Random mišljenja

Ispred vas  je nova rubrika koju ćete redovito moći čitati na NBACro portalu, a kao što sami možete zaključiti u njoj će naši autori iznijeti svoje kratko (ili relativno kratko) mišljenje, zapažanje, činjenicu o nekoj NBA temi. Neka randomiziranje počne!

Boris Vrga

Kada trener, čija je ekipa trenutno na omjeru od 3 pobjede i 21 poraza, odluči da će na klupu poslati 7.pick prošlogodišnjeg i 2.pick ovogodišnjeg drafta, morate se zapitati sabotira li on sam sebe i želi li namjerno izgubiti posao. Byron Scott je naime na klupu poslao Juliusa Randlea i D’Angela Russella i tako pokazao da u ovoj sezoni ne namjerava ostvariti niti rezultat, a izgleda niti ono za navijače Lakersa trenutno puno važnije – napredak i razvoj mladih nada. Sva sreća da je Kobe Bryant sam reagirao i pri kraju utakmice s Timberwolvesima inzistirao na tome da mladi dovrše utakmicu na čemu se Russell odmah zahvalio pogodivši težak šut za produžetak. Kobe se također smirio i u vidu toga što u zadnje 4 utakmice prema košu upućuje svega 14 šuteva, i to s uspješnošću od za ovu sezonu abnormalno visokih 47%, te tako novacima ipak pruža normalniju okolinu za razvoj. Svi znamo da su za mlade igrače najvažnije minute i povjerenje trenera, no izgleda da je Byron u nekom drugom oldschool filmu. Mitch Kupchak, molim te reagiraj!

Nihad Žunić

Memphis igra za njih neprepoznatljivo lošu obranu. Grit and Grind era koja je obilježila Memphis sve od sezone 2010-11 otkada su Mede standardni član playoffa kao da blijedi – inside out napad kao da se totalno mijenja (17. u ligi po poenima u reketu, pet manje poena u prosjeku u odnosu na prošlu sezonu) a obrane koja ih je ponekad činila vrlo sumornim za gledanje nema – sa trećeg mjesta po defanzivnom rejtingu pali su na 25., a po primljenim poenima su sa drugog pali na 18. mjesto. Što je to točno problem? Tony Allen je sa 98 pao na 104 (pričam o defanzivnom rejtingu po igraču, odnosno po tome koliko igrač dopušta poena po 100 posjeda), Marc Gasol sa 100 na 106, Zach Randolph sa 101 na 108, a Mike Conley sa 104 na 110. Grit and Grind podrazumijeva agresivnu obranu i veliki broj ukradenih lopti, po čemu su Grizzliesi „tek“ 10. u ligi, a prošle godine bili su sedmi. Brojevi govore svoje, a ono što još govore je i to da su po ofanzivnom rejtingu tek 25. u ligi – što je pad od 12 mjesta od prošle godine. Znate li što je najsmješnije od svega? Ekipa Davea Joergera još uvijek ima pozitivan skor sa 13 pobjeda u 24 dosada odigranih utakmica. Sve ovo pokazuje kako NBA brojevi znaju da zavaraju…

Mihael Cvetnić

Dakle… New Orleans Pelicansi pokušavaju ući u playoff, zar ne? Takva ambicija ima smisla ako za vas igra jedan od najboljih igrača na planetu. No osim Anthonyja Davisa, prođimo malo kroz momčad Pelicansa. Za potrebe šoka, nemoguće je ne početi Omerom Asikom i njegovim PER učinkom koji je manji od 6. OK, nije sve u statistici, ali nešto možda jest u trenutku kad ga vidite kako igra i čini vam se da bi jednak učinak Pelicansi mogli dobiti od nasumično odabrane dvije bačve koje bi složili jednu na drugu i stavili ih na kotače. Zapravo, čak i to zvuči pokretnije od onoga kako se Asik doima. Sva sreća da ga ne plaćaju 10 milijuna godišnje do 2020. To bi bilo besmisleno i nepromišljeno, a i podiglo bi pitanja oko sposobnosti uprave i njihovog razumijevanja lige i smjera u kojem se kreće. Nastavljamo s Tyrekeom Evansom – čovjekom koji bi se stvarno trebao svaki dan moliti da ne shvate tko je zapravo – davno izgubljeni brat Lancea Stephensona. Sve ono za što je Lance dobio gomilu kritika – pretjerano držanje lopte, nerazumni šutevi, sebična nesebičnost (ono kad igrači igraju da nabiju kolonu s asistencijama, ali toliko drže loptu prije nego dodaju da i suigrači i navijači izgube živce AKA ono što Kobe radi kad uđe u “facilitator mode“) – sve to radi i Evans. I vidi čuda, i on ima ugovor na 8 znamenki na još nekoliko godina. Gotovo kao da ovo nije slučajnost. Ish Smith, ponavljam: Ish Smith, je u ovom trenutku bolja opcija. Barem je dovoljno brz da probije obranu uz pomoć picka i zapravo dodaje kada to napravi.

