Krilo Atlanta Hawksa, Kent Bazemore, postaje slobodan igrač nakon četiri sezone u NBA. Kvalitetan rotacioni igrač ima dosta dobru sezonu iza sebe, te sada pokušava da izbori višegodišnji ugovor s konkurentnom franšizom. Omiljeni košarkaš našeg Tonija Lazarušića, donosi nam svoju priču o NBA karijeri koja se zamalo nije ni dogodila…
Imao sam probleme rano u sezoni 2012. godine, koja je bila predraft kampanja za mene. Igrao sam dosta loše na Portsmouth Invitational takmičenju. Bilo me je toliko sram svog nezalaganja i nedostatka interesa od strane NBA ekipa, da je to skoro potpuno raspršilo moje snove i nade o NBA karijeri. Dobio sam još devet prilika za iskupljenje na treninzima s različitim timovima. Na svaki od njih sam išao sa stavom da želim pokazati sposobnost lockdown defenzive i svoj elitni atleticizam. Osjećao sam se dosta ugodno na šest od devet treninga, ali onda na draft ceremoniji, nisam čuo svoje ime…
Potpisao sam ugovor u Ukrajini na 90 tisuća dolara, s opcijom odlaska u slučaju poziva iz NBA. Nakon propuštanja Ljetne lige u Orlandu, nastupio sam u Las Vegasu za Golden State Warriorse. Pristao sam na djelomično garantiran ugovor s Warriorsima jer smo moj agent, Austin Walton, i ja osjećali da imam veliku šansu za upadanje u roster. U mojoj rookie sezoni, igrao sam iza Stephena Curryja, Klaya Thompsona, Harrisona Barnesa, Jarretta Jacka, Brandona Rusha i Richarda Jeffersona. Minute za igranje nisu postojale.
Što sam učinio? Dolazio sam u dvoranu veoma rano i ostajao do kasnih sati, uz pomoć video koordinatora – oni trebaju biti vaši najbolji prijatelji, uvijek i zauvijek – radio sam na unaprjeđivanju svoje igre. Dijelio sam teren s navijačicama prije utakmice, bez obzira da li sam očekivao minute u blowoutu ili ne. Nikada nisam čuvao niti jedan gram energije. To je energija s kojom sam rođen i uvijek sam je koristio za rasipanje pozitivnih vibracija sa svima u svlačionici. Zvali su to ‘Bazemoranje’. Ja sam to zvao ‘što god treba uraditi da bih postao dio ekipe’.
Poslan sam u NBA razvojnu ligu, ali nikad to nisam gledao kao degradaciju. Volio sam gledati Stepha kako uništava protivnike, ali sada sam imao priliku ići u Santa Cruz i igrati igru. Iskoristio sam razvojnu ligu za izoštravanje mojih vještina, peglanje čvorova i održanje spremnosti.
Na ljeto prije moje druge sezone, Draymond Green i ja smo imenovani kapetanima ekipe za Ljetnu ligu. To je bila prva godina u kojoj smo krunisani prvacima Ljetne lige. Završili smo takmičenje neporaženi, pobijedivši Sunse koji su imali šest ili sedam momaka iz NBA. Bio sam odlučan pokazati da znam kako pobjeđivati, bez obzira na scenu.
Pred sami trade deadline, razmijenjen sam u Los Angeles Lakerse. Neću lagati: napuštanje Golden Statea je jedna od najtežih stvari koje sam morao uraditi. Međutim, znao sam da sada imam priliku pokazati svoje umijeće pod velikim svjetlima. Od trenutka kad sam potpisao s Warriorsima, moj um je bio fokusiran na fanatično napredovanje iz uloge koju imam ka ulozi u kojoj želim biti. Tadašnji trener Lakersa, Mike D’Antoni, dozvolio mi je upravo to. Moje minute su skočile sa 6,1 na 28 po utakmici. Ali, pet utakmica do kraja sezone, pokidao sam tetivu u desnom skočnom zglobu.
Lakersi nisu iskoristili timsku opciju u mom ugovoru za 1,2 milijuna, pa sam postao nezaštićeni slobodan igrač.
Nakon dugih pregovora, pristao sam na dvogodišnji ugovor za 4 milijuna s Atlanta Hawksima. Tijekom svoje prve sezone, moj šuterski trener Ben Sullivan, pomogao mi je rekonstruirati moj skok šut. Nisam dobio dozvolu za trčanje sve do polovine rujna, te sam morao učiti igrati u potpuno drugom sistemu, ali sve je bilo vrijedno toga. Pobijedili smo u 60 utakmica i osigurali prvo mjesto Istočne konferencije. U prosjeku sam igrao skoro 18 minuta po utakmici, te kada je Kyle Korver završio sezonu zbog povrede članka, počinjao sam utakmice u finalu konferencije. Pometeni smo, ali sam naučio mnogo iz tog iskustva, dok je grupa koja je dijelila svlačionicu napravila korak u pravom smjeru.
Kada je DeMarre Carroll potpisao s Toronto Raptorsima kao slobodan igrač, u našoj ekipi se stvorila velika praznina. Značio nam je mnogo, ali za mene je to bila prilika života. Zaradio sam ulogu startera tokom kampa i imao solidnu sezonu, bilježeći 11,6 poena i 5,1 skokova za 27,8 minuta. Ponovno smo izborili doigravanje, ali smo eliminirani od strane kasnijih prvaka, Cleveland Cavaliersa.
Ovog ljeta sam slobodan igrač i volio bih ostati u Atlanti. Jedna od stvari koje sam naučio tokom ovog putovanja jeste krucijalna važnost balansa. Igra oduzima ogromnu količinu vašeg vremena, i u momentima kada je ostavite po strani, želite biti sretni. Odrastao sam tokom perioda provedenog ovdje, ne samo kao igrač nego i kao osoba. Nedavno sam se zaručio s osobom s kojom želim provesti ostatak života.
Atletski, dug je put ispred mene. Sada znam kako gledati film, kako se pobrinuti za svoje tijelo i kako spremiti um za NBA iskušenja iz noći u noć. Tek sam zagazio u svoj prime, odigrao sam tek oko 4500 minuta u četiri sezone. Osjećam se kao da sam prešao ogroman put za veoma kratko vrijeme, ali moje putovanje rasta i unaprjeđenja je tek počelo. Nemojte se kladiti protiv mene.
Ako niko ne prozove vaše ime, nemojte se obeshrabriti. Iskoristite tu tugu, sram i nevjericu kao vaše gorivo i onda radom zasjenite sve druge. Uvijek to držite u ćošku svoga uma i igrajte s posebnim motivom. Ja znam da još uvijek tako radim…