Nakon nikada nezanimljivijeg prelaznog roka u NBA ligi nastavljamo s daljnjim pregledom stanja u Istočnoj konferenciji. Analizirat ćemo najbolje od najlošijih, vidjeti imaju li kakvi plan za budućnost ili su jednostavno samo loši. Prvi dio analize možete pročitati ovdje.
9. Philadelphia 76ers 22-34
Ozljedom Derricka Rosea otvorila su se vrata polufinala Istočne konferencija za Philadelphiju, koja je nakon toga dovela Boston do serije od sedam utakmica. Ipak, svjesni kako je sreća, više nego realne mogućnosti, pogodovala takvom rezultatu, došlo je do potpune rekonstrukcije momčadi. Amnestiran je ogroman ugovor Eltona Branda, najbolji strijelac Lou Williams potpisao je za Hawkse, a Andre Iguodala je u razmjeni poslan u Denver. U spomenutoj zamjeni dobili su Sixersi Andrewa Bynuma, čiji se debi još uvijek očekuje, i Jasona Richardsona koji će zbog ozljede propustiti ostatak sezone.
U takvoj situaciji najbolje se snašao Jrue Holiday, koji igra sezonu na visokom nivou i nagrađen je prvim nastupom na All-Staru. Omaleni razigravač predvodi ekipu u poenima i asistencijama, nezgodan za čuvanje i sasvim sigurno budućnost ove organizacije. Po stilu igre podsjeća na Tonyja Parkera, a veliki broj izgubljenih lopti danak su neiskustva i pretjerane ovisnosti igre Sixersa o ovom igraču. Nekadašnji drugi izbor drafta, Evan Turner, također igra dobru sezonu, odlaskom Iguodale i Williamsa otvoreno mu je puno više prostora i samim time odgovornosti. Značajno popravio šut s distance, a jedan od razloga zašto nije izrastao u zvijezdu su njegove limitirane atletske sposobnosti.
Krilni centar, koji nikada nije imao takvih problema, Thaddeus Young, vratio se nakon ozljede i njegova prisutnost u reketu i skokovima prijeko su potrebni ekipi. Nabacio je kila kako bi se mogao nositi s višim i fizički jačima igračima i tako poremetio šut s distance. Osim ovog mladog i talentiranog trojica malo je razloga za osmjeh navijača Sixersa. Spencer Hawes ne opravdava dobiven ugovor, mekan je pod košem i samim time rupa u obrani, Dorell Wright igra neočekivano loše, Kvame Brown očekivano užasan, dok Nick Young zna odigrati dobru utakmicu, ali isto tako i dobrano podbaciti, kako se već moglo naviknuti od njega.
Najveći problem ove momčadi neigranje je Bynuma. Ne samo da nedostaju poeni iz reketa, Bynum bi mogao razigrati suigrače privlačeći udvajanje, oko njega bi se mogao vrtjeti napad Sixersa, a sasvim sigurno bi pomogao i dodatno poboljšao obranu ove mlade ekipe. Bez njega premalo je talenta u rosteru, nejasna je napadačka vizija ekipe i teško je očekivati da ćemo ih gledati u doigravanju. Nakon nedavnog poraza od Orlanda trener Doug Collins obrušio se na igrače svjestan kako ne igraju dobro, ali kako na razini nije niti zalaganje i žrtvovanje za ekipu.
Možda i zanimljiviji od samih rezultata biti će potezi koje će čelni ljudi kluba povući. Treba li dati Bynumu veliki ugovor jer je objektivno jedan od boljih centara lige, ali isto tako igrač staklenih koljena oko kojega nije sigurno graditi, veliko je pitanje? Ako se ne odluče na takav potez, Sixersi imaju zanimljivu jezgru mladih igrača i puno prostora pod salary capom.
10. Toronto Raptors 23-35
Nakon standardno očajnog početka sezone Raptorsa, ozlijedio se Andrea Bargnani i stvari su krenule izgledati bolje. Podigli su obranu na višu razinu, napad je izgledao bolje i ujednačenije, a kao šlag na tortu stigao je Rudy Gay. U zadnja dva susreta izgubili su od slabih protivnika, pa se sada nalaze 5 pobjeda udaljeni od mjesta koje vode u doigravanje.
