Friday, January 27, 2023

ZADNJE OBJAVE

Prièa o uspjehu Briana Kortovicha

Život zaista ponekad piše fantastiène prièe. Mali ljudi koji svojim teškim radom i zalaganjem dolaze do zacrtanih ciljeva, ili pak ostvarenja snova nisu samo likovi u Hollywoodskim filmovima, takvi su svuda oko nas. Jedan od njih je Brian Kortovich. Vjerojatno za ovog mladog gospodina veæina nikad nije ni èula, ali zaslužio je da napišemo njegovu prièu. Prièu o mladom košarkašu èiji korijeni vuku iz naše domovine, o nevjerojatnoj upornosti i vjeri u sebe, prièu o uspjehu.

Tko je Brian Kortovich?

- Advertisement -

Iako zasigurno postoji nekolicina koja je upoznata s likom i djelom ovog košarkaša, dopustite da vam ga ukratko predstavimo. Ukratko smo razgovarali s njime, te je ostavio dojam pristojne i normalne osobe, bez kompleksa, na koju medijska strka nije ostavila negativne posljedice. Ovo je osoba koja se tijekom života susretala s mnogim nedaæama, pa èak i smræu èlanova obitelji, kada je u ranim godinama svoga djetinjstva izgubio oca. Baš taj gubitak, kako kaže kasnije, bio mu je inspiracija svakoga dana da bude što bolji u svemu što radi. “Kada sam ostao bez oca u meni se probudila još veæa želja za košarkom. Svakoga dana sam satima vježbao skok-šut u dvorištu, sve dok ne bi pao mrak, pa više ne bih mogao vidjeti koš.” Isprva je košarka bila njegova terapija od šoka koji neminovno donosi gubitak voljene osobe, bijeg od stvarnosti. No s vremenom je uvidio i druge aspekte svoje “terapije”. Naporan rad ga je èinio sve boljim igraèem i veæ kao dijete shvatio je što želi raditi u životu.

To vrijeme nije bilo teško samo za Briana, buduæi da je teret brige za obitelj pao na leða njegove majke. “Nakon smrti oca majka se nije predala, te je ostala duboko fokusirana na buduænost. Pohaðala je fakultet, te radila puno radno vrijeme kako bi sestri i meni osigurala dostojan život.” Nevjerojatna snaga volje i ljubav na Briana su ostavile utjecaj, a te kvalitete su vidljive i kod njega. “Nakon što sam vidio majku koja prolazi kroz sve to nisam želio ništa drugo nego uspjeti, bilo to na košarkaškom terenu ili izvan njega, posebice što se obrazovanja tièe.”

S deset godina Brian je na list papira napisao 25 ciljeva koje mora ispuniti kroz život. “U petom razredu sam napisao listu od 25 ciljeva. Ostvario sam sve osim jednog… zaigrati u NBA ligi. Vidite, ljudi bez vizije i snova ne mogu uspjeti. Oduvijek sam znao što želim sa životom, a to je biti profesionalni košarkaš.” Taj san upravlja njegovim životom veæ 15 godina. Odabrao je vrlo težak i trnovit put poploèen boli, znojem i teškim radom. Ali sve dok je san na prvom na prvom mjestu nastavlja rasti i kao èovjek i kao košarkaš.

- Advertisement -

S godinama je napredovao u košarkaškim vještinama, te postao jednim od najboljih igraèa u Clevelandu. “Tijekom zadnje godine u osnovnoj školi mnoge privatne katolièke gimnazije su me željele dovesti u svoje redove. Odabrao sam Holy Name High School (doslovan prijevod bi bio Srednja škola Svetog imena op.a.).” Ta škola se pokazala kao velika prilika za Briana, ali teškoæe su ga pratile i tamo: “Prvoga dana u školi saznao sam da je trener koji je inzistirao na mom dovoðenju podnio ostavku.  Nije bio problem u promijeni trenerskog imena, problem je ležao u tome što je novi trener donio i novi stil igre, nova pravila u momèadi koja su bila labavija, te škola više privlaèila scoute s velikih sveuèilišta iz prve divizije.”

Iako se zbilja trudio, financijska situacija njegove obitelji je bila loša, te više nisu mogli plaæati skupu privatnu školu, koja je bila na niskom rangu za dobivanje stipendija iz sveuèilišta NCAA lige, pa je morao napustiti školu: “Tri godine sam proveo tamo i odlazak mi je teško pao, ponajviše zbog mojih prijatelja. Ali morao sam podignuti svoju cijenu u oèima scouta. Otišao sam u privatnu školu koja je bila najbolja prilika za dobivanje D1 (Prva sveuèilišna divizija, NCAA, op.a.) stipendije.”

S velikim oèekivanjima je ušao u zadnju godinu, no tada je doživio još jedno razoèaranje: “Imao sam pristojnu zadnju godinu, ali nisam dobio ponude za stipendiju D1 ranga, veæ samo D2.” No unatoè tome nije zapao u malodušje, veæ je odluèio zaobilaznim putem doæi do NCAA lige, pa je upisao Cuyahoga Community College, koja je bila najbolja prilika za napredovanje. Njegov odabir je bio sjajan, a prva godina nevjerojatna: “Imao sam strašnu ‘freshman’ godinu u kojoj sam predvodio NJCAA lige u broju pogoðenih trica (111).” Tijekom te godine ostvarivao je 19,3 koša, 6 asistencija uz 42% iza linije tri poena, te 92% s linije slobodnih bacanja.

Nakon te godine primio je ponude iz najboljih sveuèilišta druge divizije, te nekih iz prve. U nadi da æe još boljom igrom sljedeæe godine primite ponude iz nekih top sveuèilišta prve divizije odluèio je ostati na CCC-u. Te je godine postizao više od 20 koševa uz 5 asistencija, a  ubacio je  97 trica uz 40% uspješnosti. Nakon te sezone otišao je u New York na sastanak s glavni trenerom Manhattan Collegea Bobbyjem Gonzalezom, te dogovorio stipendiju. Napokon je dospio u NCAA! No veæ u poèetku akademske godine stigla je odredba kojom Brian ne bi smio igrati službene utakmice u dresu sveuèilišta zbog transfera na isto, takva su pravila lige: “Na neki naèin sam bio prisiljen napustiti fakultet, buduæi da nisam htio privlaèiti negativnu medijsku pozornost, pa sam otišao.”

A otišao je natrag u drugu diviziju, California University of Pennsylvania gdje je ozbiljno ozlijedio koljeno i izgubio cijelu sezonu. Sljedeæe godine završava svoje fakultetsko obrazovanje na Ubraba Collegeu gdje u uvodnih pet minuta na otvaranju sezone ponovno ozljeðuje veæ naèeto koljeno, te je sezona za njega gotova. Tu je diplomirao 2006. godine.

Život superheroja

I kada se èinilo da je njegova košarkaška karijera zauvijek gotova, da su snovi propali, Brian odluèuje krenuti u grad prilika, u “veliku jabuku”, seli se u New York. “Nakon što sam diplomirao našao sam posao na Wall Streetu. Danju bih radio, a veèeri sam provodio na igralištima New Yorka.”  S dvostrukim životom poput kakvog superheroja,  Kortovich je poèeo stvarati veze s bitnim igraèima uliène scene. “Znao sam da je New York pravo mjesto za upoznavanje pravih ljudi iz košarkaškog svijeta, mjesto gdje æe me netko zamijetiti.”

Èak i gradu snova bilo je teško ostaviti onaj njegov. “Nije bilo lako za niskog bijelog klinca iz Clevelanda da dobije priliku igrati na prestižnim ljetnim turnirima kao što su Rucker Park u Harlemu, West Fourth Street, poznat i kao ‘kavez’, te NY’s Nike Pro City. Kretao sam se takozvanim opasnim dijelovima New Yorka, no na kraju se isplatilo.”

