Napokon počinje prava sezona, a kao i svaki put, nijedan pratitelj NBA košarke nije ostao zakinut za zanimljivost susreta u doigravanju. Među pregršt odličnih match-upova nalazi se jedan koji se i kvalitetom, a vjerojatno će se i napetošću izdvojiti iz drugih. U jednom od intrigantnijih sudara ove sezone borit će se Hawksi i Celticsi. U derbiju između prošlogodišnjeg prvog seeda i Stevensovih pulena možda nema niti jednog superstar igrača, ali ove dvije ekipe nadoknađuju to s dobro raspoređenim talentom i izvrsnom timskom igrom. U regularnoj sezoni ove dvije momčadi susrele su se četiri puta te tu Hawksi imaju prednost od 3-1.
Momčad Mikea Budenholzera prošle godine bila je jedna od iznenađenja sezone, prvo mjesto na Istoku, izvanredan win-streak kroz drugu polovicu sezone te četiri All-Stara navijačima su donijela visoka očekivanja, koja iako su poraženi tek u konferencijskom finalu, i nisu baš ispunili kroz prošlogodišnji playoff, ponajviše jer su u tom finalu sweepani, a dotad nisu pružili preuvjerljive predstave protiv Netsa i Wizardsa. Kroz ljeto ih je napustio samo DeMarre Carroll, vrhunski 3&D igrač čije su minute uzeli Thabo Sefolosha i Kent Bazemore, dok je ostatak petorke ostao isti te su u takvom sastavu ove sezone dohvatili 4. mjesto Istočne konferencije.
Kelti su nakon prošlogodišnjeg kratkog izleta u doigravanje ove godine bili povedeni još boljim igrama omalenog All-Stara Isaiaha Thomasa te sveukupnim boljim doprinosom svakog igrača na rosteru, od Averyja Bradleyja do Jaea Crowdera i Evana Turnera. To im je kroz njihovu timsku igru donijelo peto mjesto i drugi playoff nastup nakon kratkog rebuildinga.
Obje dvije momčadi imaju neke slične karakteristike, Kelti su treći, a Hawksi osmi po tempu, obje momčadi imaju preko 60% asistiranih poena što ih čini top 5 lige u tom segmentu, po offensive ratingu su osrednji, ali prednjači njihova obrana, dok im je još jedan od problema skok gdje su obe momčadi u donjoj polovici lige.
U ovoj seriji Hawksi će najviše rasteretiti napadačku potrošnju na poziciji beka šutera i krila, koja je i kroz sezonu bila najmanja, jer Kyle Korver nije ni blizu prošlogodišnje razine u niti jednom segmentu igre, a pogotovo u svojoj specijalnosti – šutiranju trica, gdje je prošle sezone predvodio ligu sa 49,2% za tri, dok mu je preciznost ove sezone opala za 10%. Na krilu su već spomenuti Sefolosha i Bazemore, te iako su obojica solidni igrači, nisu niti blizu razine ostalih startera Atlante. Jeff Teague je ove sezone poput svog timskog kolege iznimno opao, te je bio redovno spomenut i u tračevima o razmjeni pred trade deadline, međutim pred kraj regularnog dijela izgledalo je kao da mu se samopouzdanje, a s tim i igra, vratilo, te je u zadnjih 10 utakmica imao prosjek od 21 poen uz 7 asistencija. O njegovom učinku u napadu ovisi dosta stvari u ovoj seriji, jer iako braniti Thomasa nije lako, napadati ga većini playmakera lige nije problem zbog Thomasove ne baš bajne obrane kojoj je glavni hendikep visina (Thomas ima 175 cm) te bi Teague sa svojih 13 centimetara prednosti trebao kreirati dosta otvorenih šuteva, pogotovo kad se u obzir uzme da Atlanta može funkcionirati i u 5-out sistemu. U slučaju da ga ipak ne bude išlo, coach Mike ima emergency pull switch u vidu eksplozivnog back-up playa, Dennisa Schrödera, koji je u prosječno tek 20 minuta akcije po večeri zabijao čak 11 poena uz 4 asistencije.