Očekivano je Gay na sebe preuzeo ulogu lidera ekipe, pogodio dva šuta za pobjedu i poboljšao igru Raptorsa. Iako je riječ o igraču koji nije poznat po razigravanju suigrača, posjeduje napadačkim arsenal koji protivničke ekipe tjera na udvajanje, a samim time više je prostora za suigrače. U paru s DeMarom DeRozanom, mladim atletski nadarenom igračem koji pokazuje napredak iz godine u godinu Raptorsi imaju zanimljiv duo krilnih igrača. Riječ je o prvom i drugom strijelu ekipe i glavnim uzdanicama trenera Dwanea Caseya.
Odlaskom Josea Calderona napad organizira Kyle Lowry, jedan od najsrčanijih playmakera u ligi, fantastično započeo sezonu, ali su ga ozljede sprječavale da uhvati konstantnost i pokaže koliko vrijedi. Uz sve bolje nastupe, razlog za zadovoljstvo čelništvo Raptorsa ima gledajući na budućnost ekipe. Startni centar Jonas Valanciunas proglašen je najtalentiranijim igračem Europe, ispred našeg Darija Šarića, dok aktualni prvak u zakucavanjima Terrence Ross posjeduje sjajne atletske sposobnosti i jasno je kako je riječ o jako zanimljivom igraču s potencijalno svijetlom budućnošću. Jedini problem potonjega manjak je minuta koje provodi na terenu, a jedan od “krivaca” za takvu situaciju, bivši je Cibonin igrač Alan Anderson. Nakon dugo vremena dobio je pravu priliku u ligi i za sada ju odlično koristi. Ulazi s klupe i često zna napraviti nereda i ostaviti značajan doprinos na terenu. Ubacio Knicksima 26, a Bullsima i Oklahomi po 27 poena.
Iako su se nedavne promjene odlično odrazile na igru Raptorsa, razumljiva neuigranost koja dolazi s brojnim izmjenama glavni je problem ekipe. Vidi se to u nastupima protiv boljih ekipa, koje imaju uigrani sistem i koje nije lagano pobijediti oslanjajući se na individualnu kvalitetu. Nejasno je i što će Raptorsi s Andreom Bargnanijem, koji se oporavio od ozljede, ulazi s kupe, daleko je od prave forme i sve je jasnije kako mu se traži nova sredina.
Trebala je ovo biti standardna sezona kanadskog predstavnika, a pretvorila se u zanimljivu potjeru za doigravanjem. Ako se i dočepaju playoffa nerealno je očekivati bilo kakav rezultat, ali pitanje je bi li ijedan navijač Raptorsa odbio takvi scenarij.
11. Detroit Pistons 23-37
U jedinoj ozbiljnoj razmjeni prijelaznog roka Raptorsi su dobili Rudyja Gaya, Memphis Tayshauna Princea, a u cijeloj priči jako dobro prošli su Detroit Pistonsi. Mlada ekipa u izgradnji tako se riješila usluga zahvalnog igrača čije su najbolje godine igranja iza njega i dobili ističući ugovor Josea Calderona. Dosta dobri protiv momčadi sa slabijim omjerima, dok protiv elitnih ekipa u pravilu gube.
Glavna snaga i okosnica za budućnost ove ekipe trebao bi biti dvojac Greg Monroe i Andre Drummond. Najbolji strijelac i skakač ekipe, Monroe posjeduje praktički izumrlu centarsku tehniku i dobro završava u reketu. Mora poraditi na liderskim sposobnostima i više preuzimati odgovornost u ključnim trenutcima, velikom problemu ove ekipe. S druge strane, Andre Drummond mora značajno raditi na svojoj igri, ali nemoguće je ne primijetiti ogroman potencijal koji posjeduje. Jedan od onih igrača koji b,i ako se nastavi razvijati na pravi način, mogao postati jedan od dominantnijih centara u ligi. Fantastične atletske sposobnosti pokazuje predvodeći ekipu u blokadama, a trenutno ne igra zbog ozljede leđa.
