Pet naših autora i njihovih pet nasumičnih mišljenja!
Bruno Šunjić
Na ljeto 2016. Kevin Durant će prvi puta u karijeri postati tzv. UFA ili u prijevodu neograničeni slobodni igrač što znači da sam bira svoju sudbinu ili svoj novi ili stari klub. KD je u ligi već punih 9 sezona i već lagano postaje veteran. Ovdje nećemo pisati o njegovoj karijeri, brojkama i postignućima, to i onako svi više-manje znaju. Ovdje ćemo pisati o tome u kojem klubu su mu najveće šanse za naslov prvaka ako odluči napustiti Thunder. Nećemo pisati o eventualnom odlasku u Warriorse, što bi bila loša stvar za ligu i nešto u rangu da je npr. Michael Jordan krajem 80-ih potpisao za Celticse, Lakerse ili Pistonse. Odlučili smo da bi za Duranta najbolja stvar bila ono što cijelu karijeru radi Lebron James, a to je igranje u Istočnoj konferenciji i izbjegavanje Warriorsa i Spursa do Velikog Finala. Izdvojili smo 3 kluba za koje mislimo da bi se s njima vrlo brzo mogao opet naći u finalu, prvi puta nakon 2012.
Detroit Pistons
Pistonsima fali jedna takva zvijezda koja bi ih uzdigla od 45 do 60 pobjeda. Pistonsi se možda smatraju small market ekipom, ali ako vam je u karijeri najvažnije pobjeđivanje na to ne treba gledati. Maksimalan ugovor je u svakom klubu isti. Duranta bi u Detroitu dočekao Stan van Gundy kao trener, a petorka bi bila Reggie Jackson i Kentavious Caldwell-Pope na bekovskim pozicijama, Andre Drummond kao Centar i jedan od dvojca Tobias Harris ili Marcus Morris uz Duranta kao krila, a jedan od njih dvojice bi ulazio s klupe. Nakon toga bi samo još malo trebalo pojačati klupu, a s ovakvom ekipom i veterani koji bi ulazili s klupe bi potpisali za manje novaca zbog realnog lova na naslov prvaka.
Toronto Raptors
Raptorsi su još uvijek ekipa kojoj ne dolaze najveći Free Agenti, ali za sve postoji prvi puta. Raptorsi imaju odličan bekovski par Kyle Lowry i DeMar DeRozan, uz talentiranog mladog centra Jonasa Valanciunisa. Imaju i vrlo dobrog 3-D igrača DeMarre Carrolla. S igračem tipa Durant bi odmah postali favoriti na Istoku uz bok Cavsima. Imali bi odličnu petorku uz solidnu klupu, koja bi se kao u slučaju Pistonsa vrlo lako još i pojačala. Možda bi jedino još doveli kakvog solidnog krilnog centra, pa bi Carroll počinjao s klupe, a kasnije u small ballu bi igrao s Durantom na krilima. Da KD dođe u Kanadu mislimo da bi se i popularnost hokeja kao sporta broj 1 ugrozila, barem u Torontu.
Boston Celtics
Unatoč tome što Celticsi imaju čak 17 naslova prvaka nisu ekipa kod koje idu Top Free Agenti. Mislimo da bi Durantu najbolje pristajao legendarni zeleni dres s brojem 35. Imaju tradiciju, ugled, navijače, ali što je najbitnije imaju roster koji je odlično složen i jako su dobro vođeni od strane GM-a Danny Aingea i Brada Stevensa. Imena koja trenutno imaju ne obaraju s nogu prosječnog NBA fana, ali eventualnim dolaskom Duranta bi bili favoriti na Istoku. Na bekovskim pozicijama imaju Isaiaha Thomasa, Averyja Bradleya, Evana Turnera i Marcusa Smarta. Pod košem imaju solidne šutere Jareda Sullingera i Kellyja Olynika, te borbenog Tylera Zellera. Na krilima odlični 3-D Jae Crowder, te solidni Amir Johnson i Jonas Jerebko. Uz Duranta bi bili izvrsna ekipa, plus imaju dosta pickova na draftu, koje bi mogli zamijeniti za još koju zvijezdu, slično kao u ljeto 2007. kada je u Bostonu stvoren zadnji Big 3.
Milan Dakić
Predvidjeti budućnost Julius Randlea u NBA ligi je u ovom momentu nemoguća misija. Da li je igrač All-Star kalibra ili samo igrač rotacije? Igrama ove sezone pokazao je obje strane – potencijal da kombinacija eksplozivnosti, skoka i pregleda terena dovede do All-Star karijere ali i trenutke kada su ga očigledne slabosti u igri svodile na minus igrača na oba dijela terena. Randle trenutno posjeduje jednu elitnu vještinu – defanzivni skok, i nalazi se na trećem mjestu po procentu uhvaćenih defanzivnih skokova od svih igrača sa preko 500 odigranih minuta, iza Andre Drummonda i Hassan Whitesidea. Međutim, nedostatak bilo kakvog rangea i desne ruke mu stvara ogroman problem. Randle je izraziti ljevak i odbrane mu ostavljaju otvoren desni ulaz znajući da ne može završiti desnom rukom. Takođe, pogađa samo 23% šuteva sa poludistance, čak se čini da ima veće samopouzdanje kad šutira trojke nego šuteve sa poludistance (šutnuo 31 trojke ove sezone, pogodio 9). Ove dvije stvari će biti ključne u njegovom daljem razvoju, jer je vrlo često niži od svojih protivnika na pozicijama 4 i 5 i jednostavno nema dovoljno poena u reketu da može sebi priuštiti nedostatak šuta sa distance ili šutiranja sa obje ruke.
Nihad Žunić
Kao i svaka organizacija na svijetu, NBA liga je također puna kontroverzi koje su obično vrlo zanimljive teme za ljude koji vole teorije zavjere i slične X-files priče. Iako volim brojeve i „lude“ statistike, ova tema mi se učinila vrlo zahvalnom za pisanje.
Kako je NBA liga puna Afroamerikanaca, sigurno da je ogroman broj kontroverzi povezan sa rasizmom i tom kulturom povezanom sa tom rasom. Ipak, najveća kontroverza vezana za rasu bila je sa bivšim vlasnikom Donaldom Sterlingom koji je bio skoro pa otvoreni rasist i osoba koja je imala ogroman broj rasističkih komentara kroz svoje vrijeme u NBA ligi. Sve je počelo 2009. kada je Elgin Baylor tužio Sterlinga da ga je otpustio zbog rase i godina, ali je ta tužba propala. Navodno, Sterling mu je rekao: „Želim napuniti svoj tim siromašnom crnom djecom i bijelim trenerom.“ Tokom pregovora sa Dannyom Manningom, Afroameričkim trenerom, Sterling je rekao: „Dajem previše novca siromašnom crnom djetetu.“ Na kraju, Sterling je, nakon incidenta gdje su ga snimili kako svojoj ljubavnici zamjera što se slika sa Afroameričkim atletama (u pitanju je bio Magic Johnson), bio prinuđen da proda Los Angeles Clipperse koje je kupio Steve Ballmer, ko-osnivač kompanije Microsoft.
Još par NBA kontroverzi povezano je uz hip-hop kulturu. NBA igrači su ipak većinom Afroamerikanci uz koje obično povezujemo rap muziku, zbog čega se mnogo njih oblačilo u nekom stilu koji je išao uz tu kulturu i uz tu muziku. To je NBA liga prepoznala kao loše, pa su mnoge stvari 2005. zabranili uvodeći izuzetno nepopularni dress code. Mnogi su to prepoznali kao čist primjer rasizma, s obzirom da se moglo pretpostaviti kako se ova kultura i ova muzika te staj stil oblačenja po NBA ligi povezuje sa kriminalom. Zabranjeno je nositi throwback dresove, vrećaste hlače, majice, veliki nakit, tenisice i čizme u takozvanom Timberland stilu. Iako neki podržavaju, ovaj potez je većinom popraćen negativno i mnoge kritike su upućene ligi zbog ove odluke. Istina, stvarno je potrebno da treneri izgledaju ovako kako izgledaju (odijelo obvezno) te da inactive igrači imaju barem kaput, međutim limitirati igrače po izgledu prije i poslije utakmica stvarno ne može biti opravdano. Najbolje je to rekao the Answer Allen Iverson: „Dress code me ne predstavlja i ne dopušta mi da se izrazim potpuno.“
Ipak, najveće kontroverze povezuju se uz interna namještanja i generalne interne probleme. David Stern se može povezati sa mnogim kontroverzama, a počinjemo s NBA draftom. Prvi problemi počinju sa NBA lutrijom 1985. kada je taj sistem prvi put bio implementiran. Naime, Patrick Ewing je skoro pa sigurno trebao biti prvi pick a po starom sistemu, Golden State je trebao imati prvi izbor. Ipak, lutrija je uvedena zbog toga što su navodno Houston Rocketsi tankali kako bi uvijek imali visoke pickove, a lutrija je tada izgledala drugačije. Naime, NBA ekipe s najgorim omjerom stavljene su u bubanj u kojem su se vrtile koverte, gdje je svaka koverta predstavljala NBA ekipu. Jedna koverta je ipak imala savijen kut i nije spuštena u bubanj kao sve ostale, a to je koverta koju je Stern izvukao za prvi izbor – koverta New York Knicksa. Knicksi su Sternov lokalni tim, a i to je vjerojatno najveći market u NBA ligi. Ove činjenice su, uz vrlo čudne okolnosti izbora picka, natjerale NBA fanove na mnoge priče i conspiracy teorije povezane uz ovaj događaj. Još je bilo par kontroverzi vezanih uz draft. Kada je biran LeBron James, Nuggetsi i Cavaliersi su imali iste šanse za prvi pick ali ipak su ga dobili Cavsi. Navodno, imali su malu prednost jer je LeBron rođen i Akronu, koji je vrlo blizu Clevelandu. Slična situacija, mada dosta čudnija, desila se pet godina kasnije. Iako su imali 1.6% šanse, Chicago Bullsi su dobili prvi pick i Derricka Rosea, koji je inače iz Chicaga. 2012. New Orleans Hornetsi su dobili prvi pick iako su imali četvrti najgori omjer, pa su tako dobili Anthonya Davisa. Razlog zašto bi ovo mogla biti kontroverza treba naći u tome da su Hornetsi tada bili u vlasništvu NBA lige.
Mnoge kontroverze se još mogu povezati, a neke nisam spomenuo jer se o njima može pričati dosta više nego što ja imam prostora ovdje. To su naravno utakmice koje se čine namještenima (Lakers-Kings iz 2002., Bucks-Sixers 2001.,…), zatim Sternova navodna mržnja Spursa jer su small market tim koji je izuzetno uspješan, no tolerance pravilo koje je koštalo igrače mnogih nepotrebnih tehničkih,… Kada bi počeli sada, ne bi još dugo završili. NBA kao takva je poprilično tajnovita i mnoge stvari su teške za shvatiti, te se rade iza zatvorenih vrata, što po pravilu vuče mnoge kontroverze koje posebno „pale“ one najparanoičnije među nama.
Karlo Pavković
Preostalo je nešto manje od mjesec dana do kraja regularne sezone, a na Istoku je priča više-manje ista kao i svake godine. Ekipe LeBrona Jamesa kotiraju kao jedini pravi suparnik sila Zapada te je teško očekivati da neće izboriti veliko finale u lipnju, no postoji li ekipa na Istoku koja bi mogla ostvariti 4 pobjede protiv Kingove družine?
Po mom mišljenju samo su 2 legitimna kandidata, a to su naravno Toronto Raptorsi te Miami Heat. Momčad Dwanea Caseya izgleda dobro na terenu i vidi se ta prijeko potrebna kemija između 2 najveće zvijezde, DeMara DeRozana i Kylea Lawrya, ali povijest nam govori kako Raptori igraju dobro u regularnoj sezoni već godinama, no doigravanje im ne „leži“. Prije 2 sezone završili su kao 3. s omjerom 48-34 te su u prvoj rundi u 7 utakmica izbačeni od Brooklyn Netsa. Godinu poslije završili su kao 4., a u prvoj rundi su ih „pomeli“ Wizardsi. S obzirom na to treba pričekati playoff i vidjeti kako će momčad iz Kanade funkcionirati.
Što se tiče Heata, ugodno su iznenađenje nakon očajne prošle sezone. Uz novopridošlog Joea Johnsona popunjeni su na svim pozicijama, ali teško će se nositi s Cavsima bez Chrisa Bosha. Uzmemo li u obzir da James nije još pobijedio na gostovanju na Floridi od svog odlaska (0-3), serija bi mogla biti jako zanimljiva.
Ne vidim prevelike šanse Bostona, Indiane ili Atlante jer Cavaliersi tek počinju igrati pravu košarku u doigravanju dok te momčadi nisu na tako visokoj razini, ali jedva čekam da me razuvjere.
Toni Lazarušić
Kad. Će. Više. Playoff. ? Stvari na vrhu su otprilike jasne, srednja klasa se bori za prednost domaćeg terena, a jedino zanimljivo je pratiti poneki derbi contendera i ludu bitku za playoff u obje konferencije, u kojoj će netko dobiti tu čast da posluži kao topovsko meso najboljim momčadima. „Tankeri“, „remorkeri“ i „kočarice“ okrenuli su se March Madnessu i skautiranju budućih rookieja u nadi da će ih ovi izvući iz blata u koji su upali. Sad kada su im sezone i službeno propale okrenuli su se razvoju talenata koje imaju na rosteru i eksperimentiranju s njima u većim rolama, zar ne? Zar. Ne. ?
Pa, kako tko. Lakersi to rade korektno već neko vrijeme, Phila nije da ima nekog izbora nego „gurati“ mlade, ali neki treneri su jednostavno nenormalni i zarad svog ega i poneke pobjede više na kontu, koja će im kao osvjetlati obraz, odbijaju baciti bijeli ručnik u ring i nastavljaju forsirati veterane nauštrb mladih igrača kojima su potrebne minute za razvoj. Uzmimo par primjera. Recimo New York i Orlando u Istočnoj konferenciji. Da svi ostali playoff contenderi sebi unaprijed upišu poraze u svim utakmicama koje imaju do kraja sezone obje ekipe ne bi uspjele ući u playoff koliko su loše i ne mogu dobiti nikoga. To svejedno ne sprječava Kurta Veličanstvenog Rambisa da Jose Calderon i Sasha Vujačić imaju startne role i veću minutažu od mladih Langstona Gallowaya i Jeriana Granta. Što tek reći za Magic i Scotta Skilesa koji nad lutrijski pickom i top 5 pickom, na povijesno snažnom draftu, trenira strogoću? Pogledajte broj minuta Marija Hezonje u zadnje tri utakmice: 17, 5, 15. Pa zar nije logično da ti talenti igraju više u momentu kada napokon shvatiš da ti je sezona izgubljena? Mislim, kratkoročno zbog toga izgubiš koju utakmicu više, ali u budućnosti bi ti se to trebalo isplatiti jer igrač stječe iskustvo igranjem, logično.
Ništa bolja situacija nije ni u Phoenixu Ronnie Price nakon All-Star pauze igra prosječno više minuta od mlađih talenata kakav je na primjer Archie Goodwin ili zanimljivih igrača kakvi su John Jenkins ili Phil Pressey. Ronnie Price nije ništa više od petoga beka na prosječnom NBA rosteru. Ali u tome i jest problem, jer je i trener Sunsa Earl Watson imao istu ulogu u svojoj NBA karijeri pa sada vjerojatno suosjeća sa svojim „bratom“ Priceom i drži ga u startnoj petorci na 25+ minuta po utakmici. Prekrasno. Do prije par mjeseci ista se kritika o forsiranju igračkih fosila mogla uputiti i Timberwolvesima i njihovom „ingenioznom“ strategu Samu Mitchellu kojem su velike minute igrali Kevin Garnett, Kevin Martin, Andre Miller i „najbolji“ među njima, jedan jedini, besmrtni Tayshaun Prince. Zbog Mitchellovih ideja Karl Anthony Towns jedan od najboljih rookieja u povijesti igrao je samo 20-ak minuta, Zach LaVine je bio zakovan na klupu. Sreća pa su Miller i Martin otpušteni pa je igrom slučajnosti i spletom sretnih (za nas gledatelje) okolnosti Mitchell malo korigirao rotacije i sada Towns igra puno više minuta a LaVine je starter. Ali svaki put kada vidim da je Prince dobio više minuta po utakmici od Nemanje Bjelice ili Shabazza Muhammeda dođe mi da prestanem pratiti NBA i posvetim se heklanju.
Mogu donekle razumjeti trenere. Njima posao sada i u budućnosti ovisi o stupcu koji se zove „pobjede“. Uglavnom je do pobjeda lakše doći s igračima koji već znaju igrati nego s onima koji se tek uče, ali u momentima kada ti je sezona nepovratno izgubljena u rezultatskom smislu, a tako i tako imaš mladu jezgru na okupu, što te sprječava da ih „pustiš s lanca“ i daš im da se igraju košarke? Možda ćeš izgubiti 100 utakmica ali već sljedeće godine će ti se to višestruko isplatiti kada Ronnie Price, Vujačić i Calderon budu u Turk Telekoma.