Priča o ”Bad Boysima”

12. kolovoza 1978. godine, NFL predsezona. Na Oakland Coliseumu utakmicu igraju domaći Oakland Raidersi i gosti iz Massachusettsa, New England Patriotsi. Gostujuća zvijezda Darryl Stingley pokušava uhvatiti upućeni mu pas i biva udaren od strane ˝domaćina˝ Jack Tatuma. Ishod – Darrylu kralježnica puca na dva mjesta i ostatak života provodi paraliziran, dok Jack, poznat i pod nadimkom Ubojica (The assassin), nakon tog incidenta odigrava još dvije sezone, od toga jednu za svoje Raiderse, tada još poznate pod nadimkom Bad Boysi.

Kada igraš sport u kojem si plaćen da udaraš i da zapravo, što žešće udariš, ovakve stvari i nisu rijetkost. No, kada preuzmeš ovakav pristup i način igre u sportu u kojem danas LeBron James dobije tehničku zbog upućenog pogleda Jasonu Terryju, najmanje što zaslužuješ je besmrtnost u vidu bezbroj analiza i članaka, pogotovo ako si bio uspješan, a oni jesu.

Ovo je priča o Detroit Pistonsima, Bad Boysima.

Detroit Pistonsi 70-ih godina prošlog stoljeća nisu imali posebnog uspjeha. Izuzev par sezona pozitivnog rekorda, momčad nije bilježila uspjehe. Vrhunac tih tužnih godina bile su sezone 1979- 1980 i 1980-1981. U te dvije godine Pistonsi su ostvarili ukupno 37 pobjeda, razlog više zbog čega je mitski Silverdome, stadion kapaciteta 80000 mjesta, većinom bio sablazno prazan. No, stvari se polako počinju mijenjati.

Na draftu 1981. godine Detroit Pistonsi biraju malenog razigravača sa sveučilišta Indiana, njegovo ime je Isiah Thomas. Što reći o čovjeku koji je na sveučilištu zanat pekao kod jednog od najboljih u povijesti NCAA košarke – Boba Knighta. Isiah je s Hoosiersima osvojio nacionalno prvenstvo i na draft je došao kao istinska zvijezda koja je u očima mnogih NBA GM-ova bila spremna preokrenuti svaku franšizu. Znate neke od nevjerojatnih sportskih priča koje je Hollywood ekranizirao i pretvorio u must seen film koji ima sve elemente nemogućeg da nakon nekog vremena počnete preispitivati istinitost istoga. E pa, to bi mogli osjetiti opet dok čitate ovaj članak, ali časnom košarkaškom, garantiram vam da je istina.

B9316460710Z.1_20150307161851_000_GH3A4JK2V.1-0

Da se vratimo Isiahu Thomasu. Dečko nije htio doći u Pistonse, mislim, tko bi došao u klub koji ni na današnjem Istoku ne bi primirisao doigravanje. Tko bi igrao u dvorani koja posjetom podsjećala na HNL. Ili, tko bi došao u grad koji je tih godina muku mučio s neredima i izgredima. Isiah ne bi, i nije htio i zato je na svako pitanje koje mu je postavljeno na razgovoru s Pistonsima odgovorio pogrešno. No, Isiah vjerojatno nije računao na činjenicu da se u klubu tada nalazio netko poput Jack McCloskeya. Olako se ovih dana razbacujemo terminom old school i ja se ne bi htio pridružiti tom ˝pokretu˝, ali vjerujte kad kažem da je Jack bio istinski old school majstor, možda previše ˝old˝ i previše ˝school˝ čak i za sinonima današnje stare škole – Kevina Garnetta.

Trader Jack je bio ratni veteran, bivši košarkaš, ali prije svega, onaj koji je bio najzaslužniji za uspjehe Pistonsa 80-ih . Kako je jednom i sam rekao, Isiah bi završio u Pistonsima kako god se na razgovoru ponašao i što god govorio. Jack je nešto osjetio u tada mladom Isiahu i kao što će nam povijest kasnije reći, nije pogriješio. Nakon njegovog izbora Detroit se drastično poboljšava i sezonu završava s 18 pobjeda više u odnosu na prethodnu. U sportu, a i životu uopće ne postoje prečaci. Ne možeš preko noći enormno preokrenuti stvari, ne možeš izgraditi momčad, naučiti je pobjeđivati, pretvoriti gubitničku organizaciju u pobjednike, bar ne ako odustaneš svaki put ako naiđeš na prepreku koja ti stoji na putu do cilja. Jack nije odustajao. Iako je momčad s Isiahom ostala bez doigravanja dvije godine, stvari su se počele mijenjati.

S ciljem pronalaska čvrstine pod košem, gledajući utakmicu Cleveland Cavaliersa primjećuje jednog visokog bijelca koji se trudi i bori, ne odustaje iako je Cleveland gotovo sigurno izgubio utakmicu. Njegovo ime je Bill Laimbeer, čovjek koji se u životu vjerojatno tukao više i od samog Mike Tysona. Njih dvojica će godinama kasnije činiti okosnicu Pistonsa i predstavljat će samo srce i dušu momčadi koja polako postaje poznata kao Bad Boysi. Sezona 1983-1984 za Pistonse završava porazom u 5 utakmica u prvom krugu doigravanja od New York Knicksa, serije koja nas je nagradila epskim dvobojem Isiaha Thomasa i Bernarda Kinga. Sezona 1984-1985 ponovo donosi doigravanje i Netse u prvoj rundi koji su pometeni s laganih 3:0. Polufinale Istoka i okršaj s Boston Celticsima slijedi kao nagrada. Birdovi Celticsi, vilenjak na sredini parketa, green nation, mitski Boston Garden – ukratko, kraljevstvo Istoka, monarhija NBA lige. Serija završava porazom Detroita 4:2, no kraljevstvo je ranjeno, ostvarene su dvije pobjede, sa Celticsima se može igrati, samo je potrebno još malo pomoći.