Više nema previše smisla biti iznenađen oko Erica Gordona – igrač koji je nekad bio jedan od najviše obećavajućih bekova lige odavno se pretvorio u neučinkovitog šutera koji obožava zaustavljati kretanje lopte kao da mu svaki nepotreban dribling i jab step uzrokuju mini orgazam. Uz iznimke Jruea Holidaya i Ryana Andersona, ostatak rostera je poprilično komičan: Dante Cunningham, Alonzo Gee, Luke Babbit? Što da kažem, nikad nije dobar znak kad za igrače mislite da su stariji nego što jesu, a ove navedene procijenio bih za 34-godišnjake koji i sami znaju da više ne mogu igrati košarku, ali miris dolara je ono što ih motivira za treniranje dok kosti u leđima kvrckaju pod naporom. Ali ne, nijedan nije stariji od 28. Kao kraljevski dragulji na vrhu ovog remek-djela od rostera tu su i Kendrick Perkins i Norris Cole kao dokazani pobjednici i veteransko vodstvo. Perkins je napokon prešao u Sacre fazu karijere što je vjerojatno najbolji posao na svijetu – plaćen je milijune da iz prvog reda gleda NBA utakmice dok na treninzima uči Davisa kako „biti vođa“. Naprosto genijalno. Cole je pak toliko loš košarkaš u NBA okvirima da sam samo zato što je u Miamiju mogao biti u rotaciji i izgledati korisno zaključio da kontrarno mojim prijašnjim rezervama LeBron ipak jest The Chosen One.

Sa svim ovim postavkama, Alvin Gentry nema baš puno opcijama, ali ne možemo se praviti da je napravio dobar posao. Postoje razni nivoi izlika za sve ovo – tek je počeo raditi, momčad je imala problema s ozljedama, roster je suboptimalan, ali nešto nije u redu s iskustvom gledanja Pelicansa. Momčad jednog od najboljih igrača svijeta s napadačkim stručnjakom na klupi ne bi trebala biti toliko…dosadna. Rezultat na stranu, Gentry nije uspio staviti ni Davisa u najbolju moguću poziciju niti od njega izvući maksimum, kako onda to napraviti sa škart robom tipa Tyreke i Asik? Da ne govorimo o uklapanju svih tih dijelova u neku smislenu cjelinu, to je svijet koji je udaljen nekoliko parseka od stvarnosti New Orleansa. I baš kao apsolutni šlag na tortu, uprava odluči nuditi uokolo jednog od svojih boljih igrača – Andersona. Dobro, promjena je nužna, ali zašto se riješiti jednog od rijetkih igrača koji ima smisla pored Davisa i s kojim se u miksu barem može razmišljati o natprosječnom napadu pa makar žrtvujući obranu? Možda kako bi doveli još jednog neefikasnog sebičnog beka? Situacija u kojoj igrač poput Davisa ne može do playoffa mi je u startu sezone bila praktično nezamisliva, posebno sad kad Zapad više nije ono što je bio proteklih nekoliko godina, ali Pelicansi su uspjeli u stvaranju takvih uvjeta i osim ako brzo ne preokrenu situaciju (odnosno ako Davis ne počne spontatno igrati van svake pameti), upast će u toliku rezultatsku rupu da ih iz nje neće moći izvući nitko. Pa čak ni prekaljeni playoff veteran Norris Cole.