Prilika na Bliskom istoku

U sijeènju 2007. napokon je dobio poziv, i to iz Kuvajta. Iako je to vrijeme na Bliskom istoku bilo vrlo napeto, on se odluèio riskirati. Te sezone je postizao 22 koša uz 6 asistencija po utakmici. Nakon toga put ga je odveo u Italiju. I mada je na trening-kampu za Eldo Napoli pokazao sjajne vještine, vodstvo ekipe je odluèilo potpisati zvuènije pojaèanje u obliku Jumainea Jonesa, picka prve runde Atlanta Hawksa. I tako je Kortovich završio u Francuskoj , u dresu Enfant Basketsa gdje je prosjeèno bilježio 15 poena uz 4 asistencije.

Godine 2009. je nakratko završio u Izraelu, a tog je ljeta izabran na NBDL draftu od strane Albuerquerue Thunderbirdsa, no nikada nije zaigrao. Sljedeæa stanica je bila IBL liga gdje je njegov prosjek bio 23 poena i 5 asistencija.

Prilika u NBA dresu

Nakon nekoliko turbulentnih godina ime Briana Kortovicha postalo je poznato u košarkaškim krugovima, posebno u New Yorku. “Knicksi su me pozvali u kamp u srpnju 2009. Ostavio sam dobar dojam pa se poziv odnosio i na kamp u kolovozu i rujnu. Proèulo se pa je poziv došao i od New Jersey Netsa.”

Iako je sve ukazivalo na konaèno ostvarenje cilja pod rednim brojem 25, loša sreæa je ponovno umiješala prste: “Imao sam osjeæaj da sam ostavio odlièan dojam u kampovima, no vodstvo je odluèilo iæi drugim smjerom. U jesen 2010. iznova sam pozvan u trening-kamp Knicksa, a ovoga puta sam došao s drugim stavom, hladne glave, bez puno oèekivanja.”

S novim stavom, a svakako i još bolje pripremljen ostao je korak od cilja: “Iz kluba su poruèili mom agentu da su više nego zadovoljni sa mnom, ali da me ne mogu potpisati. Na žalost, na težak sam naèin shvatio da se igra koju toliko volim vrti samo oko novca. Ipak, upoznao sam mnogo ljudi iz kluba koji su bili puni podrške i koji su mi dali savjet da nikada ne odustanem.”

Da ovo sve nisu floskule i lijepa prièa o prosjeènom igraèu kojega su mediji uzdigli na razinu muèenika dokazuju izjave NBA zvijezda i trenera koji su imali priliku raditi s Brianom.

“Nedavno sam trenirao s Brianom i mogu vam reæi da on bez sumnje može igrati u NBA ligi. Ima talent, radne navike i nevjerojatan skok-šut. Da sam ja GM neke momèadi, on bi bio u mom timu”, izjavila je zvijezda Knicksa Carmelo Anthony.

Pomoæni trener iste momèadi, Dan D’Antoni je rekao: Brian je sjajan šuter koji razumije igru i koji je pokazao da se ravnopravno može nositi s ostalim igraèima. Za njega mora biti mjesta na rosterima klubova.

Brian ima duh voðe na parket. On može šutirati iz driblinga, pogaðati u serijama. Sjajan je“, rijeèi su Anthonyja Morrowa.

Nastavak sna i u hrvatskom dresu

Kako je veæ spomenuto na poèetku teksta, Brian vuèe korijene iz naše zemlje, te je nedavno dobio i našu putovnicu. Pred nekoliko godina je izjavio kako bi volio zaigrati za hrvatsku košarkašku reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. To se nažalost neæe dogoditi, no ne treba iskljuèivati opciju da ovakav igraè zaista obuèe dres naše selekcije.

Divno je kada kroz život imate ljude koji vas podupiru, koji stoje iza vas, ali jedina osoba koja vas može odvesti ka uspjehu ste vi sami. Ništa u životu ne dolazi lako. Težak rad se èak uvijek niti ne isplati. Èesto trebaš dosta sreæe, trebaš se naæi na pravom mjestu u pravo vrijeme. Mnogo ljudi mi kaže je s obzirom na sve veæ ovo do sada ogroman uspjeh. Možda i jest, ali ne planiram se time zadovoljiti, ne dok sam ovako blizu. Znam da æe se sve ovo jednom isplatiti, znam da æu uspjeti.

Brian, sretno!

Latest Posts

NE PROPUSTITE