Preporod Philadelphije

Odavno u ligi nismo ozbiljno shvatali Philadelphiu i sve što se tamo dešava. To je prava šteta za grad u kojem su igrali neki stvarno nevjerojatni igrači, poput Moses Malonea, Charlesa Barkleyja i Allena Iversona (samo neki), ali od 2012. nisu bili u playoffu, a od 2013. nisu imali ekipu koja bi se ozbiljno shvaćala u NBA krugovima. Razmijenjivali su ono što su godinama imali dobroga u ekipi, pa je tako recimo Jrue Holiday nakon All-Star nastupa razmijenjen u Pelicanse za šesti izbor na draftu 2013., Nerlensa Noela i za jedan budući pick (kasnije postao Elfrid Payton, koji je ponovno razmijenjen za Darija Šarića i 2017. izbor prve runde), a sezonu prije nego što su razmijenili All-Star Holidaya, razmijenili su All-Stara Andrea Iguodalu (ogroman trade četiri ekipe koji je poslao Dwighta Howarda u Lakerse).

Rezultat svega toga je bio sljedeći, ono što su u Phili nazivali The Process u tri sezone su imali 47 pobjeda (usporedba, mada nepoštena, je recimo da Spursi zadnjih skoro 20 godina nisu osvojili ispod 50 pobjeda u jednoj sezoni, dakle tri više nego Sixersi u tri sezone), a ekipa je bila i tu i tamo. Među visokima je bila ogromna gužva talenta (Noel, treći pick Jahlil Okafor, treći pick Joel Embiid sa dvije sezone neigranja zbog ozljeda stopala, novopridošli Šarić iz Europe, te prvi pick Ben Simmons), dok je među bekovima vladala realna sumnja u to koliko su stvarno NBA materijal ti igrači.

Međutim, ovo ljeto je izgleda posložena situacija, te su dovedeni neki jako bitni igrači u backcourtu. Evo kako izgleda i kako igra ova ekipa Sixersa, koja već sada ima osam pobjeda više nego čitave prošle godine. Sadašnja rotacija otprilike izgleda ovako – u backcourtu minute dijele starteri T.J. McConnell i Nik Stauskas, a sa klupe obično ulaze Gerald Henderson i Sergio Rodriguez. Još dva igrača sa kolikim tolikim minutama su Timothe Luwawu (bivši igrač Mega-Leksa) i Chasson Randle, nedraftirani rookie i igrač kojeg su prije sezone potpisali pa pustili Knicksi. McConnell i Stauskas su počeli kao igrači sa klupe, ali su u zadnjih par utakmica etablirali svoje mjesto kao startni bekovi. Stauskas je naravno šuter koji je došao razmjenom iz Kingsa, a polako počinje da pokazuje zašto je biran tako visoko. Trener Brett Brown mu daje šansu da “roka” sa svake pozicije na parketu i iako mu procenti nisu baš zavidni (38% za tri, 40,9% iz igre), itekako ima koristi u sistemu trenera Browna.

McConnell je bio rubni NBA igrač kada je, kao nedraftirani novak, potpisao ugovor prije prošle sezone sa Sixersima. Iako igra šest minuta više i ima gore brojeve, McConnell je pokazao zašto ima mjesto u startnoj petorci, a neke od najboljih utakmica su mu protiv Detroita (11.prosinca; 12 poena, 10 skokova, 9 asistencija), protiv Denvera (30.prosinca; 17 poena, 8 asistencija, 2 skoka) te protiv Bostona (6.siječnja; 9 poena, 17 asistencija, 4 skoka). Ima lijep osjećaj za dodavanja te zna uhvatiti par skokova. Ono što je problem kod McConnella je svakako relativno loš šut za tri poena, što je osnova za elitnog NBA beka. Ipak, McConnell nije elitni NBA bek, već igrač iz kojeg su Sixersi izvukli 120%.

https://www.youtube.com/watch?v=dZBx2lQXTGM

Sa klupe su tu dva veterana, koja su sezonu počeli kao starteri. Gerald Henderson je već dugo u ligi (ovo mu je osma sezona) i imao je par odličnih sezona, posebno u dresu Charlotte Bobcatsa (kada su bili Bobcatsi). Šutira tricu sa sasvim dobrim procentom i on je prosječni NBA igrač, ništa spektakularno, ali ni ništa loše. U vakumu, svakako bi mogli reći kako bi Henderson bio bolji starter kao solidni all-around igrač koji u napadačkom arsenalu ima svega, dok bi Stauskas kao bolji šuter i generalno čovjek koji je u ligu došao kao snajper tricaš bio bolji kao “Marco Bellineli tip igrač”, to jeste ono što je Bellineli radio pod Greggom Popovichem u San Antoniu. Chacho je nešto kao highlight igrač čija dodavanja često vidimo u najboljim momentima dana ili utakmice, ali u suštini je klasični NBA razigravač koji će imati nespektakularne brojeve, s tim da je defanzivno realno ispod NBA prosjeka, jer nije neki atleta niti se može nositi sa snagom jednog Russella Westbrooka ili nešto tako.

