Jedni su skupina prekaljenih, dobro testiranih ratnika koji znaju kako se igra doigravanje i pobjeđuje u seriji. Drugi su skupina nedokazanih mladića koji imponiraju pojavom, atleticizmom i fizikalijama na parketu. Raptorsi i Bucksi. Kanada protiv Wisconsina i Grčke.
Sezonu Raptorsa možemo podijeliti na 2 dijela: onaj prije All-Stara i onaj nakon njega. Prije All-Star pauze Toronto je utakmice dobivao napadačkim učinkom koji je bio gotovo na razini Warriorsa. Imali su ofanzivni rejting od čak 110 poena na 100 posjeda i ostvarili su omjer 33-24. Nakon All-Stara, došlo je do ozljede Kylea Lowryja, ali došla su i pojačanja u Kanadu tijekom trade deadlinea. Serge Ibaka i PJ Tucker pojačali su slabašnu obranu Raptorsa što se odmah vidjelo i na rezultatima. Nakon All-Star pauze Toronto više nema napadački rejting 110 nego 107, ali zato imaju obranu koja dopušta samo 102 poena na 100 posjeda što je dovoljno za četvrtu obranu lige. Dakle, ovo je ekipa i s obrambenim i napadačkim identitetom što definitivno nije mala stvar jer se mogu pouzdati u svoje igre na obra kraja parketa.
I sezonu Bucksa možemo na neki način također podijeliti na dva dijela. Ne toliko prema obrambenim i napadačkim učincima koji su mijenjali pozicije nego više prema ozljedama i oporavcima jako bitnih igrača. Oni su sredinom sezone ostali bez Jabarija Parkera koji je do tada bio najvažniji igrač ekipe Jasona Kidda uz Giannisa Antetokounmpoa. Odlično su se izmjenjivali u napadačkim ulogama i kreaciji što je donosilo rezultate Milwaukeeju ali idila nije dugo trajala jer je Jabari „sredio“ lijevo koljeno i predstoji mu dug oporavak. Utjehu su Bucksi pronašli u povratku Khrisa Middletona koji je solidno zamijenio Jabarija i pomogao Giannisu da oslabljene Buckse „ugura“ u doigravanje. Na kraju su završili na 6. mjestu s omjerom 42:40, 13. najboljim napadom lige i 19. obranom.
Na ova tri faktora moramo obratiti pozornost dok budemo uživali u Giannisovom all-round talentu i majstorijama Lowryja i DeMara DeRozana.
Tri ključna faktora
- Giannis
Mladi Grk jedini je All-Star igrač na rosteru Bucksa i njihov najvažniji igrač u oba pravca. Giannis igra najviše minuta prosječno za ovu momčad (35), najbolji je strijelac ekipe (22,9 poena po utakmici), najbolji asistent (5,4), najbolji skakač (8,7), najbolji kradljivac lopti (1,6), najbolji bloker (1,9). Gotovo 30% svih napada Bucksa završava upravo Giannis i u tome je jako efikasan. Neumoljiv je oko obruča, iznuđuje slobodna bacanja, u par koraka istrči tranziciju i finišira. Ako doda tricu i popravi šut iz driblinga te post igru lako je moguće da ćemo dobiti jednog od 5 najboljih igrača u ligi. U obrani odradi svoje zadatke 1 na 1 ako treba, ako ne treba igra libera i pomaže centrima i zatvara prilaze obruču. Može igrati pozicije od 1 do 5, a isto tako i može čuvati sve pozicije. Ukratko, Bucksi su Giannis. Ako zaustaviš Giannisa u napadu zaustavio si i Buckse. Ako ovaj mini LeBron nije raspoložen u obrani onda ni obrana Milwaukeeja ne pomaže.
Ono što mene zanima u ovom matchupu Giannisa protiv Raptorsa su (opet) 3 stvari: tko čuva Giannisa, koga Giannis čuva, i hoće li ga Kidd koristiti na centru.
S obzirom na očekivane startne petorke i jednih i drugih izvjesno je da će Antetokounmpoa paziti ili DeMarre Carroll ili Serge Ibaka u uvodu utakmice. Ni jedno ni drugo nije idealno za Milwaukee jer su oba igrača jako dobri obrambeni igrači. Carroll fizički ne može parirati Giannisu ali čak i ako ga Giannis probije na ulazu Ibaka tu negdje vreba i pazi na taj ulaz baš kao i Jonas Valanciunas. Ulazi, poeni iz tranzicije, napadački skokovi, to su temeljni načini kako tamnoputi Grk dolazi do poena. Čak 50% uzetih šuteva bilo je iz neposredne blizine obruča. S Carrollom ili Tuckerom na lopti, te Ibakom kao zaštitnikom obruča Giannis će imati problema s ovom taktikom. Čak i ako ga Ibaka bude čuvao u uvodu situacija nije ništa lakša jer više nema prednost u fizikalijama i opet mora kreirati poene. Kako još uvijek nije pouzdan šuter korištenju ovakvih missmatcheva čini se kako će mu manevarski prostor biti sužen, jer Toronto će zatvoriti reket Giannisu i natjerati ga da pronalazi šutere na perimetru kakvih kod Bucksa nema previše. Posebnu pozornost treba obratiti na momente kada Giannisa bude čuvao Tucker, koji nije visok, koji nije atleta ali je fizički izrazito moćan, niskog težišta i vrlo nezahvalan protivnik.
