NBA karavana ide dalje.nakon odrađene regularne sezone, playoffa i drafta pred momčadima je period konstruiranja i slaganja rostera za novu sezonu, a pred nama je po mnogima i najuzbudljiviji dio NBA cirkusa – potpisivanje slobodnih igrača i tradeovi. To nam je bio dovoljan povod da vam predstavimo ovogodišnje najzanimljivije igrače na tržištu.
Započinjemo sa centrima i visokim krilima.
Elita
Tim Duncan (San Antonio Spurs)
Košarkaš a ne umirovljenik, na žalost i nesreću 29 NBA momčadi, a na veliku sreću milijuna NBA fanova. Timmy i u 38. godini života nastavlja s košarkom, kako je sam rekao barem još dvije godine. Klasični je primjer vrhunskog sportaša profesionalca koji se zna brinuti za svoje tijelo (uz asistenciju Gregga Popovicha, naravno), poznaje granice i nije mu problem odreći se nekoliko milijuna dolara da bi njegova momčad bila konkurentna i sljedeće sezone. Ne očekujemo njegov značajniji regres već standardnu rolu od 25 minuta, 15-ak poena, zaključan reket i loptu u low postu u onim rijetkim trenutcima kada napadački stroj Spursa stane. Što ti više treba od jednog centra veterana? Koliko još u ligi ima ovako pouzdanih majstora na ovoj poziciji? Nastavite se češkati po glavi…
Dirk Nowitzki (Dallas Mavericks)
Plavi anđeo je još jedan veteran iz endemske vrste onih koji ne love dolare i vjerni su svojoj franšizi. Dallas i Nowitzki su kao blitva i riba, ne idu jedno bez drugog i Nijemac će potpisati vjerojatno dvogodišnji ugovor ukupne vrijednosti od 20-24 milijuna dolara, popust uračunat, a sve zbog višeg cilja – juriša na još jednu NBA titulu, do koje ipak ne može bez pravih pojačanja. Kao što smo naglasili, Dirka ne zanimaju druge opcije već se angažirao i kao svojevrsni GM u privlačenju slobodnih igrača visoke klase na koje Dallas cilja. I dalje je vrlo pouzdan strijelac sa standardno velikim arsenalom oružja.
Chris Bosh (Miami Heat)
Svi još uvijek čekamo rasplet događaja oko trijumvirata James–Wade-Bosh u South Beachu oko kojega je očito jako puno igara: zakulisnih, financijskih, agentskih, osobnih i emocionalnih i pojma nemamo kako će se to sve na kraju okončati. Naše misli oko statusa Chrisa Bosha kao free agenta idu u dva pravca. Prvo, ako ostane u Miamiju za pretpostaviti je da će dobiti trogodišnji ugovor sa plaćom od 10-12 milijuna po godini, i izgledno je da bi opet on mogao biti taj koji je od “velikog trojca” dao najviše od sebe. U drugom slučaju, ako ne pristane na “popust” odlazi na novu destinaciju i potpisuje ugovor veći od 15 milijuna dolara godišnje. Iako nije bio često u prilici to pokazati u Miamiju Bosh je i dalje legitimna druga napadačka opcija preko kojega možeš vrtjeti napad kako želiš i može funkcionirati jako dobro čak i izvan Miamijevog ekosustava. Šut s poludistance mu je praktički kao slobodno bacanje, trica je već standardni napadački sadržaj i jedan je od najboljih pick and roll defendera među visokim igračima sposoban ostati u zoni i paziti na reket ili visoko izlaziti prema perimetru i igraču s loptom. Uz sve to, Bosh je All-Star igrač sa šampionskim pedigreom, iskoristiv na obje centarske pozicije.
Srednja klasa
Greg Monroe (Detroit Pistons)
Centar Pistonsa je zaštićeni slobodni igrač (restricted free agent) što znači da mu druge ekipe mogu nuditi ugovor, ali ako Pistonsi izjednače tu cifru on ostaje u Detroitu. Bit će zanimljivo vidjeti što će nova administracija u Detroitu, na čelu s novim trenerom Stanom Van Gundyjem odlučiti u vezi Monroea koji je i nakon 4 godine provedene u ligi na razini potencijala, ni blizu gotovog NBA proizvoda. Radi se o centru sa sjajnom igrom leđima, odličnim dodavačkim sposobnostima i pouzdanom skakaču ali i igraču koji još ne razumije defanzivne postavke, laka je meta u pick and rollu i sklon je pretjeranom promašivanju zicera. Nekoliko je ekipa zainteresirano za njega, spominje se i njegov trade u Pelicanse u zamjenu za Van Gundyjevog ljubimca Ryana Andersona ali najrealnije je ipak očekivati da Greg ostane u Detroitu za plaću od 10-12 milijuna dolara godišnje, osim ako neka ekipa ne uleti u priču sa ogromnom svotom novca koju Pistonsi neće izjednačiti jer na Monroeovoj poziciji imaju i Josha Smitha, ali i vremena su takva da se mora paziti na svaki dolar.