Igrač koji bi trebao razigravati spomenuti dvojac i voditi napad Pistonsa, mladi je bek Brandon Knight. Mogao bi dosta naučiti od Calderona, prije svega kako razigrati suigrače i kontrolirati tempo utakmice. Od Rodneya Stuckeya se očekivalo da će biti primjer Knightu i biti jedan od lidera momčadi, ali on je u potpunosti podbacio, baš kao i Charlie Villanueva koji od samog dolaska ne liči na igrača kakav je bio u Bucksima. Dobri u skokovima, u ostalim segmentima loši ili u najbolju ruku prosječni, a u susretima s Hawksima i dva puta Pacersima pokazano im je koliko su daleko od toga da se nose s ozbiljnim ekipama.
Kroz nekoliko gubitničkih sezona mlada ekipa Pistonsa trebala bi stasati, a isto tako pojačati se putem izbora na draftu. Tri godine zaredom Detroit je van doigravanja, tako će najvjerojatnije i ostati, ali čini se da nakon nekoliko loših poteza čelništvo kluba napokon zna što radi.
12. Cleveland Cavaliers 20-38
Odlaskom LeBrona Jamesa srušio se svijet navijača Cavaliersa, da bi polako ali sigurno Kyre Irving vratio osmijeh i nadu u jedan od najneuspješnijih sportskih gradova u Americi. Daleko od doigravanja i dosta napretka nedostaje kako bi postali ozbiljnija ekipa, ali s ovakvom mladom zvijezdom u rosteru budućnost djeluje obećavajuće. U razmjeni s Memphisom dobili Waynea Ellingtona i Marreesea Speightsa i tako pojačali limitiranu klupu.
Veliki udarac doživjeli su Cavaliersi ozljedom Andersona Varejaoa, prije povrede koja će ga koštati ostatak sezone, igrao je na All-Star razini, značajno poboljšao napadačke sposobnosti, uz nikada upitnu sposobnost da kontrolira skokove. Mjesto u startnoj petorci otvorilo se Tyleru Zelleru, igraču s dosta posla pred sobom, kako bi prije svega mogao odgovoriti fizičkim zahtjevima NBA lige. Igra u paru s Tristanom Thompsonom, koji je u drugoj sezoni blizu double-double učinka u koševima i skokovima i pokazuje napredak u igri.
Vanjsku liniju, kao i cijelu ekipu predvodi fantastični mladi superstar Irving koji već u ovom periodu karijere posjeduje zavidne sposobnosti i jedan je od napadački najkompletnijih razigravača današnjice. S 23 poena prevodi ekipu u koševima, najbolji u asistencijama i ukradenim loptama, užitak ga je gledati, a neupitno je kako može i vjerojatno hoće još više napredovati. U paru s novakom Dionom Waitersom, koji se nalazi odmah iza Irvinga po broju poena, Cavaliersi imaju već sada kvalitetan, a potencijalno zastrašujuće dobar bekovski duo. Na poziciji krila starta Alonzo Gee, igrač isključivo dobrih atletskih sposobnosti, dok najveći doprinos s klupe na vanjskim pozicijama daje C.J. Miles s povremeno nezaustavljivim šuterskim noćima.
Mlada, talentirana ekipa, ne ističe se niti u jednom segmentu igre, a očito je kako se muče u obrani i skokovima. Roster pun neupitnog talenta, ali nema sumnja kako će puno rada i napretka biti potrebno ovoj ekipi kako bi se mogla nositi s najboljima. Navijačima Cavsa ne preostaje ništa nego naoružati se strpljenjem i uživati u partijama Kyre Irvinga.
13. Washington Wizardsi 18-38
Nakon užasnog početka sezone i dvanaest uzastopnih poraza, povratkom Johna Walla i konstantnijim nastupima stigli su bolji dani u glavni grad SAD-a. Daleko od doigravanja, u zadnjih nekoliko tjedana pokazuju znakove života i na njima je da nastave s dobrim igrama kako bi pokazali vlasništvu i navijačima da ih vrijedi čekati i pružiti im priliku, prije nego li se rastavi ova, u zadnjih nekoliko godina tradicionalno neuspješna organizacija.
