Presingom do pobjede

Seriju Raptorsa i Bucksa sam odlučio pratiti s najviše zanimanja (nećemo se lagati, prati se sve). U podcastu što smo napravili govorilo se o pozitivnim i negativnim stranama obiju ekipa. Jedna stvar je jako stršila u cijeloj priči, dosadašnji nastupi u doigravanju udarnog kreatorskog dvojca Raptorsa. Da na brzinu prođemo kroz rezultate DeMara DeRozana i Kylea Lowryja u tridesetak utakmica što su odradili u doigravanju.  Zajedno su kao bekovski tandem odigrali 31 utakmicu u dresu Raptorsa, DeRozanov postotak šuta u tim utakmica iznosio je manje od 40% (2013/14 – 38%, 2014/15 – 40%, 2015/16 – 39%), dok mu je Lowry konkurirao s 40, 31 i 40% u tim playoff sezonama. Ovdje govorimo o njihova prva dva scorera i kreatora koji zajedno troše gotovo 60% posjeda ekipe u ovoj sezoni.

Vratimo se na utakmicu. Bucksi su krenuli u susret s petorkom koja je zaključila sezonu, Brogdon-Snell-Middleton-Antetokounmpo-Maker, dok je Dwane Casey otvorio s petorkom Lowry-DeRozan-Carroll-Ibaka-Valanciunas. Najvažniji obrambeni zadaci podijeljeni su Tonyju Snellu da trči za DeRozanom i DeMarreu Carrollu da se hrva s krakatim Giannisom Antetokounmpom, Khris Middleton je dobio poštedu u obrani i primarno je čuvao Carrolla, dok je Giannis bio zadužen za Sergea Ibaku.

Raptorsi su svoju obranu fokusirali da pokušaju zatvoriti ulaze Giannisu i time su ostavljali dosta prostora sporednim opcijama. To je trebao biti kontrolirani rizik, ali su očito u stručnom štabu Raptorsa zanemarili dvije male sitnice. Dvojac Bucksa, Snell i Malcolm Brogdon, što su imali otvorene šuteve za tri poena su kroz sezonu dobro uvježbali nišanske sprave te su izraketirali Toronto sa 7/14 za tri poena. Ovo nije smjelo biti iznenađenje za Caseyja jer su Snell i Brogdon ove godine šutirali tricu s 40% uspješnosti. Imali su Bucksi 8/13 realizaciju na otvorenim tricama. Zaključio bi da se rizik nije baš isplatio.

Ako vas protivnik zatrpa s tricama (realizacija 9/23) onda bi bilo za očekivati kako ste stvari pod kontrolom držali ispod koša. Raptorsi niti to nisu uspjeli. Bucksi na čelu s Giannisom su dominirali u poenima ispod koša 40:36, a Grk je imao realizaciju 9/12. Kako očekivati da u toj situaciji budete konkurentan protivnik ako još dodamo da uopće nisu pazili na tranziciju iz koje im je prvenstveno Antetokounmpo zabio veliku većinu od 17 poena.

Možemo istaknuti samo jedan pozitivan period u igri Toronta koji je bio u drugoj četvrtini. Casey je već uobičajeno imao Lowryja na startu druge četvrtine i DeRozana u drugom dijele druge četvrtine s ostatkom klupe. U ovom periodu su Raptorsi lijepo iskoristili činjenicu da Jason Kidd još traži dobitnu kombinaciju s klupe. Bucksi nisu bili u stanju s postavom Dellavedova-Terry-Beasley/Teletović- Antetokounmpo-Monroe odigrati presing obranu  kao što je bio slučaj sa startnom petorkom. Jednostavno su se DeRozan/Lowry poigrali s Dellyjem, a Jonas Valanciunas je imao odličan period protiv Grega Monroea. Kidd je pokušao curenje zaustaviti tako što je Brogdona upario s Matthewom Dellavedovom ali nije bilo pomoći jer nije visoki igrači nisu dobro odrađivali pomaganje u pick igri, čak smo Spencera Hawesa vidjeli na nekoliko minuta na terenu. To je samo dokaz koliko se Kidd tražio u ovoj četvrtini.

Međutim, Kidd je sve to ispravio u nastavku utakmice, srezao je rotaciju na Monroea i Dellavedovu, te potvrdio da je jedan od boljih in game trenera koji jako dobro vidi razvoj situacije na terenu. Tko bi rekao za jednog od najboljih dodavača u povijesti lige.

