Povijest se ponavlja. U prošlogodišnjoj prvoj rundi doigravanja Istočne konferencije imali smo priliku svjedočiti istom ovom dvoboju koji je i ove godine pred nama. Ovoga puta s nešto drugačijim narativima nego prošle sezone.
Odmah nakon što su prošle godine junački izgubili finale konferencije od Miamija, Pacersi su u prognozama za novu bili apostrofirani kao jedni od glavnih kandidata za titulu ove godine. Iskusniji, s poboljšanim rosterom i silno motivirani na fantastičan su način otvorili sezonu nanizavši 9 uzastopnih pobjeda (početkom prosinca omjer im je bio 16-1) i odličnim individualnim predstavama Paula Georgea, pametnom igrom u napadu, fanatičnom obranom uništavali su svoje protivnike. I sve je bilo dobro za Pacerse do početka ožujka kada je počeo njihov slobodan pad uvjetovan brojnim razlozima: krivo tempiranom formom, lošom formom ključnih igrača, “kemijskim” poremećajima unutar svlačionice, i općenito ligaškom prilagodbom na njihovu igru.
Hawksi su solidno otvorili sezonu dugo se držeći na trećoj poziciji Istočne konferencije, koristeći slabiju formu i pad konkurencije. Igrali su jako dobru timsku košarku pod vodstvom novog trenera Mikea Budenholzera i predvođeni Alom Horfordom, Paulom Millsapom te Jeffom Teagueom jedno su vrijeme figurirali kao najugodnije iznenađenje sezone. Onda se dogodila ozljeda Horforda i tlo im je počelo izmicati pod nogama. Dok su se još dobro držali idućih mjesec dana, u periodu siječnja, prikrivajući minuse pod obručem i manjak kvalitete općenito na rosteru, početkom veljače to više nije bilo moguće. Kada su im se ozlijedila još tri visoka igrača (Gustavo Ayon, Millsap i Pero Antić), u periodu najtežeg rasporeda za njih nanizali su 13 od 14 poraza pobijedivši samo Knickse. Sezonu su ipak mirno priveli kraju osiguravši osmu poziciju i doigravanje što im je i bio cilj na početku sezone.
Pacersi u ovaj dvoboj ulaze bez Andrewa Bynuma ali to i nije neka novost, dok će Hawksi također bez novih ozljeda započeti ovu seriju doigravanja, lišeni usluga Horforda, Ayona i mladog šutera Johna Jenkinsa.
Promijenjeni narativi iz uvoda tiču se drugačijih uloga, statusa i očekivanja obiju momčadi u odnosu na prošlogodišnju seriju u doigravanju. I dok prošle sezone nitko nije očekivao da Pacersi “skinu” Miami, ove godine se ne očekuje samo to već i naslov prvaka. Atlanta predvođena Joshom Smithom i Horfordom bila je u prošlosezonskom doigravanju označena kao nezgodan matchup za Pacerse, dok bi ove godine trebali poslužiti kao topovsko meso, u što nismo baš sigurni, ali o tome nešto više kasnije. Inače, međusobni dvoboji ove sezone završili su ukupnim rezultatom 2:2, po jedna pobjeda za obje ekipe i kod kuće i u gostima, s tim da je Atlanta bila uvjerljivija u svojim pobjedama.
Pacersi su u svakom slučaju pod većim pritiskom zbog visokih očekivanja medija i navijača dok je Atlanta u ulozi autsajdera koji nema što izgubiti jer i onako svi očekuju da će iz ove bitke izaći poraženi, ali to im savršeno odgovara.
Napisati najavu o Indiani bio bi lagan posao da nismo vidjeli njihova dva lica ove sezone koja nas sada stavljaju na muke jer ne znamo ono pravo. Pacersi su uglavnom svoje protivnike pobjeđivali odličnom obranom koja je usprkos padu, kojeg je pratio i pad napadačkog učinak, i na kraju sezone bila najbolja u ligi: primali su samo 99,3 poena na 100 posjeda. Protiv Hawksa će donekle moći maskirati lošu formu njihovog centra Roya Hibberta, iz razloga što će im za pobjede nad Hawksima biti ključna obrana na perimetru trojice vanjskih igrača, a ne toliko obrana obruča i reketa budući da napad Atlante uvelike ovisi o šutu izvana. Hawksi osim u Teagueu nemaju igrače koji mogu driblati i napadati obruč već brzom cirkulacijom lopte i šutiranjem igrača koji je u najboljoj poziciji rješavaju svoje napade. Točne i pravovremene rotacije, kretnje, te agresivnost na loptu biti će ključ za Pacerse u obrani, ključ koji bi mogao zatvoriti krvotok napada Jastrebova. To im ne bi trebao biti problem jer su kroz cijelu sezonu svoje protivnike limitirali na niske šuterske postotke na svim razinama. Ukupan šut protivnika Pacersa ove sezone iznosi samo 42%, za dva 44,2%, a za tri 34,5% , što su elitni obrambeni postotci.