Umjesto očekivanog iskoraka sezona 1985-1986 nosi razočaranje i poraz u prvom krugu doigravanja od strane Atlanta Hawksa. Te godine ipak nije sve crno, momčad na draftu 18. pickom bira Joe Dumarsa i radi trade s Washingtonom u kojem u smjeru Detroita dolazi Rick Mahorn. Bad Boysi polako poprimaju svoj istinski obris. Rick Mahorn! O Bože! Majstor screena, mislim da nitko tada nije htio igrati protiv Pistonsa, a pogotovo braniti njihov pick and roll. Isiah, Bill i Rick – dobar, loš i zao, i Clint Eastwood bi se složio.

Ključna godina tih Pistonsa bila je sezona 1986-1987. Gradiš momčad, slažeš kockice, pokušavaš biti najbolji, a nešto izmiče ili si to predvidio. Ponekad treba samo imati vjere. 1986 NBA draft, prva runda John Salley, druga runda Dennis Rodman. Prva runda komedijaš, druga runda luđak. Zajedno – garancija uspjeha. S instant napadačkom mašinom Adrianom Dantleyem koji je doveden u tradeu s Utahom, Pistonsi odlaze sve do finala Istoka i novog okršaja sa starim znancima – Boston Celticsima. Rezultat je 2:2. Peta utakmica odigrava se u Boston Gardenu i Pistonsi vode 107:106, 5 sekunda do kraja. Isiah izvodi loptu, Bird je presijeca i dodaje do Dennisa Johnsona koji postiže koš za pobjedu. Serija je odlučena sedmom utakmicom i pobjedom Bostona, a Isiah Thomas još jednom ne uspijeva prijeći preko Birda sve do toliko željenog NBA finala.

Jack McCloskey je čovjek koji je složio ovu momčad, on je donosio odluke o tradeu, draftovima i svim važnim košarkaškim operacijama. No, to nije radio sam. Ne može se pričati o Detroit Pistonsima toga vremena a da se ne spomene čovjek koji je tu ekipu ukomponirao, dirigent pod čijim su štapom svirali kao vrhunski zbor Metropolitan Opera Housea. Njegovo ime je Chuck Daly. Uvijek uredno i čisto odijelo, besprijekorna frizura bile su zaštitni znak ovog maga među trenerima koji je svoju vrijednost dokazao s 2 osvojena NBA naslova i zlatom s OI u Barceloni. Stroj je, dakle, bio ukomponiran, svi dijelovi na broju i mjestu, sada je još ˝samo˝ trebalo osvojiti toliko priželjkivan prsten.

Sezona 1987-1988 donosi veliko NBA finale i okršaj s još jednom mega momčadi tog doba – Los Angeles Lakersima. Velika dinastija je 80-ih bila na vrhuncu s predvodnicima Magic Johnsonom, Kareem Abdul-Jabbarom i James Worthyjem. Ono što se dogodilo u toj seriji još i danas se prepričava među najzagriženijim fanaticima ovog sporta. 6. utakmica, Detroit vodi 3:2. U trećoj četvrtini Isiah Thomas staje na nogu Michaela Coopera i izvrće svoj zglob. Postiže 25 poena samo u trećoj (rekord koji stoji i danas) i utakmicu završava s 43 poena i 8 asistencija.

Detroit ipak gubi utakmicu rezultatom 103:102 nakon još jedne kontroverze kada Kareem puca svoj poznati skyhook, a suci sviraju faul Laimbeeru. Usporene snimke su pokazale da kontakta nije bilo ali Bill Laimbeer vjerojatno dobiva faul za stotine počinjenih tijekom karijere. Detroit gubi i sedmu utakmicu i još uvijek čeka na naslov.

Sezona 1988-1989 donosi mnoge promjene. Pistonsi sele iz Silverdoma u Palace te nakon lošeg ulaza u sezonu trejdaju Dantleya za Marka Aguierra. Momčad osvaja svoj prvi NBA naslov u povijesti gdje redom padaju Birdovi Celticsi, Bucksi, Jordanovi Bullsi, te u finalu revanš i metla Magicovim Lakersima. Godinu poslije ponavljaju uspjeh slavljem protiv Portlanda i sasvim zasluženo osiguravaju epitet dinastije i upadaju u besmrtne.

Uspjesi koji su ostvareni bili su praćeni velikim kontroverzama i načinom igre. Pistonsi su bili drski, agresivni i borbeni. Pistonsi su udarali i tukli. Pistonsi su prelazili granicu sportske borbe. Pistonse su mrzili. Utakmice koje bi često košarku pretvorile u boksački meč njihov su trademark. Okršaji protiv Birda i Parisha, pa Jordan rulesi, sva ona sitna podbadanja tijekom utakmice razlog su njihove omraženosti. Nakon čuvenog odlaska s terena u sezoni 1990-1991 dok je još uvijek trajala utakmica protiv Bullsa, Pistonsi su zacementirali svoju sliku antijunaka. Mnogi kažu da je to bio pravi kraj za njih, pobijeđeni, razbijeni i u porazu mali. Samo zaboravljaju, oni su pobjednici i to su radili na svoj način. A što mi mislimo, jeli se s tim slažemo ili ne, vjerujte, njih nije briga.