Prijeđimo na najvažniju stavku i odluku Kidda što je donijela prvu pobjedu Bucksima. Radi se o presingu na igrača koji pokreće napad Raptorsa. Kidd je „dvoglavom psu“ odlučio odsjeći glave i vidjeti što mogu sporedne opcije. Svaki put kada su Lowry i DeRozan krenuli s pick igrom visoki igrači Bucksa su udvajali ball handlera. Lowry ili DeRozan su se morali rješavati lopte koja je dolazila u ruke ostalim napadačima Raptorsa. Ako kao ekipa na ostalim pozicijama nemate niti naznake kreatora tada upadate u velike probleme. Loptu su najčešće dobivali P.J. Tucker, Ibaka, Carroll, te razigravač Cory Joseph. Svi navedeni igrači su igrači zadatka, u ovom slučaju najbolji u pospremanju otvorenog šuta, dok se u dribling ili ulaz prema košu nikada ne upuštaju.Na prste jedne ruke se mogu izbrojati situacije kada su oni sa slabije strane napada krenuli na obruč. Sjećam se dviju situacija, Ibaka kada je s vrha linije tri poena iskoristio prazan prostor do koša, te Patrick Patterson u drugom poluvremenu kada je loptu primio u lijevom korneru i napao koš.

Dodajmo ovome kako DeRozan nije elitni level u razigravanju već je kao pravi old school bek prvenstveno šuter tada imamo još veći problem nego što se u startu očekivalo. Kroz regularnu sezonu nema gotovo niti jedna atletski moćnija ekipa od Bucksa koja na vanjskim pozicijama posjeduje strašne terijere u Snellu, Brogdonu, Giannisu i Middletonu. Svi oni imaju odlične predispozicije za čuvanje igrača u izolacijama i DeRozan se cijelu utakmicu morao boriti s pokerom kraljeva na vanjskim pozicijama, a kada je uspio proći pokraj njih pod košem su ga čekali još duži Thon Maker ili Giannis kao bloker sa strane pomoći.

Napokon se Kiddu isplatilo trogodišnje učenje presing obrane dječjeg vrtića Bucksa, a prije spomenuta odluka o kraćoj rotaciji u drugom poluvremenu je samo zabila posljednji čavao u lijesu Raptorsa.

Definitivno osim Giannisovih bravura treba istaknuti Brogdona koji se cijelu večer izmjenjivao na bekovskom dvojcu Raptorsa, a najdojmljiviji učinak je ostavio na obrani Lowryja kojeg je limitirao na 2/11 iz igre. U napadačkom dijelu maestralnu utakmicu je odradio Middleton. Njegov učinak je teško vidljiv kroz box score, ali napadi na half courtu su se bazirali na 1-2 pick igri gdje ga je najčešće preuzimao Jospeh. Kada je došlo do te situacije Middleton bi se spustio u igru leđima odakle je u većini slučajeva tražio otvorene igrače, Brogdona-Dellavedeovu-Snella ili u „Kobe stilu“ završavao preko puno nižeg Josepha.

Ideje za Caseyja

Startnu petorku Casey ne bi trebao dirati, već mora pokušati osloboditi prostor Valanciunasu da odigra jedan na jedan protiv Makera koji nema dovoljno mase za guranje u post upu. Definitivno moraju imati više akcija za Litavca, a bogu hvala prostor mu neće ne nedostajati pokraj tri vrlo dobra šutera. Ne prođe li ovaj plan s većom potrošnjom za Jonasa tada bi morali posegnuti za Pattersonom s klupe kao šestim igračem jer su već odlučili da će Carroll biti prvi defender na Giannisu. Patterson im može prvenstveno može pomoći u šutu za tri poena, dok prilikom udvajanja glavnih opcija je pokazao dozu kreative. Treća promjena za drugu utakmicu bi bila uključenje Normana Powella u rotaciju nauštrb Josepha i Tuckera. Ako su već Lowry i DeRozan prvi kreatori onda bi oko njih trebalo biti što više šutera, a Powell je bez obzira na to što je ove sezone pao na 32% za tri poena izrazito kvalitetan šuter s poludistance.

Bucksi su u statusu čekanja. Kidd će sigurno opet probati s identičnom drugom petorkom samo će je malo pojačati starterima. Stoga, možemo očekivati da ne vidimo više tri ispodprosječna obrambena igrača na terenu nego npr. kombinaciju Delly-Snell-Middleton-Beasley/Teletović-Monroe.