak 20 centimetara u zadnje dvije godine, još je malo nezgrapan, a uz to je i  izrazito mršav te zato ne može igrati obranu protiv drugih krila, može lako zakucati, ima nešto eksplozivnosti, no to prerijetko koristi da bi išao u neke prodore prema košu, rijetko igra u reketu, zasad je klasièni perimeter shooter te je obzirom na svoj potencijal previše jednodimenzionalan. Na treninzima prije drafta demonstrirao je svoj izniman šut za tri poena, nekoliko impresivnih zakucavanja, dobar pregled terena  i dodavanja, dosta fluidno kretanje, karakteristièno za svoju poziciju. U  utakmici nije briljirao, no skauti æe pratiti njegov razvoj u Europi kroz iduæih par godina. Trenutno igra u Partizanu,  uz Milana Maèvana, još jednog igraèa koji je draftiran na prošlogodišnjem draftu no odluèio se za Europu i daljnji razvoj.

Milan Maèvan, 54. izbor koji je iz Thundera preko Heata došao u Cavse, podsjeæa na Kevina Lovea od prije dvije sezone, doduše s mnogo slabijim sposobnostima hvatanja skokova, manje atletiènosti, nešto više tjelesne masnoæe i otprilike jednakom kolièinom sirove snage.

Maèvan izgleda kao da nikad nije kroèio u teretanu, što se vidjelo i na vježbama prije drafta kad se relativno brzo zapuhao, no unatoè tome bio je jedan od najkonzistentnijih igraèa. Manjak atletiènosti na stranu, ovdje je rijeè o jednom iznimno košarkaški inteligentnom igraèu, s fantastiènim pregledom terena, moguænostima dodavanja iz reketa kad je udvajan, sjajnim osjeæajem za pronalaženjem udaljenih suigraèa, slièno Baby Shaqu. Maèvan zbog svoje stature igra jako blizu koša, dobar je u low postu, èesto uspješno koristi tablu, ima dobar hook shot, i skok šut iz okreta u bilo koju stranu. Snažan je, no fali mu brzine i eksplozivnosti, zato rijetko zakucava, a atletièniji  i brži centri i krilni centri mogu ga blokirati. Za igraèa svoje visine vješt je s loptom, ima moguænost nekog lakšeg driblinga prema reketu kao i aktivnog pomaganja u dužim napadima, sposoban je sudjelovati u dugaèkim screenovima, ima mekanu ruku za centra te visok postotak realiziranih šuteva. Glavni nedostatak mu je obrana, èinjenica je da u ovakvoj kondiciji ne može duže od par minuta igrati kvalitetnu obranu i ujedno i pridonositi u napadu, spor je, fali mu lateralna mobilnost, sa 205 centimetara visine jasno je da protiv pravih NBA centara nema šanse i zapravo igra preblizu košu za nekog svoje visine, izvlaèi se na snagu i fizièki kontakt, a generalno gledajuæi je spor i ima loš rad nogu.

Unatoè visokom košarkaškom IQ-u i dobrom napadu te dodavaèkim sposobnostima s bilo kojeg dijela terena, Maèvan u NBA-u nema što tražiti dok se barem malo ne “iskleše” u teretani, a dodatno ga ogranièava manjak visine i ne baš široki raspon ruku, te slabi skokovi i obrambena igra. Morat æe dosta raditi ukoliko jednog dana želi igrati u NBA-u, no analitièari se slažu da se njega nikad neæe moæi nazvati atletom i brzincem. Èini se kao još jedan u nizu jakih srpskih centara krojenih za europsku košarku, no tko zna, možda se ovaj osim stasom i neèim drugim ugleda na Vladu Divca.

Donatas Motiejunas pravi je primjer igraèa koji uèi na svojim greškama, svjestan je svojih slabosti i tu se popravlja. Na meti je skauta od kad ima 15 godina, od onda je nabacio nešto potrebne mišiæne mase, malo popravio katastrofalni rebound aspekt svoje igre, kao i vanjski šut, sad po utakmici u prosjeku pokuša 3,5 trice po utakmici, od kojih pogaða jednu. Takoðer je poveæao postotak skok šuta u svojoj igri i ove sezone se primjetno udaljio od reketa, više ne igra toliko leðima prema košu, još jedan dio igre koji mu nije išao. Motiejunas je postao poznat po izvrsnom osjeæaju za loptu, mnogim fake i spin potezima kojima dolazi do šuta, izvrsnom korištenju backboarda, moguænošæu da završi i neko teže polaganje ili bliži šut bilo kojom rukom. Ove sezone u Asecco Procomu, èiji je najbolji igraè, èešæe sudjeluje u pick and pop akcijama, kad dobije loptu i ima prostora, ne oklijeva šutirati, ima brz izbaèaj i lijep skok šut za nekog s 213 cm visine te natprosjeène sposobnosti dodavanja.