Drugo jako oružje Atlante na koje Indiana mora pripaziti je igra 2 na 2, odnosno razne varijante pick and rolla i pick and popa. Teague je zbog svoje brzine i eksplozivnosti jako opasan iz tih situacija kao ball handler, a ništa manje nisu opasni Antić i Millsap, posebno iz pick and pop, ili pick and slip situacija. Postavljaju jako dobre screenove i uglavnom su opasni kao šuteri za tri poena ili dodavači, služeći kao mantinela, za prijenos lopte u korner najčešće za Korvera. Antić nema pretjerano dobar šut za tri, i on iznosi samo 32%, ali je iz nekog razloga uvijek motiviran ili raspoložen protiv Pacersa. U dvije utakmice prosječno je zabijao 17 poena, a tricu je šutirao 6/10. Millsapov postotak za tri iznosi 35,8% što je respektabilno. Pacersi će zbog ovakve igre Atlante morati malo modificirati svoju obranu pick and rolla u kojoj visoki igrač stoji u pozadini dopuštajući šut sa poludistance a ne prati svojeg visokog napadača kojega čuva visoko na perimetar. Takve situacije bi Hawksi mogli iskažnjavati ako ih Pacersi ne prilagode.
Ako u napadu Pacersi žele iskoristiti slabosti Atlante onda će morati biti agresivni pod obručem i oko njega. Na svakoj poziciji su Pacersi viši i jači od Hawksa koji su undersized ekipa, imaju problema sa zaštitom skoka i branjenjem obruča budući da igraju bez pravog centra koji bi sve to mogao pokriti visinom i tijelom. Za očekivati je da i Hibbert i David West budu agresivni u low postu i da idu na svaki skok. Budući da Hibbert ne briljira (da, lik je problematičan kada igra kao što trenutno igra), Vogel bi mogao pokušati s nižom postavom koja bi kao dvojac visokih uključivala Westa i Luisa Scolu. Scola nije idealan skakač ni obrambeni igrač, ali u kombinaciji sa Westom mogao bi činiti dvojac sa izvanrednim šutom sa poludistance. Na ovaj način bio bi osiguran floor spacing kojega sa Hibbertom nemaju, što znači da bi George i Lance Stephenson imali više prostora za svoju slash (and kick) igru. Svejedno, teško da će Vogel poslušati ovaj prijedlog nadobudnih pisaca ovoga portala jer čovjek jednostavno voli igrati sa dva visoka pa čak i kada je protivnik ultra nizak, i nema mu se što zamjeriti jer drži do identiteta momčadi iako bi trebao biti malo fleksibilniji, pa i hrabriji u eksperimentiranju.
Indiani je općenito napad slabiji dio momčadi, postižu samo 104,1 poen na 100 posjeda, što je ispod ligaškog prosjeka i ukupno tek 23. najbolji napad lige. Osim indisponiranog Hibberta problem je nedostatak pravog kreativca, šutera koji bi raširio protivničku obranu, pad u formi Georgea, te nejasna uloga Georgea Hilla u ovoj ekipi pa nas ne treba čuditi ako specijalac za trice C.J. Watson dobije poneku minutu više.
Obrana Atlante nije elitna kao ona Pacersa, dopušta 106,4 poena, što je malo bolje od ligaškog prosjeka i dovoljno za 14. najbolju obranu lige. Kroz cijelu sezonu Hawksi imaju problem sa visinom i nedostatkom atleticizma u svim linijama, pa je tako Teague jedan od najlošijih obrambenih igrača na svojoj poziciji, Korver je zahvalan timski obrambeni igrač ali ne i 1 na 1, dok je tek DeMarre Carroll vrlo dobar obrambeni igrač, vrlo čvrst u duelima. Nedostatak atleticizma ali i fizikalija Atlanta najčešće pokušava riješiti udvajanjem, posebno u low postu i takvu su obranu preferirali kroz cijelu sezonu. Sigurno će po istome nastaviti i protiv Indiane. To i nije loša opcija za njih protiv momčadi sa ipak lošim napadačkim učinkom s obzirom na renome, i ako im Hawksi nešto moraju dati onda će to biti šutiranje sa perimetra. Od Hawksa se također očekuje agresivnost na loptu jer Pacersi nemaju idealne ball handlere, gube čak 14,4 lopte po utakmici, i tu se Atlanti otvara prilika da udare na Pacerse iz tranzicije.