Na drugoj strani parketa Antetokounmpo će čuvati ili Carrolla ili Ibaku, što je dobra stvar za Buckse jer ako čuva Carrolla možda može malo više pomagati u obrani igrajući korektora dok DeMarre „visi“ u korneru. Ako je pak na Ibaki onda je aktivno uključen u obranu picka i može preuzimati DeRozana i Lowryja što je opet pozitivno za Milwaukee.
Što se posljednje kategorije tiče, ako nas je Kidd nečemu naviknuo kao trener to je da se ne boji miksati i eksperimentirati. Nemojmo se iznenaditi ako s Giannisom na centru pokuša okrenuti vodu na svoj mlin u momentu kada se Dwane Casey odluči za svoju nisku petorku s Ibakom na petici. Bucksi su itekako osposobljeni za to jer imaju dovoljno atleta još u Tonyju Snellu i Middletonu, a tu su još i nekakve opcije u Malcolmu Brogdonu i Mattu Dellavedovi. Ova petorka ima dovoljno i napadačkog i obrambenog potencijala. U obrani mogu sve preuzimati, dok su u napadu Giannisa okružili šuterima (kakvim-takvim) i oslobodili mu prostor za napadanje reketa.
Cilj Raptorsa u ovoj seriji je jedan jedini: zaustaviti Giannisa. Izmjenjivat će čuvare na njemu, riskirati će na njegovom šutu i provocirati ga da uzima tricu, toliko će se povući u zonu da bi na momente moglo biti gadno gledati sve odgođene šuteve koje je Giannis propustio od straha da ne sazida kuću na obruču od svih „cigli“ koje baci.. Ako još kvalitetno Kanađani zatvore i tranziciju napravili su kompletan posao i mogu razmišljati o idućoj rundi.
- Star power Toronta
Sve ono što je Giannis za Buckse to je All-Star dvojac Lowry-DeRozan kod Toronta. Samim time što Raptorsi imaju dva igrača koji svojim potezima mogu lomiti utakmicu u prednosti su jer talent na kraju uvijek ispliva na površinu odnosno presudi. DeRozan je glavni strijelac ove ekipe, košarkaški dinosaur koji voli potezati staromodne šuteve iz driblinga s poludistance, napadati obruč i gnjaviti svoje čuvare u izolacijama. Lowry je vrhunski playmaker, odličan pick and roll kreator, dobar defanzivac i pouzdan tricaš. Iako svaki od njih ima kao što vidimo hrpu pozitivnih strana u svojoj igri, imaju i one malo manje pozitivne. Obojici se događalo u playoffu da „nestanu“, da ih protivnici „zaključaju“ i bace ključ u ocean. DeRozan ima taj specifični stil igre koji često zna biti kontraproduktivan a nije dovoljno dobar all-rounder (asistent, a defanzivac posebno) da to zamaskira. Lowry se vraća nakon pauze i ozljede desne šuterske ruke što bi ga moglo usporiti, a kako nije atleta i nedostaje mu centimetara dosta je ovisan o šutu. Ima nešto i u tome da igraju za Toronto. Caseyjev napadački sistem je ogavan. Mislim da nikada u povijesti NBA lige nije postojala momčad koja može ovako kvalitetno trpati a da to istovremeno izgleda užasno i negledljivo.
Obojica će biti na ozbiljnoj kušnji protiv Bucksa. Prvo zato jer Bucksi igraju agresivno na perimetru s dosta presinga na igrače s loptom. Svaki pokušaj pick and rolla Bucksi će udvajati ball handlera i tu treba vidjeti može li se ovaj dvojac glavnih kreatora Toronta na vrijeme rješavati lopte i mogu li šuteri kažnjavati tu agresivnost Bucksa. Jedan od glavnih preduvjeta za ovo sve iskoristiti je protok lopte što Raptorsi baš i nemaju. Ali zato imaju dva kvalitetna strijelca koji će ovo pokušati riješiti svojim napadačkim talentima.