A sada – Kaleidoskop lica Byrona Scotta

„Kako Warriorsi mogu pobjeđivati šutirajući ovako izdaleka? Kako? Ali…kako? Kao da šut iza ove zakrivljene crte nekako više vrijedi ili nešto…“

byron

„I’ve just benched D’Angelo Russell to play Metta World Peace. In 2015. Deal with it.“

byron scott

„Kobe je večeras na koliko? 4-22? Hm, zašto gubimo 40 razlike? Sigurno zbog manjka Randleove energije.“

byron scott-1

„Yo, Randle! Ajmo na klupu sinko. 14 minuta ti je dosta.“

byron scott-2

„Shoot Kobe, shoot!“

NBA: Minnesota Timberwolves at Los Angeles Lakers

„Slušaj ‘vamo sinko: Istina, uči se igrat tako da igraš na utakmicama, ali ne možeš više igrat večeras jer nemaš iskustva i ne mogu trpit tvoje gluposti, prvo nauči pa ćeš igrat. Ja sam strpljiv s tobom, ali neću bit srtpljiv još dugo, razumiješ? A sad na klupu.“

byron-scott-russell

Milan Dakić

Startna petorka Detroit Pistonsa rastura protivnike. Postava Jackson/Caldwell-Pope/Morris/Ilyasova/Drummond je odigrala 527 minuta zajedno, ubjedljivo najviše od svih petorki u ligi i imaju net rating od +8.2 poena, što je odlično – samo startna petorka Thundera ima bolji net rating od svih postava koje su odigrale preko 200 minuta zajedno. Ogromna doza pick igre fokusirane uglavnom oko Reggie Jacksona i Andre Drummonda i to uz odličnu odbranu daje dobre rezultate. Pistonsi, u limitiranim minutima, igraju dobro i kada Ersan Ilyasovu zamijeni još jedna stretch četvorka, Anthony Tolliver ili kada umjesto Ilyasove u igru uđe novajlija Stanley Johnson. Međutim, 4 ista igrača ne mogu igrati 48 minuta po utakmici, 82 utakmice u sezoni i to je razlog zašto Pistonsi nemaju bolji skor od ne pretjerano impresivnih 15-12. Naime, Stan Van Gundy u rotaciji koristi 9 igrača, a klupa ne odrađuje dobar posao. Blake/Johnson/Tolliver/Baynes, rezervisti koji imaju značajnije minute, su slabiji od protivnika za preko 9 poena na 100 posjeda kada su zajedno u igri i jedino u kombinaciji sa Marcus Morrisom imaju pozitivan net rating. Jednostavno, kad rezervisti igraju, Pistonsi nemaju „materijala“ da igraju na način koji žele. Steve Blake nije pick and roll igrač, ne snalazi se u toj ulozi i generalno je pitanje da li on više ima kvalitet za 15-20 minuta NBA košarke. Međutim, ima nade za Van Gundya i ekipu. Uskoro se na parket vraćaju Brandon Jennings i Jodie Meeks, koji bi trebalo da poboljšaju efikasnost Pistonsa kada starteri odmaraju. Meeks je dobar spot up šuter koji će širiti teren, a Jennings je neuporedivo bolji igrač od Blakea. Pred Jenningsom nije lak zadatak jer će se od njega tražiti da konsoliduje rezerviste i pored toga što će mu sigurno trebati vremena da uđe u formu nakon teške povrede. Ipak, on ima kvalitet da podigne nivo igre Pistonsa i pruži potrebni boost rezervistima, a upravo to može biti razlika između borbe za playoff i borbe za finale Istoka.

Toni Lazarušić

Kada uhvatite neku od sljedećih utakmica Hawksa i Celticsa obratite pozornost na njihove inbound (ubacivanje lopte sa strane) akcije, najčešće nakon timeouta i na početku utakmice ili četvrtine. Brad Stevens i Mike Budenholzer debelim playbookom definitivno potvrđuju trenersku klasu.

Za početak sjajna video kompilacija Atlantinih SLOB-ova (sideline-out-of-bounds ili ubacivanje – ubacivanje lopte u igru uz horizontalnu liniju terena), BLOB-ova (baseline-out-of-bounds – ubacivanje lopte u igru uz liniju iza obruča) iz prošle sezone. Pravo je čudo kako su Hawksi ovoliko puta uspjeli “prodati”  foru koja je u osnovi varijacija na istu temu.

