Prokletstvo uspjeha

Svima nama je poznat J.R. Smith, sadašnji igrač Cavaliersa i bivši najbolji šesti igrač lige. Njega je košarkaški put vodio uglavnom po Americi (i tijekom lockouta u Kinu) te on svoju karijeru može zvati uspješnom. Međutim, igrač s mnogo zanimljivijom pričom je njegov brat Chris Smith kojeg je njegov košarkaški put vodio sve do najmlađe države u Europi – Kosova. Talent za košarku postoji u obitelji Smith ali nažalost po Chrisa, većinu tog talenta „pokupio“ je J.R. Ipak, Chris nikada nije odustajao od svog sna da igra za NBA ekipu, a zbog tog sna imao je poprilično zanimljiv život kojeg vrijedi ispričati.

Sve je počelo u srednjoj školi Lakewood gdje je prvi put ozbiljnije zaigrao košarku. Inače, volio je sport pa se u istoj srednjoj bavio i američkim fudbalom, ali njegova prva ljubav je uvijek bila košarka. Nakon tri godine u Lakewoodu, otišao je u St. Benedicts Prep. srednju školu gdje je imao poprilično solidnu godinu prije odlaska na koledž. Prvi dio svoje koledž edukacije imao je na koledžu Manhattan gdje se prvenstveno mučio sa šutem i izborom pozicije. Naime, igrao je nešto između jedinice i dvice, s tim da nije imao dovoljno dobar šut da igra beka, a ni dovoljno dobar pas da igra razigravača. Prelazom na Louisville koledž popravlja masivno šut s tim da mu brojevi ostaju skoro pa isti, a svoju koledž karijeru završava 2012. kada počinje zanimljiviji dio njegove priče. Te godine J.R. Smith odlazi iz Nuggetsa i postaje slobodan igrač, dok Chris nakon što nije izabran na draftu ostaje bez angažmana.

Ipak, kako J.R. potpisuje za Knickse, tako i Chris potpisuje da tijekom ljetne lige igra za New York zbog čega se spominju mnoge kontroverze i mnogi se pitaju da li je cijena dovođenja J.R. potpisivanje njegovog brata koji je realno gledajući daleko ispod prosjeka jednog NBA igrača. U formi u kojoj je tada bio teško bi ušao i u neku europsku ekipu, ali Knicksi su očigledno vidjeli nešto u ovom beku. Iako je bilo priče o klauzuli u njihovim ugovorima da moraju da igraju zajedno, kao što sada imaju Zoran i Goran Dragić, oba igrača su potvrdila da to nije tako. Uostalom J.R. je sada u Clevelandu, a Chris nije. Prva sezona mu je prošla tragično, iako je dobio svoj željeni ugovor on je prekinut samo dva mjeseca nakon potpisivanja jer je pretrpio ozljedu koljena i završio sezonu. Sljedeće ljeto, ista priča s obzirom na to da ponovo ljeto provodi s ekipom Knicksa i na kraju potpisuje ugovor vrijedan $1.3 milijuna, a upravo taj ugovor pokreće lavinu kontroverzi.

Sve je počelo s nagađanjima medija o sukobima između Chrisa i ostalih igrača na rosteru zbog toga što je aktivno mišljenje ne samo među Knicksima već i među svim analitičarima i igračima da se radi o uvjerljivo najgorem igraču lige. Ipak, podrška najveće zvijezde Carmela Anthonya te drugih igrača koji su imali status zvijezde u tom rosteru pomagali su Smithu da se nosi s pritiskom ali sredinom novembra 2013. sve se mijenja. Tadašnji playmaker Detroit Pistonsa Brandon Jennings požalio se kako njegova dva prijatelja ne igraju u ligi (riječ je bio o Poohu Jeteru i Bobbyju Brownu), a Chris igra. Naravno, J.R. je odmah krenuo da brani svog brata što je rezultiralo u kazni od $25.000 zbog sukoba na twitteru, a mlađi Smith je imao ovo da kaže: „Jennings je osjećao da su ova dva igrača bolja od mene. Osjećao sam da je to uništilo situaciju oko mene i ekipe Knicksa. Ja sam bio određena vrsta gubitka u ekipi s obzirom na to da je moj brat igrao loše i da sam ja uopće bio oko ekipe. Tada je počela prava medijska priča „Zašto je Chris Smith na rosteru?!“

Ipak, svu priču o lošem stavu Chrisa razbio je njegov tadašnji suigrač Beno Udrih sa svojom izjavom: „Nije nas bilo briga što J.R. i Chris igraju zajedno. Bilo bi mnogo drugačije da Chris uđe u svlačionicu i pravi se da je sve njegovo, ali on mnogo radi, samo želi da uči i pobjeđuje. Odličan je suigrač.“ Zbog loše igre i manjka prostora na rosteru, Knicksi šalju Smitha u Erie BayHawkse koji su bili njihov tim u development ligi gdje u par utakmica dokazuje da u njemu ipak ima nešto, s jednom utakmicom od 28 poena, te s prosjekom od 11.3 poena uz 50% šuta. Zbog povreda Raymonda Feltona i Pabla Prigionija vraća se u Knickse gdje ga ipak trener Mike Woodson odbija ubaciti u igru, misleći da nije dovoljno dobar. Tu počinje kraj te konačno, 31.12. on napušta Knickse.

Nakon toga ima kratku epizodu u već spomenutim BayHawksima ali loš stav, emocionalni problemi i sukobi s trenerom tjeraju ga da uz podršku kluba napusti ekipu, a taj potez još uvijek smatra svojom najvećom greškom. Zbog različitih problema napušta New York i seli se na zapadnu obalu, gdje i dan danas živi, na relaciji Los Angeles-Las Vegas. Početkom ove godine imao je period s ekipom KB Peja s Kosova ali je zbog loše igre i prevelike težine bio otpušten nakon samo dvije utakmice. Što se tiče košarkaške strane, to je sve što je bitno za njega, ali postoji i druga strana, ona bitnija.

Nažalost, ono što mnogi od nas ne vide je koliko problema s pritiskom ovi igrači imaju. Zadnji primjer je Larry Sanders koji je svoju karijeru prekinuo (ne zauvijek, privremeno) zbog svojih problema s depresijom, odnosno s nemogućnosti nošenja s ogromnim pritiskom. Taj pritisak je poprilično osjetio Chris a sve je počelo poslije onog tweeta Brandona Jenningsa. Nakon toga dobijao je mnoge prijetnje smrću i optužbe da je „on kriv što Knicksi imaju lošu sezonu“ na šta je on obično odgovarao s tim da se ne boji smrti ili bilo kojeg navijača, te je većinu tih prijetnji samo ignorirao jer bi odgovaranje na iste bilo previše stresno. Iako je stres izbjegavao, na kraju je to sve bilo previše za njega i pritisak mu je došao na naplatu tako što je zbog napada tjeskobe hospitaliziran više puta tijekom prosinca i siječnja 2013. odnosno 2014. godine. Njegov brat je bio uz njega često po svu noć pa onda išao na treninge taj isti dan i nikada se na to nije žalio, pokazujući da je uvijek bio uz svog mlađeg brata šta god da mu se desi. Podršku su mu davali i bivši suigrači, mada većina nisu zbog neke ljubomore koja ga je koštala mnogo prijatelja u rosteru Knicksa. Ipak, najveća zvijezda među njima, Carmelo, uvijek je bio uz Chrisa i pružao mu je bezuvjetnu podršku, kao i Amar’e Stoudemire te Iman Shumpert (sada članovi Mavsa odnosno Cavsa) koji su ga podržavali još od njegovog vremena u dresu New Yorka.

Chris je, osim tjeskobe, imao velikih emocionalnih problema koji su ga pratili još od srednje škole, a bili su direktno povezani s time što su ga često uspoređivali s uspješnijim bratom i tako je on stekao naviku da stalno sam sebe gura čak i iznad granica svoje igre samo da bude na istoj razini, i nikada nije uspio zbog čega je sebi samo još više stvorio stresa. Nažalost po njega, vjerovatno nikada neće biti na razini svog brata zbog čega će ga uvijek proganjati misao da mora da bude na toj razini, a problem više nije toliko u njemu, već u tome da su mu drugi postavljali te nerealne ciljeve. Radi se o igraču koji realno nije za NBA lige, posebno ako gledamo zadnji izvještaj skauta koji se bazira na njegovoj igri u sklopu priprema za ligu gdje veliki broj igrača, što onih koji tek izlaze na draft, što onih koji su birani a nemaju angažmana, treniraju ispred skauta NBA ekipa da bi ih impresionirali.

Chris je inače dva ljeta standardan tu ali još uvijek nema angažmana, što nije čudno s obzirom na to da je jedan skaut za njegovu igru imao ovo da kaže: „Nije pokazao da je NBA igrač. Kao play, ne čuva loptu dovoljno dobro i nema dovoljno dobar pas. Kao bek, ispod-prosječan je šuter i nije dovoljno brz da može igrati na polaganja. Nijednu poziciju na terenu ne može da brani na NBA razini. Svaka vještina potrebna za NBA ligu njemu je daleko ispod prosjeka i tek kada ili popravi šut ili popravi vođenje lopte i pas, može da se nada nekom pozivu od menadžera neke ekipe.“

Kao što sam već spomenuo, on se trenutno nalazi u Las Vegasu gdje se trudi da ga neko primjeti, vrijedno trenira i čak se pridružuje osmogodišnjoj djeci gdje radi na osnovnim košarkaškim stvarima. Također radi na svom tijelu, odnosno na smanjenu mase, a radi i s bivšim razigravačem i prvim izborom drafta 1976. Johnom Lucasom koji ga pokušava popraviti kao playmakera. Chris ima javnu podršku svog brata, jednog od najboljih igrača lige Carmela te Jamesa Hardena kojeg je upoznao kada je s Lucasom trenirao u Houstonu. Zasad to sve ne izgleda dobro, ali ako ljudi počnu da gledaju van njegove reputacije i ako on počne da stvarno radi na sebi, možda napokon dočeka pravu šansu, pa makar i u development ligi.