Početak sezone je bio poprilično neočekivan za većinu ekipa, a kako je vrijeme prolazilo i utakmice su odigrane situacija je sve nejasnija. Momčadi koje su namjeravale “propustiti” sezonu su se našle u zanimljivoj situaciji, dok su neki ozbiljni konkurenti zapali u krize. Najbolje da se bacimo na pregled po divizijama, a prva je divizija Atlantic.
Komedija od divizije, nema niti jedne ekipe koja ima veći broj pobjeda od poraza, a toliko su loši da im je zajednička koš razlika minus 577 što je uvjerljivo najgore u ligi. Protiv ostatka lige su na omjeru 39-80 ili 32,7% i jedna momčad u ovoj diviziji će biti četvrti nositelj u doigravanju, te će podignuti zastavu za osvajača divizije što je navelo novog šefa lige, Adama Silvera da razmisli o promjenama (vraćanje na dvije divizije po konferenciji).
U ovom kuršlusu su se najbolje snašli Toronto Raptorsi, a ne znamo koliko je cilj Masaiju Ujiriju da love doigravanje ove sezone jer svi dosadašnji potezi ukazuju na suprotno. Razmjene Bargnanija i Gaya su ih trebali spustiti na niske grane, ali dogodilo se da ekipa igra sve bolje. To se posebno vidi nakon odlaska Gaya (priliku je napokon dobio mladi Ross) bez kojeg su na omjeru 5-3 uz četiri pobjede na gostovanjima (napadački rating im je bio na razini top 10 ekipa sa 107,8 poena na 100 posjeda, a obrana je ostala na istoj razini), a najveće skalpove uzeli su Mavericksima i Thunderima. Napad im se kotrlja na solidnoj realizaciji spot up akcija, nevjerojatnoj sezoni DeMara DeRozana koji ima zadatak rješavati napade kada sve akcije stanu (trenutno je na 0,91 poenu po posjedu iz izolacijskih akcija što ga svrstava u samu elitu) i odlično reagira kao ballhandler u pick igri čime olakšava situaciju svojim razigravačima.
Tu na scenu stupa Kyle Lowry koji igra sezonu karijere, nikada nije bio ovako efikasan uz odličan omjer asistencija i izgubljenih lopti, te standardno odrađuje dobru obranu na svom igraču. Uz njih dvojicu, ispod svih radara ordinira Amir Johnson, neprimjetni član ekipe, a kad ono, imamo nevjerojatno efikasnog igrača bez kojeg je teško zamisliva petorka Raptorsa. Zaštitni znak su mu borbenost, odlično postavljanje blokova, jako lijepo završavanje oko obruča iz pick akcija, te je jedan od najboljih “smetlara” lige, dok obrambeni dio posla odrađuje više nego dobro na svom igraču. Ovdje nadodate poprilično “dosadne” skakače Hansbrougha i Valanciunasa, te odličnu prinovu Vasqueza kao back up opciju i imate gotovo sigurnu ekipu za doigravanje na ovakvom Istoku, ali Ujiri će sigurno napraviti neki trade da se to ne dogodi (netko od dvojca DeRozan i Lowry sigurno ide, prvi zbog dugoročnog ugovora, a drugi zbog jako teškog karaktera).
Nastavljamo s još jednim iznenađenjem, a to su Boston Celticsi koji bez šutera i centra, te uz Jordana Crawforda kao prvog razigravača i jednog od najboljih igrača ekipe uz Jareda Sullingera, a uz sve to trenutno imaju i top 10 obranu lige. Nakon ovoga što drugo reći osim naklon od poda za rookie trenera Brada Stevensa. Ekipa se trudi nenormalno, love sve šutere lige (među najboljima u obrani spot up akcija), pick akcije odlično brane zahvaljujući terijeru Bradleyju, dužini Greena i Wallacea, te Bassu i Sullingeru koji se odlično snalaze u branjenju picka. Napad škripi na sve strane, ali se održava na račun stretch opcija Bassa i Sullingera (ujedno i odlični igrači u postu koji su u stanju odigrati jedan na jedan), te ludosti i improvizaciji Crawforda, Greena ili Bradleyja koji je napredovao u šuterskom dijelu i sada predstavlja solidnu prijetnju s poludistance i trice iz kuta. Kao i kod Raptorsa, ovdje sve ovisi o GM-u ekipe, Dannyju Aingeu koji mora odlučiti što točno želi jer dolazi vrijeme kada će se Rajon Rondo vratiti na parket, te bi uz njegovu pomoć i još kojeg solidnog igrača ova momčad bi mogla izboriti doigravanje.
Treći tanker divizije su 76ersi koji imaju degutantnu momčad s četiri i pol NBA igrača na rosteru. Oni trče kompletnu utakmicu i nadaju se da će protivničkoj ekipi dosadit ih ganjat po terenu (igraju s najbržim tempom u ligi) što je bio slučaj na početku sezone, ali sada ovo prerasta granicu dobrog ukusa. Jedino tko ih drži na životu je glavni kandidat za rookieja godine, Michael Carter-Williams koji u ovakvoj ekipi pokazuje svoj talent u oba pravca i samo zbog njega vrijedi pogledati utakmicu 76ersa (bez njega su ostvarili samo jednu pobjedu u 11 susreta). Momčad 76ersa bi imala ozbiljnih problema u euroligaškom natjecanju s ekipama kao što su CSKA, Real, Barcelona, Fenerbahče, te oba grčka kluba koja imaju financijskih problema.
Ostao je još spektakularni dvojac iz New Yorka koji je u sezonu ušao s velikim najavama, a od toga nije ostvareno ništa. Ne zna se gdje je gora situacija, kod Knicksa Toure Murry dobiva solidnu minutažu u zadnjim utakmicama, te je s ovime skoro sve rečeno. Malo ozbiljnije, Knicksi imaju velikih problema s ozljedama, Carmelo Anthony je preskočio operaciju ramena na ljeto i konstantno igra s bolovima što se vidi na njegovoj realizaciji, a opet je kao takav najbolji igrač svoje ekipe. Najznačajniji izostanak bio je Tyson Chandler koji je do sada odigrao svega devet utakmica, Raymond Felton je propustio trećinu sezone, a standardnih problema s ozljedama imaju Artest, Martin, Udrih (koji je imao problema s božićnim dresovima), Stoudemire, Prigioni koji su ipak ljudi u poznim godinama. Još na ovo sve nadoveže se kriminalna igra J.R. Smitha i Imana Shumperta, a onda se mora imati ovakav omjer (9-20).
Napad im se kao i prošle godine svodi na izolacijske akcije i spot up šuteve nakon udvajanja Mela ili Smitha, te sve akcije momčadi koje ne uključuju Carmela su po efikasnosti u donjem dijelu lige. Obranu ne mogu igrati da dube na glavi jer je previše “promatrača” na jednom mjestu, a dolazi se do situacije gdje je Melo jedan od najboljih defendera svoje ekipe jer pokraj Stoudemirea i Bargnanija nije teško izgledati kao odličan obrambeni igrač. Povratkom Chandlera bi se obrana trebala poboljšati zbog njegove defenzivne svestranosti (odličan u obrani pick igre kao i zaštiti reketa, ova druga specijalnost manje dolazi do izražaja jer ima gomilu katastrofalnih obrambenih igrača na rosteru, te ne stigne krpati sve rupe). Trenerska stolica Mikea Woodsona je poprilično klimava i čini mi se da neće još dugo jer ovaj roster i trenutna situacija u klubu nije obećavajuća. Trenutno nije lako navijačima Knicksa.
Nisu Knicksi jedini koje neće Fortuna. Netsi se mogu pohvaliti s izgubljenim Brookom Lopezom do kraja sezone, Kirilenkom koji je odigrao četiri utakmice, Terryjem s propuštenih pola sezone, Deronom Williamsom koji ima 18 odigranih utakmica, a najbolje se drže Pierce i Garnett s limitiranom minutažom (propustili su kombinirano osam utakmica). Kada još vidite tko im je trener onda sve bude kristalno jasno. Svaka čast Jasonu Kiddu na igračkoj karijeri, ali njegov utjecaj na momčad s psihološke strane je nikakav, a tek rotacije i nepostojanje akcija za niti jednog igrača ekipe spada u najveće promašaje godine. Kao jedine poštene akcije može se navesti pick igra Derona s dvojcem visokih, Lopezom i Garnettom što je prekopirano od prijašnjih trenera, Carlesima i Riversa u Bostonu.
Rangirani su u vrhu lige s realizacijom iz posta zahvaljujući Lopezu i izolacijama što može zahvaliti Pierceu i Johnsonu koji su među najboljim igračima u situacijama jedan na jedan u ligi, a obrambeni rating je predzadnji u ligi (Jazzeri su posljednji), odnosno dijele to mjesto sa 76ersima. Najbolje je što Kidd i stožer ima hrpu odličnih obrambenih igrača, posebno u jedan na jedan situacijama gdje se jedino za Williamsa može reći da je minus igrač na tom polju. Moramo spomenuti našeg “susjeda” Mirzu Teletovića koji pokazuje da ima mjesta u ligi sa svojim izvrsnim šutom za tri poena, a posebno iz spot up akcija gdje je na realizaciji od 45% ili 26/58 iza linije za tri poena. Ovdje samo čekamo dan kada će Kidd dobit otkaz i trenutno je prvi pick za “pedalu” jer momčad i bez Lopeza može izboriti prvih pet pozicija na Istoku zbog velike širine koje posjeduje na svim pozicijama, dok za nešto ozbiljnije će morati izmisliti kakav trade.
Ivan Kuštra piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje.