Treći i posljednji pregled slobodnih igrača fokusira se na igrače koji igraju s loptom i o kojima ovise napadi njihovih momčadi. Ovdje nema “velikih” igrača koji su dostupni, no može se pronaći nekoliko interesantnih imena koje bi brojne momčadi htjele vidjeti u svojim redovima.
Elita
Eric Bledsoe (Phoenix Suns)
Prvi u nizu combo bekova kojima vrijednost sve više pada jer je posljednjih godina nastupila strašna inflacija igrača sličnog profila. Bledsoe je prošle sezone napokon odigrao u skladu sa svojim potencijalima, a vjerojatno bi bilo i bolje da pola sezone nije propustio zbog ozljede koljena, što nikada nije dobra vijest za nijedan tip igrača, a najmanje za one koji se oslanjaju na atleticizam i slashersku igru poput Bledsoea. Odigrao je 43 utakmice, 32,9 minuta prosječno što mu je bilo dovoljno za vrlo dobar all round učinak: 17,7 poena, 5,5 asistencija i 4,7 skokova te 47,7% šuta iz igre. Jednim djelom takvu produkciju može zahvaliti i svom treneru u Sunsima, Jeffu Hornaceku koji ga je jako lijepo uklopio u svoj sustav igre, te ga upario sa Goranom Dragićem na bekovskim pozicijama. Bledsoe je i dalje na razini igrača koji se razvija i potencijala svakako ima, ali s obzirom na ozljede koje su ga zahvatile u ranom stadiju karijere GM-ovi će vjerojatno biti na oprezu kada mu budu nudili ugovor. On je inače zaštićeni slobodni igrač, i za očekivati je da Sunsi izjednače svaku ponudu koja će iznositi do 10 milijuna dolara godišnje.
Srednja klasa
Jameer Nelson (Orlando Magic)
Ni zrno logike nisu pokazali čelnici Orlanda nakon što su otpustili starosjedioca Nelsona (10 sezona u Orlandu). On je dobio “pedalu” jer Orlando na njegovoj poziciji ima mlade talente koje želi razvijati što su mogli i s njim na rosteru. Ali ni otpuštanje ne bi bio toliki problem da nakon njega nisu potpisali Bena Gordona i Lukea Ridnoura. Sa konja na magarca. Nelson je najbolju sezonu u karijeri odigrao 2009. godine kada je Orlando predvođen Dwightom Howardom stigao do finala doigravanja. Tada je ubacivao 16,7 poena uz 5,4 asistencije i 45% šuta za tricu. Danas postiže 4 poena manje prosječno ali ima i 2 asistencije više u ne baš sjajnom Orlandovom kontekstu. I dalje je vrlo pouzdan tricaš i mogao bi se sjajno snaći kao rezervni razigravač i šesti igrač.
Ramon Sessions (Milwaukee Bucks)
Ako je ijedan igrač sinonim za backup razigravača onda je to Sessions koji je tu ulogu odrađivao od Milwaukeeja, do Minnesote, Clevelanda i Lakersa. To mu je bilo dovoljno da si priskrbi titulu najboljeg rezervnog playmakera u ligi što je realno i opravdavao u svim ovim klubovima. Bolji kao strijelac nego dodavač, pristojna slasherska igra a čini se da je dodao i šut sa distance jer je u Bucksima šutirao 35,7% za tri. Idealan za održavanje napadačkog ritma za 3 milijuna dolara godišnje.
Specijalisti
Ray Allen (Miami Heat)
Ray-Ray se premišlja što i kako dalje. Mirovina ili nastavak NBA igračke karijere? Osamnaest NBA sezona je iza njega, reputacija jednog od najboljih tricaša svih vremena i 2973 trice na kontu. Šteta bi bilo da ostanemo bez Allena koji je u prošlom playoffu pokazao da još uvijek itekako može biti koristan. Erik Spoelstra ga je redovito koristio u neizvjesnim završnicama, a on je statistički gledano bio član Miamijevih najboljih petorki koje je Spoelstra miksao. Gledano regularni dio sezone postotak trice mu je bio malo ispod prosjeka karijere ali imati ovakvog jednog veterana sposobnog odlučiti utakmicu svojom serijom trica (čak je u playoffu pokazao da može i spustiti loptu na zemlju i napasti obruč) pravi je luksuz.