Glavna snaga ekipe su skokovi i dobra obrana koja prima malo poena. Napad predvodi mladi, ultra brzi razigravač Wall, koji od oporavka nakon ozljede kontrolira napad, razigrava suigrače i stvara lagane poene u kontrama. Drugi strijelac ekipe, novak Bradley Beal sve više pokazuje kako je dobar izbor Wizardsa i kako bi u paru s Wallom mogao postati budućnost organizacije. Na krilnim pozicijama izmjenjuju se Martel Webster i Trevor Ariza, koji daju svoj doprinos u obrani, obavljaju prljavi posao bez lopte i uzimaju otvorene šuteve.
Wizardsi imaju zanimljivu kombinaciju visokih igrača u Neneu i Emeki Okaforu, obojica poznati kao klasični centri. Kada je zdrav Nene spada u sam vrh centara u ligi, kvalitetno završava u reketu, dok je Okafor stup obrane Wizardsa, dominira reketom i kontrolirao skokove, a u napadu nije pretjerano efikasan. Visoki igrači koji neupitno ekipi donose iskustvo i kvalitetu, ali isto tako i velike ugovore. Jako loši na gostovanjima i zanimljivo izgubili u svih pet produžetaka koliko su odigrali ove godine.
Ako je suditi po nastupima koje Wizardsi pružaju u zadnje vrijeme ova bi ekipa u sljedećoj sezoni, ako ostane zdrava i zajedno mogla voditi bitku za doigravanje, ali teško je očekivati da mogu išta više. Veliki broj generalnih menadžera u takvim se situacijama odluči krenuti iz početka i riješiti velikih ugovora, vidjet ćemo što će Ernie Grunfeld napraviti.
14. Orlando Magic 16-42
Nemoguće je započeti analizu Orlandove sezone i ne spomenuti odlazak Dwight Howarda. Po mišljenju velikog broja stručnjaka mogli su i morali dobiti više i sasvim je očekivana situacija u kojoj se nalaze na samom dnu Istočne konferencije. Došlo je i do promjene na mjestu trenera, Jacque Vaughn preuzeo je momčad i našao se u nezavidnoj situaciji, a mijenjali su i u prijelaznom roku i poslali J.J. Redicka u Milwaukee za Benu Udriha i Tobiasa Harrisa, mladića koji je po dolasku odigrao tri vrlo dobre partije.
Odlaskom glavne zvijezde, polako ali sigurno, zbog ozljeda ostaju i bez “Howardove družine”. Jameer Nelson očekivano je poboljšao statistike, ali i propustio dobar dio sezone, kao i Hedo Turkoglu, koji je nakon što se vratio koristio nedozvoljena sredstva i suspendiran je od strane lige. Povrijeđen je i Glen Davis koji će propustiti ostatak sezone. U takvoj situaciji istaknula su se nova imena u Orlandu, poput vodećeg strijelca Arrona Afflaloa. Solidan šuter i dobar u obrani, ali jasno je kako nije riječ o igraču toliko kvalitetnom da nosi ekipu i gradi se oko njega.
Najsvjetlija točka sezone partije su mladog crnogorskog centra Nikole Vučevića. Predvodi ekipu u skokovima, postiže dvoznamenkasti broj poena po susretu, a najbolju partiju sezone odigrao je protiv aktualnih prvaka, kojima je ubacio 20 poena i pritom sakupio 29 skokova. U njemu Orlando posjeduje lijep potencijal za budućnost, baš kao i u slučaju Moea Harklessa i Andrewa Nicholsona. Mladići koji dobivaju dosta minuta na terenu, koje ne bi mogli dobiti u nekoj ozbiljnijoj ekipi, a što im zasigurno pomaže da se razviju na pravi način. Nakon ozljede vratio se Al Harrington i bit će zanimljivo vidjeti što on može donijeti ovoj mladoj ekipi i hoće li se dugo zadržati kao član organizacije. U karijeri promijenio sedam klubova i u većini bio važna karika, a najbolju godinu odigrao u Knicksima zabijajući 20 poena po susretu.