Randlea i Luwawu-Cabbarrota treba spomenuti, naravno, ali nema se tu puno reći. Luwawu dobiva sve više prilike, mada i on ima problema da se fizički nosi sa nadmoćnijim i bržim igračima na njegovoj poziciji. Inače, u Mega Leksu je igrao krilo, ali Brownu ne pada na pamet da ga tu koristiti. Chasson Randle je nedraftirani rookie koji je svoj NBA kruh tražio u New Yorku, koji ga se prelako riješio, a u Phili igra sasvim solidnih 10 minuta po utakmici. Doveden je kao još malo osiguranja na poziciji razigravača jer je Jerryd Bayless odigrao samo tri utakmice ove godine, i neće više niti jednu (ozljeda lijevog zgloba, out do kraja sezone), pa je Randle tu da u Phili znaju na koga računati ako im “padne” netko od bekova u rotaciji. Za manje od milijun dolara po sezoni, nije toliko loše.

Na krilu je starter čovjek koji diže pritisak cijelom Wells Fargo centru, te igrač koji je od početka sezone “gradio” kuću svojim “ciglama”. Šalu na stranu, Robert Covington je sasvim solidan 3&D igrač koji je odavno bitan član rotacije trenera Browna, i kao takav ima mjesto u startnoj petorci koliko god loše igrao. Šutira gore nego ikada u karijeri, ali bitnija je njegova obrana te to da od šuta ne odustaje koliko god loše išao. Kao i svaki šuter, kad tad će izaći iz šuterske krize i krenuti ponovno da gađa tricu sa barem 35% uspješnosti, što bi bilo negdje oko prosjeka NBA lige. Veliki je radnik i hustler na parketu što Brown cijeni, a publika u Wells Fargu koliko toliko. Da sam fan Phile, itekako bi to cijenio, ali dobro, nije to ni bitno toliko. Također, može braniti svaku poziciju osim centra i jedini igra više od 30 minuta u prosjeku, što dokazuje kakvo povjerenje Brown ima u svog pulena.

Na poziciji niskog krila još ozbiljne minute ima Dario Šarić, koji je od dolaska u ligu pokazao odličan triple threat potencijal. Može da razigrava jer ima odličan osjećaj za dodavanje, može manjeg i slabijeg igrača unijeti u post a može i pogoditi šut sa distance. Možda nema savršen šut, niti savršenu igru iz posta, ali to je sve još potencijal kod mladog igrača. Nije previše vremena igrao na niskom krilu, a na početku sezone je bio startni krilni centar. Međutim još uvijek puni tu poziciju sasvim dobro kada je to potrebno. Pored njega i Covingtona, još uvijek se čeka Ben Simmons koji će igrati krilo i krilnog centra, a minute je igrao i Hollis Thompson koji je ispao iz rotacije pa onda i iz ekipe.

https://www.youtube.com/watch?v=zuru1kS36wo

Na druge dvije frontcourt pozicije počinje gužva kakvu je teško pojasniti. Ono što trebate znati je da u Phili moraju biti aktivni na telefonima do kraja trade perioda, iz više razloga. Prvenstveno, moraju spasiti karijeru Jahlilu Okaforu koji se nije uklopio u nove planove Sixersa, planove o ubrzanju rebuilda oko Embiida koji igra na All-Star nivou ove godine. Volio bih ga vidjeti van plavog dresa što prije, kako bi dobio neku realnu NBA šansu, a i kako bi Phila mogla dobiti nekog beka koji bi još bolje legao ekipi od Chassona Randlea. Drugo, moraju odgovoriti na pitanje što uraditi sa visokima, jer ih ima previše. Osim Okafora koji je već otpisan, tu su Ersan Ilyasova, Joel Embiid, Nerlens Noel i Richaun Holmes, koji se opako dokazao od kada je dobio šansu i apsolutno bi trebao biti ispred Okafora u rotaciji. U ovu grupu računajte još Bena Simmonsa i Darija Šarića koji će dosta minuta igrati na visokom krilu, a to je već šest igrača koji dijele dvije pozicije i sve minute dostupne. Po meni, iako je Holmesa dobar projekt s kojim treba raditi, ne mogu dalje od toga da je on najgori dio ove grupe.

Naravno, Simmons, Šarić i Embiid su apsolutno nedodirljivi i njih ostavljam u ekipi. Dakle, ostaju nam Noel, Ilyasova i Holmes. Prvog koga bi sigurno ostavio je Ilyasova, i razlog je vrlo jednostavan, konstantnost. 15,5 poena, 6,2 skoka, laganih 38% za tri na skoro šest pokušaja i generalno dosta dobra igra od razmjene koja je u Oklahomu poslala Jeramija Granta. Ilyasova je, pored Roberta Covingtona i djelomično Stauskasa, najbolji šuter i to na poziciji gdje ti šut u modernoj igri očigledno treba. Osim toga, nije totalna rupa u obrani i svakako da ga djelomično može pokrivati Joel Embiid koji je fantastičan obrambeni igrač. I sve to ove godine dobijate za 8,4 milijuna dolara, a kada bi ga potpisali na nešto tipa $12 milijuna po godini, nazvao bih to odličnim dogovorom. Eh sada, Noel i Holmes…Mislim da je ipak Noel tu ispred. Ima bolje procente šuta na otprilike istom uzorku, više skokova, poena, blokada i ukradenih lopti. Noel ti pruža sasvim solidnog završava u reketu nakon pick igre i sidro je oko kojeg možeš graditi elitnu obranu, dok Holmes radi dosta dobre stvari, ali nedovoljno dobre da ga biram ispred perspektivnijeg Noela. Uostalom, može i ostati u Phili, ali ne bi dobijao neke ogromne minute, barem ne bi trebao po mom mišljenju.

Kada sam riješio frontcourt gužvu, vrijeme je napisati koliko je samo dobar Joel Embiid. U mnogobrojnim diskusijama sa kolegom navijačem Philadelphije, često sam izražavao sumnju u ono što bi Embiid trebao biti, posebno nakon dvije ozlijede dva različita stopala, što je jako loše za centra. Ali ovo pokazano pod restrikcijom minuta, imam osjećaj da svi mi uživamo u novom “Hakeemu”. Odličan šut za tri poena, nevjerojatan defanzivni potencijal, snaga i pokretljivost da se riješi bilo koji centar u situaciji jedan na jedan. Točnije, gdje uopće stati sa hvaljenjem ovog igrača? Mislim da je morao biti All-Star, ako ne zbog svojih fantastičnih brojeva (i ako ne zato što je All-Star nastupom trebao da izvede Rihannu), onda barem zbog utjecaja na Sixerse i svačiju percepciju onoga što su Sixersi. Ponaša se vrlo zrelo za svoje godine, ima crte lidera i doslovno je sve ono što Sixersima treba i što im je trebalo prije. Mora se reći kako su imali dosta sreće s tim da on padne na treću poziciju na draftu, a onda i da se dobro oporavi od obje ozljede koje su ga odvajale od parketa toliko vremena, mada treba kredit dati i organizaciji koja ga nije požurivala i tako mu riskirala godine i godine teškog rada na sebi kako bi došao na ovu razinu.

Na kraju bih još dodao da petorka McConnell-Stauskas-Covington-Ilyasova-Embiid ima 15,1 poena prednosti na 100 posjeda, te da ta petorka igra stvarno fantastično. Kada bi McConnell bio malo bolji šuter za tri, imao bi pet igrača koje ne smiješ ostaviti same, dva elitna obrambena igrača i tri koja su negdje oko prosjeka, plan igre bi bio jednostavan – spusti loptu Embiidu, ako dođe udvajanje baci slobodnom igraču, ako ne, vjerujem da bi Jo Jo mogao da riješi bilo kojeg centra u većini situacija jedan na jedan osim možda Rudyja Goberta. I druge postavke koje Brown izbacuje, sa recimo Šarićem kao drugim razigravačem sa pozicije krilnog centra, ili sa Noelom kao defanzivnim sidrom, nisu loše i rijetko koja ima negativan net rating, što je relativno čudno za ekipu koja ima omjer 18-31, ali ovdje se radi o jako specifičnoj ekipi, koja igra stvarno ugodno i lijepo za oko, a i pobjeđuje sve redom.

Mislim da se u Phili napokon privodi kraju proces koji se odužio preko tri godine i preko desetina i desetina igrača koji su imali epizodne uloge, od igrača koji su odbili da se prijave u ekipu kada su tu razmijenjeni, preko igrača koji su prije draftova odbijali da i treniraju pred stručnim stožerom Sixersa pa sve do milijuna i milijuna video uradaka koji su proizašli iz godina i godina loše, komično loše igre u Wells Fargo centru. Nakon 3 godine tame, vrijeme je da sunce izađe i obasja strpljive navijače 76ersa.