Pau Gasol (Los Angeles Lakers)
Nekoliko godina ranije Španjolac bi se bez problema našao u gornjem poglavlju među elitom, ali ozljede, godine i lutanja Lakersa učinili su svoje. I dalje je igrač koji može svaku večer ubaciti dvoznamenkastu kvotu poena, a uzevši u obzir spomenute godine i podeblji liječnički karton za očekivati je da se Pau po stare dane nađe na rosteru nekog contendera za jednoznamenkasti milijun dolara.
Boris Diaw (San Antonio Spurs)
Budući da je bio iznimno važan kotačić Spursa u pohodu na titulu i da ga veže prijateljstvo s Tonyjem Parkerom bilo bi pravo iznenađenje da Francuz ne ostane u ekipi Teksašana, iako se za sada i jedna i druga strana prema toj ideji (barem naizgled) odnose poprilično hladno. Sjajan role player s all round vještinama ali istovremeno i posebna biljka koja ne raste svugdje već samo u posebno kontroliranim uvjetima. Drugim riječima, da bi bio potpuno iskoristiv mora igrati u pravoj ulozi i sustavu sa timskom igrom. Jedva čekamo vidjeti hoće li se netko opijen izvedbama iz playoffa zaletjeti i dati mu više od 4-5 milijuna dolara godišnje.
Specijalisti
Mike Scott (Atlanta Hawks), Matt Bonner (San Antonio Spurs), Rashard Lewis (Miami Heat)
Sva trojica su takozvane stretch četvorke kojima je jedini zadatak na parketu pogađati tricu, i općenito su ovakvi igrači postali trend zadnjih godina u ligi, kao posljedica još jednog trenda, sve većeg davanja važnosti trici. Scott je u drugoj sezoni u ligi šutirao skromnih 31% ali odigrao je nekoliko sjajnih utakmica za Atlantu, a osim solidnog atleticizma i šuta za tri iz pick and popa zahvalan je i u istrčavanju tranzicije.
Matt Bonner se nije naigrao prošle sezone u dresu Spursa ali njegovih 41,4% šuta za tricu kroz karijeru biti će dovoljni nekome da ga potpišu i daju priliku u određenim trenucima utakmice.
Rashard Lewis je bljesnuo nekoliko puta u dresu Heata u playoffu protiv Pacersa i Spursa i on će pri traženju novog poslodavca „mahati“ pedigreom nekada jednog od najboljih šutera za tri poena u ligi.
Channing Frye (Phoenix Suns)
Uz Gorana Dragića i Erica Bledsoea najvažniji igrač hit ekipe iz Phoenixa prošle sezone. Još jedna stretch četvorka, s 38,5% šuta za tri kroz karijeru, a 37% prošle sezone. Upravo zbog njegove mirne ruke otvarao se dodatni prostor Dragiću i Bledsoeu da rade dar-mar u reketu protivnika, te je krajnje čudno da ga Sunsi nisu odlučili ponovno potpisati (ili nije ako znamo da love krupne ribe?). Iskusan strijelac i svakako jedan od boljih na svojoj poziciji. Sedam milijuna dolara će mu netko sigurno platiti.
Josh McRoberts (Charlotte Hornets)
Nakon godina lutanja po ligi McRoberts se preporodio prošle sezone u Bobcatsima gdje mu je trener Steve Clifford našao primjerenu ulogu i u obrani, i u napadu. Šutirao je 36% za tricu, bilježio 8,5 poena po utakmici, 4,8 skokova i za visokog igrača sjajnih 4,3 asistencije. Upravo mu je ta posljednja stavka, da se „parkira“ na lakat i podijeli nekoliko asistencija, glavni argument pri traženju novog ugovora od 4-5 milijuna dolara po godini.
Spencer Hawes (Cleveland Cavaliers)
Za razliku od ostalih kolega specijalista Hawes je centar, ali također posjeduje mekanu ruku, 44,8% za tri prošle sezone uz pristojnu dodavačku ulogu. Idealan za ulogu igrača s klupe i 5 milijuna dolara godišnje.
Radnička klasa
Chris Anderson (Miami Heat), Emeka Okafor (Phoenix Suns), Jordan Hill (Los Angeles Lakers), DeJuan Blair (Dallas Mavericks)
Igrači koji rade prljavi posao na terenu sa više ili manje uspješnosti. Nitko od njih nije dovoljno dobar da bi igrao više od 20-ak minuta prosječno ali dovoljno dobri za pospremati otpatke, paziti na skok u obrani i napadu i čuvati reket, što je opet dovoljno za naći mjesto pod suncem i 3-4 milijuna dolara godišnje.