Loši i na strani i kod kuće, očit je nedostatak zvijezde u ovoj ekipi, pa su tako izgubili tri produžetka i slavili u samo jednoj od osam utakmica koja je riješena u tri poena. Jedini pozitivan segment u igri ove momčadi su asistencije u kojima su u samom vrhu lige. Bez Howarda i u problemima s ozljedama realan je omjer pobjeda i poraza kojeg imaju, a ne bi trebalo čuditi ako još koju godinu provedu u začelju praveći društvo prošlogodišnjem prvaku dna Istočne konferencije i glavnom favoritu za ponavljanje takvog uspjeha, ekipi Charlotte Bobcatsa.
15. Charlotte Bobcats 13-44
Charlotte Bobcatsi najlošija su momčad NBA lige. Tijekom sezone zaredali 18 poraza, imaju najgori omjer u ligi, gube u prosjeku s najviše razlike, loši u obrani i napadu, kao i u skokovima po susretu, na samom dnu po asistencijama. Michael Jordan najbolji je igrač svih vremena, postizao je brojne rekorde i pomicao granice. Nastavio je u tom tonu kao vlasnik, samo ovaj puta otišao u sasvim druge ekstreme.
Jedina prednost ekipe je da kada nekim čudom uspiju utakmicu zadržati u egalu do samog kraja, slave u više od 50% slučajeva. Ekipu u poenima predvodi razigravač niskog rasta, Kemba Walker s nešto manje od 18 koševa po susretu. Također je najbolji asistent i kradljivac lopti u momčadi. Iako su mu tek 22 godine, čini se kako dostiže vrhunac svoje igre i kako nema previše mjesta za napredak, što je jedan od glavnih razloga zašto nije izabran kao prvi izbor na draftu. Za razliku od njega, Michael Kidd-Gilchrist posjeduje ogroman potencijal, ali daleko je od toga da na pravi način doprinosi ekipi. Tjelesno sposoban za najveće stvari, a koliko mora raditi pokazao mu je vlasnik ekipe pobijedivši ga u 1 na 1 okršaju, unatoč 50 godina na leđima.
Još jedan mladi igrač sličnih karakteristika startni je centar ekipe Bismack Biyombo. Najbolji bloker ekipe za sada ne opravdava visok izbor i ne pokazuje ništa više osim zavidnih atletskih sposobnosti. Teško je povjerovati u to, ali Bobcatsi imaju i igrača koji je ugodno iznenadio i čiji je oporavak od ozljede izuzetno bitan za ekipu. Riječ je Byronu Mullensu, koji predvodi ekipu u skokovima, ima jako mekanu ruku za tako visokog igrača značajno napreduje u zadnje dvije godine. Ostatak ekipe čine Ramon Sessions, razigravač koji je u prošle sezone pokazao da ne može voditi ozbiljnu ekipu, preplaćeni atleta Tyrus Thomas, za koje je sve jasnije da ništa ozbiljno neće napraviti u karijeri, još preplaćeniji Ben Gordon, koji još od dana iz Bullsa nije odigrao dobru partiju, neiskoristivi Brendan Haywood i još jedan u nizu preplaćenih, DeSagana Diop. Trinaest pobjeda trenera Mikea Dunlapa uopće nije loš rezultat.
Počeli su Bobcatsi sezonu omjerom od 7 pobjeda i 5 poraza i u tom trenutku trener momčadi zaslužio je svojevrsnu nagradu za životno djelo. Nije prošlo dugo prije nego li se ova ekipe vratila tamo gdje i pripada, a to je na samo dno Istočne konferencije i lige općenito. Takvi rezultati donijeti će im još visokih izbora na draftu, ali ako ih se bude trošilo na igrače poput Adama Morrisona, neće se puno toga promijeniti u organizaciji. Trojac Walker, Kidd-Gilchrist i Biyombo trebao bi biti budućnost ove ekipe, ali pitanje je koliko će vremena trebati da ovi igrači stasaju i hoće li se to uopće dogoditi. Navijači Bobcatsa, ako uopće i postoje takvi morat će imati jako puno strpljenja i nadu u bolje sutra.