U napadu Hawksi neće odustati od svog napada sa puno kretnji, ekstra dodavanjima, dominantnom screen igrom i rešetanjem trica. Nije ih lako braniti jer su uigrani, akcije su uvježbane do automatizma, dijele loptu, imaju jednog od najboljih šutera za 3 i igrača sa najboljim off-ball kretnjama u ligi Kylea Korvera, Millsap im daje individualnu kvalitetu, i na koncu u Atlantinoj petorci često svih pet igrača šutiraju trice. To nije lako braniti nikome, pa ni Pacersima i možemo reći da je ključno za Atlantu da Antić, Millsap i Mike Scott, trojac visokih, mogu pogađati trice i tako izvlačiti visoke igrače Pacersa izvan reketa što bi ostavilo prostora za Teagueovu igru 1 na 1, Carrollove cutove itd.
Zanimljiv je podatak da su Hawksi u četiri utakmice protiv Pacersa imali uvjerljivo najbolji napad protiv njih od svih momčadi u ligi: na 100 posjeda postizali su Hawksi čak 104,6 poena.
Slabosti napada Jastrebova očituju se u prevelikoj ovisnosti o šutu, nemaju atlete koje mogu driblati i napadati obruč, izvode premalo slobodnih bacanja (21,7 u prosjeku, 22. mjesto ukupno), nemaju igrača za low post igru, nema napadačkih skokova i second chance poena (samo 8,7 napadačkih skokova, samo je Heat lošiji od njih), i imaju često ogromnu crnu rupu unutar svoje igre i u tom periodu ne mogu povezati dvije uspješne napadačke akcije.
Ako na kraju letimično preletimo kroz matchup dvoboje onda Teagueu zbog forme dajemo prednost nad Hillom, a Stephensonu nad Korverom iako se Korver može nositi s njim u obrani uz minimalna pomaganja, ali i zadati mu probleme u napadu kako to obično Korver radi. George ima veliku prednost ispred Carrolla ali to bi mogao biti dobar test za Georgea jer je Carroll fajter sa zaraznom energijom, uvijek zadužen za najopasnijeg protivničkog napadača i bez njega na parketu Hawksi primaju čak 5,5 poena više nego kada je on u igri. Zbog bolje sezone Millsap ima prednost nad Westom, iako Paul nije briljirao ove sezone protiv Pacersa, samo 8,8 poena i slab postotak šuta od 33%. U dvoboju Antić-Hibbert neka bude neriješeno jer ne znamo u kakvom će stanju Hibbert igrati ovu seriju, a Pero bi, koliko god to čudno zvučalo i ne baš optimistično za Atlantu mogao biti oruđe za razbijanje obrane Indiane.
U dvoboju klupa prednost imaju Pacersi zbog raznovrsnosti, iskusnijih i kvalitetnijih igrača, a Indiana ima prednost i na trenerskoj poziciji. Vogelu će ovo biti već 4. nastup u doigravanju, dok je Budenholzeru prvi, kao samostalnom treneru, iako je u sedamnaestogodišnjem iskustvu sa Greggom Popovichem i Spursima gdje je bio pomoćnik sigurno naučio neke fore.
Pacersi su bolja momčad. Dominiraju i fizički, i atletski, i kvalitetom. Imaju prednost domaćeg parketa, iskusniji su, a trebali bi biti i motivirani. Međutim, zbog njihovog pada forme pred kraj sezone, ne baš prevelike nadmoći u matchup dvobojima i zbog prijašnjih okršaja u kojima su se Hawksi pokazali kao nezgodan suparnik za njih, mislimo da ovo ipak neće biti samo odrađivanje posla za Indianu. Opasni su Jastrebovi kada su zdravi, ali na koncu ipak 4:2 za Pacerse.
Prognoza: Indiana Pacers – Atlanta Hawks 4:2
1. Indiana – Atlanta, 19. travnja, 01:00h
2. Indiana – Atlanta, 22.travnja, 01:00h
3. Atlanta – Indiana, 24.travnja, 01:00h
4. Atlanta – Indiana, 26.travnja, 20:00h
5. Indiana – Atlanta, 28.travnja, 02:00h*
6. Atlanta – Indiana, 1.svibnja, nepoznato*
7. Indiana – Atlanta, 3.svibnja, nepoznato*
(Vremena odigravanja utakmica izražena su po srednjoeuropskom vremenu. Utakmice označene sa zvjezdicom (*) neće se odigrati ako jedna od momčadi prikupi 4 pobjede)