Osim nezgodne timske obrane Lowry i DeRozan će imati dostojne suparnike i u individualnim matchupovima. Prvog će paziti Dellavedova i Brogdon, obojica dobri defanzivci, dok će drugog paziti Middleton i Snell, te vjerojatno povremeno Giannis. DeRozan nije pretjerano eksplozivan igrač koji će te probiti na prvom koraku i zabiti iz driblinga. On se služi trikovima poput pump i head fakeova, driblinzima u više brzina i igrom u postu. Baci na njega dovoljno visine, dužine i atleticizma, što svi ovi nabrojani igrači Toronta imaju, i postoji dobra šansa da ga možeš usporiti. Šteta je za Buckse što nemaju pravog zaštitnika obruča centra. John Henson je najbliži tome ali on je praktički beskoristan u napadu i vjerojatno nedovoljno oporavljen od ozljede. Greg Monroe i Thon Maker nisu taj tip centra.
Ako Raptorsi uspiju postići da na vrijeme mijenjaju strane s loptom, stvaraju višak dodatnim dodavanjem i pravovremeno se rješavaju lopte u dobroj mjeri mogu iskoristiti agresivnu obranu Bucksa. Ako ne uspiju u ovome svakako će otežati sebi posao više nego što je potrebno.
- Širina i dubina Raptorsa
Pod širinom ovdje smatram veliku klupu i ogroman broj korisnih igrača koje Casey može koristiti. Dubinu definiram kao mogućnost igranja različitim stilovima. Toronto definitivno u odnosu na Buckse ima više opcija na klupi. Cory Joseph, Norman Powell, Delon Wright, Patrick Patterson, Lucas Nogueira i PJ Tucker su dosta dobre opcije. Njihova klupa početkom druge četvrtine sastavljena od Lowryja, Josepha, Tuckera, Pattersona i Nogueira ili Jakoba Poeltla protiv slabijih protivničkih rezervnih postava sposobna je napraviti razliku. Sve do dolaska Ibake i Tuckera Toronto je imao takvu jednu postavu ali s Terrenceom Rossom umjesto Tuckera. Ta petorka je ostvarivala koš razliku od +14.
Casey definitivno ima izbora za igrati se s petorkama i slagati ih ovisno o matchupu i protivničkom stilu, što se ne može reći za Jasona Kidda. Klupa Bucksa nema ovako širok izbor. Dellavedova, Mirza Teletović, Jason Terry i Monroe su najbolje što Kidd može izvući. S ovom četvorkom najčešće igra Giannis od startera a ova postava ostvarila je negativan net rating od -9. U ovom slučaju igra se opet vrti oko Giannisa ali osim njega nema tu baš previše pomoći od ostalih. Teletović može ući u dobru seriju jednu ili dvije utakmice, ali kao šuterski specijalist morao bi pogađati tricu bolje od 34% iz regularne sezone. Greg Monroe je tako jedina prava opcija uz Giannisa ovdje, on ako bude imao Poeltla ili Nogueiru protiv sebe može napraviti probleme Torontu, ali Casey i to može zaustaviti ubacivanjem Valanciunasa. Kako god bilo, pričekajmo da vidimo što će smisliti Kidd koji voli miksati postave.
Što se dubine tiče, Casey je pronašao petorku koja zatvara utakmice, koja se podjednako dobro može obraniti i napadati. To je ona s Ibakom na centru. Na 3 i 4, ovisno o matchupu rotira Tuckera, Pattersona ili Carrolla, a bekovi su Lowry i DeRozan. Kada su zajedno na parketu Ibaka i Tucker Toronto ima koš razliku +13, a Ibaka i Patterson +6. Postave s Ibakom kao jedinim centrom pokazale su se vrlo korisnim i očekujte da ih u velikoj mjeri vidimo tijekom doigravanja.
Na drugoj strani, nisam siguran s kojom petorkom Kidd zatvara utakmicu. Za očekivati je da su tu Giannis, Brogdon i Middleton. Tko su 4. i 5. igrač? Snell, Terry, Dellavedova, Maker, Henson, Monroe? Bucksi se definitivno nisu iskazali u clutch momentima ove godine. Odigrali su 39 takvih utakmica, dobili njih 21, ali net rating im je negativan, -14,6 i samo omjerom najlošije ekipe lige su gore od njih (Toronto ima +11 koš razliku). Problem je što Kidd nema dovoljno pouzdanih igrača na rosteru s kojima može u boj u zadnjim minutama, problem je njihovo neiskustvo, i problem je predvidljivost Bucksa jer svi znaju da se samo trebaju fokusirati na Giannisa i Bucksi će pasti.
Zaključak
Moram priznati da ne očekujem mučenje Toronta u doigravanju kao što smo gledali zadnjih godina. Jednostavno imaju više opcija na raspolaganju za dobiti ovu seriju bez puno drame. Milwaukee ima samo jednu, a plan B je poprilično upitan. Na kraju kada sve zbrojim i oduzmem ovdje moram dati prednost Raptorsima i prognozirati njihov prolaz u 5 utakmica.