Najveæa mu je mana nekonzistentnost. U svim je statistièkim kategorijama goli prosjek ili nešto iznad iako ima dosta spektakularnih utakmica, ima i onih koje vrijedi zaboraviti. Primjera radi, rekord mu je 18 skokova u utakmici, naravno protiv okrnjenje Olimpije iz koje su tada veæ otišli i Varda i Markota, no isto tako ima hrpu utakmica u kojima je zabilježio izmeðu jednog i tri skoka.

Na vježbama prije drafta nije se iskazao, ništa nije mogao pogoditi, šutirao je u jednom trenutku 4/17,  djelovao nezainteresirano, s “lošim” govorom tijela. Oèito je imao loš dan, no sreæom pa je iznimno svestran i ukoliko ga ne ide šut, vješt je s loptom, ima brz prvi korak, dobru agilnost i sposobnost promjene smjera s kojom može “svladati” veæinu protivnièkih centara.

Krasi ga i dobra leðna tehnika, brzi okret kojeg je gotovo nemoguæe blokirati ali i ne baš mekan i lijep  hook shoot. Na poèetku je spomenuto da je Motiejunas svjestan svojih slabosti i da se u veæini toga popravio, što je i toèno za sve osim za obranu, koju je sudeæi po statistici uspio i pogoršati. Naime, dok je igrao u Italiji za Benetton, imao je najgore brojke u obrani od svih krilnih centara i centara. Jednostavno je nezainteresiran, ne prati situaciju, teško mu je i ruku dignuti, kamoli malo se žrtvovati i namuèiti. Èak i u napadu, rijetko se diže od zemlje, ne voli zakucavati èak ni kad može. Predispozicije ima i to strašne, pitanje je mentaliteta, oèito smatra da manjak obrane nadoknaðuje u napadu, što možda vrijedi za Prokom no Rocketsima koji su ga izabrali treba netko tko æe igrati obranu i zatvoriti reket, imaju scorera, treba im Tyson Chandler a ne Andrea Bargnani.

Nikola Mirotiæ je naturalizirani Španjolac crnogorskog podrijetla. Na draftu je bio najiskusniji igraè sa odigranih 56 utakmici za Real Madrid u Euroligi i u ACB ligi odnosno po novome, ligi Endesi. Najbolja demonstracija njegovih sposobnosti bila je domaæa utakmica Real Madrida protiv izraelskog Maccabija gdje je Mirotiæ zabio 26 koševa od èega 22 u prvom poluvremenu uz šut za tricu 4/5. Igra krilnog centra, visok je 209 cm i neobièno brz za tu visinu, kad krene u prodor prema košu, zahvaljujuæi dobroj kontroli lopte, brzim promjenama smjera i korištenju ploèe, èesto zabija i iz neizglednih situacija.

Zna izvuæi faul, u skoku nije nešto posebno, igra solidnu obranu, bilježi preko jednog bloka i jedne ukradene lopte po utakmici. Ima sjajan osjeæaj da se u pravo vrijeme naðe na pravom mjestu, uglavnom na krilu, u kutu i primi loptu koju onda bez oklijevanja uputi prema košu, onako rutinerski, kao da igra veæ 10 sezona. Nije neki vješti dribler, u NBA ligi bi teško driblingom prolazio jedan na jedan, ali ima sjajan osjeæaj za igru te rijetko griješi.

Na repertoaru ima mnogo poteza, jako je svestran, uklopio bi se u svaku momèad, mogao bi igrati i centra i èetvorku. Posjeduje zrelost i racionalnost, ne ide na neke spektakularne akcije gdje je velika moguænost pogreške, veæ na sigurno, teško ga je uhvatiti van ravnoteže, nespremnog, to on radi protivnicima sa svojim izvrsnim tajmingom, bilo za blok, bilo za pravovremeni ulazak u passing lane i presijecanje lopte.

Mirotiæ je veæ sad spreman za NBA, završio je u Bullsima, koji æe od njega u buduænosti sigurno imati velike koristi, no problem je u tome što on zasada ne želi napustiti Španjolsku, veæ želi osvajati prvenstva, postati najbolji u Europi, financijski osigurati obitelj i tek onda eventualno krenuti u NBA. Još je jedna prepreka i to što je nedavno dobio španjolsku putovnicu, èime više nije strani igraè u španjolskoj ligi te automatski vrijedi više, što znaèi da æe mu Real sigurno korigirati trenutni ugovor  èime æe njegov otkup i odlazak biti dodatno otežani.