Prièe s tržnice

U pravilu ne volim kada se dogodi mnoštvo zamjena igraèa u NBA ligi, jer obièno mi treba vremena da se naviknem na sve te silne tradeove nakon ljetnog ili zimskog prijelaznog roka, nove dresove i brojeve, a èesto ispadne da mi jedan od najdražih igraèa bude preko noæi zamijenjen u drugi klub i onda moram shvatiti kako i zašto se to dogodilo i privikavati se na nove okolnosti…

Da se mene pita, zamjene igraèa se ne bi mogle odvijati ovako èesto, ostavio bih samo ljetni prijelazni rok – izmeðu dvije sezone, a ukinuo ovaj zimski. Zamislite kako se sada osjeæaju npr.  navijaèi Nuggetsa, ili barem oni koji su navijali za Nuggetse zbog Mela i Billupsa. Usred sezone klub im u jednom trenutku potpuno promijeni krvnu sliku, odrekne se dva najbolja igraèa. I što bi sada oni trebali: poèeti navijati za Knickse jer su ovi otišli onamo, ili i dalje navijati za Denver, iako im omiljeni igraèi igraju negdje drugdje? Da su se ove promjene dogodile preko ljeta, navijaèi bi sigurno imali par mjeseci za prilagodbu i samoodreðenje. Dobro, dobro, znam da je Melo htio otiæi i da su se mogli pripremiti na to, al’ svejedno.

Naravno, svjestan sam da okrutni poslovni svijet NBA lige nikada neæe dopustiti ovako nešto, i da æe igraèi i dalje biti u velikim kolièinama mijenjani, prodavani i otpuštani baš poput robe na tržnici, što na neki naèin i jesu. I èinjenica je da ih veæina jako dobro živi od toga. Kada malo bolje razmislim, vjerojatno bih i ja pristao da mi jednom ili dvaput u karijeri iznenada kažu: Hej ti više ne igraš za nas, imaš dva dana da se spakiraš i odeš u Oklahoma City!, a da zauzvrat zaraðujem pet ili više milijunèiæa godišnje. Nakon uvodnih mudrosti vrijeme je da se vratim u realnost i iskomentiram sve silne tradeove nastale zadnjih dana, ili barem one najbitnije.

Predvidljivo, krenut æu od the Tradea, odnosno dolaska Carmela Anthonya u Madison Square Garden. Najvažnija stvari u ovoj zamjeni nije uopæe Melo, nego opet podcijenjeni Chauncey Billups, kojega opet malo tko uopæe spominje, a èovjek je i dalje spreman biti voða bilo koje momèadi u ovoj ligi. I vjerujte, ako Billups zadrži svoju razinu igre i koncentracije, a nema razloga da to ne napravi, nitko neæe biti zabrinut hoæe li Amare i Melo moæi igrati zajedno, hoæe li im biti dovoljna samo jedna lopta, hoæe li jedan drugome biti konkurencija. Uz Billupsovu ofenzivnu inteligenciju obojica æe imati loptu i obojica æe moæi zabiti svoju kvotu. Ne treba zaboraviti da momèad i dalje vodi Mike D’Antoni, o njihovom brzom tempu neæu trošiti rijeèi, tako da æe prilika na napadaèkom dijelu terena biti sasvim dovoljno. Šteta je uèinjena utoliko što su NY napustili talentirani Wilson Chandler, Mozgov i Gallinari, te ove sezone izvrsni Raymond Felton. Ali kao što rekoh – okrutan je svijet biznisa, posebice onog u NBA. Ono što zabrinjava nakon ove razmjene je ipak – obrana. Melo je poznat kao igraè koji se neæe pretrgati dok protivnik ima loptu, a isto vrijedi i za Amarea. Chauncey je solidan obrambeni igraè, ali sigurno ne može nositi obranu cijele momèadi. I zato æe i za ovaj D’Antonijev roster vrijediti ona: dok ide ide, a iæi æe dok ne nalete na nekoga tko æe uštopati njihov napad. Ali da æe ih biti zabavno gledati, hoæe i to jako, veæ vidim kako se raða nova run&gun momèad za koju æu zdušno navijati…

Eh, kad bi se barem dio tog uzbuðenja iz MSG prenio u okruženje Utah Jazza ili Derona Williamsa. Jer iskreno, trade Williamsa u New Jersey ne može nikako biti dobar za Jazzere, a još manje za njega. Mi obièni smrtnici vjerojatno nikada neæemo saznati što se zapravo ove zime dogodilo u Salt Lake Cityu. Neki su prièali da je Sloan otišao zbog Williamsa, a sada mnogi prièaju da je Deron otišao zbog neslaganja s upravom. Rezime cijele prièe je da se Jazzeri nalaze u krizi igre i rezultata u kakvoj nisu bili godinama i gotovo sam siguran da se neæe plasirati u doigravanje. Velika šteta za klub koji je uvijek igrao dopadljivu i lijepu košarku. S druge strane D-Will sigurno neæe odmah pomoæi Netsima da ulove playoff, a nešto mi govori da se neæe zaustaviti u Jerseyu na duže vrijeme.

Najveæi misterij ovog prijelaznog roka je svakako odlazak Kendricka Perkinsa iz Celticsa. I sve bi bilo u redu da u Bostonu nisu još tamo od studenog zapomagali o Perkinsovom izostanku s parketa i prizivali njegov povratak… Što se dogodilo u upravi ovog kluba da se odrekne svog najboljeg obrambenog igraèa i èovjeka s kojim bi lani osvojili naslov, da su ga imali u finalu? Ja ne znam koju je kombinatoriku u glavi složio Danny Ainge, ali sam uvjeren da su ovim potezom korak dalje od naslova, unatoè kvalitetama Jeffa Greena. Pa neæe valjda Nenad Krstiæ èuvati Duncana ili Gasola u eventualnom velikom finalu? Po prirodi stvari, u Oklahoma Cityu su profitirali ovakvim razvojem dogaðaja. Zadržali su jezgru mladosti (kvartet Durant, Westbrook, Harden i Ibaka je užasno perspektivan i svi su mlaði od mene!), a pojaèali su se tamo gdje su najmršaviji – u obrani i pod košem. Ako Perkinsu pridodamo i Nazra Mohammeda, èvrstog centra koji je pristigao iz Bobcatsa, s pravom mogu tvrditi da su OKC Thundher momèad koja je najbolje pazarila u ovom kratkom periodu.

U kategoriju nejasnih poteza uprave spadaju i još neki transferi. Taman kad su se u lošijem od dva kluba iz Los Angelesa poèele dogaðati pozitivne stvari, Clippersi su Barona Davisa potjerali u najgori klub lige. Odlazak Geralda Wallacea iz Bobcatsa je možda predvidljiv, ali je teško za povjerovati da su ga se tako lako odrekli jer je praktièki nosio pola momèadi sve ove godine. Nije potpuno jasno ni zašto su Rocketsi pustili Shanea Battiera, istinskog voðu na parketu koji doprinosi puno više nego što to pokazuje statistika. Ali Battier je barem poslan u Memphis – klub u kojem je zapoèeo karijeru i gdje ga svi vole i cijene.

Ako sam dobro brojao, u posljednja tri dana prijelaznog roka klub su promijenila èak 44 igraèa. Sreæom pa neæe više biti tradeova do ljeta.