Aktivnost zvana košarka po prvi put je upriličena prije 125 godina kada je profesor doktor James Naismith odlučio održati čas tjelesnoga u zatvorenom prostoru uslijed vremenskih neprilika. Kako bi učenici bili fizički aktivni u dvorani Naismith je odlučio napisati osnovna pravila košarke, uzeti košaru te postaviti je na 3 metra visine. Jedan od prvih problema na koje je doktor košarke naišao bila je gruba igra čime je James odlučio uvesti prekršaj, zbog kojeg bi faulirani igrač dobio nagradu. Nagrada je bila linija od 4,6 metara od sredine košare (obruča) s koje bi faulirani igrač trebao šutirati bez ometanja ostalih igrača. Nagrada je dobila naziv free-throw što bi u prijevodu značilo slobodno bacanje. Košarka je kroz godine mijenjala pravila, dimenzije terena, načina i stilova igre bilo je mnogo, no linija za slobodno bacanje svih ovih godina ostala je ista. Zar u košarci ima nešto jednostavnije od slobodnog šutiranja s četri i pol metra od koša sam samcat? Eh, neki su se obogatili na tome i postali jedni od najvećih koji su kročili na parket do je ipak drugima ta linija predstavljala noćnu moru.
U NBA ligi najviše slobodnih bacanja izveo je popularni Mailman. Naime, drugi strijelac u povijesti lige Karl Malone uputio je 13.188 slobodna bacanja dok je vodeći i po broju pogođenih bacanja, a pogodio ih je oko 9787 uz uspješnost od 74%. Bez obzira na solidan procenat šuta, Jazzeri su imali šanse za titulu no upravo zbog Karlovih bacanja psihički su pali u seriji. Nedjelja, utakmica broj jedan finala 1997. godine. Na 9 sekundi do kraja Karl ima dva bacanja i priliku da Utah povede. Scottie Pippen prilazi Maloneu i šapuće – poštar ne isporučuje nedjeljom. Na što ovaj promašuje oba bacanja gdje na kraju Bullsi odnose pobjedu i na kraju uzimaju titulu. Sličnih priča ima na pretek što dovoljno govori o važnosti jednog poena i borbe sa samim sobom.
U top pet igrača po broju izvedenih slobodnih bacnaja čak su četiri centra, Wilt Chamberlain, Moses Malone, Shaq O’Neal i pomenuti Karl. Moses je imao dostojan procenat, dok su Shaq i Wilt bili debelo ispod prosjeka 52%.
Kada su sami procenti u pitanju na samome vrhu imamo bekove. Dva back-to-back MVP-a predvode listu – Steve Nash i Steph Curry, obojica po 90%, zatim tu je Mark Price koji je za nijansu slabi, dok nakon njega dolaze Rick Barry, Peđa Stojaković, itd, dok je prvi visoki tek na 15. poziciji i njegovo ime je Dirk Nowitzki, a pravih petica nema ni za lijeka. Ne čudi činjenica što su sami bijelci na početku liste s obzirom na izreku – „nemoj faulirati bijelca jer će pogoditi slobodna bacanja.“
Upravo je pomenuti Rick Barry ponudio Shaqu da ga poduči izvođenju bacanja na što je O’Neal odgovorio:
„Radije bih gađao 0%, nego šutirao na njegov način.“
Što nedostaje Barryjevom stilu? Hmmm… Poznati stil Barryja bio je ispod ruke. Predvodio je Warriorse do prve titule 1975. godine i ostao upamćen kao izuzetan šuter uz prepoznatljiv stil za slobodna bacanja. Naravno, Shaq je napravio karijeru i pored užasnog procenta slobodnih bacanja, no što bi bilo da je poslušao Ricka Barryja? Na Shaqove komentare Barry je imao odgovor:
„Takvo šutiranje oduvijek je bilo dio košarke i veoma uspješno. U današnjoj NBA ligi imidž je važan kao i pobjeda. Igrači žele izgledati cool iako je ekipa neuspješna. To je neprihvatljivo.“
No da današnji NBA imidž nije važniji od uspjeha i pobjede pokazuje najsvježiji dokaz na NBA parketima. Chinanu Onuaku je čovjek koji je pohađao Louisville sveučilište dvije godine gdje je košarkaški svijet prvi puta svjedočio čudu Onuakua. Nakon toga je izabran na NBA draftu 2016 kao 37. pick od strane Houston Rocketsa. U predsezonskoj turneji po Aziji Onuaku se našao na liniji za slobodna bacanja i onda je šokirao košarkaši svijet. Izveo je bacanje u stilu Ricka Barryja (iz gaća) na začuđenje mnogih u dvorani. Nakon toga momak se okrenuo i počeo trčati u obranu kao da se ništa nije desilo. Internet je poludio, mnogi su ostali u čudu dok su neki čestitali 20-godišnjaku pak su drugi ismijavali potez. No, predsezona nije NBA sezona tako da brzo je prošao čitav hype sve do sinoć i utakmice Rocketsa protiv Phoenix Sunsa. Pri vodstvu 128-109, Onuaku je imao priliku za dva poena s linije za penale. Primio je loptu od sudca, zauzeo stav te uputio svoj karakterističan šut što je rezultiralo pocijepanom mrežicom na opšte oduševljenje publike u Toyota Centru. Uz čitavo ludilo u dvorani Chinanu je hladnokrvno izveo drugo bacanje i rezultat je bio isti. Utakmicu je završio sa 6 poena i 3 skoka, ali bacanja su postala hit na internetu. Prvo pogođeno bacanje „iz gaća“ još od Bog zna kad.
Može Vam biti smiješno ili ne, ali mene je dojmio mladi Onuaku čime je mnogima „pljunuo“ u facu i pokazao da pobjeda znači mnogo više od izgleda na terenu. Dok DeAndre Jordan koristi VR kako bi popravio svoje procente možda bi trebao se ugledati na Onuakua. Koliko je samo utakmica izgubljeno zbog hakovanja ili promašaja u posljednjim sekundama. Za kraj dvije legende Isiah Thomas:
„Naslovi se osvajaju na liniji za slobodna bacanja. Kada poče play off morate trenirati, trenirati i trenirati. Prednost Bostona su bili Larry Bird, Dennis Johnson, Danny Ainge, Kevin McHale i ostali jer su pogađali bacanja. Mogli smo ih nadigrati, no što vrijedi šut iz igre 20-21 kada upropastiš sve s linije za bacanja. Pobijediš sam sebe.“
i Larry Bird:
„Jedna stvar koju nikad neću razumjeti je zašto se svi igrači ne potrude da postanu pouzdani šuteri s linije. Potreban je rad, trening i koncentracija. To je lakih dva poena i mnoge se utakmice zbog dva poena odlučuju. Kada učim klince kažem im da nije bitan stil za koji se odluče. Bitno je uputiti loptu ravno, malo zgrčiti koljena, uspraviti se i šutirati loptu isti način svaki put. Uspjeh je zagarantiran. Kroz karijeru sam šutirao oko pet penala po utakmici. Smatram da sam trebao više poput nekih igrača. No, nisam želio ulaziti u kontakt namjerom se sudarati s ljudima da bi iznudio prekršaj.. Za mene to nije košarka. Trebaš izaći, igrati čvrstu utakmicu i šutirati bacanja samo kada zaslužiš.“