Tu su i ATO setovi (after-time-out – nakon timeouta) iz prošle sezone. To su u osnovi SLOB-ovi na kojima Budenholzer inzistira. I ne samo on, većina trenera u ligi nakon timeouta ima pripremljenu akciju koju će momčad odigrati. Osim nakon timeouta, Budenholzer redovito utakmicu otvara akcijom za Kylea Korvera, a početkom svake četvrtine ako Atlanta ima loptu Coach Bud nacrta na ploči što želi da se odigra. Zanimljivo, Hawksi nemaju puno šablona u igri i Bud ne zove previše akcija (Steve Clifford iz Hornetsa zove uz out liniju tonu akcija umjesto svojih playmakera) tijekom utakmice pa se napad Atlante svodi na improvizaciju i read&react, ali ATO setovi su obavezni.

Evo jedne sjajne ATO akcije Atlante iz ove sezone i to u crunch momentima protiv Oklahome.

https://vine.co/v/iWaFxlVYWrp

Jeff Teague je u prvom koraku ostavio Andrea Robersona u prašini, ali pravu stvar su odradili Thabo Sefolosha i Al Horford. Serge Ibaka je na startu posljednji igrač u obrani i korektor koji će zatvoriti ulaz Teagueu ako ovaj probije Robersona. Zato Horford odvlači Ibaku dalje od koša prema wing trici, a Ibaka poštuje Horfordov šut i prati ga. Na mjesto Ibake dolazi Dion Waiters koji striktino pokriva Sefoloshu i sada bi Dion trebao biti igrač koji će pomoći Robersonu i paziti mu na leđa. Međutim, Waiters je bek i nema naviku pomaganja na ulazima oko obruča. Teague postiže lagano polaganje, Kevin Durant ne pmaže sa svoje strane, Waiters također, a Ibaka kasni u dolasku na pomoć (nije njegova krivica).

Imamo još jednu akciju Atlante iz ove sezone i opet u momentima kada se odlučuje utakmica. Ovaj put je u pitanju utakmica Dallas-Atlanta.

https://vine.co/v/iZWFW3X3InZ

Radi se o ATO/SLOB akciji nacrtanoj za Korvera. Barem je trebalo biti za njega i tako su mislili igrači Mavsa. Korver u svom stilu s lijeve strane prolazi dva screena, Dwight Powell koji pazi na Horforda izlazi na sekundu na pomoć što Teague s vrha trice koristi i pronalazi Horforda na ziceru.

Evo malo BLOB i SLOB akcija Brada Stevensa i Bostona iz predsezone.

Pa onda imamo jedan zanimljiv SLOB Bostona protiv Spursa koji zbog tehničkih poteškoća možete vidjeti ovdje. Evan Turner ubacuje loptu sa strane, Isaiah Thomas se kreće kao mamac koji bi trebao primiti loptu, prolazi kroz Olynykov screen, Boris Diaw izlazi malo prema njemu da ga omete, a malo gubi ravnotežu jer je debeo i Olynyk ga je pogurnuo, pa to dugokosog centra Bostona ostavlja na čistini i ziceru. Najčudnije od svega je što David West (centar) slijedi Thomasa (bek), a čini se da i između Westa i Diawa nema komunikacije tko koga i kada preuzima kod ove akcije.

Na kraju akcija Celticsa iz nedavne utakmice protiv Clevelanda.

https://vine.co/v/im1hh3mDFhh

David Lee ima loptu na vrhu trice i na trenutak se čini kako će Lee odigrati handoff s Evan Turnerom, ali Truner postavlja screen za Averyja Bradleyja koji hard cutom kroz srce obrane Cavsa bježi svom čuvaru. Anderson Varejao kasno “pali” a Bardley je već na obruču.

Osim Budenholzera i Stevensa dobre inbound akcije možete vidjeti i kod Davea Joergera (Memphis), Ricka Carlislea (Dallas), Gregga Popovicha (San Antonio) i Randyja Wittmana (da, Randy je u odabranom društvu, nije pogreška, trener Wizardsa ili njegovi pomoćnici ima(ju) kreativnih akcija).