Još jedan od bitnih segmenata Hawksa će standardno biti njihovi visoki igrači – Paul Millsap i Al Horford. Millsap je jedna od boljih četvorki lige, odličan je s loptom, ima pouzdan mid-range šut te može zabiti tricu. Sve u svemu, elitna napadačka opcija. Horford se ne razlikuje od svog visokog partnera u mnogo stvari, kao i Paul, ovaj All-Star centar je iznimno tehnički potkovan i dobar s loptom. Većinu minutaže će također jedan od njih dvojice imati poprilično lagan match-up, jer dok će jedan ići protiv Amira Johnsona, koji je solidan defenzivac, drugi će ići na Jareda Sullingera, čiju je obranu jednostavno opisati – ozonska rupa. Napad Atlante će se dosta bazirati na pick and roll igri u kojoj će uvijek sudjelovati jedan od ove dvojice, a ponekad i oba, s obzirom na to da je Millsap za svoju visinu izniman ballhandler i kreator, a Boston ima problema s obranom i preuzimanjem igrača u takvim situacijama. Osim toga, varijacije na pick igru kod Hawksa funkcioniraju odlično zbog već navedene sposobnosti svih pet startera da šutaju tricu, te kreativnosti trenera koji je u playbook Gregga Popovicha ubacio malo svojeg začina.
Glavni problem napada ove potentne momčadi je nedostatak dubine, tj. tanka klupa. Schröder je više nego dovoljan kalibar igrača za klupu, ali osim njega kvaliteta ostalih je prilično upitna. Sefolosha je solidan veteran, i Tim Hardaway Jr. je u zadnje vrijeme prilično koristan, ali sad je izašla i vijest da je upitan za prvu utakmicu, a je li davati minute Lamaru Pattersonu zbilja nešto što jedna ozbiljna ekipa želi raditi u doigravanju? Kris Humphries je također problem, jer centar s 41% šuta nije ozbiljna opcija. Usprkos svemu navedenom, Hawksi se ne trebaju previše brinuti oko ovog jer je opće poznata činjenica da se u doigravanju starteri cijede do posljednje kapi krvi, znoja ili čega već, a klupa valjda neće napraviti preveliki deficit u ovih 7-8 minuta igre.
Napad Bostona je poznat po svojoj disciplini i sposobnosti prilagođavanja protivniku. Jedini standard kod potrošnje lopte je Thomas, koji je uvjerljivo prva opcija s usage rateom od 29%. Oni imaju sličnost s Hawksima jer su i njima pozicije dva i tri primarno spot-up šuteri, iako Bradley nerijetko zna napraviti i puno više od toga, te kao i Atlanta primarno ovise o razigravaču i tehnički potkovanim igračima, tj. u slučaju Bostona potkovanom visokom igraču (Sullinger).
Većina stvari u primarnom unitu kreće od Pizza Guya, koji je ove sezone napravio izniman napredak prebacivši se u startnu petorku te zaradio svoj prvi All-Star nastup. Njegova napadačka igra se većinom bazira na brzinskim prodorima u reket, a zbog svoje veličine, nerijetko uspije iskoristiti djelić sekunde kad ga protivnici krenu udvajati kako bi krenuo u prodor. Standardno, solidan broj akcija započinje im horns, weave ili double curls setovima iz kojih većinom Isaiah kreće u akciju koja u većini slučajeva završava prodorom i polaganjem ili kick-out passom na tricu iz kuta. Već je spomenuto i redovno korištenje Bradleyja u roli spot-up šutera za koju je jako kompetentan, ponajviše radi dobrog off-ball kretanja iz kojih osim trica, redovito izlaze i mid-range šutevi s vrha reketa te u tom segmentu ima neke sličnosti s legendom Detroita, Richardom Hamiltonom, osim činjenice da je Rip većinu poludistanci pogađao uz baseline i na boljoj razini.
Još jedan bitan faktor napada Celticsa je njihov sixth man, nekadašnji drugi izbor drafta, Evan Turner. Turner igra najbolju sezonu dosad, a njegov stil igre nerijetko je nazivan „Draymondom Greenom za siromašne“. Osim što je poznat po svojim genijalnim izjavama, dobro, možda i ludim (tanka je granica), Turner ima iznimnu sposobnost kreacije iz pick&roll i pick&pop akcija te odlično funkcionira small-ball postava gdje je Crowder prebačen na četvorku, a unit ima dva kreatora u vidu Turnera i Thomasa, net rating te postave je +21,7.
Iako je Boston u obrani inače jači nego u napadu, bez obzira tko igrao na visokim pozicijama Kelta, teško će parirati Horfordu i Millsapu u reketu, te će kroz skokove i poene svojih visokih igrača Atlanta izraziti dominaciju koja bi mogla biti presudna u ovoj seriji, osim ako Sullinger ne odigra nekoliko vrhunskih partija gdje osim kvalitetnog box-outa iskoristi svoje tehničke sposobnosti te uz kreaciju Turnera i Thomasa i dobro osmišljen sustav nekadašnjeg trenera Butlera ne odvede Leprechaune do pobjede.
Prognoza: 4-3, Hawks