Jimmer Fredette (Sacramento Kings)
Na kraju NCAA karijere, odnosno posljednje sezone, na koledžu Brigham Young u kojoj je Fredette zabijao 28,9 poena po utakmici američki predsjednik Barack Obama je izjavio: “Nevjerojatno. On je sigurno najbolji strijelac u državi i veliki talent“. Ali u Jimmerovom slučaju talent nije bio garancija uspjeha. Tri i pol godine u Sacramentu te pola sezone u Chicagu i od Jimmera kao opakog strijelca nije ostalo ni “s”. Igrao je prosječno 15 minuta po utakmici i ubacivao 6,9 poena. Nadamo se da će netko posegnuti za njim i spasiti mu karijeru, ako ne, i Europa je dobar izbor.
Mo Williams (Portland Trail Blazers)
Najbolje godine karijere i najbolje sezone odigrao je u Clevelandu sa LeBronom Jamesom, a nakon toga je uslijedio igrački regres, i to onaj za ovakvog gunnera najbolniji, šuterski. U Portlandu prošle sezone imao je ulogu rezerve i ubacivao je samo 9,7 poena uz 4,3 dodavanja, šut iz igre 41,7% i tricu 36,9% što su prosjeci ispod prosjeka karijere. Nikako to nije dobro za igrača koji ima 31 godinu, kojemu je šut sve nepouzdaniji kao i njegova selekcija, i koji na slobodna bacanja izlazi samo kada protivnik dobije tehničku. Ako i tada. Ali ako vam treba veteran sa playoff iskustvom kao pomoć s klupe onda ni Williams nije loša opcija.
Radnička klasa
Jordan Crawford (Golden State Warriors)
Atlanta, Washington, Boston, Golden State. Crawford se praktički u nijednom klubu ne može zadržati dulje od jedne sezone i često se nalazi na trade blockovima. Tipični combo bek koji nije ni šuter, ni razigravač. Kroz karijeru šutira loših 30% za tricu, i ako ga trener nema pod kontrolom ili ako nije postavljen u dobru rolu bez imalo grižnje savjesti potrošiti će ogroman volumen lopti i uzeti gomilu loših šuteva preko ruke. Naravno, na štetu svoje momčadi. Prije nego je razmijenjen u Warriorse u Celticsima je imao dobru sezonu: 13,7 poena, 31,1 skok i 5,7 asistencija što je rekord karijere za čovjeka koji je skloniji šutirati nego dodati. Ako vam treba instant strijelac s klupe i spremni ste riskirati Jordan je vaš izbor, za razumnu cijenu od 3 milijuna dolara godišnje.
Shelvin Mack (Atlanta Hawks)
Prosječnom ljubitelju NBA lige vjerojatno ne previše poznato ime i prezime ali iza njega je jako dobra sezona u Hawksima. Neće vas oduševiti ničim posebnim, ali je igrač koji donosi stabilnost na parket i koji može vrlo komotno ubaciti s klupe svoju kvotu poena te održati napad živim. Korektan obrambeni igrač koji zbog mase može po potrebi čuvati i snažnije igrače na poziciji beka šutera.
Evan Turner (Indiana Pacers)
Drugi izbor drafta 2010. godine Sixersa i baš kao i Stuckey sinonim za neefikasnost. Zbog toga ne može biti nositelj napada u nijednoj opciji, a ne može poslužiti ni kao specijalist jer nema ni kreatorskog potencijala, ni tricaškog, ni defanzivnog. A onda se sjetimo kako je pompozno doveden u Pacerse sredinom prošle sezone i kako je trebao poslužiti kao tajno oružje pri napadu na titulu.