Pregled trenera s najtežim zadacima iduće sezone

Završetak sezone 2012./13. bio je povod za smjenu čak 13 trenera u NBA ligi što je najviše u posljednjih 20 sezona. Naime, u zadnjih 20 sezona bilo je u prosjeku 6,75 trenerskih promjena nakon završetka sezone (nisu uključene trenerske promjene unutar sezone kao kod Netsa koji su zamijenili Averyja Johnsona s P.J. Carlesimom). Očito se ovakve velike smjene trenera događaju svakih desetak godina jer je nakon završetka sezone 2002./03. bilo 11 promjena na trenerskim pozicijama.

Zanimljivo da u sezonama koje prethode ovim najvećim smjena bilježimo uvjerljivo najmanje trenerskih otkaza, te su tako nakon sezone 2001./02. bile samo dvije promjene (Jeff Bzdelik – Nuggets i Eric Musselman – Warriors) i nakon 2011./12. smo imali tri nova trenera (Mike Dunlop – Bobcats, Jacque Vaughn – Magic i Terry Stots – Trail Blazers).

Neki treneri će u nadolazećoj sezoni imati puno teži posao za ostvarivanje zadanih ciljeva, zato ćemo danas prezentirati top 5 trenera koji su u nezahvalnoj ulozi.

5. Maurice Cheeks – Detroit Pistons

Trener sa skoro dvadesetogodišnjim iskustvom, krenuo je kao pomoćnik u 76ersima 1994. godine, a posljednji zadatak je imao u Oklahomi gdje je bio pomoćnik Scottu Brooksu i kao najveći uspjeh pripisuje mu se pripitomljavanje i uspješna izgradnja Russella Westbrooka kao startnog razigravača ekipe. U Detroitu će imati sličan zadatak jer ga na mjestu startnog razigravača čeka Brandon Jennings koji ima velikih problema sa selekcijom šuta i obranom u svim oblicima.

No, najveći problem Cheeksa u Detroitu je nesrazmjer kvalitete između frontcourta i backcourta, te nedostatak odličnog šutera. Naime, novopotpisani Josh Smith je veliku većinu vremena na parketu u svojoj karijeri proveo na poziciji visokog krila koju u Pistonsima drži Greg Monroe, te se sada mora spustiti poziciju niže gdje do izražaja dolazi njegov najveći nedostatak, šut s poludistance i trice u kojem je debelo ispod prosjeka lige.

Također, morat će odrediti startnog šutera što je poprilično težak posao jer na raspolaganju ima Rodneyja Stuckeyja koji nije u stanju pogoditi šut s dalje od 4 metra, ovogodišnji izbor s drafta Kentaviousa Caldwella – Popea od kojeg se može očekivati da šutira na razini ligaškog prosjeka za tri poena, te Chaunceyja Billupsa koji je doveden prvenstveno da bude mentor i odigra 10 do 15 minuta. Uz sve ove probleme Cheeks treba uvesti momčad u doigravanje jer Pistonsi već četiri godine nisu sudjelovali u najzanimljivijem dijelu sezone.

4. David Joerger – Memphis Grizzlies

Nije imao uspješnu igračku karijeru, igrao je na sveučilištu Concordia u Minnesoti, ali se dokazao kao trener u nižim kategorijama jer je osvojio 5 naslova (3 CBA, IBA i D-League, te je dva puta izabran za trenera godine u CBA ligi). Uspjesi nisu ostali nezapaženi, a prvi su reagirali Grizzliesi koji su ga zaposlili za pomoćnog trenera 2007. godine. Pod vodstvom Lionela Hollinsa promoviran je u glavnog pomoćnog trenera 2011. godine i bio je zadužen za obrambeni dio igre momčadi.

Rezultati su bili vidljivi jer su Grizzliesi promovirani u najbolju obrambenu ekipu na čelu s Joergerom, te su nakon 24. mjesta u obrambenom dijelu iz 2010. godine došli do prošlosezonskog drugom mjesta u obrambenom segmentu. Ovaj napredak mu je bio pozivnica za mjesto glavnog trenera u Memphis Grizzliesima.

Očekuje ga poprilično težak zadatak jer je Hollins ekipu prošle godine odveo do finala Zapadne konferencije što će Joerger jako teško ponoviti. Momčad i dalje ima iste probleme kao i prošle sezone jer na tržištu nisu uspjeli pronaći kvalitetnog šutera koji može olakšati život i raširiti reket za Marca Gasola i Zacha Randolpha. Joerger se mora nadati da će novopridošli Mike Miller uspjeti ostati zdrav, te da će Quincy Pondexter nastaviti zabijati tricu kao u seriji sa Spursima.

Grizzliesi će ove godine isto biti dark horse doigravanja, ali za neki veći uspjeh ili ponavljanja prošlogodišnjeg trebat će im iznadprosječan šuter (možda Miller uspije zaliječiti probleme s leđima) i još veći šuterski napredak Mikea Conleyja. Ostatak momčadi je odlično popunjen na svim pozicijama, te su spremni za novu grit ‘n’ grind sezonu.

3. Scott Brooks – Oklahoma City Thunder

Brooks vodi ekipu u kojoj ima dva najpotentnija mlada igrača, Kevina Duranta i Westbrooka koje bi svaki trener poželio u svojoj momčad. Međutim, Brooks nikako da uspije pronaći dobitnu formulu za osvajanje naslova. Napad mu se svodi na individualne akcije Duranta i Westbrooka, te ponekom pick igrom za Sergea Ibaku ili spot up opcija za šutere.

Brooks je toliko neinovativan da je čak dao Kendricku Perkinsu da razigrava s vrha reketa jer mora nahraniti njegov ego. Uz sve to došli su u situaciju da ne mogu potpisati kvalitetne slobodne igrače zbog štednje i Perkinsa koji ima ugovor na još dvije godine za nešto više od 17 milijuna dolara. Sada su osuđeni na razvoj mladih nada s klupe i u očekivanju njihove eksplozije, a tu se primarno misli na Reggieja Jacksona i Jeremyja Lamba.

Također, ne treba zaboraviti da se Westbrook vraća nakon ozljede koju je zadobio protiv Houstona u doigravanju, te bi to moglo ostaviti traga na njegovoj igri što nije nikako dobro za momčad Thundera. Njegov nedostatak se najbolje vidio u seriji s Grizzliesima gdje su svi igrači potonuli (osim Duranta), a posebno Ibaka u napadačkom dijelu.

Uglavnom, njihova borba za top 3 mjesta na Zapadu neće doći u pitanje, dok će glavni problem opet biti doigravanje gdje sve njihove mane izlaze na površinu (napadačka predvidljivost – oslanjanje na talent Duranta i Westbrooka, slaba rotacija – posebno pod košem gdje nemaju igrača koji je u stanju iz reketa zabiti nekoliko šuteva), te se ne bi začudili da ovo bude posljednja sezona Brooksa kao trenera Thundera.

2. Randy Wittman – Washington Wizards

Wittman je došao u Wizardse nakon njihova zadnjeg nastupa u doigravanju, bila je to sezona 2008./09. Do prošle sezone je bio pomoćnik, a u glavnog trenera je promoviran nakon lošeg starta Flipa Saundersa u sezoni 2011./12. jer je ostvario omjer 2-15.

Prošlogodišnja sezona neće biti upamćena po dobru jer su ostvarili samo 29 pobjeda, ali imali su velikih problema s ozljedama. Praktički su pola sezone odigrali bez svog najboljeg igrača, Johna Walla (dobio je ugovor u visini od 80 milijuna dolara za idućih pet sezona), ali to nije bio kraj problema jer su Nene, Bradley Beal i Trevor Ariza kombinirano propustili 73 utakmice.

Ove godine su legitimni kandidati za ulazak u doigravanje što je uprava postavila kao cilj ekipi jer su već pet sezona izvan najboljih osam u Istočnoj konferenciji. Momčad je solidno posložena ali veliki je problem što nemaju adekvatne zamjene za Walla i Nenea koji su podložni ozljedama, a za Wittmana bi to bilo pogubno.

Najveće pitanje za Wittmana je kako će urediti rotaciju visokih igrača jer posjeduje jako limitirane igrače, te nema gotovo nikakvu zamjenu na poziciji centra jer su Kevin Seraphin, Trevor Booker i Chris Singleton preniski i preslabi da bi mogli odgovoriti zahtjevima centarske pozicije. Wittman je prošle godine odradio odličan posao jer je uspio uspostaviti kvalitetnu obranu koja je bila u top 10, a tu još ima mjesta za napredak. Probleme su imali u napadu koji je bio najgori u ligi, ali Wittman se nada da će Wall uspjeti ostati u jednom komadu kroz cijelu sezonu i podignuti napad na prihvatljivu razinu ligaškog prosjeka.

1. Brian Shaw – Denver Nuggets

Shaw je bio najtraženiji i najcjenjeniji trener ove sezone jer je svoje znanje pokazao u Lakersima kao pomoćnik Philu Jacksonu i u Pacersima kao glavni pomoćnik (gotovo drugi trener uz Franka Vogela). U Pacersima se isprofilirao kao odličan mentor i radnik s mladim igračima, a njegov najveći uspjeh je Paul George od kojeg je napravio fenomenalnog igrača. Također, uz njegovu veliku pomoć Pacersi su imali najbolju obranu ligu koju je on u suradnji s Vogelom složio.

U Denveru će imati jedan od najtežih zadataka u posljednje vrijeme koji je postavljen pred nekog trenera jer je Shaw kroz trenersku karijeru uglavnom radio na pozicionoj košarci kroz triangle napad u Lakersima. Shawa će u Denveru dočekati momčad koja je totalna suprotnost od onoga što je do sada trenirao. Visoki igrači u Nuggetsima imaju vjerojatno najniži košarkaški IQ u ligi, te se preko njih ne može igrati nikakav pozicioni napad, a kamo li triangle napad. Osim toga, neće imati na raspolaganju jedinog triple threat igrača, Danila Gallinarija kojeg neće biti do Božića zbog ozljede. Jedina nada su im nadahnute partije Tyja Lawsona i Natea Robinsona, a to si niti jedna ozbiljna ekipa ne smije dozvoliti jer je Nate poznat po tome da vam donese jednu pobjedu pa onda izgubi iduće dvije utakmice.

Napad im nije najveći problem jer će u obrambenom dijelu puno minuta ići na igrače koji nisu u stanju ni čunjeve čuvati, a to je praktički cijela ekipa osim Wilsona Chandlera. Ako Shaw uspije zadržati obranu na prošlogodišnjoj razini odmah mu treba dati titulu za trenera godine jer je uprava odlučila da im nisu potrebna njihova dva prošlogodišnja najbolja obrambena igrača, Andre Iguodala i Kosta Koufos, te će na njihovo mjesto uskočiti Randy Foye i JaVale McGee (u oba slučaju se ekipe imale bolju obranu kada su njih dvojica bili na klupi).

Kada se sve ovo uzme u obzir dolazi se do zaključka da će prošlogodišnji uspjeh biti nemoguće ponoviti, a ulazak u doigravanje izgleda kao nemoguća misija jer je na Zapadu konkurencija jako velika.


Ivan Kuštra piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje.